sitničice...

..koje donose ljepotu jednom običnom danu ...

iako mi je subota dan za retricu...danas mi je stvarno bila naporna pomisao na bilo što iz 'prošlih' dana. Uopće nisam dotakla taj mood kroz čitav dan.

Dakle, naspavala sam se.
Heh...ljudi moji. Spavala sam do 8 i 15!!!
Popila sam čak dvije kavice u mom kvartovskom kafeu.

Subota mi je protekla posvećeno sebi. Manikurici, pedikurici, depilaciji...maskicama za kosu, pilinzima i maskicama za lice...tijelo sam natopila uljem E vitamina...i priuštila si izmjenično tuširanje (toplo-hladno)..

Skuhala sam si prefinu blitvicu s krumpirom i izdinstala jetrica....i sve s puno češnjaka...ehehhe. U najveću zdjelu, koju imam...natrpala sam oveću glavicu salate, mladog luka, rotkvice i kukuruz...prelila mješavinom maslinovog ulja, limuna i sjemnki lana.

Kasnije sam pojela kilu mandarina...ehehe
A sad..dok sušim kosu ispod ručnika...pijuckam reskasti frape od banane, bademovog mlijeka, meda, cimeta, đumbira i chia sjemenki.

I ...ok...ovaj post možda djeluje kao 'piškila sam, kakala sam'...ali mene je to danas jako veselilo.
Ova subota..bila mi je kao neki ukradeni dan..otok...u moru brzine, žurbe, tone sati poklonjenih drugima....samo za mene. Daleko od svega....uz blagoslov bližnjih - odmori se!

Moram priznati da me pogled na jučerašnji blog vrlo ugodno iznenadio tajčinim komentarom. Hvala draga, baš mi je značio :))
Također...razgovor s mojom Anči...mi je uljepšal dan već od jutarnjih sati...i još neke lijepe geste ljudi, koji ne pripadaju blogu....bile su začin, sitničice...koje daju novi pogon zamrlom materijalu.

takoc...

Ovo je maksimum od mene...za biti 'mila' online :)

Dakle, nekak si mislim da sam moooožda malo pretjerala u svom tom domestic hedonizmu a la Pam....jer sam, neć'te vjerovat, nekim zakutkom mozga na nano sekundu pomislila da bih mogla sebi..u nekoj (ne tako skoroj) budućnosti naći dečka!
Hjoj...zato sam brzo došla tu...da me vratite na ispravan put :)))

Uredi zapis

24.09.2016. u 19:54   |   Komentari: 27   |   Dodaj komentar

prezasićeni blog...

..imam par misli...i nemrem se odlučit samo za jednu. Zato ću malo nakrcati ovaj blog.

Kao prvo...uvijek (a valjda i u svačijem životu) postoji par krucijalnih okolnosti...koje ti obilježe život i na desetljeće, ili dva...ili čak ostatak života. I onda te okolnosti diktiraju čitave rijeke i mora drugih odluka, koje zbog toga imaju status neizbježnih, s primarnim ciljem - sanirati ili održavati situaciju. Bile one super ili užasne.

I opet sam malo zakoračila u malodušnost. Umor me oslabio i priziva strah. Strah od pitanja - hoću li moći? Znati? Izdržati? Dobro procijeniti? Uspjeti? ...
Toliko duboko usađena davna želja da saniram sva ta sranja, kojima su mi pojedinci utjecali na život....danas je nekako izmigoljila kao snažna potreba.
I znam ja negdje..ispod površine, da pravda ne postoji i da ostatak života mogu provesti tužna ...čekajući pravdu...ali nikako se osloboditi kurve nade...da ću jednom, nekad...ikad...doživjeti bar majušnu zadovoljštinu..i to onu, koja će biti ma i mrvica sa stola pravde. Ali da bude.

Koliko bih drugačije živjela, ne znam...a ni što bih sve osjećala...da mogu i znam odjebati i tu nadu...i dobiti osjećaj potpune ravnodušnosti, nihila...i kretenski udisati zrak, žderati, srati i koristiti prostor na Zemlji, dok po meni tuku...kako se kome sprdne.
A tek strah da ne dođe do točke pucanja..usijanja...one jedne kapi previše....pa da počnem uzimati živote...baš kao što su meni uzimali moj!
Brrr...po prvi put osjećam strah od sebe. Osjećam se kao elastična guma...koja je davno već rastegnuta pod opterećenjem..i još se rasteže. Do kada?

