Mogu li prosuti riječi po stolu? Mislim da mogu.....

gdje god se smjestio škiljio sam oprezno.
usadili mi to kod kuće.
takav, radoznao i usamljen ni ne primjećuješ svoj minus.
sjećam se svog izbivanja u švicarskoj.
puste ulice, navečer na cesti ni psa.
samo ja i automobili.
prelazim pješački. nikud ne ulazim.
i ne pomišljam na avanturu,
slijedim ključ, ulazim u stan,
u stanu škripe podovi.
na teveu stefan raab.
izjutra vrtim neke nove filmove.
u trgovinama tražim utočište.
može se kupiti sreća, ako želiš.
poslije ju u vrećama tegliš van.
dobar osjećaj. za kupljeno dobiješ
predmet, osmijeh i zahvalnost.
danke vielmal,
ich wuensche ihnen einen schoenen tag
ozaren vraćam se u svoju rupu,
stan koji ispunja pokućstvo i tišina.
otvaranje prozora je pogubno
kao i zvonjava crkve u blizini.
poslijepodne krećem put vlaka
i škole u istočnoj švicarskoj.
utopljen u čarapama
redam krajolike, mjesta,
pa pašnjake,pa krave, pa žice, pa opet
u selo iseljenih hrvata iz bosne.
potkraj dana u obrazima odrazi šuma,
večernja svjetla, kandelabri,
pitoma lica konduktera.
sretan sam i siguran
povezan ulicom i nebom
uvlačim se u kaput,
žurim kući,
izjutra se tješim kupovinom.
predvečer, u staklu vlaka uz moje lice
krajolici, podrezani travnjaci, krave.
u kaleidoskopu vrtim slike stvarne i nestvarne.
vlak je moj drugi dom.
pružam noge na drugo sjedalo.
treba ti samo otvoren um, veli moj sin,
da bi postao umjetnik putovanja.
smješkam se vrteći u naslonjaču kao mačka.

evo nešto o putovanjima...

a sutra ću i prvu verziju, jer me zanima vaše mišljenje..

onda i mišljenje sutra

http://youtu.be/zFfOgtTEji4

Nije krevet (po izgovoru)

otvoren je tebi um...lijepo putuješ :))

Bitno je da si slobodan u glavi.
A tada možeš biti bilo gdje i bit će ti dobro.