Jehad



Kopajuć po knjigama i skriptama iz studentskih dana (jer na netu nism našla baš ništ) ne bih li pronašla onu "hepatoidalnu" klasifikaciju tumora paraanalnih žlijezda Mimsinog ljubimca, dijagnosticiranu po patohistologu, u Delakovoj Patohistologiji, pronašla sam ovu, pofotkanu bilješku. Uopće se ne sjećam da sam ju sačuvala. Ali, danas mi je drago da jesam.

Tog ljeta, moj je tadašnji dečko diplomirao i odselio nekih 300 injak km istočno od Zegea. Nisam baš bila koncentrirana na knjigu doma, pa sam trebala društvo za učenje. Patološka anatomija i patohistologja bile su uvjet za upis na četvrtu godinu. Učila sam u Sveučilišnoj. Dnevno sam mogla naučiti 30-ak stranica materije. Obično sam mogla koncentrirano učiti i pamtiti onoliko koliko traje školski sat. Napravila bih čik pauzu na klupici ispred. Već drugog dana, kad sam se vratila s prve čik pauze, dočekala me je poruka (kao na fotografiji). I tako svakog dana. Ista poruka, istog pošiljatelja, samo se broj mijenjao sukladno broju stranica koje sam još morala naučiti. Na prvu poruku nisam reagirala. Zapravo me je prestrašila. Prati li me tko?
Međutim, sljedećeg me dana opet nakon čik pauze dočekala poruka. Odgovorila sam na poruku i ostavila na stolu, malo podalje od knjige, očekujući da će se autor tiho došetati po nju. Tih četerdeset i pet minuta od koncentracije nije bilo ni K. Nitko nije prišao. ali sam zato po povratku s pauze našla dopisan odgovor. I tako sam se dopisivala s nepoznatim Jehadom puna dva tjedna. uvijek istim riječima. Ne sjećam se više, da li je onog dana kad sam došla učiti posljednjih 30 stranica, pisalo na stolu olovkom ili na papiru (u knjizi nije, pregledala sam sve) Jehad + Anerak, ali pisalo je.

Nikad do tada, a ni od tada, nisam doživjela išta romantičnije.

Uredi zapis

31.08.2015. u 19:55   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar

ne znam kaj mi više ide na jetra..

to kaj mi je danas zadnji dan godišnjeg odmora ili to kaj mi je zutra prvi radni dan nakon godišnjeg odmora.

Uredi zapis

30.08.2015. u 11:52   |   Komentari: 23   |   Dodaj komentar

mjesec pun, ja puna, a duša ? Valjda je i ona puna :)



mesec svetli obrh kleti, joj mama zima mi je, joj mama zima mi je, mama zima jeeeeee..

Dakle, moja je frendača navršila pol stoljeća. Dostojanstveno smo obilježile tu njenu životnu obljetnicu..malo meseka, malo bućnice, malo tortice (beze), malo bimbambusa, đitra i tuljenje na dvorišću pod punim mjesecom :D

Dobar rođkas.

Vraćajući se doma, padale su mi na pamet šašave ideje. Srećom, Bolonja je podugačka. Isparilo je na vrijeme :)

Uredi zapis

30.08.2015. u 1:34   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

TA-DAAAAM :D

za mene je gotova..



ionak vele da akvarel mora bit gotov za dve vure..e pa to je to.

Boža, upozorila sam te :P

Uredi zapis

28.08.2015. u 19:23   |   Editirano: 28.08.2015. u 19:35   |   Komentari: 16   |   Dodaj komentar

brbljaona..glupiraona..ubijanje dosade..sefiji i tako to :D

možda bu prepoznatljiva, a možda ne..

a lijepo sam ju upozorila kad nije objavila zadnji selfač..

Uredi zapis

28.08.2015. u 11:46   |   Editirano: 28.08.2015. u 11:47   |   Komentari: 55   |   Dodaj komentar

kava i piva s prijatelicom..

Taman sam nanosila crtu kistom na gornji kapak.
-Daj se Stara požuri. Mislim da bi trebali doć bar pet minuta ranije, da ih dočekamo. Smatram da ja kao muškarac moram doći prvi.
Omaklo se kontroli. Mislim na kist i gel na kapku. Presmiješno mi je kad se naziva muškarcem.
-Ako ne prestaneš zvrndati, ne bumo krenuli još bar 10 minuta. Pusti me na miru. Krenut ćemo na vrijeme.

Uglavnom, panika. Moja nevidljiva, njegova transparentna. U bircu u kojem smo se dogovorili nije bilo mjesta za stolom za petero ljudi. Oni, koje smo trebali dočekati, a ja upoznati, još nisu došli. Osim kaj sam bila nervozna, jer sam se dovela u situaciju po mom mišljenju, sasvim nepotrebnu, ni mjesta u bircu u kojem se osjećam ugodno i kao u vlastitom boravku, nije bilo.
On: -Nema mjesta u ovom ćumezu (a meni tlak za par crtica gore). Idemo u Fensi.

