Bivanje na Iskrici

Jel se samo ja bojim odgovoriti na ove poruke koje stižu u Inbox?
Tko su ti ljudi?
Što oni hoće... i najtragičnije pitanje - ako su u tridesetim, ili četrdesetim ovdje - jesu li normalni?
Hej, i ja sam u tridesetim - jesam li ja normalna?
Možda i nisam.
Što tražim ovdje?
Očito ništa, jer se ne javljam, jer iako mi je neki profil zgodan, zakočim se.
Da je sve bilo kako treba - ne bismo bili ovdje, a jesmo.
I kako s time?
Hoću li prepoznati neku iskricu, neki znak koji će mi reći - ovaj čiča je dobar, javi se? Ili će ispod nekog bezveznog profila, ili poruke - hej, kako si, promaći neka kvalitetna i dobra osoba?
Tko zna.
Ili ću putem, hodajući ulicom sa svoje dvoje djece pasti na nekoga tko će dopuniti taj moj život, biti baš taj mr. Right?
Ne znam.
Eto. Imam trideset godina, i isuviše se poznajem, a da ne bih bila skeptična... prema drugima.

30.08.2010. u 17:46   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar