Mogu li prosuti riječi po stolu? Mislim da mogu.....

sentimentalni smo i starimo.
kroz porozni zrak smrt ušeta u njušku.
mrziš ogledalo.
obazriv si dok promatraš uglove usana.
čelo. dvije ravne crte.
usjekao si se u osmijeh.
tamni cvikeri vraćaju te na prve stranice i
započete priče koje nisi dovršio.
izlijećeš na pločnik.
razmišljaš.
nije li strah od smrti jedino obilježje ljubavi?
opipavaš jagodicom utore.
sjetna i dirljiva vanjština s brazdama i utorima
što valjaju tišinu i nesklad.
unutrašnjost otkinutih riječi i krnjih rečenica
rastaljuje
u nepremostivo i nestajanje.
utori što mreškavo se smiješe
neskladno sročenom igrokazu
davno sasušenih lica
djevojčica i žena
koje ne postoje.
nesljubljenost mrtvog koje vrišti
za živahnom urešenom obalom ničega
sjedi rubom ovapnjenog mora i čeka.
čeka starog
da palcem i kažiprstom dirne srce.
kaže:



ti si moje dno,
sa sretnim smijehom obnoviti te
prije mrklog izdisaja
i zuja pčela u povečerje.


plutajuć tamnomodrom površinom
mogu li zaobići sebe? mogu li?

u prijevodu, nada je kurva ili toliko o našim životnim dilemama

pljuc.

zahebi nadu posipaj ju paprom i soli

budvar, znaš i sam da to ne ide.

samo sam želio pojednostaviti.......znam i ja se nadam

hm...možda je kurva...ali umire zadnja:)))

naravno budvar, svi se nadamo...boljitku.

jest, pamela, ona posljednja umire...možda ne živi dok plačemo..kad ispušeš nos...eto ga opet.

aha....resetiraš se...i ko nov/a si! Nada je tax free na dug koji svi moramo platiti...kad-tad:)

plač je dobar reset. dug svi moramo platiti...bilo nam obećano ili ne, nadamo se...