retro emotivni ispuh (recimo ...Remus)

Jednom ću ti sve ovo reći, nestajući u bezdanu tvojih očiju..dok ćeš me nježno i toplo držati u naručju.
Ti još to ne znaš, ali ja sam tvoja srećonoša…a ti moj mir. Moja druga polovica duše, moj početak i kraj.
Ljubav mi se čini tako malom i istrošenom sentencom u odnosu na ono što me obavija oko tebe…i tebe oko mene. Ta puzla..duše tvoje,koja ima svoj savršeni rez da se uklopi s mojom. (i još štošta jel')

Ja znam da si ti picajzla…i to kod tebe obožavam. Ono..kad taman sjedneš..i ugledaš mrlju na staklu…pa ustaješ i uzimaš alkohol da bi to očistio. I kad imaš svoj red kako stoje tanjuri i na kojoj strani stola sjediš dok jedeš.
Obožavam tvoju urednost…miris tvoga tijela…opip tvoga tijela. Meku bradu i nježnu kožu lica. Mogla bih te promatrati…stoljećima.

Uživam dok te slušam. Boja tvoga glasa…miluje moje uši. Odabir riječi…i kako se podsmjehneš na vlastitu foru…i kako još uvijek govoriš 'saobraćajna'..umjesto prometna. (dozvola)
Poštujem brigu o tvom zdravlju..i način na koji se odnosiš prema stvarima. Posebno me raduje tvoja elokvencija i ljubaznost u komunikaciji s drugima…i što konobarima ostavljaš napojnice.

Izgubim se u sreći kad zastaneš kako bi me dočekao osmjehom…i toplim pogledom. Zaljubim se svaki puta ponovo..kad raširiš ruke i pozoveš me zagrljaj. Ili kad me priviješ uz sebe pa otplešemo sentiš. Volim i kad pritom pjevaš…i radiš grimase kao da si na pozornici.

Moj veliki dječače, koji voli puno muških igračaka…kilometre pred sobom u kožnom odijelu…zamišljam te često, kako nježan i umiljat…toneš u san…u mom naručju, dok te mazno milujem i nježno ljubim.

I to što te volim, za mene je znakovito, jer znaš…ja sam perfekcionist…a ti si u toliko stvari zapravo…savršeno nesavršen. Ali…kompletno mi se čitav….baš takav sviđaš.

I rekoh ti…ja od tebe boljeg neću naći. Nikad ni nisam…jer ja, sunce moje…pripadam tebi.

Uredi zapis

18.09.2014. u 14:54   |   Editirano: 18.09.2014. u 14:57   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

Priznajte...

Jel' bi vi priznali....ma evo..ja ću...

Znate ono...kad se u nečemu nađete...recimo....crna čupa...crni nokti...dugački crni kaput i crne marte....!? A onda doma imate pufaste roza papuče u hello kity izdanju??? hehhe

Ili...kao ja...slušate rock...i metal....a onda kad ste sami doma...i kad ste ziher da nitko, tko vas poznaje...nebu čul...navijete Dinu Merlina??...eeeeee hehhehe

Takve ja izlete imam. Dino Merlin - zakon, Hari Mata Hari - bila i na koncertu...i Joksimović...ajme...koji glas, ali ne kad zacajkari.
Od domaćih samo Massimo i Oliver. I to su moji izleti. Ajme.

Nekad zbog grizodušja...nakon cijelog Dininog cd-a....na fejs polijepim par Metallica i Pinkića....onak...da se stekne dojam da sam u 'svom' uobičajenom moodu! hahhahahaha

A vi?

Uredi zapis

15.09.2014. u 21:07   |   Komentari: 38   |   Dodaj komentar

ljubičasta orhideja

Zelena. Svijetlo zelena.
To je moja naj boja. Odmah poslije nje...je bijela.

Kad sam bila mala...voljela sam žutu.
Netko je ovdje spomenuo da je stavljao žute pločice u kuhinju.
Danas sam..vozeći se...ugledala neke žute zavjese..iza nečijeg prozora...i žuti luster u pozadini. To me nekak, baš razveselilo.
To je po meni neka sretna a snažna boja.

Ipak...
Samouvjereno....da ne kažem prepotentno...sam bila uvjerena kako usklađivanje boja, dizajna i dezena...odiše toplinom, ukusom i udobnošću mog doma...kakvom bi trebao odisati dom.
Kod mene dominiraju tamno smeđa i nježna bež.
Pazi....nigdje žutog...a zelene jedino biljke.

Neki dan...došle meni frendice. Jedna od njih je vrlo kreativna i izrađuje prekrasne decoupage predmete. Već mi je izradila kutijicu za nakit...pazi, smeđe-bež kombinacije.
Primjetila je da nemam zidni sat...i odmah zaključila kako će mi kupiti neki lijepi moderni...jer zna da ja ne volim ništa starinsko...ali će ga ukrasiti u ..naravno, smeđe-bež kombinaciji.
-I Pam?...si razmislila malo o kojoj boji? BOJI?...Detalju....koji ne bi bio smeđi ili bež??

issati...kao da me pogodila strijelom! U sve ovo..u čemu odmaram mozak, dušu i tijelo..i ponosno zovem domom...da stavim nešto neke druge boje??? pfffffff

-Kaj? Kakav detalj? Koja boja? - pitam preplašeno.
:Pa recimo cvijet! Na primjer rozi....ili ljubičasti??

hm...da..ja obožavam kućne biljke....ali koje ne cvjetaju. Ja zapravo ne volim šarenilo. Volim sve što je jednobojno....a ako i ima druge boje..to mora biti decentno i u kombinaciji koju volim. Smeđe-bež..jel' !!
Ipak...nisam je željela uvrijediti..a ni pokazati da sam totalni frik po pitanju boja....pa sam rekla da mi ne bi smetala kakva biljčica sa ..možda cvijetom u boji.

Drugi dan je dojurila s ljubičastim orhidejama!
-Evo! ...pokušaj prvo s tim.- ozarena...pokloni mi cvijet.

Pola dana...nisam mogla naći odgovarajuće mjesto za te orhideje. Kam god stavim..ne paše. Mislim....mene smeta i telka u crnoj boji.....a kamo li nešto što NE moram imati....druge boje.
Ta me situacija živcirala. To je meni kič...a ja imam fobiju od kiča.
Moji starci živjeli su u kiču...a žive i danas. Bez reda, ukusa i osjećaja za boju, dizajn i dezen. I moja prijateljica doma ima sve šareno. I cvjetasto.
Što je meni...potpuno naporno okruženje.

