u tridesetima

Mogu ja bit super-uspješna, emancipirana, može mi se otvarati pola svijeta, ali bez toga da me se mazi i pazi, baš mi život nije fora.
Koliko je to teško? Posebno ako uzvraćam, a spremna sam na to.
kavica i doručak u krevet.
Par porukica dnevno.
Zajednički rad po kući (jako važno), a onda kad sjednemo, s djecom, bez djece, da je razgovor ugodan, prijateljski, topao... da je leći kraj voljene osobe sigurno i nježno i toplo. I da se volimo, jako.
I onda vikendi, da se živi punim plućima, da se smije, uživa u pogledima, u doživljajima, ljudima...
I tu i tamo poklončići, cvijeće, skuhana večera.
Jel ja puno tražim?

niposto ..

svaka zena treba takav zivot ..

sve što tražiš je normalno i za pet
samo
on hrče, ona isto tako, njemu noge smrde i piša stoječki,
njoj isto smrde a piša sjedečki
i tako se nađu neke razlike za koje zaljubljeni ne mare
a poslije sitnice postanu krupne stvari koje smetaju
jebga, život piše romane a mi ih čitamo živeći ih

ima takvih muskaraca
ali ne mogu naci takvu zenu

Zajednički projekti su jako važni...onog časa kad smo prestali imati zajedničke projekte, počeli smo se gasiti jedan za drugog...

hmmm, lady :)

Malo muškaraca će se truditi dalje kada osvoje ženu...:))

probudi se, zemlja zove

"Izgrađenost, samosvijest, dobrota, smirenost, vedrina, plemenitost, velikodušnost, iskrenost, marljivost, urednost..."

pa nije baš malo.:)