=

Uredi zapis

27.06.2014. u 22:18   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

“Svaka muka za vremena, a sramota dovijeka.” bosanska

negdje sam davno pročitala da ovi što se izgube u dzungli, pustinji..ili kojekuda ne umru od gladi i iscrpljenosti ..umru od *sramote* što se to NJIMA desilo, što su se izgubili..
i meni to sasvim logično.

lijep vam dan, sve vam lijepo bilo..

Uredi zapis

26.06.2014. u 15:38   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

recept

potrebna su:
4 zagrljaja na dan za preživjeti
8 za živjeti
12 za rasti
(a meni su govorili da stanem na kišu..)

Uredi zapis

25.06.2014. u 20:33   |   Komentari: 35   |   Dodaj komentar

its juuuuuuuuuuuuu

Uredi zapis

24.06.2014. u 13:29   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

7413.38 km jugozapadno

Uredi zapis

23.06.2014. u 19:10   |   Komentari: 9   |   Dodaj komentar

što učiniti..

..kad se suočavaš sa "nikad više"?
ne znam..
ništa mi ne pada na pamet,
osim potražiti nešto malo vjetra u leđa
u onom suludom "uvijek".

Uredi zapis

22.06.2014. u 19:23   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

zašto sami sebe lažemo?

zato jer..svatko ima svoju bolnu točku koje je više ili manje svjestan. nastala davno..tko zna zašto i kako..točka ranjivosti za koju znaš da postoji i strah te je da će te netko baš, baš tamo... točka koju će netko drugi namjerno dirati kako bi imao nad tobom ovlast i moć, netko drugi slučajno dotaknuti, netko treći je opet vidjeti kao svetinju i priliku da te, što je moguće više zaštiti, od boli..
i svak je hendla na svoj način. netko skriva, netko negira zaboravom, netko odmakom, netko..omamljivanjima..

sve metode osim suočavanja su loše, a mislim da je najgora baš omamljivanje.

tehnike su razne. od kemijskih do nekemijskih..alko, droga, hrana, kocka, seks..šoping, odnosi..i u svima je pogubno učestalo ponavljanje i pretjerivanje.
ta lakomost bića, ta žudnja za još..pa se prepiješ, prejedeš, prejebeš..prokockaš..i shvatiš..da si ostao bez svega, čak i bez onog užitka za kojim si tako žudio jer na kraju ..i opet ti ostaje ona bol koju trebaš i moraš izliječiti.

rijetki su oni koji su uspjeli, ali ako i jesu bio je to dug i težak proces. bez prečica..do slobodnog sebe.

Uredi zapis

10.06.2014. u 12:50   |   Komentari: 41   |   Dodaj komentar

lažov ostaje lažov, smeće ostaje smeće.

dao mi je šifru od svog profila, pročitala sam sve.
nije me začudilo njegovo ponašanje i što radi kad misli da ga nitko ne vidi. to sam znala jer je mene stalno optuživao za sve, ali baš sve što je on radio.
ali sam se zgrozila kad sam pročitala što su neke osobe s bloga.

o ovo ispričavanje je samo "nice try". još jedan od tisuću pokušaja manipulacije.



uživajte!

Uredi zapis

09.06.2014. u 16:34   |   Editirano: 09.06.2014. u 16:44   |   Komentari: 53   |   Dodaj komentar

Pistik od jučer

Sinoć se dogodio divan pistik. To je ono, kad na osnovu neke realnosti prorekneš svoj san. Ako u to vjeruješ, kažu. Eto, ja vjerujem, pa mi se i dogodilo.
Uglavnom, pistik je išao ovako: Ako večeras napraviš đir s pasicom oko Ede i točno prebrojiš sva upaljena svjetla dvaput i zbroj bude 22, sanjati ćeš priču o začeću i najranijem životu jednog djeteta iz svoje perspektive, sasvim obrnute od one koja je, po nekim sumnjivim pričanjima, istinita. Kompliciran pistik, ali nešto, slučajnost ili sudbina, je htjelo da zbroj upaljenih svjetala bude točno 22!
...
U snu, Senka je svježe obojala kosu, uredila nokte, pogledala na sat, zaključila da će Zoran svaki čas stići i požurila prostrijeti stol na verandi. Lipanj je te godine mirisao na lipu i jagode, ali toliko jako da se djevojčica, koja je u 180 km udaljenom gradu puhala svjećice za svoj 7. rođendan, onesvjestila. Mirtom su je probudili iz kratkotrajnog sna, a ona, prvo što je rekla otvorivši oči bilo je: "Pa šta vi ovo radite? Bila sam već kod Senke i Zorana, napisala zadaću, oprala suđe, zalila cvijeće, nahranila psa..taman kad sam htjela izvesti bebu u dvorište, vi me vratiste!"
Zoran je Senki donio cvijeće, poljubio je, sjeo na stolac do nje, zapalio cigaretu, uzeo njenu ruku na stolu pod svoju i otpuhnuo dim. "Volim te Senka, razmišljao sam da uzmem neplaćeni godišnji, par mjeseci, koliko bude trebalo..da otputujemo negdje, budemo opušteni..pokušamo sve, pa ako treba odemo i do babe vračare…Senka, vrijeme je da nečim utječemo na to stanje..«
Senka je samo šutila , pogledom ga milovala po usnama, vratu, ramenima..u očima su joj se umjesto gorkih, kotrljale slane suze.