Kao drugo...jebote...ljudi stalno i svuda briju na 'ljubav'!
I to ne bilo kakvu..već samo onu muško-žensku. I kad ih slušam...tj. kad trpim slušanje tolikih utopija, nerealnih ideala, teorija i mašte....pitam se koji to sastojak u tijelu čini ljude toliko 'drogiranima' iluzijama!?
Zapravo...ne znam više ni što pristojno reći na to!?
Ja ne poznajem nikoga na svijetu tko 'voli' nekoga ni na jedan od tih utopijskih načina....ali zato znam previše njih koji si međusobno čine odvratne, nerazumne, patološke..pa i nehumane stvari. I zovu to ljubavlju.

Kao treće....i pod stavku 'ostalo'...hladno mi je, trebam nove cipele i torbu..i kaput..i još love!
I vremena.
I sreće.
Fakat trebam zeru sreće.
Ne mora me baš svaki peh dopasti u pm.

I ... fali mi prijateljica.
Prava...
da me totalno uvjeri da bu to sve ok!

Uredi zapis

23.09.2016. u 20:11   |   Editirano: 23.09.2016. u 20:15   |   Komentari: 9   |   Dodaj komentar

sorry ovaj put....

...dakle, svaki put kad me ovdje dočeka neka nova pvt poruka, nekog nepoznatog autora..o tome koliko mu se svidio moj blog, koliko je toga s oduševljenjem pročitao...ili se dobro nasmijao, zamislio..pronašao, bla.....naravno, osobno me to nekako raznježi i takne!
Ali...obvezno, nakon toga...buljim po pol sata u blank prostor, na kojem piše Dodajte novi zapis....i osjećam se retardirano! Kao da me satre pritisak tih komplimenata...pa se ustrtarim raspustit jezič..ovaj tipkovnicu (kao inače)...da ne bih, nedajbože, razočarala čitače!

I tako svaki put moram ponovit autogeni trenig pod nazivom 'hej...pišeš zbog sebe'...i vratiti na repertoar ono što mi je i bila predumišljena tema...te izbaciti ideje o tome što bi sad netko možda volio pročitati.

Sorkač ekipa...nije ništ osobno....ja jednostavno ne znam pisati na zahtjev...ma ni na očekivanja. Ok, koja nitko nije ni nametnuo...ali...
ma gle..imam problem s tim..ok?

takoc...

Imam novu spoznaju danas.

Što učiniti kad skužiš da si glup?
Mislim da ni u jednom priručniku, savjetniku...pa ni guglu...ili prastarim mudrostima, što se tajnim putevima prenose s koljena na koljeno...se o tome NE govori!
Da li to znači da nema rješenja za glupost?
Mislim...realno, mora bit neka caka....sve ima vijek trajanja...pa bi trebala i glupost.

Naime, shvatila sam da sam glupa.
Ok, nisam baš ono..skroz glupa....ali danas sam ispala truba. Ne znam jesu li to drugi primjetili...ali strašno je upravo to što sam JA primjetila.
Eh sad...ja naravno, ne bih više htjela biti glupa..pa se idem čupat.
Hjoj...a to čupanje je..ako mene pitate, bilo kruna na glupost.

E da...ljudi su ponekad baš divni.
Ponekad ti uopće ne zamjere glupost...i reagiraju kao da su i oni glupi.

To je baš plemenito!

Navela bih konkretan primjer...al' totalno me sram. Vjerujte mi na riječ.

ecco...kak se vi čupate iz gluposti?

Uredi zapis

21.09.2016. u 20:20   |   Komentari: 29   |   Dodaj komentar

e...

danas sam nešt baš , baš...osvijestila.

Dvorci, zamci,crkve, ruševne (ili čitave) a stare građevine, fontane i arene me uopće ne fasciniraju. Ništa. Prazno. Nema interesa, nema doživljaja. Dakle..ovo čovječje stvaralaštvo me ne dira.
Osim mostova.
Mostovi su mi senzacija.

Kotline, uvale, stijene, rijeke, jezera, kamenčići, vulkani, stabla i minerali me oduševljavaju. Zauvijek i stalno. Dakle, prirodne kreacije su mi doživljaj.
Osim špilja.
Špilje su mi nezanimljive.

et...

a volim i majonezu :)

Uredi zapis

20.09.2016. u 20:16   |   Komentari: 26   |   Dodaj komentar

a i ta grtalica...

