mozgovne onanije

od 02,08. pa do na današnji 1995., užasnuto sam gledala blještavo osvjetljeno noćno nebo, zvučno aranžirano potmulim zvukovima. Sve to sa svog sigurnog brijega ponad Zagreba, kam sam se s klincima maknula iz centra Zagreba, da bih izbjegla sklanjanje po pljesnivim podrumima u centru.
Klinci su, obojica, imali šarlah.
Buraz je, tada dvajstdvogodišnjak, bil tam, pod potmulotutnjećim ozvučenim nebom..i pod još koječim kaj sam mogla samo pretpostaviti ..
Bojala sam se.

Slavim kraj rata. I zahvalna sam. Za mir.

osim mira nemamo nista. za mir sam uvik

mir je puno više od ništa :)

mir je bio i prije rata

mir treba slaviti i bit zahvalan za mir.

to je osnovni preduvjet za život :)

zivot je za slaviti, mir je osnovni uvjet ali ne i jedini vazan

:)
je..bio je :)

i tada smo ga slavili..samo drugog datuma :)

istina anee :)

banaliziraš, noa :)

i namjerno pokušavaš umanjiti značenje koje ovaj dan ima :)

a samo zato da bi se pripetaval :)

bas suprotno ane nisam ja tako plitak

bez rasprave noi je dosadno ;)

:)

:*

idem off..

roštiljček treba pripraviti..

cmox

ona bi se samo jubila, aj