danas imam ...

...osjećaj da sam fakat SVE iskomentirala!

I sad mi glupo ponavljat se.
A nisam se ni zeru predomislila baš o ničemu :/


ps. Htjela bih pažnjom uzvratiti na pažnju...al' se bojim da nisam dobro upamtila. Ispravite me ako griješim...no čini mi se da je lanči danas slavila (ili slavi) promociju svog sina! I ako je tako...ja im čestitam oboma!

pps. ima dana kad bih voljela (sa)znati budućnost!

:)

Uredi zapis

18.01.2017. u 20:45   |   Komentari: 79   |   Dodaj komentar

nitko ni suzu...??

..pa kae vama?

ja se osjećam kao da sam upravo dobila nogu!

A bilo nam je bajno dok je trajalo. Dobro...svaki odnos ima uspona i padova....ali navikli smo jedni na druge.
I tko će sad fulavat 'ceo' fudbal' ?
Tko će 'prepričavat' Anića?
Citirat Dedića, Rudanicu i Index.hr ?
Tko će selfat plavi tepisić i bijele pločice?
Tko će nam najiskrenije reći što misli o nama? I sebi? U odnosu na nas.

'No pasaran' će samo Edo Majka spominjati...onak..'an ženeral' ...

Ostadosmo bez žene, majke, kraljice....Hrvatice..slovenskog porijekla...Zagrepčanke, pulskih korjena...vodenjačice, škorpionskog podznaka...ljubavne abecede muževa i ljubavnika...

Meni ovo mjesto više neće biti isto!
I ja protestiram!

Uredi zapis

17.01.2017. u 20:13   |   Komentari: 104   |   Dodaj komentar

bome...

...ma ne znam. Neke stvari su apsolutno ispod pojasa.

hehhehe...i tamo bi trebale i ostati ako idu javno. :)

U 'posebnim' slučajevima, rekla bi Fata da je poželjno preko pojasa.

:)

Uredi zapis

16.01.2017. u 19:55   |   Komentari: 60   |   Dodaj komentar

let iznad kukavičjeg gnijezda...

Iliti ..lako je u ludari biti iznad svih. I to zato što tamo, baš svi..imaju istu tu misao.
Vi ste ludi, ja sam normalan – pomislio je Đuro.
I Maša.
I Vesna. I Dragec…Krešo, Jelena,Davor, Iva, Zdenka…Robi, Igor…Andrea, Jasmina … Goga, Pero…i svi redom.

Tako su jednog jutra, prije doručka…Maša i Vesna kartale belu. Recimo da je to bilo nešto najnormalnije u odnosu na sve ono ludo oko njih. Bar su tako njih dvije mislile. Sve dok u dnevnu sobu nije ušao Đuro glasno se podrignuvši.
-Kakav idiot! – prokomentira Maša ..namjerno podebljana glasa kako bi izazvala Đurinu reakciju.
Vesna se kritički nacerila. S visoka.

-Kae polovnjače? Nejebica? Nemrete spavat pa kartate u 7 u jutro? – Posprdno će Đuro.

Vesna se na 'polovnjače' odmah uzrujala…a Maša na 'nejebicu'…pa su simultano, nekontrolirano..i onak malo kreštavo krenule u 'osvetu'.
-Stari prdonjo, bila bi tebi dobra i polovnjača da te koja hoće!
-Đuro dozvolit ću ti da izliječiš moju nejebicu – možeš mi popušit!
…i još bar 20-ak sličnih nacifranih rečenica …izgovorile su Vesna i Maša u obranu svoje časti i Đurina poraza.

Možda bi na tome ostalo…da je Đuro prešutio. Ili da su normalni. Ili da Vesna nije spomenula 'zmajeve'…

-Kaj ti vidiš zmajeve? – začuđeno pita Dragec..pored kojeg si je Đuro već sjeo.
Sada su svi šutke zurili u Đuru.
Ovdje ionako svi o svima sve znaju.

