.

Na svakom biću postoji moment jestote. Pod njim se podrazumijeva puko ''da ono uopće jest''. I na svakom biću postoji moment takvote. U nj se ubraja sve što sačinjava njegovu određenost ili posebnost, sve što ono imade zajedničko s drugim, ili čime se ono od drugoga razlikuje, ukratko sve ''što ono jest''. Nasuprot onom ''da jest'' ovo ''što je'' obuhvaća sav sadržaj, i to sve do u najindividualnije diferenciranje.
Nicolai Hartmann, Prilog zasnivanju ontologije

čitam danas o ekstazi, vrhu užitaka, užitku svih užitaka i tako, razmišljam,..kao ljudima nam je dano da to iskustvo imamo. ali nam nije dano da ga živimo. jer bi poumirali kao i oni laboratorijski štakori koji su pritiskali papučicu za "užitak" non stop.
jer kažu, treba znati stati, a svima nama je to teško. zašto da čovjek prestane uživati, sve dok ga život na to ne prisili?
zato nam je valjda dana i njena suprotnost. ne znam što bi to bilo, ne znam se izraziti riječju. ali po opisu, ja bih tome rekla bezdan.

evo jos jedan pojam - "tamna noc duse"

dobar amy ;)

što bi bilo kad bi na neki tehnološki način mogli uspostaviti "komunikaciju" s emocionalnim svjetovima druge osobe? zamislite mogućnost da gledate film koji vjerno prikazuje nečije emocionalno stanje kojem si u tom trenutku i sam kreator. nije to ona začkoljica sa osobinama Superjunaka koje bi sam želio, pa bi se "voljelo imati sposobnost čitati misli", a pritom se valjda misli na misli - druge osobe), ova tehnologija bi omogućila da se "čitaju" osjećaji. da osoba osjeti ono što osjeća drugi.
empatija. ali i bezosjećajnost kao njen bezdan...

radim to gero.

gero .. tko ne razumije sebe teško da će ikoga drugog razumjeti makar gledao njegovim očima

zelim ti reci da je covjeku to dano samim rodenjem.
tehnologija ce tesko ikada biti ekvivalent samoj srzi ljudskog bica.

Zasto bi ja trebao razmisljati što neka osoba misli o meni?
Svi svoje misli pokazujemo drugima na sto različitih načina, od ophođenja, artikulacije, gesti, pogleda, smješka its. i to daje dodatnu draž u međusobnom odnosu.
Kada bi znala gero nečije misli u mnogima bi se razočarala, ali isto od mnogih bi bila jako ugodno iznenađena. I do čega bi došla? Morala bi mijenjati svoje misli o nekome i sve još više zapetljala.

bad, gera razmislja o emocionalnim svjetovima drugih osoba.

ja i pišem o emotivnim svijetovima, ali emotivno i krajnje ne egoistički
kao da ti je teško saznati da li te netko stvarno voli bez uplitanja u njegove misli?

to mi slici na igru, aha ako me on ne voli necu ni ja njega ili ako me on voli pa budem onda i ja njega, uvjetujete svoje emocije prema pročitanim emocijama kod drugih.
Daj odrastite.

:) dobro bad

nemoj ici tak daleko bad.
ovo je samo njen nacin cisenja :)

nije budo to ta priča i ne zamaraj se. to je moja shema po kojoj se nadam da ću doći do izvora nekih stvari. kod sebe, dovođenje u red svojih emocija, prvenstveno. meni je bitno shvatiti razliku između izvornog, autentičnog, originalnog i fejk. i kakav utjecaj sve navedeno ima na moj život.
jer život je čudo.
čuda se događaju. pogled, osmijeh i ispružene ruke jednog djeteta u kolicima pored mene, dok čekam u redu za kruh, je čudo. kad toga više ne bude, onda znam da sam u bezdanu.

dobro si skužila amy...ima nas koji umjesto da čistimo po kući, od vremena do vremena imamo veliko pospremanje u sebi...pa se to onda širi ko oni krugovi u vodi...ne ide to bez...vibracija i tektonskih poremećaja. a bad je ipak samo...dečko! dječaci imaju pivu, tekmu, seks i hm...mislim da je to sve? čast izuzecima!