Mogu li prosuti riječi po stolu? Mislim da mogu.....

u suhoj zemlji lipnja
listam svoj dnevnik
po ne znam koji put.
ruševne riječi i zamućena slova
gade mi se
nemam potrebu
otkrivati istine
duboko ucrtane u
žile grada,
u ljusku lipanjskog jutra.
jetko je pjesništvo
i prazna klica bez riječi.
dok topi te
sunce
iščekuješ ostatak jutra.
pet minuta prije bistrine
mantraš besmislice.
budi razuman,
pohrani nerazumno u stijenke,
i kitovi trebaju more,
i kapi raspršuju se najslobodnije dok bježe.
bez pritiska i ultimatuma
želim biti ja.
želim biti ništa.
ja jesam ništa.
ja jesam koplje.
dok zamišljam bitak
pametna čestica klone u misao
potpisujem
sunce u lavandi
okrugao kamen
usporeno kreće se jež
zar je to bitno,
spominjati Njega,
kad on i ja
ne postojimo.

evo ubacim pjesmu lipanjsku pa idem na more...

tak je ispalo da je zadnji tren....pusa svima, čuvajte blog.

ponesi peraje

nemam peraju al imam plivaće kožice..he he

cmok fići...piši...nemoj biti lijen.... jedna priča tjedno.. inače slijede sankcije

da ..i cmok stiksi..al se negdje zagubila..moram ić

najs :)

uživaj! :)

ponesi i skafander, ladno je
dobra ti ova
a vratio se ilija

i zaboravi fiću jer ću ti probušiti onaj luft štramac

ejjjjjjjjjj cmok

ma rozi jesil ti mrvu ljubomorna?

aj neka si i ja sam i ne samo to neg sam i zavidan svakom tko pipa cice bolje neg kaj ja pipam

:))*
plivaj!

...jako lijepo...