...znate onu priču o Muji...u Kanadi!?

Svo ono početno oduševljenje ubrzo je postalo iritantna spoznaja.

E tako je meni sada.
Treći tjedan po Istri.
Prvi tjedan sam mislila...ajme, hoću li stići sve obići kaj bih htjela vidjeti. Tako je lijepo, prekrasno....vinogradi, maslinici, cesta tik uz more...uvale i kamen, crvena zemlja i galebovi. Tartufi, ulje i papričice. Med i smokve...konobe i beach barovi.

Drugi tjedan sam lagano bila umorna. Rano ustajanje...previše kilometara vamo, previše tamo. Zapravo...1300 u tjedan dana. Zadnji dan tjedna, veselio me povratak za vikend u Zagreb. Trebalo je samo stati u Rijeci nešto pokupiti. Mjesto sastanka - Metro.
I onda sam fulala izlaz.
Skužila sam to tek kad sam se našla preg Glavnim u centru. Issati...a u centru nigdje jebene table, oznake za Metro. Ni glupa navigacija nemre naći Metro.
Uglavnom...bilo mi je vruće, hvatala me panika...jer sam u Zagreb trebala stići do 16h...a sad je već bilo 13:30.
Odjednom ugledam tablu Hreljin! O bokte...otkud!?
Dokobeljam se ja do Metroa....i dok sam sve to obavila...iz Rijeke sam krenula oko 14:30.
U Zagreb stigla u 15:25. Ne moram napominjati da sam vozila ...khm...puno na sat.

Povratak u Istru...najteže mi je sjeo.
Dakle...do Tuhobića...jbni pljusak. I magla.
Onda opet Riječka zaobilaznica s tim svojim ograničenjima brzine...izgubiš pol sata da prođeš pored Rijeke.

I stignem ja napokon u taj Umag...sa svim potrebnim papirima iz Zagreba....na tehnički.
Plan je bio obaviti tehnički u Umagu, MUP u Bujama...i pokupiti tablice opet u Umagu....za to novo vozilo.
Teta u CVH...je tih nekoliko podataka...ukucavala jednim prstom ruke (kažiprstom)...paaa....nekih pola sata, dok se s kolegama okolo zafrkavala ..na jebenom talijanskom. Ništ je nisam kužila...

Mislila sam da će moj netremični buljeći pogled u nju poručiti nešt u stilu : POŽURI SE jebote!!! ...Ali jok.
Kad je napokon sve ukucala....veli ona meni : U MUP ćete morati u Pulu.
Pulu?...Zašto ne u Buje?
-U Pulu.

I to je to. Nema objašnjenja...nema suosjećanja..ništa. Zapravo...izrekla je nešt' nježno...u stilu: Rade vam od 9..pa se stignete naspavati!
Pokunjeno došetam do auta....kad ispred njega čunj. Iza mene nitko.
Pitam nekog lika zakaj imam čunj ispred auta...a on veli, ne mogu vas danas više primiti, zatvaramo.
-Ali ja sam zadnja..iza mene nema nikoga...valjda možete još mene primiti?- očajno.
-Ne. Dođite sutra, papiri će vam važiti!

I sad gledam glupu kartu, glupe Istre..i smišljam najbrži put do glupe Pule....i iskreno, pun mi kufer Istre!

Takoc.

Uredi zapis

19.09.2016. u 21:01   |   Komentari: 30   |   Dodaj komentar

sve je lako kad si star..:)



I tak ja danas odlučih meditirati.
Znate ono..klasičan uvod u meditaciju...položaj, disanje...čoporativne misli, koje čekaš da se isprazne i onda si tek u meditaciji.
I tako meni..među prvim mislima iskrsne nešt u stilu 'eh da sam mlađa'....a sve kao posljedica bolova u nožicama, među lopaticama...umora, koji pripisujem staračkom zamoru materijala..bla.
Onda se sjetih da bi bilo dobro da kad sam već mlađa i bez bolova....da imam recimo ovu sadašnju pamet i iskustvo. Ili čak neko buduće. I nadmudrivanje sa samom sobom..potrajalo je oho-ho vremena.
Ono..imam li pravo uvjetovati vlastite (fiktivne) želje...ili mora sve biti crno-bijelo? Onako kako je već bilo. Kad sam bila mlada.

