LLAP

baš se vratila iz šetnje sa svojom monstericom. vodila ju na mjesta kamo inače rijetko zalazimo, odnosno, tam idemo samo ak mi se baš oće i ak je mrak. susjed koji tam živi inače do podne mrzi sebe a popodne cijeli svijet i stalno prigovara kad se male beštijice šeću pored njegove ograde, makar ja za svojom uvijek pokupim govanca. čak i puteljak prisvaja, makar ga nije ogradio kao ostatak "imanja". uvijek gleda oću pokupit govanca ili ne. ispočetka mi išlo na živce to njegovo piljenje, prije sam znala tud ići i po danu i baš ga provocirat .... i ignorirat. zanimljivo je da uvijek zvoca baš onim koji male čupavce vode na lajni, a onima koji imaju velike, i bez jalne ..... njima ni riječi.
a i sam ima pesa vučjaka u dvorištu. čudan neki čovjek, al baš me i briga, oguglala i na poglede i prigovaranja.

al kaj htjedoh reć? a da ....

šetajuć tako, kroz prozore vidim okićene jelke/borove, svjetlucaju trake na prozorima, čak i poneko drvce u vrtu ..... ma nije da nije lijepo za vidit, al ...... meni vam sve to pomalo ide na žifčeke. ma ne toliko na žifčeke, koliko me iritira ta opsesija oko Božića općenito, oko Nove godine ..... oko manje više svih blagdana, kad svi očekuju da se nešto mora "odraditi" po nekim pravilima, običajima, normama, pa i očekivanjivanima da se to baš tada i tako MORA.

e pa ne mora. i točka. bar kaj se mene tiče.

i baš me zanima, ko je i kada "odredio" da se za Božić kiti jelka/bor ..... ko je i kada "odredio" da se mora darivati, da trpeza mora biti bogatija, i to još od manje-više određenih namirnica, da se moraju peći kolači ovakvi i onakvi ..... da svi moraju biti veseli i radosni, da optimizam mora prštiti na sve strane .....

jel to tako stvarno bilo u "ono" doba rodjenja Isusova? kolko su mene "učili", tad je to bio veliki događaj, al Isus naš dragi dobio svega tri dara od tri kralja. jbg, čak ni u filmovima o rođenju Isusa nis vidla da su Marija i Josip kitili jelku/bor. a nis to bormeč ni pročitala u Bibliji, čak ni onoj dječjoj.

pa me baš zanima ...... od kad taj običaj postoji, ko je taj koji je prvi ...i kada, u to ime okitio jelku/bor i na neki način (ne znam bolji izraz), nametnu to kao obavezu i kao nešto što se tako radi od davnina. ma kojih to davnina... od kada? jel ima neki zapis o tome?
nis baš religiozno potkovana, ni vjeronauk nis baš polazila previše (jednom me baba ko šestogodišnju curicu povela na misu, a ja siroče zaspala slušajući milozvučni popov glas). srećom me starci nisu tjerali da slijepo vjerujem svemu kaj popovi propovjedaju sa svog oltara, a s godinama i odrastanjem i sazrijevanjem, i tak sam sklonija analiziranju i odvagivanju kako svojih, tako i tuđih postupaka .... prečvrsto stojim na Zemlji da bi samo tak pušila bilo čije fore i parole.

i baš me zanima ..... zakaj se baš mora, odnosno, zakaj je za Badnji dan, poželjno jest baš bakalar. Pa skup jer, majku mu staru. Zakaj ne one male ribice koje si može priuštiti manje više svatko. Meni i tak taj bakalar smrdi ko kuga dok se sprema, makar je fini kad se papa. ma i pripreme oko tog famoznog ručka/večere s bakalarom traju dugo i previše, da popizdiš dok sve to odradiš i dovedeš do srviranja. a i tak i tak su mi draže te male srdelice, lignje, ili oslić ... bar nema kostica i moš zagrist i najest se bez stresa i bojazni da upikneš jezik, progutaš kosticu i još se zadaviš na jedan takav dan .... ajd zamislite koja bi to tragedija bila, zadušila se na Badnji dan :-(((((((

jebote ..... kad ovak slušam sebe i svoje misli, i tipkam ih, sama sebi zgledam ko grinič. bilo bi mi ugodnije slijediti mase i imati puna usta hvale o ljubavi, zajedništvu, dobroti i bla bla bla ...... tak ukalupljenja u cijelu tu atmosferu oko Božića i svega u svezi s njim, al fakat nemrem.
fakat mislim da je sve to isforsirano i ma koliko namjere bile dobre i nesebične, s ciljem širenja optimizma i pozitive među narodom..... ma koliko lijepo i ugodno oku vidjeti svo to blještavilo, činjenica je da relano nismo ništa dobili, ni materijalno ni duhovno, i da ćemo poslije Božića biti oni isti kao i prije Božića, da će sve biti ISTO. ajd dobro, možda ne baš isto, jer .... treba sve te kartice poplaćat (skupo je održavat privid toga da se ima i da se ne bude "gori" od onih "drugih", skupo je i inače, a pogotovo ovih dana).

i eto, skužili ste.
ja osobno ne bum kitila ni bor, a ni jelku.
ne bum papala balakar (a ni lignje ni oslića).
ne bum nikom ništ kupovala ni nikog darivala (interni obiteljski dogovor.... niko nikom ništ i sve pet).
ne bum jer mi se fakat neda, jer ne volim te parole i jer mislim da je barem polovica nas hrvata neiskreno u pohođenju crkvenih misa i poštovanju blagdana općenito.
ne bum i jer mi fakat, fakat idu na nos te prazne priče oko blagdanskog stola, ta ozarena lica "običnih" građana (i onih javnih) koji se smješe s TV ekrana, i koji samo pred Božić i Uskrs žive i misle i govore kao pravi vjernici, a tokom godine rade manje-više suprotno ...... sve mi to djeluje u majmanju ruku, barem napola LAŽNO.

ja nebum, jer mi se fakat neda slijediti mase i masovnu histeriju, kad znam ..... znam da bum i sutra bila ona ista kao što sam bila i jučer, i kao što ću biti i nakon blagdana.

ma nisam grinič.
jer .... jednu stvar sam ipak napravila. spekla mađaricu. a i to iz više razloga. jer je uvijek pečem pred Novo leto, jer ju uvijek napravim s duplim smjesama, i jer moja djeca obožavaju moju mađaricu i jer kad nje ima, ne trebam peć i nakuhavat više ništ.

ma nisam grinič. al ak i ispadam takva, znate kaj ..... briga me baš. meni dobro i super.
jer .... svima kojima to nešto znači, želim sretne blagdane

Sretan ti Božić. I tebi i tebi dragim ljudima i manje dragim i cijelom svijetu.
Obožavam Božić, božične blagdane i sve vezano uz to.
A zašto se kiti bor?? Ne znam koliko je istinito ali moja baka je rekla da je to vezano uz Isusovo rođenje.
Kad se rodio Isus išla su mu se pokloniti tri kralja. Poklonile su mu se i životinje
Poklonilo mu se i drveće. Jela je bila posebno žalosna jer je bila obična , a plakala je tako jako da joj se i nebo smilovalo pa je na njezin vrh spustilo zvijezdu.

Božić je sve ono što ljudima treba. Rođenje nove nade.
I nije sve tako lažno kako ti se čini. Ali i da je lažno, onaj trud koji ljudi ulože za nekoga, sama činjenice da obitelji sjednu za isti stol je puno. Čak i kad nekoga dodirneš mislima, ako to inače ne radiš, je puno.