Napokon....smjestim ja te ljubičaste orhideje na neko neutralno mjesto...i zavolim ih zbog velikih..lijepo zelenih listova.

Jučer je opet svratila.
-Gdje su ti orhideje? - pita znatiželjno.

Pokažem rukom na najudaljeniji čošak..pod prozorom..i u tom trenu spazimo...obje...kako je moja mačkasta ljubimica..upravo pojela i posljednji cvijet!!!

hahahhaha...glasno se nasmijem. Možda čak i oduševljeno....i zaključim, oke..nije mi suđeno....a moja prijateljica....vidno se naljuti i na mene i na moju macu.

jbg
Možemo pokušati utjecati jedni na druge....ali ne možemo ih mijenjati...čak i kad mislimo da je to dobro za njih. Jer to mislimo...sa svog stajališta...a ne njihovog.
Trebamo se samo...prihvaćati. Prihvaćati različitosti:)

Bez invazija.

ps. zbog toga sam mislila da patim od Aspergerovog sindroma. A bome..i ona od Touretovog!!

Uredi zapis

14.09.2014. u 22:49   |   Editirano: 14.09.2014. u 22:54   |   Komentari: 16   |   Dodaj komentar

(de)presija

''Većina laika, tj. neupućenih, misle da je depra nekakva sjeta, melankolija, mrzovolja, pesimizam... Nije. Ima ona svoju drugu stranu, koja se zove hipomanija (u blažim oblicima) ili prava-pravcata manija u manje blagim; a može se manifestirati i kao psihoza. E, dragi moji narkići i pijanci, vi se morate debelo istrošiti i izložiti sporoj, ali dostižnoj ruci zakona da biste došli do takvih stanja, a nama, depresivcima, ona dolaze pod normalno i besplatno. I ona su nagrada za sve patnje koje prolazimo u onoj mračnijoj fazi iste bolesti, jer su podjednako nezdrava i daleko opasnija: to je stanje ushita; vjere u vlastitu potpunu ispravnost, nedodirljivost, izuzetnost i nepodložnost ikakvim nedaćama. Tko to nije iskusio ne može imati ni približnog pojma kak je to DOBRO. Međutim, to su faze kad dižemo kredite koje ne možemo otplaćivati, kad započinjemo veze koje ne možemo održavati, kad ulazimo u projekte koje ne možemo isfurati...To su predivni trenuci, trenuci za koje se isplati živjeti, trenuci prožeti životom, pokretom, kreativnošću, ali, jebiga, isisuju sav naš i tak traljavi serotonin i niš ne ostane za onda kad treba odraditi i onaj manje ushitan, a podjednako potreban dio: zaraditi lovu, podnijeti mane, ispisati papirologiju...''

ovo mi je odličan komentar.
Na temu depresije.

Ovak...neću uopće pričati o toj temi...mnogi od vas su već rekeli štošta.

Ono što znam...je da RAZUMIJEM koliko netko...tko ne zna što je depresija...nema takav mentalni sklop, kojim bi si mogao objasniti ponašanje, manifestaciju i ono što osjeća depresivna osoba.
No..isto tako..razumijem sve depresivce. Od svih faza....bezvoljnosti, tuposti...umora, straha, nezadovoljstva, tuge..boli...pa sve do psihoza, koji su ponekad posljedica...a ponekad uzrok depresiji.

Barem sam ja ovdje svoju istresala...
I da...dobivala sam razumijevanje...podršku i poticaje....ali dobivala sam i 'vritanjke'.
Jbg....oni nisu mogli/znali drugačije.

Kada bih pokušala objasniti kakvo je stanje depresije...u odnosu na vritanjak...izabrala bih jedan onako...jako banalan primjer.

Dijete pokušava prohodati. Podiže se uz nešto...istražuje vlastitu gravitaciju...motoriku i zaključivanje. Povezuje...aha-ako ovo- onda ono. Okolne predmete doživi kao 'prijatelje'...jer pomoću njih se uspinje u uspravan položaj. Zatim se pokuša osamostaliti...krenuti nekamo....bez tih predmeta...oslanjajući se samo na sebe.
Međutim...nevješto, još uvijek nedovoljno stabilno tijelo...popušta...i dijete gubi ravnotežu..pada..i pritom udara glavom, bradom...ili nečime o rubove...istih tih predmeta...koji su pomagali.

Uslijedi šok.
Hej...moje tijelo to ne može, nesposoban sam. Ono što treba pomoći..udara me. To što me udarilo...boli me. Mislim da ću zaplakati...jer sam se sad prestrašilo...tog okrutnog svijeta oko sebe.

Znate...ja se svojih sjećam. Mojima je to bilo urnebesno smiješno. To što bih tresnula ko kruška...i razbila se.
Nekad bi mi izvikivali 'motivacijske' vritanjke: ajde...diži se....šta cmoljiš...nije ti ništa...kao da nitko nikad nije pao!?

Eto...tako vam uglavnom izgleda depresivan svijet. I ZATO vritanjci nisu dobra taktika......jer kad je netko down...to je zato je pokušava...ali još ne uspjeva savladati ono što ga je...oborilo.

Kad se takvih zareda malo više....zaključiš - ja sam imbecil. Ovaj život nije za mene...a ljudi su okrutni. Najbolje da nestanem.
Otuda suicidalnost.

Ipak...treba se družiti s jakim ljudima...s onima koji su borci....koji sebe lome u inat.....jer oni svoja postignuća baziraju na vlastitoj volji. Bili bi heroji.....da počesto...uzgred toga...imaju tolerancije za one, koji nisu tako jaki...i kojima treba pomoć u obliku koji nipošto nije...'vritanjak' :))

a ne, nisam pisala o tome..jok!? Gle koliko riječi na temu??
hehhehe


sorkač ekipa....sve je to ok....sve dok još uvijek želimo udahnuti svaki udah...otvoriti oči još jednoga jutra...poživjeti još malo....i stvarati misli, želje, nade...snove...vizije! To je taj nitro....koji nas gura kroz sve....dok malo ne naletimo na neki kuršlus...pa zgorimo od tog istog nitra.
Tad trebamo gašenje. Hitno.
A ne još malo dolijevanja....benge..jel' :))

Uredi zapis

13.09.2014. u 16:14   |   Editirano: 13.09.2014. u 16:26   |   Komentari: 55   |   Dodaj komentar

curke.....

žurim...al' imam vrlo delikatan zadatak za vas!!

nađite mi vjenčanicu!!!!

dakle...ona ne postoji. Ja se neću udat dok je ne nađem....a do sad je nisam našla. Prema tome...curke...kopajte..i ostavite mi sličke.

ukratko...ne želim balonkaste...ne želim čipku...i ne želim cvijetiće bilo kakve vrste.
Želim ležernu...koja pada niz tijelo. Može imati prorez naprijed....duboki...za nogu. A i ne mora.
Može imati jednu...ili obje naramenice. Može neki grčko-rimski stil...al da nije kič.
Mogu i sve boje osim plave, crvene i narančastae.

Hvala!

:)))

Uredi zapis

12.09.2014. u 19:01   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar

dečkiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii !!!!!

Link

TO je to!!!!!

:)))

Uredi zapis

11.09.2014. u 22:39   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

biach...

...e sam' da vam velim da...ak vas posere kakva ptičurina...to znači da bu'te DALI pare....a ne dobili.
Sinoć mi je explodiral bojler...i...ma joj...
uglavnom...podsjetilo me to na jednu davnu priču.

Kad sam, poslije razvoda...bila u jednoj trogodišnjoj vezi...naši stalni prekidi i pomirenja...bili su mi skroz normalna stvar. Možda mi se sviđala ta novotkrivena opcija 'e pa ja sad ne želim biti tu...aj' bok'!! ...Mislim...kad si u braku...zaboravi si takve fore. Nema. Imaš kuglu....i oko noge i oko mozga....a i oko jezika.

No...to sad nije tema.

I tak smo mi bili u 'prekid' shemi...a to bome potrajalo. Nije me zvao već punih tjedan dana....i hvatala me panika da je ziher gotovo. A prekid uopće ni bil teatralan.
I razmišljam ja nešt...kak se sad pomirit...a da ne šaljem sms...ili da zovem....i to.
Pitam ja svoje curke....je li ijedan frajer odbil trebu...ak bi ona došla u sexy spavačici s bocom neke cuge u rukama...i ono..s vrata ....trepćući rekla: Oprostiš mi!???? trep-trep...!?

Curke su rekle da to ni jedan frajer ne bi odbil.

E dobro.

I tak sam ja fino izdepilirala noge da se moš ogledat u njima....nalakirala nokte crveno....obula štiklu...i nabacila crvenu sexy spavačicu za bijelim krznom...od zeca.
Ponijela bocu nekakvog Muškata....ogrnula dugačku vestu....sjela u auto ..i pravac k njemu!!!

Bilo je to oko 21h....i pred vratima njegova stana...začula sam kretnje u njemu. Tek tada mi je sinulo da fakat imam sreće kaj je doma. Mogao je bit' tko zna gdje.

Namjestim ja neku ful sexy pozu...koju sam vježbala pred ogledalom...i pozvonim.
Srce mi lupa....jedva čekam da otvori vrata i da ga iznenadim.
Čujem otključavanje.....vrata se otvaraju...i ubrzo predamnom stoji niski..proćelavi...škembasti lik u radnom odijelu.

Ajme..prepadnem se...skupim noge..stisnem se sva...prokunem kaj sam vestu ostavila u autu....i nekim treperavim glasićem pitam: A tko ste vi???
: Mi smo majstori! - Zbunjeno će tip...a iza njega proviri još dvije ili tri ...nečije, muške glave.

isssati....
-Dobro....a gdje je XXX ???
: Procurio je bojler....pa mi to sad popravljamo...a on je otišao kod svojih....znate...da se može oprati i to sve....

(majketimile)
-Dobro...ne morate tak buljiti.....!!! Jel se vraća ili ostaje tamo?
:Ne vraća se! - Muškarac spusti pogled posramljeno...a ostali se udalje...kao..nastaviti raditi ono što su do tada radili.

Lupim nogom o pod. Bolje rečeno, štiklom....i krenem prema izlazu.
-A...tko ga je tražio? Što da mu kažemo? . dovikne čovjek.
: Nitko.....kriva adresa! ...promrmljam ljutito!

Par dana kasnije...pomirili smo se.....ali...NIKAD mi nije rekao da ga je tražila neka ženska polugola...s flašom vina u ruci!
Zapravo....teško mi je povjerovati da mu oni stričeki to nisu rekli.

Seronja....dakle nije bio ziher da sam to bila ja!!
hehehheee

a ja se pitam....da je bila neka druga....bi li je...odbio???

Uredi zapis

10.09.2014. u 21:16   |   Komentari: 79   |   Dodaj komentar

'srećica' s neba...

...ono kad dan baš fino teče svojim tijekom. Sad obaviš ovo...sad ono...pa tako redom..i nigdje problema, zastoja...sve mrak!

Taman se parkiram u neki međuprostor, koji baš i nije parking....ali stanem. Na knap. I pričam na mob.
..Ugasila sam motor...otvorila vrata...i dok još uvijek nekaj čavrljam ...ispružim svoje nožice van...ali ostanem sjediti u autu.

Haljinica se povukla iznad koljena....i ja sam taman pomislila kako je dobro što danas nisam navukla neke hlače, kao jučer...jer bih se skuhala. Kao jučer.
Kad ono...tup !!!! ...Mekano...toplo...'nešto' me pogodi i zadrži se na mom koljenu sekundu-dvije....pa se počne slijevati niz nogu!
-Điiiz!!! Nećeš vjerovati kaj mi se sad dogodilo!!! - velim svom sugovorniku.
:Kaj?
-Pokakala me ptica po mojoj goloj nozi!!! Jel' to nekaj znači? Neka sreća, lova..il' tak nekaj???
:Ne znam...al' trenutno imam hrpu mailova otvorenih...pa nemrem zguglat....al' pogledaj ti!
-Ok..čujemo se!!!

Obrišem ja to čudo...kaki-smeđe boje, vlažnom maramicom...i počnem guglat!

Mislim...gle....ak' je netko sklon praznovjerju - ja sam!!!
I onda Gugi izbaci milijun objašnjenja o tome kak je to lovaaaaaaa! Savjetuje se igranje igara na sreću...ili kupovanja srećki!

Pa...Pam, ne bud' lijena......odem fino i kupim srećku!

-Ništa.

Daj još jednu!
-Ništa!

Aj daj još jednu.
-Ništa!!

e pa psmtr.....!!!

Ne samo da nisam ništ dobila....nego uopće više nisam bila sretna....i dapače...osjećala sam se vrlo...
'posrano' !!!

tjah..

Uredi zapis

09.09.2014. u 16:09   |   Komentari: 38   |   Dodaj komentar

povijesni trenutak....

Znate ono…kad muškarci ne pamte godišnjice, rođendane i slično? I onda pokušavaju objasniti kako su potpuno nesposobni, iz neznanog razloga, igdje u memoriji pohraniti te podatke…kao vjerne alarme…koji će ih poticati na poduzimanje prigodnih predradnji!!
Napokon sam shvatila taj osjećaj!
Dakle…poslušajte ovu moju (ne)zgodu!
Prije skoro dvije godine, moj (zamalo) budući muž, duša duše moje…potpuno zaneseno…i očiju punih ushita…ispriča meni svoju viziju, san…projekt…koji ga okupira svo ovo vrijeme.
Slušala sam pozorno, jesam majkemi…
Spomenuo je brod….neki povijesni događaj…svjetski putnik, moreplovac…povijest…stara putopisna karta…kormilo i nevjerojatno mediteransko otkriće!!
To je bio …začetak. Vizija. San…koji sada u fazi razvoja…i ide prema svojim vrhuncima sve više i sve dalje!
Danas mu je rođendan!
Željela sam mu darovati unikatni poklon…kojim bih ukomponirala cijelu tu priču, koju mi je ispričao…još tada, jel'.
I tako sam ja…tražeći te detalje po bližoj i daljoj okolici…prvo naišla na prekrasan privjesak za ključeve u obliku kormila, u jednoj zlatarni.
Savršeno! ….No…to nije bilo dovoljno.
Potom sam u nekom gift shopu ugledala savršenu čestitku za rođendan. Na njoj otisnuta neka prastara morska mapa…a u kutu staro kormilo! Eeej….mrak!

Ubrzo mi padne na pamet nabaviti kutijicu u obliku škrinjice…u kojoj bi onaj privjesak bio, zapravo…pronađeno 'blago'! ….Jedna frendica…tražila je takvu škrinjicu po gradu…a druga je tražila brod….na koji bih to sve...postavila. Imala sam čitav tim , formiran za ovu akciju.

Sve smo našle. Kad sam ugledala taj drveni brod…i škrinjicu…mom ushitu nije bilo kraja. Našla sam i malene jutene vreće…punjene lavandom…pa sam i to stavila na taj brod. Zaista….izgledalo je…

..ma…igledalo je, kao 'priča'….s početkom i krajem.

Eh…do ovdje je sve ok.
U nastavku…
memorijski centri za povijest u mom mozgu…preuzimaju stvar u svoje ruke…i ja tipično Pamelićanski…završim tu priču…onako, kako sve moje završe!

- Kreativnim zajebom!!!

Nije meni bilo dosta, što imam svaki piece of story…nego sam ja na čestitku moooorala još i isprintati tekst! Kojeg sam pomno slagala u svojoj mutavoj glavici , nesposobnoj za pamćenje povijesnih događaja.
Skinula sam ja i sličicu slavnog moreplovca….i potpisala ga pod tekst! Kao…to on…ON..himself…poručuje 'velike' riječi…prepune čitavog ..za čovječanstvo povijesnog značaja. Jel'. Sam K. Kolumbo!!!

Ozarena….nabrijana i ushićena….uručujem mu darak…nekoliko dana prije rođendana!
Meljem ko navijena….objašnjavam kako sam željela tu njegovu priču složiti u dar…i kako sam svaki put bila sretna što su mi se dijelići uklapali i poklapali….i kako se najiskrenije nadam…da će mu se svidjeti…toliko…da će ga pamtiti do kraja života!!
Ma…hjoj…čitav teatar!

Ali ljudi moji….oduševi se on! Skoro zaplače….
-Vidiš….slušala sam te!!!- pridodam još malo svoje angažiranosti u sve to…za slučaj da nije skužio!!!
:Jesi….davno sam ti to bio ispričao!

(tu sam ..kao malo…osjetila nešt čudno. Možda zato kaj sam očekivala reakciju poput: jesi…od riječi do riječi!!!)

No..par dana poslije….razmišljam ja nešt' o Neronu! To je bio rimski car…za one koje to zanima, kao i lanjski snijeg!! … Nije mene zanimao on…kao neki povijesno bitan lik…već njegov poremećaj…o kojem sam čitala….i baš dok sam se pitala…je li struka , u patologiji…uvela termin 'Neronov sindrom'….zaključim kako bi baš bilo fora da jesu.
Jer…budimo realni…lik je fakat bio…specifično poremećen….al' da bi to znao…trebaš znat i poznavat povijest.

A ja imala duju.
I to jedva…..jer mi raska bila iz povijesti…pa mi se smilovala!
(o bože…koliko povijest neće u moju memoriju i neće…)

Krajičkom tog svog…poviješću praznog mozga….pomislim na onaj darak..što ga udijelih…sva ponosna
Kad.. nešto me štrecne!!
Ona čestitka…
I sve ono što sam mu pričala oko toga…(i nisam prestajala ponavljati)…Kolumbo!

Pošaljem ja njemu poruku… : Čuj…nešto sam razmišljala! … Onaj poklon znaš…i ono što sam ti isprintala…Kolumbo! Znaš o čemu pričam?
-Znam. Reci…
:Pa…sad mi nešto sinulo…..Jesi li ti meni sve ono pričao o Kolumbu ili Marku Polu?????
-Pa….draga Pam….prije bi bio Polo….al' to sad nije važno!

Isssssssssati…!!!
Pa Kolumbo otkrio Ameriku…a ne Mediteran!! Bokte…kakve veze ima Mediteran s Kolumbom???...Jaooooooo

Badava me uvjeravao da cijeni trud….kad sam fulala….'ceo futbal' …jel' !!!!

Svjetski i povjesno…sam 'usrala' stvar!!!

Tako…dragi muškarci….NIKAD vam više neću zamjeriti što ne pamtite datume…..jer apsolutno razumijem…kako je teško memorirati nešto…što jednostavno ne ide u memoriju. I ne ide.
I uzalud vam trud svirači….

Blah…

Uredi zapis

08.09.2014. u 17:07   |   Komentari: 86   |   Dodaj komentar

asocijacije

Link

ono..predojmovi...i to!

da ste/smo svi ovdje glumci...u 'nedefiniranim' godinama i ulogama...ja sam vas sve uvijek doživljavala ovako!!!
Nadam se da se nitko ne bu uvredil...jer linkić je još jedna fikcija...i pokazuje šarenilo virtualnog nam bloga upakiran maštom mojih vlastitih asocijacija.

I služi zabavi.
zabavite se sa mnom....:))

Uredi zapis

07.09.2014. u 14:57   |   Komentari: 156   |   Dodaj komentar

ćufte.....

...velim ja nikiju...vuče me, vuče....
kuži on to
kuže svi, koji su tu....

nema veze...prstići me svrbiju..