I zaključim ja isto ono što već znam, da se ne isplati biti mlad. Pogotovo ako bih morala mlada biti u istim onim okolnostima i s istim znanjem i razmišljanjem kao tada. To mi je bila užasna pomisao...i ono, ne bih hvala! To sam već preživjela.

'Eh..da sam bar stara'...je bila nova novcata misao!
Ta se odnosila na budućnost. Na nešto nepoznato..novo i izazovno. Tamo nisam bila (ili se ne sjećam)...a pretpostavljam ..zapravo, vrlo jednostavnu stvar. A ta je da...kad se u starosti umorim i osjetim bol...jednostavno ću odmoriti. Naspavati se. Ne raditi ništa ili nešto što će mi biti daleko draže od onoga što sada 'moram'.

Za vrijeme ovog meditativnog blaženstva...shvatih da i upravo sada radim ono što želim...a ne ono što moram...pa me iz meditacije izbacio novi stres. Moranja.

i tak....osjećaj odgovornosti...duboko integriran u podsvijest....tjera me da se ponašam 'mlado'...dok se osjećam 'staro'...i eto ti disbalansa!
Zato treba naučiti malo krasti od budućnosti...za ugodniju sadašnjost i mirnu prošlost. Tako npr. sada kradem. Umjesto 'moranja' peglanja ili konceptiranja nekakvih glupih tablica, ja blogam. Uz to sam se došla pohvaliti da sam uspjela ispeći bezglutenske palačinke!
A to je posel...za dobre živce!
No....eto ih! Uspješni prvijenac :)

Uredi zapis

17.09.2016. u 19:59   |   Komentari: 62   |   Dodaj komentar

pastiri i njihove ovčice....

I tak ja kolegi sasvim usputno spomenem kak obožavam onaj Nestleov cornflakes bez glutena, s medom....a on se kao ovlaš nasmiješi i pita me: -Znaš li ti tko je bio odgovoran za glad u Etiopiji?
Mislim...to su mi one situacije u kojima pitanje nema nikakve veze s temom razgovora...ali zbog logike u naravi samog pitanja, jasno ti je kamo odgovor vodi.
-Nestle je kriv za glad u Etiopiji? - odgovorim protupitanjem.
:Tako je.- reče on vrlo samouvjereno

Spominjal je neka zrna kave (GMO by Manson)...koja je Nestle poklonio Etiopiji za sadnju a zatim primamljivu otkupnu cijenu. Bla bla...uglavnom nešto oko te kave, jednogodišnje sjeme, pesticidi poslije kojih više ništ ne raste...zatim ucjene kod slijedeće ture sjemena...snižavanje otkupne cijene...pa sve do neke potražnje odštete od Etiopije, kad je već debelo zaglibila u glad i siromaštvo. Plus nekakav gadni pomor dojenčadi hranjene Nestle-ovim mlijekom u prahu.

Uglavnom....sjetim se ja toga, pa malo išla guglat.
Jbt...ako ću ikad više išta od Nestlea kupit!!!

Usput, naišla sam na ovaj zanimljiv tekstić...baziran na činjenicama i stvarnim događajima...a ne kao Icke-ovim zmajevima i reptilima.
Upozoravam da se ima kaj pročitat...pa si odvojite malo vremena.

Link


ps.
teorija: Ameri obuče Bin Ladena...ISIL i slične....i onda ovi odrade to što rade po naputku Amera. Tako Ameri dobiju opravdanje za 'uzvrat' terorizma....a bome i svjesnu podršku ostatka svijeta. Naravno....cilj je u svijest uvući mržnju ili strah od Islamista. Zašto baš njih? Pa valjda zato kaj imaju naftu..ne!? I kad se poroka muslimanski narod u svojim domovinama (a porokat će ih naravno Ameri)...eto jeftine nafte i free land za korporacije jeftine radne snage i još profita.

Sjetimo se Libije.
Gadafi je bio diktator....ali Libija je bila bogata. Zdravstvo besplatno, školstvo besplatno. Nafta ostatku svijeta skupa. Zašt ne? Pa oni je imaju i oni diktiraju cijenu.
Kako to razjebati?

