HIPOKRIZIJA

ponekad nam se život nasmiješi tako da ne moramo sve sami. pa tako pročitamo ili čujemo nečije mislie koje su identične našima. netko kaže upravo ono što bismo sami, ali još i bolje! toliki su pisci učinili da sam čitajući ih, uzviknula, eureka! pa oni su to bolje napisali od mene, bolje se izrazili...kako je to predivan osjećaj sresti biće koje misli...osjeća...razmišlja. brainstorma s tobom! a stefanofski je u ovoj emisiji upravo to učinio. inače nije moj đir, ali me frendica upozorila da pogledam "u svom filmu" (danas bje repriza a dajem i link) i jesam. i nije mi žao! upravo čovjek kojeg sam nekoliko puta i uživo imala prilike slušati kako maestralno prebire po žicama, danas me oduševio i u svom promišljanju!

osvrnut ću se (po meni) na njegova najvažnija promišljanja!prvi i najvažniji zaključak je da ljudstva vrsta ne napreduje! napreduje tehnologija, ali ne i čovjek tj ljudska vrsta. i nadalje se ratuje kao prije stotine godina, i dalje se ubija, nema empatije, tolerancije, ljubavi. te sinusoide ratova i stradanja pa onda uspona vječne su otkad je čovjeka. tehnologija ne može zamijeniti čovjeka, unatoč AL-u.

jedna rečenica mi se naročito dopala: tražeći dobar život, život nam je prošao! ambicije, stres...ta trka za dobrima u 30-tim godinama košta nas izgubljenog zdravlja kasnije. trka za novcem i izgubljeno vrijeme umjesto da smo radili ono što volimo a ne što moramo! i složila bih se s njim...status penzionera je najbolji! radim ono što volim a ne što moram.

nema bliskosti, a celebriti kultura preplavila je sve pore društva. ta kultura postala je institucija, i dok ne dosegnemo dno (a blizu smo) nećemo krenuti gore! ta harmonija i kaos kozmosa događa se već 50 godina...i nikako da se preokrene trend kaosa u harmoniju.

zdravlje...jedino je zdravlje važno...barem meni u ovim godinama (i on ga se dotaknuo kao bitan čimbenik života)! govoreći o svemu ovome gore, ne mogu ne osjetiti da naokolo srećem upravo samo takve ljude...trče i jure za novcem, poslom, imanjem...a bivanje može čekati? ne može i ne smije! ako toga nisi svjestan sa šest banki, nikad niti nećeš biti. žalosti me to kad gledam ljude oko sebe i vidim to što oni ne vide. ne mogu im ja pokazati put, jedino što mogu jest skinuti šešir!

Link
Link

Laku noć
Sara_tera

laku noć i tebi, 89.....

obrisala sam prvi komentar, jer ne volim riječ "imati"...pa ću probati preformulirati svoj prvi komentar. želim laku noć blogerima koje sam mogla danas čitati (BB, wasy, surpi)...ostale sam namjerno izostavila!

e moj ricambi, kad bi ti mogao čitati s razumijevanjem ne bi bio to što jesi i gdje jesi! no, svakom njegovo i nek uživa u svojoj gluposti! ja ću npr u svom nicku...koji je "kovanica" (da te malo obrazujem) od dvije riječi....jedna je sara, a to je ime moje pokojne lovačke pese s kojom sam se družila ima 13 godina, otkako i nosim ovaj nick. drugo ime (naziv) je tera (grčki teras,čudovište, čudo)...pa eto ti prilike da se načudiš

ali kužim ja kaj tebe (i tvoju prijateljicu) žulja, to kaj nemrete žvrljati po mom blogu! morat ćete oboje čekat moju reinkarnaciju tj. slijedeću uplatu premiuma (ako do nje dođe), kada obično brišem ignore grupu (osim nekih povlaštenih u koje možda i vi počinjete spadat)!

i opet te moram obrazovat, ricambi. da si čitao išta osim onih glupih znanstveno-fantastičnih knjižica (ala galaksiju i slične ratove zvijezda) znao bi da je npr bard krleža, ujević, marinković...ne jednom upotrijebili tu riječ o čovjetini i vonjanju!

odoh, nije vrijedno!

i još malo, za škorpijoljubce (ponekad baš uživam u svojoj maloj osvetici):
cit.
terra incognita (izg. tera inkògnita) 1. nepoznata zemlja, neistraženo područje 2. pren. područje znanja u koje se tko nimalo ne razumije;

navada je grda stvar! s jedne strane, taj naš mozgić teži upravo tim poznatim stazama (sinapse) i juri njima ko neki reli. a kažu oni koji znaju, da osim ovog rudimentalnog dijela hodanja po istim stazama mozga, valja raditi i nove puteve! kako bi i ti novi eventualno postali stari.

pa tako npr ja pijem istu kavu od svoje sedamnaeste...jedno te isto svako jutro, popodne...kava sa šlagom! baš si nekaj jutros mislim (to je onaj novi put) koliko je krava dalo mlijeko za moj pedesetgodišnji šlag? možda bi to izračunali neki bolji matematičari

pa tako i više od pola stoljeća slušaj jedno te istu glazbu. to što dobar dio njih više uopće nije niti živući, pače većina je mrtva nimalo ne smeta mom mozgiću i njegovim utabanim stazama

tako funkcioniramo glede svega! volimo ona jela koja smo voljeli i u djetinjstvu (istina, više toga nije bilo no što je bilo), ali onaj basic je ostao. dodavali smo kroz život neke nove stvari, nove okuse, mirise...spravljala sam i učila sama puno toga, usvojila tuđe...a onda prodavala pod svoje! pabirčenje je to kroz ovih pol stoljeća samostalnog života.

kad je o emocijama riječ, opet funkcioniramo po tim svojim autostradama. neke su bogami duboke tragove ostavile i nikako da se izbrišu

sad kad sam obavila sranje, mogu još malo srati ovdje!

nitko me nije tolko trpio ko ovaj moj blog, punih 17godina. čak mi niti prvi brak nije tolko trajao. pesja ljubav isto manje od tog...jedna druga ljubav (najveća) istina jest malo dulje, ali i ona je skončala. to su te naše utabane stazice

škorpiončići (/ja sam mali škorpiončić budući sam samo u podznaku ta) su poznati po tome da su strastveni i stvaraju duboke veze! jbt ja kad zaorem to brazda kilometarska (u dubinu, se razme)!

i onda sretneš ljude kojima se život odvija na površini. jer su dubinu zakopali tolko duboka a ključ bacili da više nit ne znaju da imaju okamine u sebi?

pa dođe nepopravljivi optimista uvjeren kak može sve popravit. odšarafit sve zaostale loše i teške emocije, podić iz mrtvih sve mrtvace (emotivne, ali i one fizičke). hm...koji sam ja optimista! dobro je jednom brkata napisala u svom zapisu da je valjda nama nekima zapisano u dna kodu da popravljamo pogrešne (sjebane) ljude

a nije. mi smo zabrijali na tu briju! i onda ko maksim po diviziji...istim stazama tuđmanović bespuća ko da smo tu doma. a nismo

i umorim se svaki put brate mili od toga. pa se još uvijek pitam, moram li ja baš i dalje glumit majstora za dušu, srce i ostale tehnikalije?

a bilo bi ljepše ko drugi...onak, jesi a nisi. kak biti jesi a ne biti? ja to nemerem. il jesam il nisam. a kao vječni optimist, poradujem se kad npr sretnem nekog tko mi vonja po čovjetni! uf, kak mi se sviđa ta paradigma...da smo svi ljudi! i da je čovjek čovjek. a upravo jest u tome point...nismo. i nije. i treba bit čovjek. i zaslužit da vonjaš po čovjetini. to je tako rijetka pojava. rijetko kome ću to reć. ne sjećam se koliko dugo nisam. vjerojatno, niti ću. jer, tko si ti nečovječe. čovjek misli, čovjek osjeća, čovjek djela u svoju korist ali i opće dobro. dvonožna licemjerna bića, zgrtači svega i svačega, potrošači tlapnje i nakarade...ajd, prođite me se.

da bar nisam svjesna svih i svega oko sebe. da bar jesam ko drugi, imuna na glupost i licemjerje. na bahatost i hladnoću. oka, srca, uma. posvemašnju abdikaciju svega...osim ljudske gluposti. jel bar povremeno zastanete i zapitate se: kako ja to živim? jel živim? jesam li to ja? tko sam ja? jebali me upitnici

kažu da su važna ppitanja a ne odgovori. ja se trudim i odgovorit. uglavnom sama sa sobom. jer drugi su zaboravili pričati, misliti, osjećati. ovlaš, plošno, ne dodirujući se egzistirati pored sebe i drugih! to je postao zanat koji sveudilj desetljećima i stoljećima izučavamo. i moram skinut kapu, kao ljudski rod prilično smo napredovali upravo u svoj svojoj gluposti. tehnologija naprijed, čovjek stoj!

Eto...dobro ti jutro!
Da ne bi mislila da te nitko ne prati ...eto..ja te pratim mada jurim van no......imam osjećaj da ti treba da nešto iz sebe izbaciš ...i treba čovjeka pustiti da to i učini a onda se javiti i ne remetiti taj čin ako baš nije potrebno....a nije potrebno.
Nadam se da je sada sve na svome mjestu kao i do sada...uživaj u danu!:-))

jutrić arapo! samo ti daj...lijepo da si me obišla mimohodno...sad ću i ja svojim putem. natrkeljala sam se jutros..ali treba čovjek negdje, nekom...ostavit malo traga!

Povremeno osjetim da treba nešto napisati ali ..u zadnji tren dignem ručnu i ne...ništa ne pišem ..treniram samu sebe i pratim kako rastem ..kak bi neki rekli jer...sve bolje reagiram na neka sranja i stanja.
Odoh u kupnju neke klajde...jbt...to nisam nosila 100 godina pa ni ne vjerujem da ju bum kupila jer...to meni stoji ...znaš kak vele ..kak p....ci sedlo:-)))

ha ha...i moje haljine (a ima ih cijelo čudo) stoje već koju godinu u ormaru...i uglavnom nosim hlače, jer je praktičnije. ljeti skrivam tragove vena a zimi da me griju. tu i tam, kad treba pokazat dobre noge obučem neku haljinu, al onda skužim da onaj kome je namijenjeno nije nit skužio...il treba očale ili gleda u krivom smjeru. ha ha...ipak ti kupi klajdu...ponekad to činimo radi sebe a ne drugih. ponekad se obučem kad idem do dućana ko da ću na neki važan dejt...jer ja to zaslužujem! ugodan ti dan

Pas mater...čitam se...i nije rudimentalni već rudimentarni...ima još greškica al...jbt ga...tko piše taj i griješi

svi mi griješimo...samo neki od nas namjerno.