....dakle...znate ono kad imate frenda? On je super tip..s kojim možete o svemu. Njemu otvarate dušu...plačete na ramenu...pokazujete upaljeni prištić na guzi..a čak i vaši starci ne vide niš 'opasno' da se s njim zatvarate u sobu. Dale biste ruku u vatru za njega...i kunete se pred svima da se kužite vrhunski.

..a onda jednog dana...on vas pokuša poljubiti..onak...francuski..i vi ostanete u šoku. Koji je njemu?? Onda vas optuži da vas je slušao, bio tu...za vas, zbog vas...u svako doba dana...bla bla...a vi ste ga samo iskorištavale!

E vidite...dragi dečki...(da...ovaj babinjak, posvećen je vama)...da je ona znala za vaše osjećaje.i želje prema njoj...ili bi vam uzvratila...ili bi vam otvoreno rekla da je na taj način NE privlačite. To bi bilo pošteno i korektno.

Postoje i one kuje...koje znaju da se palite na njih...ali vam ipak ne daju 'sebe'....ali vas uredno zovu i traže za svaku sitnicu....jer im je super provoditi vrijeme s vama.
Da, to su kuje.
Baš kao što ima i gadova.

Stvar je u interesnim sferama.

Tako kad se vi super sexate s nekom ženskom...a ona odjednom traži da je držite za ruku u javnosti i predstavite prijateljima...to znači da se 'pali' na vas...više nego što ste očekivali. Ako vam se to ne uklapa u percepciju odnosa...onda to fino otvoreno kažete.
Osim ako ste kuja...ovaj...gad, pa se izmotavate...da bi i dalje zadržali onaj super dio kad se sexate....svaki put kad vam baš..eto paše.

E to se zove...iskorištavanje.
I s jedne i s druge strane. Razlika je samo u sadržaju....no forma je ista.
I kad se ponašate kao kuje i gadovi.....pa normalno je da se druga strana na kraju ipak osjeća....iskorišteno.

tako.
ovo je isto bio...edukativni blog....ahahhaha
za ručak ćufte...

ps. znam jednog super lika s kojim bih podijelila čašu vina. I štošta. ...No..ja bih i držanje za rukicu i da me upozna sa svojom mamom....a on ne bi. I mi to znamo...jer on nije gad. Ja nisam kuja. ... i zato ne dijelimo čašu vina...ni još ...'štošta' jel' ... :)

Uredi zapis

06.09.2014. u 12:06   |   Editirano: 06.09.2014. u 12:09   |   Komentari: 11   |   Dodaj komentar

oprosti Medo !

Kad čuješ lošu vijest….na što prvo pomisliš? Koga?
-Prije dosta godina…napipala sam kvržicu. Povjerila sam se prijateljici…a ona je digla toliko panike oko toga…da sam tek, povodom njenog ponošanja…smrtno uplašila. Znate…ona vam je od onih…koje sve mogu, znaju kako i ne zastaju nikad…ni da predahnu. Ovo kažem sve …apsolutno pozitivno.
Tako je ona odmah nazvala nekog svog frenda kirurga i zamolila ga da me hitno primi zbog te kvržice.
Punkcija nije pokazala ništa opasno. Fibroadenom…s kojim, kažu, žene žive i odžive život.
Prošlo je tome dosta godina…a prije par mjeseci…napipala sam još nekoliko..manjih. Ok…nije uopće kul ta spoznaja…al na pregled sam otišla puno mirnija…i uopće ni malo zabrinuta.

Nalaze šalju tvom doktoru..ili tebi doma, ako je sve ok. U protivnom te zovu da dođeš.
Zvali su me.

Ništa nisam slušala…ništa nisam čula….samo sam kimala glavom. Uopće se ne mogu tim problemom sada baviti. Ne uklapa mi se u život. Ne zanima me.
Što bude – bit će.
Na papiriću je pisao redoslijedobavljanja pretraga…i ja sam bila poslušna. Sve sam obavila.
Najzad…nalazi su stigli…doma.

Dobro je….preživjet ću.

Olga je skuhala kavu….i rekla mi da sam bezobrazna.
-Zakaj Olgice?
:Nisi bila kod mene već mjesecima.
-Dolazim.

Trenutno život u raskoraku..između želja, mogućnosti..prilika i neprilika….radi mi apstraktnu konfuziju u glavi. Zaboravila sam i na alternativu….koju toliko volim…koja me smiruje….koja me veseli. Možda sam zato zaboravila i na Olgu.

Mazila sam njenog umiljatog psa…dok sam joj objašnjavala da joj imam i nemam ništa za ispričati. Istovremeno sam prazna..i predozirana svime. Dok sam smišljala suvisle rečenice u kojima bih barem bila…uljudan sugovornik, Olga je petljala nešto s rukama. S nečim u rukama…na što uopće nisam obraćala pažnju.

-Pam..? Tko ti nudi brak? …potpuno ozbiljno uputi pogled ravno kroz moje oči.
:Ha?....Otkud tebi to? – pogledam neke stare..istrošene karte..sa izblijedjelim slikama.
-Pitala sam te nešto? – ozbiljno ona…
: Ne bih o tome Olga….
-Dobro, nemoj…ali samo da ti kažem….oboje imate karmu na emocijama! Nanosit ćete si bol stalno!
(već smo počeli…pomislim)
:Olga…ja mislim da ja imam nekakav poremećaj….u jednom trenutku ponese me takva euforija…idealizam..volja…elan…..a već u slijedećem…sve rušim. Gazim…uništavam i zamatam se u crnilo!
-Ha……a znaš zašto? – nasmije se ona.
:Zašto? – pitam kao da će mi upravo dati eliksir ozdravljenja.
-Zato jer si jebeno tvrdoglava i ne živiš ono što jesi…nego ideš protiv sebe. Samu sebe uništavaš…i odbacuješ ono što ti je suđeno!!!
: A kaj mi je to…molim te, suđeno???
-Vjera!!
:Kakva vjera? U Boga misliš? …Daj nemoj me klat sad s tim….
- Ne…ludo jedna….vjera u sebe!!!!
:Vjera u sebe??? Pa da nemam vjere u sebe…ne bih bila tu!!!
-Jok. Tebe situacije natjeraju da se iščupaš…..ali u međuvremenu i dalje se ne usudiš slijediti svoj put!

Mislim da mi je ..prvi put u životu Olga sada išla tako na živce…da bih joj najradije opsovala nešto. Bla bla….floskule. Ako mi imaš nešto jako bitno za reći…reci mi….a ne te fore: ne slijediš svoj put!...
Tko uopće slijedi svoj put?...Tko uopće zna svoj put? Danas jesi, sutra nisi!

…slijediš svoj put…..bla. hjoj….ne seri.

-I još nešto ću ti reći, razboljet ćeš se. Treba li ti još jedan težak udarac po glavi….pa da počneš koračati prema tamo, kamo trebaš?

Hm…to me malo zaskočilo. Nije mene strah smrti….ali boleštine…jbt…nemam ja volje bit bolesna.
-A što ako se netko tvoj teško razboli?...hoćeš li se onda napokon usuditi pokazati što možeš!?
:Ha? ….Kak to misliš?
-Tako kako sam rekla. Ti ne koristiš ono što ti je dato….uništavaš se.
:Daj Olga….jebote….kaj mi je dato? O čemu pričaš?.....Izluđuješ me tim zagonetkama. Živim kao i svi ostali…snalazim se…imam želje….imam tu i tamo neku viziju…i to je to. ..!!!
-Koju viziju imaš? – kao da je bitch dočekala da to kažem.
:Pa…imam viziju! – odvratim…pokušavajući glumiti tajnovitost.
-Reci! Što je tvoja vizija? –uporno
: Pa….moja vizija je…..da…recimo, ….ne znam…evo, ostarim. I budem stara. Zar to nije ..danas…skoro pa nedostižna vizija!?
-TO je tvoja vizija? …Misliš da si se rodila…kako bi ostarjela? … Kako originalno! – podsmjehne se.
: Pa za sad mi je to vizija. – opravdam se….
-Pam….što je tvoja vizija?

Zapravo sam se užasno uzrujala. Onog psa sam toliko grčevito stiskala..da me lagano ugrizao u znak da prestanem.
Ja…naime…uopće nisam imala odgovor. Ja ga…zapravo…nikad nisam ni potražila. O bože….jesam li ikad imala…viziju!? (a da nije bila glupa…poput ostarjeti)..???
Što ako se razboli netko moj….zato jer nemam viziju?
U najboljem slučaju….razboljet ću se sama….! Ok…to mogu podnjeti. Moja odgovornost.

Malo sam zastala…prestala kopati misli…i ideje….dok me Olga zabrinuto promatrala.
-Sjeti se što te guralo…vuklo naprijed….a nije bilo uobičajeno? Ono..kad si jednostavno znala da je to TO! … Prisjeti se….otkrit ćeš!
-Evo…na što si prvo pomislila sada?

Zapravo…nisam joj mogla odgovoriti na to pitanje. Bilo je totalno glupo…njoj reći na što sam pomislila. ….
Ali…pomislila sam upravo na nešto…zbog čega danas ovdje tipkam. Na MeduDebelog!
Zaista ne znam Medo….zašto te nisam podnosila. Uopće nemam razlog….a znam da se vuče još od prije nekoliko godina.
Zapravo….mislim da me smetala tvoja bolest.
I ja sam na to pomislila…prvo. Nemam pojma kakve to ima veze…ali možda otkrijem. Znam samo…da sam definitivno, bez opravdanog razloga bila ohola prema tebi….samo zato, jer si pisao o svojoj bolesti.
Oprosti!
Kasnije tek….raspoznala sam karaktere, koji zaista zaslužuju prijezir…ali ti to nipošto nisi. I dobro pišeš. Čitam te, uvijek.
Eto…nemam viziju…ali barem znam što volim.
Pisati.
Čitati riječi, koje ljudi znaju prenijeti s emocijom. Onom ljudskom…ne nacifranom…ne pretencioznom…već pitkom, čistom…nevinom.

Uredi zapis

02.09.2014. u 21:30   |   Komentari: 28   |   Dodaj komentar

crno-bijeli svijet....

-Kava?
:Kava. Al' bez upucavanja. Tj. Ti se meni možeš upucavat, ja tebi neću!

Deny je počela raditi u nekom bircu u gradu. Zvala je masu puta da svratim…i napokon sam svratila.
-Baš super, imam 20 minuta vremena s tobom popiti kavu, prije nego preuzmem smjenu.- Deny se iskreno oduševi što sam tu.
:Trebam se naći s nekim ovdje, nećeš zamjeriti ako ti ne budem posvećivala previše pažnje?
-Ma nemaš frke, ionak moram radit! ..A…s kim se trebaš naći? – Napući usne i podigne obrve u znak lascivne provokacije.
:Hm..s nekim …s kime se nisam vidjela nekih godinu dana!! – nabacim smješak Mona Lise.
-A daaa??? Muško, pretpostavljam.
:Da…muško. Muško! – naglasim drugu riječ.
-Znam ga? – Pita znatiželjno.
: Ne, …ali reći ćeš mi poslije kaj misliš!

Okrenem glavu…i pogled mi uhvati 'the muškarca' ! Stoji..i netremice me gleda…ne skrivajući zadovoljan osmjeh.
-Zakaj si ti sad tak zgodna? – primakne se i polako se približi mom obrazu..te me nježno cmokne.
:Kak' to misliš 'sad' ??...Kaj prije nisam bila zgodna?? – nasmijem se.
-Ma jesi, al' si rekla da mi se nećeš upucavat, a onda dođeš zgodna!! – namigne

Malo se oduševim prisjećanjem na taj njegov 'osjećaj za trenutak'…i usput ga, neprimjetno 'šacnem' ispod oka.
Nitko na svijetu mi to ne bi zamjerio. Morala sam.
Fakat se pitam…koliko vremenski može trajati skeniranje nečije pojave!? Vrat…ono što se nazire iza prva dva otkopčana gumba košulje…uho, zatiljak…ruke, nokti, torzo…pogled na odabir muških sandala iz nekih modnih magazina…boja kože…miris..
Eh…miris.
Još uvijek, ….miriši na lavandu.

Volim kad sugovornik skine sunčane naočale, kako bi pokazao oči, dok razgovara s tobom.
-Sad me bolje vidiš! – kaže..
Nasmješim se…i rezimiram…dok promatram tu dubinu tamnih očiju. Nekad sam u njima vidjela kraj. Svoj kraj. Sad vidim sunčane točkice oko njih. I pogled…još uvijek blag…ali umoran.
Gdje je onaj ponos…i 'snobizam'…kako smo se voljeli šaliti na račun njegova karaktera!? …Gdje je taj čovjek?
Svejedno….volim kako me promatra dok mi govori. Osjećam kako njegove zjenice klize niz moje lice….kako mi promatra usne.
Na trenutak se uhvatim kako mi je mrvu neugodno zbog toga. Vadim cigaretu…čujek 'klik' zippo upaljača. Maniri. I to me sjetilo na duge…nježne razgovore, držeći me za ruku…ali ne propuštajući ni jednom…zapaliti mi cigaretu. Malo me to štrecne….pa u znak sabiranja svojih misli, prebacim nogu preko noge.
Deny je u tom trenutku promijenila pepeljaru..i značajno me pogledala.
Znala sam da će mi poslije, sigurno, štošta reći.

Bio je to sveukupno dobar osjećaj. Vrijeme je proletjelo. Na neki način mi je bilo drago što nisamo pričali o 'nama'. Ta je priča…ostala kao nedovršeno-završena. Tamo negdje…u proteklim vremenima….visjeti..plutati nebeskim bespućima. Poput 'zmaja'…kojem je pukao flaks…i ništa ga više neće prizemljiti. Posebno ne….vlasnici.
Tako je dobro.
Na rastanku smo se izljubili kao stari znanci…nježno i toplo.

Vozeći kući….Deny je zvala: Čuj….si ti čitala 50 nijansi sive?
:Jesam…sve tri. Zakaj?
-E pa…tak' ste mi izgledali! Daj mi molim te objasni kaj je to među vama?
: Heheh…draga Deny…skoro pa svih 50 nijansi sive….izblijedilo je! TO je među nama!
-Ne znam…ja bih to onda, pretvorila u boje!!

Zaspala sam razmišljajući o tome.
Moj svijet je…ipak, crno – bijeli!
Takav će i ostati!

Uredi zapis

01.09.2014. u 17:14   |   Komentari: 18

Pričica....

Kod nas u firmi…ima dosta ljudi. Rekla bih…u globalu, bavimo se kreativnim radom. Sve se to, što radimo, nastoji plasirati na način…da se to proda. Nekome.
Mnogi svoj posao zbilja shvaćaju vrlo ozbiljno…i ulažu nadljudski trud…a bome ponekad i ne baš legalne radnje...kako bi si osigurali što bolji i sigurniji 'prolaz'.

Među njima…ima pojedinaca, koji pate od niskog samopouzdanja, ne vjeruju baš previše u sebe…sumnjaju u svoje kvalitete….pa su oni skloniji svoju kreativnost vježbati na međukolegijalnim kajlanjima…spletkama i pokušajima 'diskreditiranja' onih…za koje misle da su 'uspješniji' od njih.

Iz nekog razloga…kolegica Godimi…zatreskala se u kolegu Ferdu. Brbljiv taj Ferdo…sipa fore…kolegice ga vole…simpa im je i tak.
Bio si je Ferdo dobar i s kolegicom Mirtom. Ona spada u mlađu populaciju našeg kolektiva…i puna je života…neopterećena baš nekim kreativnim plasmanima i prodajom. Ima svoj stil..i osjetno uživa u njemu.
Po godinama mi je tu negdje….samo što ni ja nisam opterećena prodajom….toliko koliko kreativnost volim plasirati kroz filozofiranje. Možda dramatičnije filozofiranje.

Ostale kolege i kolegice su znatno starije od nas…one svoju kreativnu prodaju baziraju na iskustvu, tradiciji i naglašavanju oprobanih 'know-how' majstorija.

I tak..kažu da ima toga po uredima….pa se kolegica Godimi spetlja s Ferdom.
Zato joj se baš ne sviđa kaj je mlada, zgodna i simpatična Mirta, Ferdina frendica. Zato se malo i kačkaju. Ja o tome nemam pojma…jer..jbg…ne poznam baš tog Ferdu…a i zaokupljena sam nekim privatnim ljubovanjem s tipom iz iste firme….ali sasvim nepovezanog odjela.
Zapravo…zaokupljena sam prihvaćanjem stanja..u kojem mi to ljubovanje…lagano odlazi k vragu. I to me malo ždere….pa se nešto kao žalim kolegicama…ali im ne spominjem o kome se radi.

U nekom trenutku…kad je moja veza ipak riknula….moja starija kolegica Mari Savai…meni veli : Ajme Pam…ma znaš kaj!? …Ja bih tak spojila te tvoje usne s Ferdinim!
Ferdo? … Ne znam ja Ferdu….hehhe otkud ti sad to? Ti bi sam' spajala ljude!
-Ma ja volim kad se ljudi vole…a vas dvoje biste mi baš bili par!!
: Nisam ti ja zainteresirana Mari….čula sam ja da je taj Ferdo simpa….al' uopće me nitko ne zanima…za slijedećih pun kufer godina!!! (iscrpljena propalom vezom)

Situacija u firmi..je nadalje bila…regularna. Osim kaj se u međuvremenu svako malo digla neka frka oko mailova koji su stizali svima….a u kojima se okrutno prozivalo i vrijeđalo sve one…rekla bih..najkreativnije..ili najsimpatičnije ljude. Ma…malo se ekipa komešala….nitko nije znao odakle to dolazi….i kako se spominju baš neki osobni detalji.
Mirtu se odjednom baš žestoko rokalo….a bome i njenu stariju kolegicu Gagu, koja joj je često podrška u 'prodaji'.
Tema je uvijek bila vezana uz neke odnose…koji su upućivali na njeno druženje s Ferdom..ili nekim drugim, uglavnom…sve u cilju devalviranja uspješnosti eventualne 'prodaje'.
Našla se tu i moja malenkost….no mene se nije moglo dovesti u vezu s Ferdom…jer ja čovjeka uopće ne poznam. Mene je napadala za neke druge osobne stvari…vezane uz prijašnje veze. Trebalo je diskreditirai i moju prodaju. Valjda.
Svi su to čitali…jer se to svako malo pojavljivalo….pa jednom kolegi dopizdilo….i odlučio se on malo upustiti u odgovaranje na te provokativne mailove.
Eeeeh…jadan taj kolega Drelec…ni slutio nije da je zapravo odabran. Jer, kao i Mirta….i on se družio s Ferdom. I služio je kao izvor informacija.
Svi ostali, koji su prigovarali maltretiranju takvim mailovima, bili bi blokirani.

Tako si ja jednom nešt mislim…bokte…ili je taj Ferdo neka posebna faca…ili je naletio na čudakinju, koja je odlučila zagorčat život i njemu i svima oko njega.

Dobijem ja jedan dan mail od Ferde. Zove na kavu.
I odem ja na kavu…upoznati tog Ferdu…čisto da vidim zašto je često spominjan u onim mailovima, koje šalje stanovita Srebrenkica!
Međutim….raspričali se mi o nekim 'roditeljskim' stvarima….i ne spomenusmo ni firmu…ni te mailove…ni kolege…ma ništa.

Poslije sam se samo pitala kak je Mari pomislila da bi mene spajala s Ferdom!? …. Ferdo priča više nego ja. Zato je zanimljiv…i ljudi ga vole. Ali ja….ja ne volim kad netko priča više nego ja. I zato se tu nema kaj spajati. Bar ne tak…kak je Mari to predložila…hehhee.

Ubrzo je atmosfera u firmi postala napeta…nabrijana…svatko je svakog gledao ispod oka, nitko nije znao tko to želi sabotirati tuđu prodaju.…šuškalo se…ovo-ono….a ja, kao i obično…ništ ne kužim.
Onda su opet počeli stizati mailovi u kojima se rugalo Ferdi, Mirti, Godimi, Gagi…etc…a ostale kolegice po uredu…počele su širiti glasine o Ferdi i Godimi.
Sve dok ova nije popizdila…i svima ispričala sve..baš sve, kaj se događalo s njom i s Ferdom.
Ja sam..zapravo..tek tad saznala da je uopće i bila s Ferdom.

Tad sam se sjetila…da sam pred njom jednom rekla da sam zvala Ferdu na kavu..al' me odbio zbog posla…i da ću mu se osvetiti zato. To je, naravno…bila šala….ali ni na kraj pameti…da ću time kolegici Godimi..postati smrtni neprijatelj broj jedan. Možda tim više, kaj mi se u međuvremenu na vrat nakalemio novopridošli kolega, kojem je isto smetala moja kreativna prodaja.
Tu su se stvari, meni, malo zakomplicirale…jer je dotični krenuo u neprimjerenu akciju sabotiranja mojih kreativnih uradaka…pa sam bila primorana zatražiti i pravnu pomoć. Zanimljivo je to što je baš u tom trenutku, kolegica Godimi ponudila pomoć. Nazvala me i rekla da kolegica Rozalija želi svjedočiti protiv neprimjerenog ponašanja tog kolege…pa ako ću trebati..neka joj se obratim.
Rozaliji sam objasnila kaj sam poduzela…i da ću je uzeti u obzir ako se odlučim stvar baš baš ići tjerati 'mak na konac'.
Istu stvar sam rekla i kolegici Mari…jer je ona direktno jednom bila umješana i žrtva neprimjerenih postupaka tog kolege.
Kako sam se tada bavila tim stvarima….odjednom se javio i kolega koji više ne radi s nama…a isto je imao problema s dotičnim….zaključila sam da će sporni kolega ipak biti dovoljno pametan….i ostaviti se svojih blesavih pokušaja petljanja u tuđu prodaju.

I nastao je svojevrstan mir…opet.
Uzela sam godišnji i počela se baviti privatnim stvarima.
U to se javio i dobar prijatelj…koji isto radi u našoj firmi…u drugom odjelu….ali prati događanja..pa se iskreno zabrinuo za mene. To sam smatrala lijepom gestom…pa smo si posvetili malo više pažnje nego do sada. Da skratim: Zaključili smo da smo na istim valnim dužinama…i da je skroz logično da to i ozakonimo.

U firmu sam se vratila nešto ranije nego sam planirala….isprovocirana grubim odbijanjem usluge kolegice Godimi, koju sam bila zamolila da javi kolegi da sam dobro i da skupljam lovu za udaju…a koji je bio pitao za mene…baš u trenutku kad su Mirta i kolegica Pilić raspravljale o sexu za jednu noć.
Nisam ni slutila da je dodatak…koji se odnosio na moju pohvalu Mirtinog razmišljanja…strahovito kolegicu Godimi pogodio posred srca. Jer…otkud bih ja….uljuljkana u svoje rabote….uopće predvidjela da Godimi iz petnih žila mrzi Mirtu…zbog prijateljevanja s Ferdom.

Jebo vas Ferdo, da vas jebo…babe jedne – pomislim!

I tako…vratim se ja…i nastavim kreativno prodavati svoja primjećivanja događaja i u ostalim odjelima firme….kad se Godimi, sad više ne skrivajući svoj animozitet ,obruši na mene…svom mogućom artiljerijom, koja joj pade na pamet.
Pa čak i podacima o sporu sa spomenutim kolegom, kojeg sam odlučila ignorirati. On je to, naravno..iskoristio kao priliku za obavijestiti sveprisutne kolege opet o pojedinostima iz mog privatnog života.

Tada sam shvatila…da Godimi upravo to i želi….jer rezimirajući sve izrečeno, način na koji mi se obraćala…i način na koji se upućivalo na sabotažu mojih prava (o privatnosti)….nešto me strahovito podsjetilo na nešto što sam već vidjela, doživjela….
Na sve one Srebrenkičine mailove…!!!.

Bacila se ja na iščitavanje. Unazad. Svega.

Naime…više nego što su slučajnosti moguće…u malo prevelikom broju situacija…i Srebrenkica i Godimi…mailove su postale u istoj minuti…u istoj sekundi. Tad sam skužila genijalnost. I ja bih tako. Da se ne skuži da sam ja, morala bih i 'sebe' pljuvati. Još ako to odradim istovremeno…nema boga da me se skuži.

Bilo mi to baš zanimljivo….iz razloga što su se kao..međusobno prepirale….pa u istoj sekundi jedna postavlja pitanje…a druga u toj istoj..odgovara.
Kak? Nitko nije tak vidovit…da može istovremeno odgovarati na pitanje dok ga ti postavljaš.

No, nasmijala sam se u situaciji kad je u ..istoj sekundi…između ostalog, Srebrenkica napisala 'ma idem'…a Godimi…u toj istoj…uslijed žestoke rasprave : 'di ćeš sad?'!
Zaključila sam da je kolegica Godimi baš vidovita.

Da je Godimi Srebrenkica…. Više me ništa ne može uvjeriti u suprotno. A zašto?
Sve to zbog Ferde?
I koji krasan….ja imam s njim???

I tak….zajebana vam je ta firma u kojoj smo…kao..svi kreativni i želimo se 'prodat'. Možda su ta laktarenja, spletke…luđačke ideje i potezi…zapravo posljedica toga kaj se želimo…međusobno jedni drugima prodati. Umjesto da se plasiramo na vanjsko tržište )

Ova priča je fikcija….i svaka sličnost sa stvarnim osobama, slučajna je!

Uredi zapis

24.08.2014. u 12:25   |   Komentari: 0

kladionica...

znam tko je zlatkica!

majkosveta.....reći ću ja vama nekaj....nema gore..nego ženske opsjednute nekim frajerom.

hehehe...strašno!

Uredi zapis

23.08.2014. u 9:26   |   Editirano: 23.08.2014. u 9:27   |   Komentari: 15