Svi znaju da je Maša alkoholizirana bipolarka..češće manična nego letargična. Vesna je paranoična lezbijka, zaljubljena u imaginarnu Natašu, koju samo ona viđa posvuda a onda ima ispade bijesa na ostale što tu istu Natašu 'namjerno' skrivaju od nje.
Dragec je depresivac kojeg su skinuli s vješala i doveli ovdje. Jelena je suicidalna školarka s poremećajem prilagodbe.
Krešo je neshvaćeni umjetnik, nesretnih okolnosti..i još nesretnijih ideja, sklon narkomaniji. Davor je podvojena ličnost. Češće se osjeća kao žena, nego kao muškarac. Iva je promiskuitetna s vječitom patnjom i vječito neodgovorenim pitanjem – zašto..o zašto se moram toliko ševit?
Zdenka se boji da bu poludjela. I čini to svakih par minuta. Zatim prestravljeno prilazi ljudima i govori im da se boji da bu poludjela.
Robi je najveći frajer. On je bio u Americi i zna SVE. Igor je prošao SVA hrvatska ratišta, ali ne boluje od PTSP-a, njega je bog osobno poslao da uspostavi 'ispravan' društveni poredak. Ako treba..i silom.
Andrea NIJE ovdje jer je luda, nego su je 'greškom' ovdje zatvorili. Ona samo ima epilepsiju…a inače je prezabavna kad popije. Zato stalno želi biti..'zabavna'.
Jasmina je ovdje zbog teške traume. Bivši dečko joj je prijetio pištoljem, pa ona sada ima strahove i nemre spavat. A i odvjetnik joj je rekao da je 'bolje' da bude malo tu.
Goga je sveta. Ona blagoslivlja ljude, krsti i daje im oproste od grijeha. Razgovara s Gospom i bori se protiv Sotone.
Pero je svima objasnio da je jako pametan, načitan i da kuži mnoge stvari bolje od svih…ali su mu smjestili. Zato je tu. Da je sjekirom razbio cijelu kuću svojih roditelja…je laž.
Uglavnom….sve se zna. Osim zašto je Đuro ovdje.
Jer Đuro se ne druži….Đuro fura svoju furku..uglavnom neku samotnu. Kavica, pljugica…novinice..i tu i tamo koja posprdna spuštalica ostalima.
Zato…kad je Dragec pitao – Kaj ti vidiš zmajeve? – svi su s nestrpljivim iščekivanjem zurili u Đuru…vapeći za odgovorom koji će napokon otkriti zašto je Đuro ovdje.

Đuro je napokon pogledao u Drageca…pa nešto tišim, ali opravdavajućim glasom odgovorio protupitanjem: Kao da ih ti ne vidiš? …

Tajac je trajao punih 10 sekundi…a onda je dnevnu sobu proparao gromoglasan prasak smijeha! Svi, baš svi su se smijali širom iskeženih zuba…a neki su se i previjali od smijeha..držeći se za trbuh.
To je bio Đurin kraj. Diskreditiran je zauvijek.
Sva krinka nedodirljivog samotnjaka..pala je u vodu. Đuro je postao luda, koja vidi zmajeve.

No…kolektivna zabava u ludari nikad ne potraje dugo. Možda zato što joj se nitko ne usudi prepustiti bez stavljanja svojeg osobnog tereta u prvi plan.
Zato je Vesna odmah zaurlala – Šta lažeš? Kakvi zmajevi? Ti pričaš o mojoj Nataši. Nju viđaš…a meni nećeš priznat. Govno jedno..misliš da ne znam da me samo želiš isprovocirati s tim zmajevima!?

Na to Pero okrene očima i pomisli kako je Vesna teška moronka pa joj fino objasni : Daj ti lezbača začepi više s tom Natašom, ideš mi nakurac…ne vrti se svijet oko tebe!

U tom trenutku Zdenka zavrišti – Isuse, ovako ću i ja završit ako poludim! Ajme..ja se stvarno bojim da bum ovak poludjela!!
I Jelena se nadovezala – pa mi svi već jesmo ludi…ne znam zašto su me uopće spašavali kad sam prerezala žile!

Igor se sad jako naživcirao i zaderao se iz sveg glasa: Majku vam jebem debilnu…vi ste razmaženi kreteni koji nemaju pametnijeg posla nego zajebavat narod i državu…Cuclate državnu sisu ovdje na sigurnom i prenemažete se ko pederčine! Za glavu vas sve treba skratit!
Pritom je nogom odbacio stolicu, koja je tresnula o zid.

Tu su svi malo umuknuli…od straha….ali ne zadugo, jer je Robi, 'Kapetan Amerika' imao 'mišljenje' – Da je ova država uređena kao Amerika, onda bi svi ovi ljudi ovdje imali bolju skrb. Ja sam vidio u Americi….

Prije nego li je završio svoju američku usporedbu…posred njuške opalila ga je Dragecova šaka. Opet su svi ostali u čudu…i dok se Kapetan Amerika previjao na podu…Dragec se ozario sav ponosan na sebe..pa rekao: Oduvijek sam želio ovo napraviti nekome tko me živcira! Mislim da više nisam depresivan!
Jasmina je plačući otrčala u svoju sobu. Ona ne može gledati nasilje….a Goga je kleknula pored Kapetana Amerike i svima poručila: Ljudi..ovo Sotona radi od vas! Gospa mi je rekla da vam poručim kako nije kasno da se promijenite! Još uvijek se možete preobratiti!