Posiješ razdor...petljaš se i sustavno radiš na tome da oslabiš taj ustroj. Iskreno..što ostatku svijeta smeta što Libija nije imala demokraciju?? Realno...bez razloga.
I tako...sjebaše Gadafija...sad imaju demokraciju, nemaju zdravstvo, ni školstvo...jeftinu naftu....i sad su jadni.
Podsjeća vas to na nešto?

I tak....ima toga.
Moram još proučit kakve veze je ostatak svijeta imao s Kineskim zakonom o jednom djetetu...a nebuloznim porezom na drugo.

(osjećam se ko slovkan) hehehhe

Uredi zapis

12.09.2016. u 20:30   |   Editirano: 12.09.2016. u 20:33   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar

znatiželja je ubila mačku...

Dakle, nikad ne znaš kako ćeš reagirati u iznenadnim situacijama sve dok se u takvoj ne nađeš.
Možda iznenadiš samog sebe.

Pazi sad ovo:
Apsolutno ničim izazvana…uputila sam se baciti pogled na stanje i sadržaj svog podruma.
U prosjeku, to je prostorija koju posjećujem jednom ili dvaput godišnje.
Ove godine, taj je ciklus već odrađen i zaista nije postojao osobit razlog za njuškanjem po podrumu.

I tako ja…odjevena za izlazak iz kvarta, s torbom na ramenu…zavirim svoj nosić u podrum.
Leteći pogled po sadržaju zadovoljio je očekivanja – ništ' bitno!
Osim kaj bih trebala provjeriti kad ide glomazni otpad.

U dijeliću nano sekunde, oko mi spazi 'nju'!
U mračnom kutku prostorije, sakrivena od pogleda..zamaskirana ovlaš pobacanim stvarima.
Na trenutak mi se pogled zamrzao…a srce brže zakucalo.
Shvatim da mi je poznata, ali nisam sigurna da je to 'ona'…
Nepomično je stajala u tom kutu…kao da nisam ovdje.

Odvažim se…i krenem prema njoj.
Dok sam joj prilazila…tijelo mi se natopilo adrenalinom…i više ništa nisam čula osim svog vlastitog disanja….pogleda fiksirana u 'nju'.
Mislima su mi proletjele slike i sjećanja 'naših' dana…i na brzinu pokušam pronaći odgovor na pitanje – Kada i kako sam zaboravila na 'nju'?

Pažljivim manevrima razmaknem stvari iza kojih se skrivala…i napokon joj priđem skroz blizu.
Oči mi zaiskre.
Pružim ruke prema 'njoj' i najnježnijim dodirom…opipam je..kako bih se uvjerila da je to stvarno 'ona'.
Uzmem je u naručje…i privinem uz sebe, te je polako iznesem na svjetlo.
Kad sam napokon bila sigurna da je to 'ona'….obuzme me neopisiva sreća.
Znala sam da ćemo se opet poigrati.
Baš kao nekad.

Moja sedefasto bijela boja za zidove s reljefnim efektom!!!!

I tak…sad mi je podrum prekrasan.
I ispred ulaznih vrata.
I malo u kupaoni.
I malo oko susjedovih vrata. Ili malo više…
I naš haustor…

Ps.
Kak' se skida Jupolova boja s odjeće?
I kose?
I s trepavica?
I cipela…?

Uredi zapis

10.09.2016. u 20:11   |   Editirano: 10.09.2016. u 20:15   |   Komentari: 40   |   Dodaj komentar

danas sam razmišljala...

...imam problem!

Vidite....ja sam sebi najljepša u jutro. U jutro imam super ten, super frizuru...čak i bolju liniju.
I ne kužim...fakat ne kužim...kako sve to nestane do podneva!??
A na večer...ajme, već sam iscijeđena spužva. I debela. Debela iscijeđena spužva. Ma kako zvučalo.

