Defektni..?

Hm, jedmom sam se ovdje baš lijepo zapričala s nekim. Ono, kad se svakoj poruci nasmiješ i razvedri te i kažeš sebi - to je izuzetna osoba i vrijedi je bolje upoznati..i tako..pa, kako to već ono ide, otvoriš joj se malo više nego drugima, daš joj informacije o sebi koje su joj zanimljive, osjetiš se dobro na tom, nekom valu entuzijazma..fino ti..
Kad te odjednom poklopi pitanje - a što ti uopće radiš na iskrici, što to s tobom nije u redu??
Bam!..i ti ko neiskusni surfer odjednom se snađeš u vrtlogu gdje više nimalo ne vladaš situacijom nego ona vlada tobom, melje te i vrtloži kako joj se prohtije i samo ako dobro plivaš isplivaš.
A onda se pitaš - jesmo li svi ovdje defektni u nečemu? Mislim da ništa više ili manje od ljudi koje susrećemo i u real lajfu. Možda je samo razlika u tome da ovdje kad detektiraš "defekt" stisneš x i surfaš dalje. U reali je to malo teže napraviti.
A bit će nešto i na tome da ljudi ovdje više traže taj defekt ne bi li se zaštitili od lošeg iskustva. Pa kad ga nađu, onda je lakše osobu iza nicka i cijelu zamisliti defektnom.

Uredi zapis

25.04.2015. u 10:30   |   Komentari: 120   |   Dodaj komentar

Sloboda, predrasude, ideologija ili okolnosti 21 stoljeća?

Teška tema, paske! Mislim da se ne može općenito odgovoriti na nju već samo iz svoje subjektivne točke gledišta. Općenito bi možda najiskrenije bilo – netko ti se uklapa ili ne u tvoj fantazmatski okvir zbog kojeg jest ili nije moguć odnos koji zadovoljava jednog, drugog ili oba sudionika u njemu..
Prijateljevanja s povlasticama (seks, druženje, zajedničke dogodovštine) je možda izlaz u sili? Kad s nekim imaš neku vrstu kvalitetnog odnosa, zajedničke točke spajanja, ali i razdvajanja.
Na primjer, imaš odličan seks, lijepo i kvalitetno druženje u sadašnjem trenutku, ali si netko od dvoje ipak ne može zamisliti zajedničko sutra.
Što u situaciji kad ti netko kaže – ti si drugi klasni razred? Tebe veseli kopanje i tvoje marmelade, a mene traženje eliksira koji pomlađuje?
Jebote, o čemu se tu radi? Odličnim fukom nad klasnog neprijatelja situacija!
Ne osvijestiš da u tom svijetu nema takvog seksa, tj zašto ga nema! Jel tamo sve tako dehumanizirano do te mjere da moraš da bi zadovoljio primarnu potrebu po toplini, blizini, dijeljenju s drugim ljudskim bićem izvoditi neke vrste parodiju u kojoj ostvaruješ još samo privid svoje normalnosti, jednostavnosti, bazičnosti ispunjavanja smisla života
Imaš pravo kad kažeš – nije to pošteno i mene to ne zanima! Jer je to krađa! Nematerijalne dobrine, ne vremena, nego spozabe. Drug drugome krademo trenutke u kojima uspijemo zaboraviti tko smo zapravo! A paradoksalno baš u tim trenucima najjasnije otkrivamo sebe tko smo! Zbog toga sav taj cirkus oko ljubavi i pozornosti ili golog užitka i radimo.
I nismo ni jedan ni drugi gori ili bolji od drugoga. Imamo različite kvalitete ali iste slabosti, i različite tolerancije na njih. Ja mogu kopati po zemlji cijeli dan i navečer se spičkat i otići u teatar, možeš li ti obratno? Ja mogu ne prezirati tvoj strah od prolaznosti života i tvoju užasnutost što starimo i umiremo, možeš li ti ne prezirati moju spokojnost u veselju trenutka? Možeš li mi skinuti kapu što ne tražim apsolutnu sreću, već se mogu zadovoljiti i s malim svakodnevnim srećicama? Možeš li me poštovati zbog onoga što ja jesam - prirodna, jednostavna, neposredna, bio - kao i ona jajca, sir, špek, salata, pomidora …koje voliš trpati u sebe?
Ili me samo jebeš? Doslovno! Jer nemreš jebat nekog koga voliš. To je jebeni luksuz danas i privilegij slobodnih! A tko je danas još slobodan, reci ti meni?

Danas više nitko ne voli uistinu!