Epileptična Andrea odjednom se počela nekontrolirano preglasno smijati. Zapravo histerično. Pritom je imala nekakav zgrčen izraz lica…zarumenila se…a potom se srušila.

Bipolarna Maša, na terapiji litijem…vrisnula je : Ajme…Andrea! Pomozite joj…ja idem po tehničeare! …a onda krenula puževim korakom…nogom pred nogu…pokočena i usporena, baš kao netko..koga od manije spašavaju litijem.

Ta scena je bila ful zanimljiva neshvaćenom umjetniku Kreši…pa se dosjetio prikladne pjesme…i počeo recitirati : Da mi je i dolinom smrti poći…ničeg ja se ne bojim….sve dok drugi padaju…a ja živ i zdrav stojim!

Iva je na trenutak prestala gristi nokte i okrenula se prema Kreši…pa prepuna svog promiskuitetnog pogleda …dobaci – Krešo…hoćeš doći u moju sobu..izrecitirati mi još nešto?

Davor je to čuo…pa nervozno izustio – Žene!! …a potom njišući guzom, uvrijeđeno odšetao niz hodnik. Oni koji su ga pogledima otpratili…mučili su se dešifriranjem je li to rekao kao žena..ili kao muškarac!?

Najzad…pojeo se doručak, pa i ručak….i večera. Naša mala zajednica polako je napuštala dnevnu sobu…i odlazila na počinak…ili po nesanicu..zmajeve, Nataše..Gospe…Amerike..i tko zna što sve ne. Kad su si redom zaželjeli lake noći…i mirne snove…dnevna soba ispisala je još jednu recku na zidu. Preživjeli smo još jedan dan. Još jedan korak bliže k ozdravljenju.

Novo jutro..dočekat će Maša i Vesna. Kartajući belu.
Ušetat će Đuro….a one će mu dobaciti – Đuro…pazi zmaj!...Pa se ceriti na svoju urnebesnu foru.
Đuro će im odbrusiti – Pazi nejebica!
One će se uvrijediti..pa će mu svašta reći…

Dalje znate…

Ps. Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna…
Pps. Priča se temelji na istinitom događaju…
Ppps. Uopće nije inspirirana iskričinim weblogom

Bilješka pisca : Majkemi !

Uredi zapis

09.01.2017. u 23:10   |   Komentari: 20   |   Dodaj komentar

krila u snijegu..

..iliti političko-ekonomski razvoj jednog zagrebačkog djetinjstva..

Bilo je to na današnji dan,davnog ljeta gospodnjeg.. oko 30 metara prije nove here.
Zapravo zime. Ne ljeta.
Na livadi kod 'here'.
Hera je bila nadstrešnica susjedove šupe, koja se spuštala duboko na livadu…kršeći pritom valjda sve moguće katastarske granice. I zaštite od ozljeda. I estetske.

Ali hera, kako smo je zvali zbog kosine, je nama klincima iz prve i druge ulice, bila omiljeno okupljalište zimi. Sa here su se izvodile najspektakularnije sanjkaške… (ili one na vreći…pa i običnoj dupadi)...vratolomije.
Na heri su se lomile noge, ruke, zubi …a bome se i krvarilo ispod razderanih skafandera o oštre rubove hrđom propalog lima.

Nekoliko zima nekoliko generacija uživalo je u okupljanju, korištenju i stvaranju uspomena na heri. Mi, klinci iz prve i druge ulice. Od dvije.

A onda je stari Jura..jednog proljeća ..srušio heru. Pričalo se da ga je netko tužio zbog uzurpiranja javne površine…ili zbog ozljeda…ili tko zna zbog čega.
No toga dana…musavih lica i nijemih pogleda…stajali smo u nekom prirodno formiranom čoporu.. mi, klinci iz prve i druge ulice…promatrajući kako nam ubijaju 'zajednicu'.
Bio je to najtužniji dan u povijesti kvarta. Dan kada je umro 'komunizam'.

Nova hera sagrađena je u gabaritima. I nije imala kosinu. Niti se više moglo do nje.
Slijedeće zime smo bili toliko očajni i izgubljeni da smo se međusobno počeli tući i smišljati si spletke. Opet smo se ozljeđivali..i krvarilo se….ali sada jedni od drugih…i bez osjećaja veselja.
Zbog silne agresije, nastale u kvartu….Mariov tata (iz druge ulice) je obećao izgraditi nekakvu drvenu instalaciju na livadi…a koja će zimi služiti za igru. Ljeti za skejtove i role.

