HIPOKRIZIJA

upravo je prošao najteži dio dana, tjedna...onaj nedjeljni ručak! s krasnim pogledom ka plješivici i sljemenu obično nedjeljom ručam sama. i taj događaj unatoč proteku vremena i nadalje mi je gotovo nepodnošljiv. osta još samo pokoji gutlljaj druge čaše vina. rekoh ti, umjesto da ti pričam kako mi je, nappisat ću blog. potom ću čitat vegu, sigurno ima i mene u njenom blogu. nema da omane! no, da se vratim današnjim divljim (oliti oboritim) oradama, blitvi i...samovanju! kad potječeš iz velike obitelji (četvero djece) onda ti je privatnost poželjna. nikad nisam imala svoju sobu do li tek u srednjoj školi kad se jedna sestra već zaposlila i otišla od kuće. odrastanje u obitelji punoj djece nosi želju za imati svoj plejs samo za sebe...za čitanje, za igru, pa i za dragog dovesti! potomm su došla i vlastita djeca...koja su imala svoju sobu, ali ne i ja kao roditelj svoju spavaću? moji starci su oduvijek imali svoju spavaću sobu pa mi to bilo čudno (ja sam bila ta koja sam svoj sexualni bračni život uškopila na uštrb dječje sobe) jer sam ja svoj prvi bračni krevet i spavaću sobu imala upravo nakon...dva braka! no, živt je takav...djeca odu, supruzi odu...ostanem sama sas svojim pogledom na plješivicu i sljeme. nedjeljom on je baš samotan. godinama često poziivala sam kćer i zeta na ručak, gotovo svaku nedjelju...radila bakanalije, potom prestala. iz nekih mojih razloga koji baš i nisu moji. ova druga kćer sa svojimm suprugom bje daleko zahvalnija na mojim pozivima i bakanalijama, al nema je više u blizini...živi u jednoj evropskoj metropoli i uglavnom se čujemo prek skypa. imam ja još uvijek obitelj, pače...ona se i proširila...unučicom! al nemam s kim objedovat nedjeljom? ljubavnike i "važne" ljude koje sam nekoć češće pozivala k sebi na fini ručak, uglavnm sam prestala. tu i tamo, netko to i zasluži a ponekad sam i ja dobre volje...pa pozovem! ili frendove...no sve rjeđe. zato mi valjda toliko i nedostaje moj čovjek? manje jedem, zato sam valjda i smršala koju kilu? pogled na plješivicu je i dalje isti, fina klopica također, but...ja sam stvarno spremna opet za...život u dvoje? stoga naslov laže, ima i te kako ima na zapadu nešto novo! čežnja za tobom!

baš mi je drago da me vega nije spomenula u blogu...što ne znači da neće u komentaru? u stvari, češće sam poštivala svoje neprijatelje (iako mislim da nemam neprijatelje, barem ih ja tako ne doživljavam) nego li možda svoje prijatelje? možda stoga što sam u životu imala daleko više neprijatelja nego prijatelja? sve u svemu, život s neprijateljima (onima kojima baš nisi drag i koji stalno nešto rovare kontra tebe) puno je korisniji...drže te stalno...budnim!

A kako ti nađeš neprijatelje? Da li su to bivši prijatelji, ili na oglas?

nemam ih medo, al očito ih stvaram svojim ponašanjem, znanjem, sposobnošću...jer obično njome ukazuješ na tuđu..nesposobnost? ovdje prventveno govorim o ljudima koji mi nisu skloni i ne vole me u poslovnom smislu. zato što sam prilično organizirana i stroga kad je posao u pitanju! a ne vole me uglavnom niti dječaci...jer pametne a plave cure obično očekuju da mogu muljat i sl...no znaš kaj, medo? ili sam ja naivna pa misllim da su svi ljudi dobri (pa tak doživljavam i svoje neprijatelje, obično iz razoružam svojim prijateljstvom) ili se neprijateljstva potroše, pa moji ne-prijatelji vide da nema efekta od njihovih žaoka i obično ih razoružam svojim opraštanjima, shvaćanjima i dobronamjernošću..a bome i cinizmom! eto, ti si unatoč našem neprijateljevanju...gotovo ko prijatelllj?

'ola :)
samo ti se čini
trenutna je to čežnja
sasvim mala slabost
:))

mmm divote...proveden vikend a onda puse..i vidimo se:)))

mai .. ja danas nadrkan, skupilo se, ves, pranje, peglanje, paucina, prasina, Wc, kupaona, posteljina, advent, kuhinja zatrpana...............ugh
radije bi nesto.......(necu napisati sto)

bud...a neku dobru "dušu" pa u dvoje ? :)))
je lakše brže itd...

