mozgovne onanije

od 02,08. pa do na današnji 1995., užasnuto sam gledala blještavo osvjetljeno noćno nebo, zvučno aranžirano potmulim zvukovima. Sve to sa svog sigurnog brijega ponad Zagreba, kam sam se s klincima maknula iz centra Zagreba, da bih izbjegla sklanjanje po pljesnivim podrumima u centru.
Klinci su, obojica, imali šarlah.
Buraz je, tada dvajstdvogodišnjak, bil tam, pod potmulotutnjećim ozvučenim nebom..i pod još koječim kaj sam mogla samo pretpostaviti ..
Bojala sam se.

Slavim kraj rata. I zahvalna sam. Za mir.

ona bi se samo jubila, aj

idem off..

roštiljček treba pripraviti..

cmox

:)

:*

bez rasprave noi je dosadno ;)

bas suprotno ane nisam ja tako plitak

a samo zato da bi se pripetaval :)

banaliziraš, noa :)

i namjerno pokušavaš umanjiti značenje koje ovaj dan ima :)

istina anee :)

:)
je..bio je :)

i tada smo ga slavili..samo drugog datuma :)

zivot je za slaviti, mir je osnovni uvjet ali ne i jedini vazan

to je osnovni preduvjet za život :)

mir treba slaviti i bit zahvalan za mir.

mir je bio i prije rata

mir je puno više od ništa :)

osim mira nemamo nista. za mir sam uvik