I eto sad.....pomagajte!
Kako...o kako...zadržati svježinu do kraja dana!?

i tak....poslije možemo riješiti još neke moje probleme. Npr. kurje oči...neku pigmentiranu fleku na čelu...i iritantnu bradavicu na dlanu.

a kad riješimo moj problem, možemo se sprdati s vašima :))

Uredi zapis

09.09.2016. u 19:59   |   Komentari: 43   |   Dodaj komentar

hm...

jel' vama kad dođe da...

ma nebitno.
Uglavnom:

-stari smo, učmali
-nepismeni
-ne znamo pisati blogove
-ne znamo ni što blog znači
-poremećeni smo i bolesni
-dosadni
-agresivni
-muljamo i lažemo
-možda i krademo
-uhljebi smo
-ratni profiteri
-kurve i šovinisti
-snobovi i proleteri promašenih zanimanja
-ostavljeni, napušteni i usamljeni
-siromašni i neuki
-ateisti i dotepenci
-nepristojni i nekulturni
-linko-manijaci
-fotomani i trolovi
-duplići i manipulatori
....etc

al' smo zato svi..ono...najbolji 'jebači' :))


ok, ono gore..smo si međusobno već milju puta zamjerili i nabacili se 'istinom' u facu...a ovo zadnje..obično smo si sami pripisivali :)

zaključak:valjda mi sami sebe najbolje poznajemo!?
:)

Uredi zapis

08.09.2016. u 21:48   |   Komentari: 84   |   Dodaj komentar

to...kako se sad...

osjećam,
upotpunila bi jedna dobro ohlađena...
Istarska malvazija :)

Uredi zapis

06.09.2016. u 20:30   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar

o ukusima...

...hehe, super mi je onaj trenutak u kojem skužim koliko sam miljama suprotna mišljenja, osjećaja ili stava..osobi, koju jako volim..a ponajviše zbog toga što nas veže neka bliskost, bazirana na 'sličnosti' :)
To je zapravo oksimoron :)

I tako je Silva predložila da zajedno pogledamo kataloge i naglasila kako želi moju pomoć oko izbora modernog, lijepog i funkcionalnog izgleda njene buduće kuhinje.
A takve stvari su mi ..ono strast. Jedino se tu vidim kao 'klasično' žensko...koje zbilja može satima..i danima...prelistavati interijerske pa i eksterijerske dizajne u časopisima, katalozima, internetu...i veeeelikim izložbenim prostorima poput trgovina namještajem. Dapače, kako ostale žene vole mijenjati cipele, torbice i doživjeti orgazam nad nekim komadom odjeće...upravo tako ja ekstaziram na namještaj.

ah...a mnogi, koji me znaju..misle da su moja strast auti, motori i brzina.

..i sve je bilo fantastično. Imale smo vrijeme samo za sebe. Njen blagovaonski stol, ubrzo je postao poprište 'masakra' raznih kataloga, laptopa...nacrta, papira, olovaka..škara, uzoraka...i naravno, dubokih šalica kave .
Prvih sat vremena bavile smo se izračunom samog obradivog prostora. Prirodne svjetlosti, sanitarne infrastrukture...bla. Kad smo ustvrdile kojom kvadraturom raspolažemo..u tom novom, budućem stanu...prešle smo na utvrđivanje njenih želja. Prvo su to bile one o funkcionalnosti. Gdje bi što trebalo stajati, dostupnost na ruku i prihvatljivost prema liniji kretanja...zatim što sve od aparata želi posjedovati u kuhinji..te rasvjeta.

Kad smo napokon krenule definirati izbor materijala te njegov izgled i boje...ajme...bio je to trenutak spoznaje i za mene i za nju. Naši ukusi po tom pitanju su nebo i zemlja. Hahaha..i tu smo došle do zida.

Uglavnom..skratit ću.
Ovo je njena verzija idealne kuhinje :


a ovo moja:


hahah....i tak...
Za mene bi bila šteta ..pa i neoprostiva pogreška, imati mogućnost i tako veliki prostor...potratiti na nešto tako odbojno, ružno i jadno...u čemu se nikad...ali NIKAD ne bih mogla dobro osjećati.
Za nju bi...jednako tako bila neoprostiva šteta sve to potratiti na nešto tako 'bez duše'..kao što je moj odabir.

Zapravo..stvar gledišta..a zatim i onaj opisni dio svog gledišta...proizlazi iz naših vlastitih emocija. Mi smo uvijek, svuda i stalno - emocija.
I dok ja u rustici, vitičastim nogarima, patini i 'kiču'..vidim propadanje, učmalost i 'težinu'....ona u futurizmu vidi hladnoću i nedostatak 'duše'.

Uredi zapis

03.09.2016. u 9:51   |   Editirano: 03.09.2016. u 9:54   |   Komentari: 97   |   Dodaj komentar

..retrica...

