HIPOKRIZIJA

EMANUEL....i moja privrženost!
Danas sam pohodila njegovu izložbu! Prekrasne slike, meni barem. I upravo to što se nije uklapao u svoje vrijeme, slikarske pravce i proklamirane uzuse (nije imao svog mecenu kako pollitičkog tako niti materijalnog te nije slikao portrete i drugo po narudžbi) upravo to mi se kod njega sviđa. A time odišu i njegove slike...tako je svoj! Sva ta drugačijost koju je imao. Osobito par slika. U dva tona...ili čak jedan..jednu od tih sam i zakeljila. Ekspresionizam i impresionizam su mi inače dragi iako ovo njegovo nije to, ali je radio izlete. Istina, draži su mi akvareli od ulja...no njegova ulja na posebnom platnu (jute) čine njegove slike tako drugačijima od ostalih ulja...kao da će iskoračiti sadržaj iz slike. Cijela ljepota je stajala 25 kn (uz vodiča)!

Smiješi mi se i Ermitaž...Katarina Velika. Oni koji su bili u Rusiji davno su mi rekli kako je muzej Hermitage (jeste li znali da to na francuskom znači utočište?) prekrasan! Nažalost, meni je strašno da je tu divotu i to zlato platilo svojim životom i bijedom, glađu i bolešću milioni ruskih ljudi. Kada ste bili zadnji put na nekoj izložbi? Otiđite!

A kada ste bili nekome netko?

Jutrom me probudila poruka sms...
„Vozim se u vlaku kraj tebe...dobro jutro
A nema ni Sare
Prozor spušten“
„Dobro jutro i tebi...pogledala sam kroz prozor...onaj drugi, koji nije „spušten“. I otpratila te pogledom.“
„Lijepo“
„Pa ti si meni bio nešto lijepo i žao mi je što više nije tako“
„I meni
Nedostaje mi to lijepo.“
„Pa javi se nekad...i tak...“
„Može“

Shvatiš da je dobro što osim pogleda na Grmoščicu i Sljeme imaš i pogled na tračnice! Iako vlakovi voze pravocrtno, imaju stanice! Na kojima možeš sići ili se popeti? U stvari, u ovu godinu dana kako sam tu, malo sam koristila tu prednost silazaka...na pravoj stanici? Možda sam češće ulazila na pogrešnim?
No, da se vratim na Emanuela Vidovića, koji je bio drugačiji od drugih slikara. Tako su i neki drugi umjetnici npr života drugačiji od drugih ljudi?
I neki ostaju zauvijek upisani i utisnuti u nečijem životu! Ja očito ostavih traga...jer neki bivši su i danas gotovo tu? Ne treba trgati sve spone života ali niti ih održavati na životu tek toliko. Ako sam ikome (ili bolje ičemu) privržena to je ta moja ideja o ljudima...sve ih trebamo, sve ih imamo!

Ako da, ako pak ne, ne treba ih! Eto npr danas sam bila sa svojom frendicom koje smo si više od toga više od 40 godina! Ta naša vodenjačka sposobnost da uzimamo tj primamo ljude i otpuštamo jednako...bez imanja i bez moranja, onakvima kakvi jesu! Nikad nikom od svojih partnera nisam uvjetovalla da nešto moraju...ali sam uvijek jasno davala do znanja što želim i što mislim o njihovim „sranjima“!

Izbor je bio na njima...nažalost, neki su namah izabrali svoja sranja a post festum shvatili da su se zajebali? Naravno, potom to i skupo platili. Nažalost, to sam onda i ja skupo plaćala jer nije bilo ostanka ili opstanka meni bez njih! Dvoje je dvoje a nikako jedan nije dvoje! Dugo nisam nikoga ostavila, barem ne namah! Naučila sam tu lekciju jako dobro u životu...uvijek možeš otići ako nemaš drugog izbora?

