Erd

Uredi zapis

27.11.2014. u 16:19   |   Editirano: 28.11.2014. u 0:12   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

-sve-mine-mi-ne?



samo zapalit treba ;)

Uredi zapis

22.11.2014. u 12:47   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar

ponekad..

ljudima koji tako silno ustraju u svojim zeljama treba dati ono sto zele od nas.
tek tada ce vidjeti da su pogrijesili.

zanemariti motive, svoje, njihove..zanemariti sve.

nekad je to jedini nacin.

Link

Uredi zapis

21.11.2014. u 11:19   |   Editirano: 21.11.2014. u 12:09   |   Komentari: 26   |   Dodaj komentar

time will tell

Uredi zapis

19.11.2014. u 12:34   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

jos malo o laganju..

meni je to perverzno.
poslati mi poruku danas u 8.41 a zadnji login tog nicka je bio u 2.44.
muljanjem se ne stjece povjerenje.

zato FU!

Uredi zapis

18.11.2014. u 10:34   |   Komentari: 26   |   Dodaj komentar

rijeci su ostale negdje na pola puta

rekla sam si da cu ti napisati pismo..
nesto o patnji duse i suosjacaju s tim,
o konacnom razumijevanju tvog cilja,
o izjednacavanju krivnje i shvacanju bola..
nesto o tome kako razumijem
da ako ti ne mozes imati, ne moze nitko.
nesto o rivalstvu i vjecitom natjecanju,
o tvojoj zavisti
bijesu..
o nemoci
sto ne mozes imati moc.

Ti unatoc tome sto si znao nisi vjerovao.
Ja unatoc tome sto sam znala, vjerovala sam.

to je kljuc svega.

zavist na vjeri i dusi.


mogao si mi oduzeti sve,
uciniti me prezrenom i nedostojnom
niti da kleknem na koljena i polozim glavu na panj..
ali mi ni tada ne bi mogao oduzeti moju vjeru.
to je tvoj poraz..jedini i definitvni.

rekla sam, napisati cu..ali cemu rijeci.
ionako si ih rado slusao samo iz razloga
da naucis kako me njima ponovo manipulirati.

rekla sam, napisat cu zadnje rijeci..
a onda sam zateturala
kao netko tko nikada nije vidio slova
i nastala je divna tisina

jutro, sunce na brdu, ja na putu prema moru
i suncevim zrakama
(osjecaj otapanja krvi u zilama..leda u ocima)
blistavi horizont
i na trenutak mi se ucinilo
ovo je sreca koja ispunjava..

skinula sam cipele
razmigala promrzle prste
i osmijeh
(jos uvijek sam ziva)
sada ce moji zagrljaji
biti opet za mene

Uredi zapis

16.11.2014. u 16:51   |   Editirano: 17.11.2014. u 8:41   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

slika za pamcenje



nije slika..nego gif..rolanje ocima kad ti ne radi to sto radis, a moras odgovarati na nezgodna pitanja.
(govor tijela je novi jezik za koji se budali ne sanja da postoji)

Uredi zapis

15.11.2014. u 12:49   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

!!!

Uredi zapis

14.11.2014. u 11:53   |   Editirano: 14.11.2014. u 12:00   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

When painkillers aren't working...

Uredi zapis

09.11.2014. u 18:10   |   Editirano: 09.11.2014. u 18:25   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

(nitko se ne može spasiti sam)



"izvorni doživljaj duševne preobrazbe ne poznaje prijateljske utjehe niti topline koju nudi ta utjeha. To je golotinja, samoća i gorčina očaja u oluji gdje nema svjetionika na obzoru. Poput drva tvoje barke što se utapa u vrtlogu i lomi zajedno s tvojim kostima. Ali to ništavilo nije ništavilo u filozofskom smislu. I prije što se s time uhvatiš u koštac, prije ćeš spoznati da je kao hrana, kao tvrda stijena. Stijena koju tražiš oduvijek, da si na njoj sagradiš dom."