...jučer se javio Joe.
Ne, prvo želim reći da bismo iz prošlosti trebali učiti...a ne živjeti u njoj.

Takoc...dakle Joe.
Upoznali smo se ..ja mislim 2006.
Ukratko..bio je sjeban nedavnim razvodom. Istovremeno je svoju sjebanost kompenzirao nekim nonšalantnim ponašanjem...a ono što je mene zapravo privuklo..je humor. Tek kasnije sam shvatila da je taj humor, povezan s tim nonšalantnim ponašanjem...bila maska, štit od vlastite sjebanosti.

I sve je to meni bilo simpatično.
Mislim da sam u to vrijeme bila debelo okovana nekakvom disciplinom. Stvarno sam imala život posložen na tajming. Funkcionalnost na najjačoj razini. Možda to sad ni ne mogu opisati...ali znam da sam bila opsjednuta 'pravilima' i 'ispravnošću'.
Stvar je u tome...da nisam ni kužila koliko sam samu sebe u svemu tome ograničila, transformirala, izobličila...i bila žrtvom svojih vlastitih očekivanja. Od sebe.

Joe je bio apsolutna suprotnost.
Živio je bez pravila, bez odgovornosti, bez ograničenja. Spontano..i bez šprance.
Upravo to je bilo nešto o čemu sam ja htjela saznati više. Vidjeti kamo vodi takvo ponašanje. Može li se tako živjeti i koje su posljedice.

Što smo se više družili...sve sam više uviđala da je on puno 'sretniji' od mene. Iako je osjećaj 'sigurnosti' u mom životu meni pričinjavao sreću....nekako mi se ta druga strana medalje učinila...opuštenijom.
Da, ja sam bila napeta konzerva...a on 'veseli' vjetropir.

Ne znam točno zašto...ali mislim da su mi izleti u njegov svijet..postali potrebni. Kao da je to bio neki balans...iz kojeg sam trebala nešto naučiti.
Zaljubila sam se. Preko ušiju.

U toj našoj...'slobonoj' vezi....uglavnom sam patila. Koju godinu.
Mislim da sam željela u nju uvesti 'red'...i pravila. Možda ona koja su meni bila neizbježno potrebna. Za sigurnost. Njemu su moji pokušaji bili odbojni..i svaki put kad bih pritisnula, uzmakao bi. Tada se neko vrijeme uopće ne bismo ni vidjeli ni čuli.
Zatim bih ja opet pokušala biti 'slobodnija' i zanemariti pravila....i tada nam je bilo sjajno.
Ono što sam upamtila za sva vremena...hehe i čega se i danas nerado sjećam...je jedna scena.
Noć...nakon višesatnog cerekanja..ljubljenja, maženja..seksića...ustao je iz kreveta otvoriti još jedan prozor, zbog vrućine.
Okrenuo se i pogledao me...a zatim rekao: Znaš Pam...jednom ćeš naći nekoga tko će te voljeti baš onako kako treba!
Podigla sam se u sjedeći položaj i glasom..ma valjda i izrazom lica poput neke balave djevojčice..tužno pitala: A ti me ne možeš voljeti ?
Zagrlio me tada i poljubio u čelo...i samo promrmljao: Ma..ja sam sjeban!

Iako smo se razišli....ostali smo si 'dobri'....na nekoj relativno čestoj distanci. Jedno vrijeme smo i radili zajedno...čak smo znali otići s klincima u kino...ili na koncert..čak i na vikend. No..samo kao frendovi.
U biti..naš odnos ...se zapravo bazirao na tome da on meni stalno popuje kako sam uštogljena, konzerva..ovakva-onakva....a ja njemu uglavnom s visoka nabijam na nos njegove super-ultra 'razvratne' poteze i ponašanja.

A onda se nismo čuli ni vidjeli jako dugo. Do jučer.
I mislim si....njegov odnos prema meni...davno je zaključen upravo onom mojom balavom izjavom : Ti me ne možeš voljeti?
Kao da ne može..ili ne želi shvatiti da sam i sebe onakvu i njega u međuvremenu prerasla. Da sam iz prošlosti naučila. I dozirati hedonizam i koregirati pravila i popustiti u stezi....a najviše sam naučila voljeti sebe. Baš takvu. Ma volim ja nekako i njega...tu njegovu iskrenost u naivnosti....čak i to što je postao kao posljedica beznačajnog načina življenja....ali stvar je u tome da ga ne trebam. Niti njega niti ikoga 'tko će me voljeti'.