I zapiči on, ne obazirući se na mene, prema bircu na Ilici. Oduran mi je taj kafić. Terasa zatvorena ko plastičnim vrećama za zelje kiselit, tamne unutrašnjosti, crni stolovi, crni plastični stolci čija bi težnja bila imitirati barokne drvene, zidova obloženih crnim plišom, glazba preglasna.
Šutke krenem za njim, a u meni raste revolt. Samo sam čekala trenutak kojim će izazvati moje okretanje na peti i bijeg. Bijeg od apsurdne i glupe situacije. Majketimile, pa imaju 21 i 17 godina! Koji im je?
Nikad nisam bila u stanju rušiti nečije iluzije. Ne zato kaj sam jaaako dobra, nit zato kaj sam zločesta, nego zbog potajne želje, nade, da nisam u pravu. Valjda.
-Mislim da smo ih trebali sačekati na mjestu na kojem smo se dogovorili, a ne bez njih ići u drugi birc.
-Stara, daj se saberi. Ti si sad ljuta jer u Majmunu nije bilo mjesta pa nije po tvom. Nemre uvijek biti po tvom i onak kak si si ti zamislila. Daj se skuliraj. Sad ću ja nju nazvat.
-Ne osjećam se ugodno u onom ćumezu. Bit ću dodatno našpinčena. I da, ne mora uvijek bit po mojem, nego smatram da smo ih trebali dočekat na mjestu na kojem smo se dogovorili, a onda zajedno otić negdje.
On zove, ona se ne javlja. On komentira nešt u stilu kao nije mu jasno zakaj ljudi uopće imaju mobitel ako se nemaju namjeru javljat i vidim da se njegova nervoza polako preobličuje u paniku miješanu s ljutnjom. Ja već debelo žalim kaj ga prije par godina nisam dobro spljuskala.
-Nazvat ću Karolinu (njena mama).
Šutke ga pratim do ćumeza hodajuć granicom dobre volje, odnosno, strpljenja. Sad sam se i ja već pitala, hoće li ljudi doći ili su obavili razgovor sa kćerkom koji ja sa svojim sinom nisam, pa neće ni doći.
**
Došle su. Sinova cura i njena mama. Tata nije. Sjeli smo za stol i situacija je bila čudna. Dvoje balavaca je valjda očekivalo nekakav blagoslov, šta li?
Obje smo jedva čekala da se ono dvoje balavaca pokupi. Spika je bila tipa ko gdje i šta radi, porijeklo, sinkove namjere vezane za boks i studij, curine namjere vezane za daljnje školovanje.
Uglavnom, njena mama i ja smo zaključile, nakon kaj su balavci digli dupeta, da je sve to skupa smiješno. Taj njihov stav "mislimo ozbiljno". Istini za volju, ni jedna od nas se nije smijala. Dal zbog straha ili iskustvene spoznaje, tko će ga znat? Pustit ćemo.

Uredi zapis

27.08.2015. u 10:20   |   Komentari: 57   |   Dodaj komentar

mislim da nisam dorasla današnjoj nametnutoj mi obavezi

A zakaj sam uopće pristala?

Zato kaj sam sinu htjela dokazat da nisam baš takav mrgud i da mi ne bu kruna opala s glave ak upoznam roditelje njegove cure.

Uopće ne znam kakav stav imati prema tome, jer nemam o tome nit mišljenje, kamo li stav.

Kaj mi je to trebalo?

Sranje

Uredi zapis

26.08.2015. u 12:15   |   Komentari: 27   |   Dodaj komentar

(s)prdnja..ma, kajjaznam..

ajd, recimo da nemam smisla za humor..

U ovom komadu (pisanom po istinitom događaju ili pisanom perom mašte), nemrem birati stranu. Zakaj? Zato kaj su mi sve tri drage.I Boža i Styks i Vega. I zato kaj se mogu stavit u kožu svake od njih. Recimo, iskustveno sam prošla situacije (ne događanja) iz svake od njihovih pozicija. Ono što će mi u ovom komadu biti zanimljivo je praćenje blogerskih reakcija i njihovo navijanje.

I u biti, radije bi se sprdala s blogerskih reakcija. Al, kako rekoh, nemam smisla za humor, pa ću i to vjerojatno prešutit.

Styx..Boža..Vega ..cmokcmokcmok

P.S.

nismo obilježile moj rođkas kak se spada. Planiram to krajem rujna, pa vas molim da to imate na umu. Ili bum morala na dva stola servirat ? Boža mi za rođkas obećala svog frizera i ja je držim za riječ. :*

Uredi zapis

25.08.2015. u 9:25   |   Editirano: 25.08.2015. u 9:48   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

a baš ste mogle malo pričekati sa zapletom radnje..

još sam na godišnjem..ak bum visila tu (a budem ak se sad zaplete), ne bum ništ napravila kaj sam planirala napravit.

tužit ću vas za ometanje..nečega..

