ljudvimiri

Nikada mi nisu bili jasni ljudi koji vole od svega napraviti jednu veliku priču kojom se zatim uvlače sa svih strana u tuđe živote i kada treba i kada ne treba, te samo vrebaju kada će to sve vrlo spretno iskoristiti, te prikazati nekome na svoj način. Iskreno čitav dan razmišljam o tom nekom nazivu za njih, ali mi baš i ne ide. Možda jednostavno nisam u stanju percipirati sve njihove razloge kojima igraju takve igre. Umorilo me razmišljanje, pa i pitanje zašto? Sada se iskreno samo nadam da će ti isti ljudi naći svoj put ka sreći na jedan potpuno nov i jedinstven način. Možda konačno bez mržnje, te s puno manje riječi nego li sama priča koja uglavnom sve više nalikuje jednoj velikoj sapunici, ali naopačke i zapravo vrlo okrutno. Ego je čudan kada se tako poigrava s vlastito- tuđim osjećajima koji su trenutno van svakoga dometa shvaćanja te iste priče kao i sistema razmišljanja – ti meni, ja tebi – i tako u nedogled. Bljaks, trenutno mi je lakše ništa ne čuti, nikoga ne vidjeti, niti znati detalje. Zato u miru tih istih „ljudvimirova“ pustiti da se priča priča....My heart is like a chinese vase; it cracks many times, but it never breaks (Gypsy Rose Lee – once said)...jer ništa ne možemo kontrolirati, samo vlastitu precepciju istoga.

21.02.2010. u 18:56   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Hm... sad me već brineš s osmišljavanjem tog neologizma, jer to nije svojstveno običnim ljudima. A s koje si ti planete? :), :)*

Autor: TeeJay   |   21.02.2010. u 19:10   |   opcije


dva normabela dnevno i sve ti bu o.kaj!

Autor: politikant   |   21.02.2010. u 19:13   |   opcije


hm, trenutno ne znam, najvjerojatnije s neke gdje vlada neki potpuni mir, a ne ovaj prividno dvilji :P

Autor: SoulLady   |   21.02.2010. u 19:13   |   opcije


jer ništa ne možemo kontrolirati, samo vlastitu precepciju istoga. sad je vrijeme da se pobrines za sebe..ja bih tu rekla da su neke situacije s mog kuta gledanja po tebe odlicno poslozene...nek se krpaju.

Autor: _myra_   |   22.02.2010. u 8:57   |   opcije


na kraju ne ostaje ništa...svaka priča se s vremenom dobro razvodni, a i izblijedi, tragikomično koliko se samo truda uložilo u stvaranje iste, no, istina je uvijek tamo negdje gdje i treba biti - u nama samima :)...često je ne vidimo i doživljavamo samo onako kako želimo, kako najbolje znamo i umijemo, no i to je ponekada sasvim dovoljno onima koji vjeruju :)

Autor: SoulLady   |   22.02.2010. u 11:20   |   opcije


Idem doma, ovo je za mene viša matematika :D

Autor: SoulKid   |   22.02.2010. u 22:43   |   opcije


i za mene :D

Autor: SoulLady   |   22.02.2010. u 22:57   |   opcije


hi hi hi hi

Autor: 6ine   |   23.02.2010. u 8:36   |   opcije


Dodaj komentar