Uredi zapis

23.04.2015. u 14:47   |   Editirano: 23.04.2015. u 14:48   |   Komentari: 29   |   Dodaj komentar

e to su ti one priče..

ova je o lukavim varalicama:)

"Uhvatila Brer Lija Brer Zeku tako da mu je napravila lutku od katrana. Brer Zeko se želio igrati s lutkom i zalijepi se. Pokuša se osloboditi i samo se više i više lijepi i zapliće.
"Briga me što ćeš napravit s menom, Brer Lijo" zec moli lisicu koja likuje, "al nemoj me bacit među ruže".
Naravno, Brer Lija učini upravo to, a zec koji je u grmu ruža od rođenja, iskoristi trnje da se odlijepi od katrana i pobjegne.
Lisica je poražena.
Zec sjedi prkriženih nogu na obližnjem deblu i pobjedonosno "trnima vadi smolu iz krzna" "

ovo je odlomak iz "David i Golijat" najnovije knjige Malcoma Gladwella

ima i drugih jako dobrih priča, ova je jedina iz bajke, ostale su realne i jako životne.
Slabost nije uvijek mana, često je i prednost.

preporučam čitanje:)

Uredi zapis

22.04.2015. u 13:31   |   Editirano: 22.04.2015. u 13:45   |   Komentari: 18   |   Dodaj komentar

poznaš svoje pobude?


ovu je sliku uslikao davno jedan mlad muškarac kojeg se, eto, dojmilo nesto u prizoru, pa ga je ovjekovječio fotografijom. prizor je fotografirao sa svog prozora i poslao mi fotografiju nakon što mi je kasnije pristupio na nekom žuru i pročavrljao malo sa mnom. saznala sam puno više o njegovim pobudama nego je on to želio da se zna. nije bio u pitanju samo voajerizam, već i egzibicionizam. sa jednakom je strašću odgovarao na moja pitanja, kao što ih je i postavljao :)
no, nikada mi, zapravo nije rekao pravu istinu u vezi pobude koja se u jednom trenutku dogodila u njemu.
pobuda koja nas vodi od jednih do drugih. i obilježi nam život na neki način.
mislim da je to bitno. trebali bi ih proučiti barem za sebe..;)

Uredi zapis

21.04.2015. u 13:06   |   Komentari: 49   |   Dodaj komentar

tako je to..meni...

..i svaki bijeg je povratak, ovisi samo o perspektivi :)
Link

Uredi zapis

19.04.2015. u 23:16   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

juj, lebdim

nek nešto svira..:)
Link

Uredi zapis

18.04.2015. u 11:54   |   Komentari: 11   |   Dodaj komentar

još malo kiča za naše oko sokolovo

:)


a evo ti i kičastog konja u kuhinji

Uredi zapis

17.04.2015. u 14:42   |   Editirano: 17.04.2015. u 14:59   |   Komentari: 45   |   Dodaj komentar

and the truth is ? (remajnder)

- reci mi koliko sam ti falila i reći ću ti koliko me voliš..
- znaš i sama da mi nisi falila..
..
tako je to najlakše..i najefikasnije riješiti. alalmu vera, pravi muškarac:)

moram apdejtati:



lijepa vatrica..se zapalila.
po noći će biti još ljepša..;))

Uredi zapis

16.04.2015. u 12:34   |   Editirano: 16.04.2015. u 18:21   |   Komentari: 19   |   Dodaj komentar

-izdajnički poljubac-

Dijelimo nešto zajedničko nas dvoje i zato nije bio slučaj što smo jedno drugome postali značajni. Bila je to stvar stvaranja svoje sudbine. To jest, potvrda da ona, na kraju krajeva stvara nas. To iskustvo ja živim, a tebe tek sljeduje kao tvoja nagrada.
I kad promišljam o prošlosti - nije to bio poseban način - to je bio jedini način!
Da bi se mogla izvršiti izdaja, trebalo se imati poverenja, vjerovati. To je prvi uvjet, koji je donekle i u dovoljnoj mjeri bio ispunjen.
Da bi se moglo vjerovati trebalo je biti najbolji od najboljih. U dobronamjernosti, u sposobnosti u dosljednosti. Ali je trebalo i biti ekspert u prepoznavanju autentintičnog od projicirane slike. I ta je slika bila krnja ali je ljudska želja za vjerovanjem u "na kraju će sve biti dobro" bila jača od skepse. Ali, na kraju je ipak bilo sve dobro. Posljedice uvijek dolaze ..malo kasnije..:)
Izdaja poljupcem* ne samo da je dokaz istinske vjere, brige za drugoga i nade..ona je bila i jedni mogući način na koji se taj veliki životni čin mogao i dogoditi.