:*

Uredi zapis

21.08.2015. u 13:01   |   Komentari: 9   |   Dodaj komentar

besposlen pop i jariće krsti

pa tak i naša socijalna služba.

Iako postoji rješenje liječničke komisije u Tvrtkovoj o 100% invalidnosti iz 2007., rješenje općinskog suda kojim se trajno lišava radne sposobnosti zbog ireverzibilnih promjena iz 2011., pa rješenje o skrbništvu, socijalna radnica je u spisima otkrila da 1995. godine nije obavljena liječnička komisija (zamislite, obavljena je 2007.) i postavlja pitanje prava na invalidninu. Saziva komisiju i poziva da se na tu komisiju u Tvrtkovu, ponovo odazove predmetni invalid sa svom liječničkom dokumentacijom, radi vještačenja.
Jebalo ih 1250 kn invalidnine ! Pa da tih 1250 kn invalidnine i spašava državu, ja im ju ne bi dala.

Ak nekaj ne podnosim, to je onda ne dijagnosticirana mentalna retardacija.


Inače, dobro sam. Nadam se da ste i vi ok.

Pozdrav.

Off sam.

Uredi zapis

01.08.2015. u 10:22   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

daj ne jebi, naši ljudi još uvijek u masama sanjaju državnu službu, koje poduzetništvo, kažekrelec

još gore od toga je kaj masa ljudi MISLI da masa ljudi sanja državnu službu, jer

može se izvući samo jedan zaključak

dakle, mi smo kao nacija u kurcu.

Lijenčine, lezilebovići, manipulatori i ograničeni sanjaju rade u državnoj službi (ako govorimo o državnoj službi u rvata), a lijenčine, lezilebovići, manipulatori, jalni tipa crkla mi je krava, nek susedu crknu dve, sanjaju rad u državnoj službi.

dakle, dvije velike mase ljudi u rvackoj su lijenčine, lezikruhovići, manipulatori i ništkoristi statisti (90% državnih službenika, 90% službenika lokalne uprave i samouprave i 90% ostalog pučanstva koje je jalno prvim dvjema kategorijama.
E sad, koliki je postotak državnih i lokalnih službenika u masi zaposlenih, zaguglajte. A koliki je postotak one mase koja sanja o državnoj službi, ne morate guglagi, koju god cifru si zamislili, pre strašna je.


I kak onda Hrvatska ne bu propala?

Ni nismo neki materijal koji bi se trebal replicirat.(naravno, postoje izuzeci, ali ti više ne dišu hrvatski zrak, koji je bogufala još badava)

Uredi zapis

23.07.2015. u 9:23   |   Editirano: 23.07.2015. u 9:29   |   Komentari: 113   |   Dodaj komentar

razmaženo derište

Čita balavac danas uvjete stanovanja u studentskom domu i nemre se nanegodovat.

"Zamisli, tri studenta u istoj sobi !

O, jbte, zajednička upotreba kupaone za više soba !

Pa koji je to kurac? Kak bum učil?"

Mislil je razmaženko da bu imal valjda apartmanski smještaj u domu. Al par sto kuna vs par stotina jura, nosi prevagu.

Bit će mi to jedno veliko iskustvo. Upoznavanje drugorođenca sinka u nezaštićenim, za njega ekstremnim uvjetima.

hehe (zlobnjikavo) ..baš me vesli (smajl, onak kezlasti)

Uredi zapis

19.07.2015. u 12:15   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar

došla sam vam reći

da trebate konačno naučiti uživati u iluziji
ne težiti pretvarati iluziju u realnost, jer će izgubiti čudesnost. Nije važno što je iza iluzije-trika. važno je da vas to usrećuje, poput djeteta.

Imam čarobnu šumu.I iluzionistu u njoj.

Konačno sam naučila uživati u iluziji, potpuno je svjesna, a ni jednom mi nije palo na pamet iluziju razotkrivati, raščlanjivati ili učiniti stvarnom. Jer logika ne dopušta iluziju, niti iluzija dopušta logiku.

Probajte. Biti svjesni iluzije, a jednako uživati u njoj kao da nije. Pokušajte svjesni svoje mentalne zrelosti, uživati u predstavi koje ste, uz iluzionistu, i vi tvorac.I stvarajte iluziju. I ne zavirujte. Nit u šešir, niti iza paravana. Samo uživajte u predstavi.

Voli vas Anera.

Uredi zapis

14.07.2015. u 0:27   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

dobar frend :)

Link

iskrica.com himna

Uredi zapis

21.06.2015. u 22:24   |   Editirano: 21.06.2015. u 22:26   |   Komentari: 39   |   Dodaj komentar

link

Uredi zapis

21.06.2015. u 19:12   |   Komentari: 12   |   Dodaj komentar