*Babinjak*

...u nekom generalizirajućem modu, svi mi za sebe mislimo da smo drugačiji od većine. (baš simpa oksimoron) Mi zapravo i jesmo drugačiji, ali vjerojatno nemamo pojma koliko smo drugačiji i po čemu to..ako uzmemo u obzir globalna a i lokalna naučena ponašanja, manire, pravila i bon ton.

Ok, svako odstupanje od normi znači - različito. Čak i kad norme imaju širok spektar varijacija. Uglavnom, osjećati se drugačijim i/ili posebnim...ne znači nužno - boljim, vrijednijim ili uzvišenijim. Na žalost, najčešće je suprotno. Što znači da ne moramo nužno tolerirati one, koji odstupaju od..recimo bon tona ili opće kulturnih normi. I da...tek rijeeeetki su zaista nadareni biti drugačiji u ful boljoj, pozitivnijoj i inspirirajućoj ekspresiji.

Ja...
Ja sam teška. Često su mi to znali reći....a mislim da sam s godinama postala čak i teža. U ekspresiji svojih razmišljanja i djelovanja. Uglavnom sam...većinom sam u pravu..i moje riječi, djela i razmišljanja imaju smisla....ali način...ljudi moji, ubi' bože.
Što mi vrijedi svo znanje, iskustvo..inteligencija i primjenjivi savjeti....ako to plasiram na način da se ljudi oko mene osjećaju loše. A znamo kako to ide : ako učiniš da se osjećam loše..ma odjebi..ništa mi tvoje ne treba niti me zanima...i kaj je najvažnije - ići ćeš mi na živce od sad pa na dalje.

To je bila karika koja mi je nedostajala u životu. Godinama sam se mučila pitanjima : koji vrag su ljudi užasni prema meni kad sve što kažem, radim i želim..je samo dobro i pozitivno!? I eto...tele nabacilo 42. kuku na leđa pa shvatilo - biraj riječi, biraj način...i najvažnije: OSJEĆAJ malo te ljude oko sebe.

Drugim riječima - socijalna inteligencija mi je vjerojatno u debelom minusu.

A kako se prosvjetljenje dogodilo?

Lucian i ja imamo pregršt zajedničkih afiniteta i zaista volimo vrijeme provoditi zajedno. Volimo istraživati, putovati, boraviti u prirodi..a kad vremenske prilike to ne dopuštaju...zabavljamo se doma. Kuhajući, igrajući razne igre (i igrice :P)..družeći se s prijateljima...razgovarajući..pa i maštajući zajedno....a između ostalog, volimo i dokumentarne emisije.

Tako smo neku večer naišli na novu znanstvenu emisiju o Saturnu. Bila sam zbilja uzbuđena ..jer Saturn mi je fascinantan i često se pojavljuje u mojim crtežima.
I gledamo mi tako što je novo...do kuda je sonda Cassini stigla i kaj je sve otkrila..

I onda ja tako...zadivljena svim tim informacijama i prekrasnim snimkama iz svemira..pa i grafikom...odlutam mislima još dalje u prostranstva neodgovorenih pitanja ..pa zaneseno kažem: Voljela bih ..još za života saznati što je Svemir.
Lucian me začuđeno pogleda pa odgovori: Pa znamo što je Svemir!
Ja: Ne znamo.
On: Pam dušo, znamo.
Ja: Sorry, ali ne znamo! (pritom namjestim facu, koja precizno odaje poruku - nemaš pojma, pričaš gluposti)
On: Medena moja...mislim da ne razumiješ što sve znamo o Svemiru i što se sve svakodnevno otkriva...kako je nastao i kamo ide...(nježnim, pokroviteljskim glasom...koji me dodatno iziritirao...)
Ja: Mislim da ti ne razumiješ što sam htjela reći...ali nije ni važno, zadržat ću svoje mišljenje za sebe. Laku noć.

Okrenuh se na drugu stranu kreveta...i zaspem s mišlju kako ljubav mog života ima prilično površno shvaćanje mojih rapsodičnih i u pm vanserijskih razmišljanja. Ni njegovi poljupci me nisu pokolebali u isključivosti vlastitog zaključka.

Slijedeće jutro..osvanuo je moj rođendan. Imala sam osjećaj da su svi oko mene sretniji i uzbuđeniji oko toga nego ja. Zbilja mi je bilo svejedno. Jedan više-manje....ionako najvažnije stvari i situacije zbog kojih sam sretna i mogu se veseliti..su ionako tu. Moja obitelj...čovjek kojeg volim i moja mica Chili. Sve ostalo je...bonus.

Kasnije, tijekom dana...obilazila sam već 4535362779-tu trgovinu u potrazi za srebrenim jestivim sprejem za tortu, koju radim povodom rođendana, koji ćemo proslaviti uz prijatelje i u krugu obitelji.
Od jbnog Svemira, Saturna...i kojekakvih ostalih neodgovorenih pitanja u mojoj glavi...iznašla sam i još jedno novo, frustrirajuće : Kako pobogu , u zemlji ekspanzivnog razvoja..ja ne mogu pronaći taj fckng sprej!?
Raspoloženje, koje mi ni nije bilo bogznakaj...fljusnulo je još niže....Tak nisko...da sam ga mogla šutati svakim korakom.
Tjah...
U tom obeshrabrujućem trenutku..Lucian nazove: Ljubavi...želim da danas budeš skroz opuštena..sretna i bezbrižna. Danas je tvoj dan...nek ti je sretan rođendan...bez obzira znaš li što je Svemir ili ne.!
WTF!??
Zbilja mi je spustio omotavši sve u sjajni rođendanski celofan!?
Ufff...zbilja nisam u mood-u sad loptat se riječima i objašnjavanjima...i zaključila sam da mi je najbolja opcija prekinuti nesnosni trenutak. Jednostavno sam 'poklopila slušalicu'.

Uopće nisam bila ponosna na sebe. Nikad mu to nisam napravila. Nikada se nismo posvađali. Sve što se događa među nama je samo ljubav, poštovanje..razumijevanje i bezbroj predivnih trenutaka. Njegova podrška, pomoć...razumijevanje i nesebična ljubav...su nešto što sam mislila da ne postoji u životu.
Kad spustim loptu...i sagledam sebe onako, kako bi me okolina percipirala:...stara sam, bolesna..teška karaktera, tvrdoglava, kontrol-frikasta i ne baš odviše nježna....a ipak, voli me predivan muškarac, koji vidi mene, pravu mene ispod površine. Mene iskrenu, mene djetinjastu, naivnu...toplu..čvrstu, snažnu ..razboritu i vrijednu. Vrijednu pažnje, vrijednu ljubavi.
Jednom je rekao da je šteta što mi nikad nitko nije pokazao ljubav...i da će dati sve od sebe da to vidim i osjetim ostatak svog života. I zaista...učila sam..i učim..dan po dan...kako izgleda ljubav. Koja je to tek sloboda!?
Znam...možda i nekome od vas zvuči čudno..kao što je i meni nekad izgledalo...ali ljubav je fakat najveća sloboda, koju si možeš dopustiti. Ako si hrabar.
I ako naučiš kako.

Ta me spoznaja preplavila dok sam tupo sjedila u autu i odbijala njegove pozive. Instantno me zgrabio sram i krivnja...koju sam pokušala opravdati 'jezičnom barijerom'. Sigurno je to....fuckin' english...Nisam se dobro izrazila.
Osjećala sam se malom..glupavom i razmaženom.

Zgrabila sam telefon da ga nazovem, ali on je bio brži.
Javila sam se sa: Oprosti mi ljubavi...moje ponašanje je neprihvatljivo...
On: Oprosti ti meni što sam te zadirkivao...ja znam da tvoje pitanje nije bilo od čega se sastoji Svemir...već što je Svemir u općenitom smislu pojave u odnosu na nas, naš život i postojanje kao ljudske vrste! Oprosti...Volim te i ne želim te uzrujavati.

Nakon međusobnih ispričavanja i izjava ljubavi i nježnosti....pronašla sam sprej u trgovini ispred koje sam bila parkirana.
I moja svemirska torta je bila fantastična. I druženje kasnije....

I ono najvažnije...kasnije toga dana...Lucian je kleknuo ispred mene...pružio otvorenu kutijicu s prestenom i rekao : Pam, ljubavi...u ovom trenutku, za mene ,samo je jedno važno neodgovoreno pitanje: bi li se željela udati za mene i provesti sa mnom ostatak života?

Kaj da vam velim...donijela sam najslobodniju odluku ikad! Rekla sam DA!

I tak...kao i Saturn..i ja nosim prekrasan prsten...i prekrasan sam dio ekspanzirajuće ljubavi...baš kao što to i Svemir jest!

Cmok vam :*

Pami, predivno. Mislim na tekst, a i ostalo.
Aj neka - zaslužila si!
Čestitam od srca.

Thanks Juicy...:)))
Valjda je to znak da (još uvijek) živim...kad i dalje učim..i mijenjam se :)

Pam, puno ti sreće želim uz divnog životnog partnera :)

Hvala Jano...:)*
Hvala kaj ste me podnosili sve ove godine..:)

sad si sretno rekla da, sjeti se da si to već rekla, i vjerojatno ćeš opet, to je život.

habi...zapravo nikad nisam rekla Da, nikad nisam bila isprošena. Moj je brak bio isforiran od mog oca....ono..skoro pa dogovoren. ahahahha....tako da....ovo mi je prvi :PPPP

Budi sretna(budite sretni) i kada zatreba....mi smo ovdje....ne samo kada je teško....mi smo tu uvijek i onda kada treba sreću podijeliti..naročito onda:-))))

arapo ružo....to je baš lijepo od tebe. Ja se tu osjećam ko doma...ahahhaha...samo nemam baš puno vremena...a ponekad ni volje nakon kaj iščitam kaj nisam ni trebala...al eto...odvrati te od želje da se pojaviš :))

:-))***

taj zločesti tata, sad vidi da nije dobro uradio.?

a svemir je prašina i plin, sve nastaje iz te prašine i plinova, rađanje svemira, umiranje, pa ponovo rađanje i tko zna koliko je toga već bilo.
a bog zna koliko svemira još ima.?

haha da habi...tko zna koliko toga svega još ima..i gdje. Možda najbolje pitanje jest : gdje je svemir...ali ne u odnosu na Zemlju...već općenito. Iz cipela naših ograničenih života...vijeka trajanja i prostora.

kažu da nema sredine svemira, niti kraja niti početka, malo mi je neshvatljivo, ali svemir nije za bedake, a svi smo bedaci. hvala onim koju su istražili i ovo što znamo, mnogi su to platili glavom i pepelom. ali jednoga dana kad porastem riješit ću misterij crnih rupa, tamne energije, itd..

Pamela, Sretno ! :)

habi...to je sportski duh! Bravo ;)))

Hvala Unić.....ljubim te :)

:)**

jako lijepo :)*

Po mom nekom intuitivnom tumačenju, ma kako se sve izdogađalo(a tako si lijepo opisala u ovom uapisu)... Saturn je bio samo svemirska poruka (on i njegov prsten), naznaka svega što se poslije izdogađalo :-). Sretno Pamela :-)