*Simbolika koja će možda biti u ovom tekstu uočena od strane religijskih vjernika neka bude opravdana riječima: "..jesi li izdao sina **čovječjeg** poljupcem?"

Dovoljno je reći ovoliko o ovome.

Uredi zapis

01.04.2015. u 13:59   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

#

Uredi zapis

31.03.2015. u 21:56   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar

Nikad napisana priča za Sašu



Postoje priče koje su napisane i one koje nikad neće biti. Priče koje imaju svoj početak i svoj kraj i one koje se završe još prije nego su dobro počele. Priče koje imaju svoj sretan kraj i one koje to nemaju. Postoje i one koje se ne uklapaju u nijedan okvir..to su priče koje ponekad jesu, ponekad nisu. Njihov se sadržaj provlači kroz život neprimjetno u vremenu, njihov početak i kraj je neuhvatljiv. Sve što ih obilježava je neopredijeljenost. A jedina im je prednost pred drugim pričama da njihova esencija ostaje uvijek ista i nepromjenjiva u njihovim temeljima. Taman da se i sruši sve oko njih, taman da si zavrte u obratnom smjeru, taman da se i ponovo grade iz pogrešnih dodira i riječi uvijek im ostaje ono malo osnovne materije koja prkosi životnim iskušenjima i jednostavno opstaje. Nikad završene i nikad začete. A postoje.
Osjetiš ih na dlanovima, na koži..u mirisu vjetra. Čuješ ih slušajući tamnu tišinu svemira..ako..ako se prepustiš da ti pričaju svojim načinima, svojim riječima i tome da se ispričaju kad njima to odgovara. U takvim se pričama mogu sresti dvoje ljudi na čistini..bez strahova i ograničenja da "uvijek može bolje“, da ni jedan od njih nije "lopov koji je došao pokrasti drugoga“. U takvim pričama ne traže se garancije za trajanja. To su priče u kojima dvoje ima volje toliko dugo gledati u oči jedno drugome dok se ne počne iščitavati njihova vlastita nenapisana bajka..

Uredi zapis

31.03.2015. u 11:17   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

evolucija je retrogradna

upravo zbog ulizništva, parazitiranja, korupcije i nagrađivanja nezaslužnog ponašanja.
a možda i još zbog čega, al eto..to mi sad palo na pamet:)

Uredi zapis

29.03.2015. u 15:29   |   Komentari: 48   |   Dodaj komentar

-zamke ljepote-

“Whatever can die is beautiful — more beautiful than a unicorn, who lives forever, and who is the most beautiful creature in the world. Do you understand me?
...
“The true secret in being a hero lies in knowing the order of things. The swineherd cannot already be wed to the princess when he embarks on his adventures, nor can the boy knock on the witch's door when she is already away on vacation. The wicked uncle cannot be found out and foiled before he does something wicked. Things must happen when it is time for them to happen. Quests may not simply be abandoned; prophecies may not be left to rot like unpicked fruit; unicorns may go unrescued for a very long time, but not forever. The happy ending cannot come in the middle of the story.”
...
“I have been mortal, and some part of me is mortal yet. I am full of tears and hunger and the fear of death, although I cannot weep, and I want nothing, and I cannot die. I am not like the others now, for no unicorn was ever born who could regret, but I do. I regret.”
Peter S. Beagle, The Last Unicorn

eto, samo preporuka od mene za nešto jako lijepo jer meni riječi danas zastaju u..meni.
..razmišljala sam jučer, dok je Marko vozio starom cestom prema Udinama, sretan što ima već tjedan dana vozački, što kupuje prvo svoje odijelo, kaiš, kravatu, što je pun snova i nadanja za sutra..
kaže mi da će cijelu noć padati snijeg iznad 1500 i da je cijele zime čekao taj trenutak kad će preko Prevalja sustiti po pršiću nekih par sto metara. mene je sledilo od straha jer znam da do vrha ima par sati hodanja, isto toliko i nazad..jer ne poznajm tako dobro planinu kao on, jer meni te ogromne količine snijega ta ogromna gromada kamenja, te divljine vrhova, dubine ponora..mene to plaši.. a njegovo mlado, komaj punoljetno srce se tome toliko veseli..
i ništa tu ne pomaže moja zabrinutost, on je pun argumenata..totalno sam bespomoćna i znam da mu moram dati pravo da sam upravlja svojim zivotom..
utješim se da će biti sve dobro..i da vrijedi sve to..pa makar i samo za par minuta čistog užitka..

Uredi zapis

26.03.2015. u 11:54   |   Komentari: 27   |   Dodaj komentar

ln :)

Uredi zapis

25.03.2015. u 0:18   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar