..dakle ovako..:)

Aaahhahhhaa...kako simptomatično : čitam članak Marte Salopek „Na pogrešnom mjestu“
i baš mi se učinio adekvatan da vam ga podastrem – da malo raspravljamo...probam ga
nać na netu, al' ne uspijevam i ukucam onda „iskrica weblog, strah od propuštenog“, ono
ak' mi se bude dalo malo sama nekaj na temu načrčkati - da ne ponavljam ako je o tome već
diskutirano..
i ..hahahhaa..prvo pa žensko – baci me na vlastiti post iz prošle godine https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=18223&log=476782
gdje sam vas malo peruckala..:) prije godišnjeg..
Čitam se; ništa ..ama baš ništa ne bih promijenila.

E sad, članak, o kojem se na početku posta radi, govori o, kako je to vega naslovila,
„internetu kao nemani“. Doduše, ne o razlikama na crti razgraničenja privatno-javno,
već o strahu da smo nešto propustili jer baš u tom nekom trenutku ...NISMO BILI ONLINE 
O UŽASAAAA !!!!

Pa ću vam ga prepričati, u mom stilu .:).
Fear Of Missing Out, službena kratica već usvojena od struke i medija =FOMO.

Boljka brejvnjuvrlda...:) - ne nije. Ljudi su se uvijek znali grist - jesu li pozvani na baš
sva „važna“ događanja (ivente)..ima li susjed veće (kuću, auto, vikendicu, kikija), ljepše (ženu, djecu, ljubavnicu). No, to je bilo jednostavno..na nižem nivou..u bližem susjedstvu, ono – maksimalno kvart, rodbina koja nam i inače ide na onu stvar ili uže poslovno okruženje.

Danas, budući da nam je net svojim društvenim mrežama i umrežavanjima (pogledajte gore desno u kutić kad ste na youtubeu: ako ste istovremeno otvoreni na mailu, tam će vam se pojavit vaša sličkica i naziv profila), otvorio nevjerojatne mogućnosti izbora, nebrojene
puteve kojima smo „mogli krenuti“, živote koje smo „mogli živjeti“. Opći napredak
tehnologije tako je dao veeelikom broju ljudi , gotovo pa upute, da o životu razmišljaju
kao o opcijama i izborima i skoro pa nametnuo mit o njihovom/našem potencijalu.
Adam Phillips: „život nam je postao elegija putevima kojima nismo krenuli“.

I eto zajeba: prevelik izbor nije nužno pozitivna pojava, ljudi tad postanu neodlučni, a kad
na koncu i donesu neku odluku, nisu sigurni..jer, možda ima bolje i/ili sigurno ima bolje –
jer:
„vidi, ona glupača kaj je ponavljala peti osnovne je stavila novi status na fb – doktorirala...ŠOOOK, trebala sam i ja na taj njen glupi fax, to završe i takve ..puj“.
ili
„jooj, trebam se i ja tam učlanit u grupu...gle ovu fotku, gle onu..oni se tak zabavljaju, a ja sam otišla u kazalište i poslije smo se poševili..šmrc"

Strah od propuštanja može dovesti i do fizičkog iscrpljivanja i do emocionalne drame.
Pa tome smo svakodnevno svjedoci..slušam jučer u tramvaju...tišinu; nešt mi neobično..
dignem pogled..dvije trećine putnika, svih godišta, spola il' stasa..bulji u ajfone, mobače, ajpade, tablete...na licima grimase, jezičci vire, grizu se usne, a ruke marljivo tipkaju i tipkaju i tipkaju..Ja jedina s knjigom...ahahahha..Dobro, jedna mi se ženska učinila pobjeglom iz
ludare..ne čujem je al' priča li ga priča i priča..mislim, ono - najbolji razgovori su sa samom sobom il' nekim od vlastitih inner osoba..dok nisam vidjela žicu i mikrofon uz bradu..

I naravno, sjetim se frendica i kolega koji sve češće započinju jutarnje priče uz kavu, koliko
su prethodne večeri bili iscrpljeni al' su na ovoj stranici bili, pa na onoj, pa na fejsu, pa su tvitali, pa linkedinali, pa....majketi, za mene je to pošast. Ludilo.

A te emocionalne drame..dramoleti i tragedije ako nisu stigli il' ak su zaćorili..pa taj njihov osjećaj manje vrijednosti, samosažaljenja, ljutnje ako nisu IN sa trenutnim; i na koncu – zavisti..jer su oni drugi bili...i naoko, pazite NAOKO..se dobro proveli, bili obaviješteni
o posljednjim vijestima, tračevima, blatruć..Život u strahu, da. I onda, ofkors, rasprava
što će se sad odgovoriti, kako će tko koga istriskat verbalno, kome će tko napizdit svoje
„uspješnice“ da onom tamo porastu zazubice..pljuc..jedva se čeka dizanje sistema da se
otvori pedesetak stranica i neizbježni daljnji tagovi..brrrrr..

Meni je to žalosno..jednostavno tužno..stalni strah i nametnut lajfstajl stalne kompetencije.
UŽAS. Mislim, sa nekim stvarima se pomiriš : moraš biti u intimnom odnosu sa tehnologijom – pa i moji kompovi rade bez greške kad s njima blago i s razumijevanjem razgovaram :)))
al' ta veza je ipak nezrela..tek trebamo iznaći način kako ograničiti utjecaj umreženosti
na naš život.

Saberimo se i ugasimo iPhone..:), laptope..što češće.. nikaj se strašno
i nepropustivo neće dogoditi . Osim toga..ono što je većina istraživanja pokazala –
„osam od deset ljudi društvene mreže koristi da bi se hvalilo preuveličanim ili čak izmišljenim uspjesima. Ona zabava koja na fotkama na fb izgleda kao tulum stoljeća zapravo
je završila prije ponoći jer je glazba bila loša, a pića premalo“ .

Savjete iz članka o prevladavanju FOMO-a citiram:

1.„Maknite se od kompjutora, tableta, mobitela..bar jednom dnevno; čitajte, gledajte tv, pletite, planinarite..što god radili, radite to sami ili s ljudima koji su fizički s vama, a ne sa virtualnim prijateljima na mreži.

2.Pomirite se s tim da u isto vrijeme možete biti samo na jednome mjestu. To znači da nešto jednostavno morate propustiti, ali nema veze – sjetite se da i superuspješni ljudi
uvijek nešto propuštaju, samo si oko toga ne razbijaju glavu.

3. Recite katkad Ne. Ne dajte se nagovoriti na izlazak/kupnju/putovanje samo zato što to
„svi“ rade. Vi niste „svi“ nego zasebna osoba.

4.Recite katkada Da. Ne ubijajte se tražeći alternative – bolju restorantsku ponudu,
jeftiniju aviokartu – jer svega toga ima na netu u beskraj i pretraga će trajati danima, a
veći izbor ne znači i bolju odluku. Ako vam se nešto svidjelo, odlučite se za to i držite se odluke.

5.Mislite na svoje ciljeve. Ne skrećite s puta zato što ste na fb vidjeli da postoje i drugi.
Svoje ste životne ciljeve postavili zato što su valjda u skladu sa vašim sposobnostima,
potencijalima i ambicijama; koliko god vam imponira prijateljica koja liječi djecu u Africi,
to ne znači da je to opcija za vas..“

..možda bi baš Vas prvog dana pojeo lav u bushu (moja opaska)

I tak..za sebe znam..ako mi pri zadnjim izdisajima bude padala na pamet žal za
stvarima koje sam propustila..to ziher neće bit „jebote, nisam se logirala..“

čekte sad da vidim kaj sam nadrljala..:)

na Vaš upit ćemo odgovoriti čim budemo u
mogućnosti
201. ste na listi čekanja
zahvaljujemo na strpljenju

:)))))

..ostarit ću, neću znati..:)

Puno priče,malo sexa,
dođi mala ti kod Rexa!

Propustiti ništa nećeš,
prašinu sa nje otrest ćeš!

sorry, Reksić..
ja ću do onog plavog Thora
na seksić :)

jel ovo haiku il nije ..hahahaha

jer kod rexa, čuna je najmekša

u dobrom se društvu
i ostari
al tada to nije trauma

rozi..jel čuna il ćuna
kad je već meko :)

::) pero..ma kad sam ..koja ono..201.
ne volim čekat u redu, bemmu..

ček malo..... ja ću isto hitit neko koment, samo moram još jednom bar pročitat onak... natanane :-))))

onda ti ne preosaje ništa drugo
nego da poduzmeš nešto :)
potraži neki članak za početak
naravno o tome

dobroooooo .... jopet samo preletila na brzaka
idem podigrat jedan mahjong da mi se sve slegne :-)

al ovak na prvu.... a u pravu si, Mims :D

samo nabaci, Bell..
čitanje nije obvezno :)

a šittttt ... ništ od igranja, pesa cviljucka ..... vrnem se :-))))))

Čuna-kad je tvrda.
Ćuna-kad je meka.

o čemu točno, pero?
čekanju u redu, starenju, traumi?
:)

upiši u gogle
kako bit prva na redu
zvuči mi razumno

nema do onoga, što se pročita
to je to

:) ne znam pero što si ti sad zabrijao, ne kužim baš, sorry..reci konkretno :)
babac komentirala sa redom čekanja..ja se nadovezala u zajebanciji..
a ja imam gdje i kome sam prva na redu..:) i sa kime ću ostariti bez trauma ..

a što se tiče posta..tri četvrtine su moja zapažanja...a ne pročitano
epizoda u tramvaju, frendice i kolege sa svojom zatupljenošću
nećakinja koja ima frajera i sve je bajno al se žali da je zakasnila na neku grupu na fb
i tak

sve je u redu Mim
dobar ti je post i zapažanja
dozvolit ćeš da ga vidim kako vidim
nema to sa tobom veze
majkumu :)

:) ma cmokić
Mislim da razumijem..:)
briši do dućana..eno tam jedna zgodna plava prosula kiki bombone sa police
pomozi joj..i ....nastavi priču...:)

https://www.youtube.com/watch?v=z0kGDLzZ05E
Demons
Imagine Dragons
za peru :)

Simpa mi je zapis u kompletu..dobronamjeran, duhovit...

fala :)

hvala MIm
volim tu pjesmu :)

al 30X je i za mene previše :))

..ooo..dragonsima, koji su me fino iznenadili,
predviđam lijepu budućnost ..
imam nos..pardon, vuho :) za te stvari..

čuvaj taj nos, prdonček
vuho :)

pardonček*

..hahahha..misliš, u medijima..pa je..
al' na blogu se rijetko "čuje" nova - novija
diskografija

meni je jedino žal
kaj nam nisi više pričala o zamjeni frendice
valjda nismo bili dovoljno dobri
jbga

moram gibat..
do bloganja..:)

bok Mim :)

a too...ahahahha
pa nije mi htio ufatit post..403 forbidden
onda sam ovaj nekak uspjela evo u dijelovima
a zamjena..bez brige, bit će
..:)
doduše..još se treba podobrit blog :)

čekam strpljivo
nije ni važno koji sam po redu :)

taj strah od propuštenog mene pere u poslu. jbt..ja bih sve. dok radim jedno...pitam se što li propuštam tamo negdje..drugdje. điz. Prošvikala bum!