Ante se rodio u proljeće sljedeće godine. Div od novorođenća od 5 i pol kila! Čudo od djeteta. Spavao, jeo, napredovao. Senka ga je dojila do 6 mjeseci dok mali div nije probao drugu hranu i s guštom otkrio čitav svijet novih okusa . Pred san mu je pričala priče, iako ni sama nije znala dal ih razumije..no kad je kasnije progovorio on je njoj te iste priče priča sa svojim nekim izmišljenim detaljima. Prohodao i naučio koristiti »prozore«…
Uglavnom, u prvim je godini života naučio kako zadovoljiti sve svoje osnovne potrebe. Od sitosti, povezanosti, nježnosti, uvažavanja, posjedovanja …


i tu je nekako..san završio. Nije ga više bilo potrebno sanjati. Ni za njega ni za mene. Jer, on i njegovi geni, sada su na sigurnom.

Pistik djeluje tako, baš kao što sni djeluju na nečiji život.

Uredi zapis

29.05.2014. u 19:54   |   Editirano: 29.05.2014. u 20:37   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

nedvojbeno..

laž je suprotnost istini. samo nas tu zašteka jer postoje "razne" istine. moja, tvoja, njegova, njezina, njihova..jer, svatko od nas svjesno ili nesvjesno može lagati druge, problem je kad svjesno ili nesvjesno laže sebe.
ono što istinu ili iskrenost prije ili kasnije razodjene je vjerodostojnost. ono, kad ocijeniš da netko laže u dobroj, a netko u lošoj vjeri. mala razlika.

a važna. jer, upravo to je razlika koja te čini bešćutnim sociopatom ili Čovjekom.

citat u pomoć:

Sretan je onaj koji ima dovoljno ponosa da nikada ne govori o sebi, koji se boji onih što ga slušaju i koji ne dovodi u pitanje svoju vjerodostojnost ohološću drugih
Charles-Louis de Secondat Montesquieu

i cajke:)


Link

Uredi zapis

25.05.2014. u 14:07   |   Komentari: 11   |   Dodaj komentar

PVC

Link

sreda 11. junij 2014, 21:00
Cvetličarna Ljubljana

Uredi zapis

13.05.2014. u 22:45   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

auuu, zajebani ovi smartfoni

kazem vam, pripazite.
muskarci nisu za multitasking, ne.

samo to.

Uredi zapis

13.04.2014. u 21:01   |   Komentari: 61   |   Dodaj komentar

jesam, da!

i kriva i tužna.
kriva što sam pristupila otvoreno, dobronamjerno, opušteno.. što sam mislila da sada znam i očito se previše opustila. kriva što sam mislila da sam naučila. očito je da nisam i da će biti još životnih lekcija.
tužna..jesam. i žao mi je što svoju tugu ne mogu odtugovati na svoj način, u miru i dostojanstveno. žao mi je što ne mogu svoje želje za njega napisati na neku papirnu lađicu i poslati niz rijeku, žao mi je što ne mogu zaboraviti ono lijepo istovremeno s onim što je bilo ružno. žao mi je što se povređujemo, što si nanosimo štetu, ne samo jedno drugome, nego i ljudima koji nemaju nikakve veze s nama. žao mi je što nisam nikad napisala ništa o lijepim stvarima ovdje, što sam pisala samo o problemima. žao mi je što zbog toga izgleda kao da medalja ima samo jednu stranu. rekla sam već, štošta mi je žao. ali s time se mogu nositi. tuga resetira, tuga te prisli na razmišljanje, na vrijednosti koje cijeniš, pomogne ti da shvatiš tko ili što ti je važno u životu. tuga je tu zato da se sistem vrijednosti nanovo uspostavi.

žao mi je što smo se izgubili kao ljudi...ali ako već mi ne znamo i ne možemo drugačije, život će poravnati "krive drine". vjerujem u to.
eto, idem napravit papirnatu lađicu..i ispisati je..pa neka preko Soče ode u Svijet.

Uredi zapis

12.04.2014. u 20:12   |   Editirano: 12.04.2014. u 20:13   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar

ima cyber pravo..

sisu na blog!

(pička i kurac...to je za na nos, usta..ili kam već, na blogu je to nepoćudno, to je silovanje bloga!)
eto, zapis se pretvorio u nešto drugo. žuljaju nas, izgleda, neki komentari.
stavljam kao podsjetnik svima.

otići..ispuniti im želju? dobro razmisli, jer tek ćeš sad imati probleme u realnom životu. dok god su problemi ovdje, nije nikakav problem. visoki standardi ponašanja vrijede, ali samo za druge. oni mogu raditi sve što požele i u trenutku zaboraviti što su oni radili drugima. dok god žrtva pristaje biti žrtva i ne uzvrati istom mjerom tu mira nema. samo vječiti krug. šarmiranje, slatkorječivost, medeni tjedni..nakon čega slijedi maltretiranje, traženje defekta (da bi svoje dobro sakrili) nepovjerenje (jer sami rade iz leđa nečuvene stvari)..kad konačno pukneš i odjebeš slijede optužbe na tvoj raćun. ti nemaš strpljenja, ti ne vjeruješ, ti si bolestan i za psihijatriju. kad se makneš slijedi proganjanje, prijetnje, manipuliranja svim mogućim podacima koje su sakupljali o tebi. osobne iz života, intimne iz odnosa, iz kompa, mobitela koji su ti prekopavali svakodnevnoli. prijetnje da će te prijaviti policiji zbog jointa. nema veze što oni imaju kartoteke na policiji, što su izgubili posao zbog zloupotreba droga, što nemaju ništa u životu jer su totalni luzeri i s godinama samo postaju još veći. ako im pokažeš strah, pritisnut će samo jače. ako im pokažeš suosjećaj, samo će te još jače manipulirati. ako im pokažeš dostojanstvo i respekt, samo će te još više ponižavati. jer njihova zavist je jača od njih. znaju da su ništa, znaju da znaju samo uništavati i pričati samo dopadljive priče koje nikada neće znati uskladiti sa svojim djelima. ako se u nekom trenutku i suoče sami sa sobom, to je samo zato što im je prebolna činjenica da su pročitani i ostavljeni u svojoj kaljuži i svojim vlastitim sranjima koja njima samima ne smrde. ali se svojski potrude povući u nju svakoga tko im se nađe na putu. i kandidata nikad ne manjka. kao ni dobričina koji nasjednu na njihove limanice. i krug se nastavlja. od kozmičke ljubavi do kozmičke mržnje u mjesec dana. normalno inteligentnom čovjeku stvari ne štimaju odmah, ali se trudi razumjeti, opravdati, pokušava vjerovati. kad zaboli, kad svakodnevno piješ hektolitre kamilice da smiriš bol u želucu..kad shvatiš uzorak, možeš samo, ružno je reći, poželjeti da nađe novu žrtvu i ostavi te na miru. i to se dogodi, prije ili kasnije.
strpljenja samo..i drži se!

Uredi zapis

12.04.2014. u 12:45   |   Editirano: 12.04.2014. u 14:01   |   Komentari: 91   |   Dodaj komentar

sanjarenja o stvarnosti

Sanjati, sanjariti..Klik! predstavljati si. izmišljati. Klik! Otvoriti oči. Široko zatvoriti oči i imati sve tu. Kreirati. Živjeti fantaziju. Jer je realnost dosadna. Nema nemira, prikrivenog erotizma. Jesmo li izsanjani ili sanjamo? Ostvarujemo svoje snove. Ni jedni snovi nisu samo snovi. Ljudi su takvi kakvim ih želimo vidjeti. Zavij ih u roza i pod noge će ti prostrjeti roza tepihom. Gledaj na njih kao na orke, istrelit će ti koplje u oko. Zamisliš da si Don Žuan i u tebe se svi zaljubljuju, uključujući i sestre na psihijatriji.
Jel tako bolje? Ima li smisla uvjeravati da živiš fikciju, kad ti realiti tako obojena bolja, življa? Zanemariš pritom jutarnja buđenja koja su još uvijek siva.
S jednom razlikom, ti znaš kako, čime i kojim alatima ih možeš obojiti.
Znaš, ali ništa ne poduzimaš. Ne jedeš, ne spavaš, ne živiš..ne voliš..jer, sanjarenja nam oduzimaju toliko vremena da za sve ostalo vremena jednostavno..nema.

Uredi zapis

11.04.2014. u 14:23   |   Editirano: 11.04.2014. u 14:26   |   Komentari: 23   |   Dodaj komentar