Naslikani

Uzeo je boje i krenuo slikati.

Glava... puno kose. Kovrčave, duge. I oči, plave poput jutanjeg mora. Zlatni rez obrva, toplo savinutih. Mali nos. Nosić, reklo bi se. Usne... pune. Malo razvučene, kao da su krenule nasmiješiti se.
I vrat.
I tijelo - više konture nego oblici, tek da postoji, tek da jest.

I gledao je.

I skupio dah duboko, duboko u sebi i pustio ga u crte, oblike, boje.
Udahnuo je život.
I srce krene kucati, pluća se krenu puniti, oči se krenu pomicati.
A usne zastanu na samom pragu smješka, blago se otvore i mekim glasom zatrepere...
"Žao mi je, udata sam".


Ma jebeš to, odsad ću slikat konje sa trokutastim očima, reče Picasso i baci platno u smeće.

19.07.2012. u 22:05   |   Prijavi nepoćudni blog