Bud, leži i zaspi i kad se probudiš vidjet ćeš da više nema te želje za poslom. Prođe!

bas ste dobri i hvala vam za savjete
svi smo u istim g. i rado bi to mijenjali, a sami vidite da treba pljunut na ruke i delat, ostalo ce valjda doci samo od sebe ili uz pomoc naseg svemoguceg Bloga :)

ima jednostavnih štoseva koje treba usvojiti..

pravilo 1 minute...
odmah,
uzmi..upotrijebi..spremi na mjesto

pravilo 10 min
a prije odlaska na spavanja
na brzinu i usput do kupaone posloži kaj si "razrondao" tijekom dana, knjige, obleku, pepeljare, šalice

pravilo nema svoje mjesto
bacaj, (pokloni, doniraj) to ti je ionako višak s kojim ne znaš kaj ćeš
:)))

Lijepo je i ovo: " Nema veze koliko godina imamo. ali ako mi je teško, hoću svoju majku!

Nije meni i nekima od nas teško zato što nam je tako,nego mi je teško jer nema s kim to podijelit.

dav.. potpisujem

hebo karsan hrskav odojak ako se nemam s kim svadjati oko boljih komada

:(((
eh
nego to sa dijeljenjem
a da možda, možda
rekoh možda
ipak malo nije i naš dio
odgovrnosti
(namjerno ne velim krivice)

ali
ima se prijatelja
ima li se?
koji su vjerojatno isto sami
i n eda im se..ili im je trenutno "blue""boja u glavi
zar se ne može pogled sa ručkom podijeliti s njima'
pa se eto zabavilo sebe, zaokupilo sebe, a usrećilo frenda
??
frenda/icu s kojom možeš pričati o tugama i fugama

ionako sada depresivni dani stižu:(((

eh dončikka...sve je to tak...but, da pitam danas većinu od svojih frendova i frendica (soleri su gotovo 90%) zakaj nismo npr zajedno ručali danas (a ne samo kavu popili)...jedan ruča kod mame, drugi kod sina, frendica si sama kuha doma i nije joj d ničega (ima problema s djecom), druga je stano kod sestre za vikend, treća hm...s njom sam u svađi, četvrti ili četvrta nema vremena etc...i tak to biva. a "dragi" trenutni je još tjedan dana out of zagreb...tak da...hm...stalno nekaj. a i sami smo okorjeli samci (ja npr najprije od 90.g. a potom od 2007. a posve solo i bez djece još od 2008.g....) pa se pitam, mogu li ja još uopće...s nekim? a sviđa mii se moja razbarušenost o kojoj priča bad...pa cipela ovdje, pa vesta ondje, pa šminka ova, pa šampon onaj...(hm..nije baš da sam neuredna, al volim svoj ne-red) i tak...nije da se ne trudim...svako toliko probam..eto i ljetos sam probala, pa ništ od toga. a sinoć mi moj ex dragi kad je naslutio da morti ima nekog novog, onak pokunjeno pita...i konstatira..."drago mi je što ti imaš drugoga..." a nemam! no više nemam nit njega...jer nisam ipak od onih kaj i bi i ne bi! ipak bi (ak mogu i imam s kim) podijelila ovu starot i ovo što mi je ostalo1

tak je dovla....još toliko toga možemo, hoćemo...a nemamo s kim! a ne želimo više to onak u vjetar...radije nek ostane pri nami...valjda će netko i zać na naš put ili stranputicu?

moramo se naučiti samovati
onda se duplo više veselimo i radujemo i zahvalni smo kad nismo sami :)

eh dono, ja sam glede partnera solo od 1990.g. pa se još nisam naučila i nikad neću! jedno je kad je to tvoj izbor i znaš zašto (ili želiš ili ti je partner daleko pa si odvojenost prihvatio kao dio života...npr pomorci i slično), a drugo je kad si solo a želiš biti s nekim tko ti odgovara al ne pod svaku cijenu! e ovo potonje mi se sve više čini kao nemoguća misija?

mnogi koji su s djecom misle da su solo, al to nije tako...djeca ipak daju neki osjećaj zajedništva i pripadanja! na koncu, zajedništvo ima i svojih praktičnih strana u starosti? kasnije moraš u dom a i tamo ti je prilagobaa lakša jer imaš nekog svog, lakše financijski sve podnašaš, a bolešćine i potrebitosti su sve češće.. o lijepim trenucima da ne govorim, više smo upućeni na partnera jer uglavnom ljudi više ne rade pa ne mogu to dijeliti s frendicama na poslu. općenito, nikad nisam voljela dijeliti s frendicama...uvijek sam sve dijelila s partnerom! on mi je bi i prijatelj, i drug i ljubavnik! tri u jedan, rekli bi ovi kaj vole ness!

ooo 3u 1...treba to naći..a to jezaista misija

https://m.youtube.com/watch?v=wTP2RUD_cL0

Ni sa pravim prijateljem ne možeš sve podijelizžt. Naki puta trebaš " potračat" i najbolje frendove, brata ,sestru ,roditelje, čak i vlastitu djecu,....a zna ses kim bi to jedino mogli, ..tako dobar prijatelj je somo jedna osoba.

...pleti čarape za unučicu,ili džemper...pa će monotonija proći :)