Uredi zapis

07.11.2014. u 12:53   |   Editirano: 07.11.2014. u 12:55   |   Komentari: 27   |   Dodaj komentar

- moje lampice još uvijek svjetle -

Uredi zapis

06.11.2014. u 11:20   |   Editirano: 16.11.2014. u 11:01   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

&

Uredi zapis

05.11.2014. u 0:22   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Dragi Moj Miki Veliki (kodno, ali znam da ćeš dešifrirati)


(kolika je sreća kad se obitelj poveća, a kolika je tuga kada se smanjuje)

...

ne želim tu pisati velike riječi, savjetovati te na bilo koji način niti ti pomagati nekim smislenim odgovorom na pitanje i svakodnevnu mantru – ima li sve ovo smisla - jer ja to u konačnici niti ne mogu. pomoći si možeš samo ti.
želim ti samo reći..da znam kako se osjećaš.
da znam kako boli nepravda i kako umrtvljuje osjećaj bespomoćnosti.
želim ti samo reći da je ta bespomoćnost naučena, izdresirana i nije stvarna.
jednostavno si, poput Pavlovih pasa, zalegao u kutiju jer si shvatio da si i kriv i kažnjen a bez ikakvih razloga, bez ikakvih logičkih objašnjenja

od tuda to lažno vjerovanje da si nemoćan i više nego što jesi.

znam da si tražio uzroke i rješenja i da si cijelog sebe uložio u to. da si tražio logikom zdravog razuma što to ne valja – i nisi došao do nikakvog zaključka.
to je jednostavno tako – kao vrijeme. nekad sunčano, nekad kiša iz vedra neba, a nekad tornado.
na neke stvari jednostavno nemaš utjecaja. i što prije se s tim pomiri.
znam da si pokušao sve što je bilo u tvojoj moći da pomogneš i svaki put bio samo još više povrijeđen i razočaran i frustriran..jer si uvidio da nemaš nikakav utjecaj na promjenu. da te samo iluzija držala, poticala i hranila..no, realnost je takva - svatko bi sam trebao i mogao utjecati na svoje osjećaje i svoja djela..no, kako i sam vidiš, nekima to ne uspijeva. nisu gospodari ni svojih osjećaja ni svojih akcija (iako, su itekako svjesni posljedica).
zašto je tome tako..je isto pitanje na koje ćeš možda naći jako zamagljene odgovore..ima tu svega, od najranijih naučenih obrazaca ponašanja, do teških emocija poput (samo)prijezira, (lažnog)ponosa..a najviše zavisti drugom ljudskom biću na izvrsnosti, na mirnoći, blagosti, dobroti..ljubavi koju ima za sebe i cijeli svijet oko sebe.

želim ti samo reći – izađi iz kutije – diši, jedi, voli Sebe!
nije to sebičnost, to je briga za sebe. jer bez te brige nećeš više biti koristan ni sebi a postat ćeš i beskoristan drugome (vidiš i sam da si bio dobar samo dok si bio koristan).

samo malo truda, mrvica, samo dio, stotinica jedna onog truda koji si ulagao u ono za što si mislio da je i veće i jače od tebe..i da vrijedi i da srce zna..u onu iluziju za koju si mislio da će biti jednom stvarna.
neće nikad. bio si prevaren jer te se prevariti moglo. jer tvoj um nije mogao pojmiti nešto „takvo“.

izađi iz kutije, pokreni se, voli se..i nikad, nikad ne odustani - od sebe!


Z.P. te pozdravlja :)

MIRNO MORJE, MIKIMAUS!

Trikrat več zob ti je ostalo, Miki!
Trikrat več zob.
Tisoč želja bo slabo spalo, Miki, samih nocoj.
Nisi več sam, ki šteješ dlake žabam.
Nisi več sam.
Ti nisi nor, le čudno izgledaš, Miki,
nisi ti nor.
Ti si nabrit, kot mačja glava, Miki,
kot termofor.

Mirno morje, dober kavs!
Ti želi tvoj Mikimaus.

Uredi zapis

04.11.2014. u 11:22   |   Editirano: 04.11.2014. u 13:05   |   Komentari: 46   |   Dodaj komentar