Naučila sam da sama sebe znam i umijem najljepše i adekvatno voljeti.
S takvom bazom ..mogu sa svima.
Ali i ne moram...ako ne želim.

Slobodna sam od 'uvjeta'...od okova....i znam da će nekako već biti. A kad neće moći biti nikako - neće ni mene biti.
TOME me naučio on.
Iako imam osjećaj da njegov stil života nekako ne proizlazi iz te i takve spoznaje....nego više iz alternative bijega od onoga što ne može uskladiti sa sobom samim.

Uredi zapis

28.08.2016. u 11:54   |   Editirano: 28.08.2016. u 12:20   |   Komentari: 45   |   Dodaj komentar

pečeni klipovi kukuruza...

...prvo sam preslagivala frižić...pa sam u košari skužila te klipove kukuruza, koji stoje već neko vrijeme a onda sam ih fino stavila kuhati na laganoj vatrici.

Klasično čišćenje i glancanje subotom, ovaj put sam odlučila preskočiti. Ne da mi se.
Zato sam se uhvatila administracije.

Izvadila sam cca tonu i pol' papira, dopisa..dokumenata...ugovora, garancija..odrezaka režija..bla ... i složila sve na ogromnu hrpu na podu.
Zatim sam uzela košuljice i registratore...pa fino (i uredno) počela razvrstavati i umetati po skupinama, obilježavajući ih fluorescenstnim naljepnicama s oznakama.
Naravno, ne moram pričati kaj sam sve našla...uglavnom ono kaj mi je povremeno trebalo...pa sam išla vaditi novo. Plus par opomena, koje fakat nemam pojma jesu li plaćene ili ne.

I tako ja odlučim baciti pogled na svoje online izvode, kako bih ustvrdila plaćanja...kad ono baterija na tokenu gecrknula.

Prošetam se ja do dućana, nemaju takve...al' ima 200 metara dalje.
Prošetam ja još i tih 200 m..ali nema ni tamo. Ima, kažu, na pumpi...cca još 300-400m dalje.
Hjoj...aj' nema veze...prošetam ja i do pumpe.
Imaju. Super. ...bokte mala pikulica od baterije - 30kn!?

Njaaa...doklipsam ja nazad doma....i krenem se ulogirati..kad veli - ne postoji token s tim serijskim brojem!
Ha?
Igra pokušaja i odbijanja je trajala nekoliko minuta.
Zovem banku.
Ništ' do ponedjeljka, kad moram osobno doći s tokenom.

Ma...nisam se živcirala....nastavila sam razvrstavati svoje papiriće i odreske.
Usput samo da velim da je moj ajfon i dalje glup. Zapravo ne glup..nego bezobrazan! ...
Odbija wi-fi passworde i ne spaja se na iTune store....al' ionak više nemam živaca za njega...pa se time više nebum ni bavila.

Kad sam to sve završila...generirala sam si i tablice u excelu...ono, kućni proračun, budžeti..trendovi..planovi..bla. To me malo hitilo u neko pokislo stanje...jer shvatih da moram stegnuti remen skroz do studenog !!!
To me sjetilo da sam odigrala online loto..pa sam išla vidjeti ...to..oko stezanja remena. Dobila 75 kuna. Paono mislim..!!??

Uglavnom....miris PEČENIH klipova kukuruza me vratio u djetinjstvo...hehhe.
Zagoreni su samo s donje strane.
Dobro je to :))

Uredi zapis

27.08.2016. u 16:01   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar

ma..fuck :/

...prvi put kad sam se zainatila dokazati svoju 'pamet'...igrala sam šah. Protiv kompa. 12 sati neprestano.
i odustala sam.

drugi put sam se zainatila nad nekom igricom na PS-u. Inat me držao 7 sati.
i odustala sam.

danas je moj inat trajao 9 sati.
Pa dobro jbmu..jel' može taj ajfon bit toliko pametniji od mene?
ma..odustala sam.
Nebum imala ni jednu aplikaciju i dobro.
bokte i ID i icloud i pič-mač...nisam pametna.

bum lijepa još neko vrijeme, pa bum i od toga odustala :PPP

Uredi zapis

26.08.2016. u 18:41   |   Komentari: 139   |   Dodaj komentar