Putovanjem po galaksiji riješite se stresa.

Za vrijeme godisnjeg prije nego me snaslo to sto me snaslo odlucila sam izbaciti sve iz svoje kuce , od stropa do poda ... vrijeme je za renoviranje. A to nije bio mali posao , nakupilo se toga u 30 g koliko smo zivjeli u njoj , prvo bivsi i ja , pa onda i djeca. Bogme , 7 kamiona me kostalo... i smece kosta kao sto nas sve kosta u zivotu , na ovaj ili onaj nacin.
Od svega nagomilanog ostavila sam samo sitnice koje meni i djeci nesto znace i dovezla ih ovdje doma.
Gledajuci sve te uspomene , stvarcice koje nemaju skoro pa nikakvu trzisnu vrijednost , ali imaju ogromnu za moj zivot, mogla sam prevrtiti svu proslost u glavi...
Svaka sitnica , uspomena, vezana je za neku osobu ili neki dogadjaj koji je opet vezan za nekoga.
Cuvam najdrazu kosulju svoj najdrazeg djeda u kojoj sam ga cak i slikala sa mojim prvim sinom , cekajuci porod drugog sina ... mog djeda nema 30 g , tocno koliko moj drugi sin ima godina i nosi njegovo ime...kosulja je jos ziva.
Mamine uspomene ... i mnogo njih kojih vise nema..
S druge strane imam sitinica vezano za osobe koje sam voljela , u koje sam vjerovala i za koje sam bila sigurna kako je sve to uzajamno. Ali nije bilo.. sve se mijenja , zivot , ljudi , vremena...
No, uspomene ostaju... ne zelim ih se odreci , jer sam tada vjerovala u to i to mi je cinilo zadovoljstvo.
Ali , onda si postavljam pitanje - vezujem li se za stvari ili ljude ?
Stvari prezive , ali ne i nasi medjuljudski odnosi .
Od najranije dobi uče nas da budemo vezani uz obitelj, posao, prijatelje i tu jednu posebnu osobu, a zapravo ljubav i vezanost nisu uvijek povezani.

"U Indiji postoji anegdota o tome kako uhvatiti majmuna. Ako u veliki cup sa malim otvorom stavite pregrst oraha, majmun ce posegnuti za njima, cvrsto ce zgrabiti orahe, ali nece moci izvuci ruku iz cupa. Bilo bi dovoljno da pusti orahe i mogao bi pobjeci. Ali majmun niposto ne zeli pustiti orahe. I dok nas ova anegdota zabavlja, mozda nam nije lako prihvatiti kako u nasem zivotu ima situacija u kojima se i sami tako ponasamo.
Sami smo sebe zarobili jer nismo spremni pustiti.

Vezujemo se za stvari, ljude, situacije koje nas cine (ne)sretnima, bojimo se pustiti, ne znamo kako to uciniti.

Nevezanost je sposobnost prepoznavanja zelja i odbojnosti, strahova, ocekivanja, svih snaznih emocija koje nas pokrecu, i sposobnost da se od njih odmaknemo i razmotrimo ih. Kada ih mozemo razmotriti, lakse cemo prepoznati da smo sami sebe zarobili drzeći cvrsto neke svoje orahe u cupu.
Stav nevezanosti ne znaci biti nezainteresovan, ravnodusan, emotivno hladan, distanciran ili pasivan.

Ima jedna budisticka izreka : Prije prosvjetljenja sam nosio vodu i cijepao drva. Poslije prosvjetljenja nosim vodu i cijepam drva.
Ona nas podučava- i kad naucimo primjenjivati nevezanost, nas ce zivot u svojim spoljnim manifestacijama izgledati isto. Ono što se mijenja nase je unutarnje stanje. "

Nas kraju balade ipak ostaju sitnice koje zivot znace... bez njih kao da nismo ni postojali...

Imam slika predaka. Pokojnih i dragih. Ono što se stavlja pod nazivnik obitelji.
Prošlost tipa bivšeg i bivših, što muškaraca, što žena, ili bivših prijatelja nemam. Pobacano odmah. Bez utega na nozi za hodanje dalje.
Besposlen pop i jariće krsti. Zaposlim se bilo čime. Slažem puzzle, dubim na glavi, učim novi jezik- samo da ne motam po glavi osobe koje ne zasluže da se na njih troši vrijeme. Fučkaš loše uspomene i što bi bilo da je bilo.

Koliko vidim iz naslova ( ostalo nisam čitao ) pobacala si stvari.....

Mislim da se previše vezujemo za stvari, sve je ok ako su to neke sitnice i mali broj njih... Ako nisu, onda s godinama natrpamo tonu beskorisnih stvari za koje ne znamo ni odakle su, ni zašto smo ih sačuvali

Ovako kako ti pišeš su upravo slike, predmeti, događaji koji život znače! Iako su sve to mrtve slike živih događaja prekrasno je da ih čovjek ima! To je u stvari naše najveće bogatstvo (u tome se slažem s tobom) a ne neka imovina? Jer, te sitnice vezujemo uz drage osobe, sretne trenutke...nas sretne i ispunjene u nekom trenutku... A to i jest smisao života a ne zgrtanje dobara. Bogat si onoliko koliko jesi a ne što imaš! No ne treba se preveć nit prošlošću zatrpat... I ja svako malo počistim u i oko sebe!