Sada, pod stare dane shvatila sam da je umijeće...ostati? Ne pod svaku cijenu niti preko granica? Taman toliko da budeš i da jesi...jer kad nisi, nikome, pa niti sebi nisi! Od toga nitko nema „koristi“ a uopće nije stvar do koristi. Često sam se pitala zašto su drugi ljudi tako isključivi? Onda me poučila moja mlađa kćer: „Mama, pa nisu svi kao ti, daj shvati već jednom, dovoljno si stara!“ .

Pomalo okrutno, ali istinito! Ja ljude sudim po sebi, umjesto po njima!

/zapisano, objavljeno 2018.g./

ovaj zapis iako star, tako je aktualan o odiše mnome! lijepo je sjetiti se lijepog...emanuela...sebe...nas!

khm, khm... ssori, ali jeli bilo kaj?... znaš već?!

na ovoj poveznici ispod možeš vidjeti i pročitati recenzije nekih umjetničkih djela

https://www.arteworld.it/

(sigurno znaš da klikom na desno uho miša možeš pronaći opciju, prevedi na hrvatski te tako sznati što sve piše)

dobra razbibriga :-)

BB, pa normalno da je bilo kaj...kod mene uvijek ima nešto! iako je ovo zapis iz 2018.g. a otada je bilo puno toga...nešto!

hvala ilija na linku, lijepo je sve to vidjeti, ja radije kad me nekaj zanima odem na izložbu pa to vidim. ili odem uživo npr kao na kretu...grčku...pa onda tamo to i...opipam (ha ha)...taktilni sam tip!

da malo parafraziram đusi, a sada nešto fino...ali ne iz 2022.g. već od danas! dakle, odlučih pozvati se na ručak...zajedno sa mojim frendom! prvo smo otišli na seniorsku kavu u Johanu Franku. bilo je zima za popizdit pa smo sjeli u gajbu unutra! ali, kava im je fina i jeftinjak (3 eura 2x kava šlag i mlijeko). potomi odosmo u braseru (dobar restić prek puta katedrale uz kaptolsku klet), koji osim skupe klope šefa kuhinje (poznati neki chef), ima i svakodnevne tzv gablece koji se mogu pojest za 10-15 eura! pa su tako danas pale lignje (nisu bile uopće loše) uz kurmpir salatu, deci crnog (ne smijem više pijem neki antibiotik). kolač sam preskočila (kod njih) jer je zadnji put bio očajan čiz od pistacija. ali, zato je pala josefina torta iz Ameli. na kraju, fina kava sa šlagom. lješkarili smo i sjedili vani na terasi a sunčeko nas je grijalo! ostali bi mi još al je neki bebač počeo arlaukati pa smo nas dvoje zbrisali!

a kad smo već kod dolca, pale su i prve ovogodišnje jagodice purgerice! istina, okolica zagreba, ali radije one nego ove neretvanske! 3 eura! i baš su fine.

i tako me danas moje štrapaciranje po gradu (tram karte, kave, ručak, jagodice) koštale cca 25 eura! naime, to mi je bio današnji limit i džeparac...čak sam i vratila par eura! može se štedljivo, ali bitno je da si čovjek malo osvježi dan...priušti nekaj lijepoga i zadovolji se s...malim! od vremena do vremena, nije na odmet niti nešto veliko, ali hm...hm...bitno je da je gušt i užitak...a o veličini (pričam o eurima) ćemo drugom prilikom!

i da, odbila sam čagicu večeras...možda radije u nedjelju...čaga ko nekad, na ribnjaku! ako ne znate kaj bute, svratite...sviraju dečki rock i pleše se rock! cajke nebute tam čuli!

toliko od mene za danas!

Ma super!
I super je da nema cajki, nego samo R&R!

isprika melkio kaj sam nehotice posudila tvoj naslov bloga!

da, đusi...izgleda da će ti plesnjaci na ribnjaku (ko nekad) biti češće, barem jednom mjesečno...pa nikad ne reci nikad!

i da zaključim sa 14 a ne sa 13!