To se uopće nije dogodilo…pa se Žera iz naše, prve ulice, dosjetio sjajne ideje. Iskopat ćemo bunker. Ljeti će nam biti okupljalište i baza hlada….a iskopano brdo zemlje zimi će biti skakaonica.

Čitavu jesen smo kopali. Mi iz prve ulice. Dolazili smo s motikama, lopatama, štihačama..krampovima… A klinci iz druge ulice su nam se rugali. Zato smo ih morali par puta premlatiti.
Kako je bunker dobivao formu..a i buduća skakaonica, jaz između prve i druge ulice…postajao je sve veći. Oni jednostavno nisu mogli prihvatiti novi poredak. Mi smo izgradili bunker, mi smo izgradili skakaonicu..i zato je to naše…i zato to samo mi možemo koristiti. Tako je nastao kapitalizam.

Te zime…klinci iz druge ulice dolazili su na livadu, 30 metara prije nove here i ni pedalj dalje…gdje je bila naša baza. A mi smo organizirano čuvali svoju imovinu. Trudili smo se silno uživati u snježnim radostima skakanja i spustova s brdašca, čak toliko usiljeno i glasnih vriskova da bismo i samima sebi išli na živce. No, bilo je važno očitati lekciju drugašima jer nisu sudjelovali u gradnji. I zato što su se rugali.
Najgore je bilo kad su drugaši spojili sanjke u kolonu..pa ih privezali za četiri šarplaninca tete Marice iz prve ulice. Vukli su ih po čitavoj livadi..i bilo im je sjajno. Cerekali su se..prevrtali…vriskali…uživali…psi su jurili….a mi smo to morali šutke promatrati.
Nije imalo smisla pridružiti im se. To bi bila izdaja. Trebalo je ostati dosljedan u uvjerenju da smo mi povlaštena..uspješna i bogata elita iz prve ulice. A oni luzeri, koji nemaju ništa. Jer su lijeni. I zavidni.

Niz ideja, koje su im padale na pamet…sve nas je više iritirao. Poput one…kad su sagradili ledenicu od snježnih kocki. Ili ekstra velikog snješka…ili kad su dofurali one drvene kašete pa poredali u krug..i u sredini zapalili vatru. Zbog toga su ostajali dugo vani. Jer su pričali..i pjevali…i bilo im je toplo.

A mi to sve nismo mogli iz dva razloga. Jer nismo imali dovoljno prostora…i jer bi imitiranje pokazalo slabost. Mi smo morali ostati vjerni svojoj tradiciji na koju oni nemaju pravo. Jer su odmetnici. Mi smo bili 'vjernici' a oni ateisti.

No..kako su draži i privlačnost slobodne zabave puno slađi od ortodoksne uspostave nekakvog uokvirenog obrasca…među nama su počele trzavice. Svakodnevno je netko poželio prijeći na drugu stranu. Zato je morao dobiti batine. Najzad smo se svi međusobno pomlatili …da bismo na kraju odlučili glasovanjem promijeniti ovu učmalost i pokušali se pomiriti s drugašima. Većina je bila za suradnju.
Tako je nastala demokracija.

Naravno da je problem bio moliti drugaše za pomirenje…jer bi to bilo ravno priznanju da su pobijedili. Trebalo je osmisliti način na koji ćemo se udružiti.
Organizirali smo natjecanje u skoku….skupili smo nešto love od džeparaca i kupili smo Bajaderu. Onu veliku. To je bila glavna nagrada.
Mali Kiki bio je zadužen razglasiti po drugoj ulici da se i oni mogu natjecati..ako daju par kuna (ili dinara, ne sjećam se). Time smo pokrili sve troškove, vratili sebi džeparce, pridobili ih da dođu k nama i usput se..jel' pomirili. Bio je to prvi biznis koji smo ostvarili na temeljima našeg kapitala.

Kasnije je svatko mogao nešto donijeti…ili predložiti..pa smo to kupovali. A i međusobno prodavali. Naša livada…postala je pravo malo slobodno tržište.

No..kako to obično biva…neki nisu imali što donijeti…niti novaca za kupiti. Neki nisu bili uspješni na natjecanjima…neki su bili neugledni i nepopularni…a kasnije se opet stvarao jaz po staroj podjeli na prvu i drugu ulicu. Tome se pridodao i jaz između djevojčica i dječaka….pa sve do toga čiji tata….

Kad pogledaš…u tom slobodnom, demokratskom kapitalizmu..svi su naizgled imali jednake šanse…jednake šanse za istaknuti se kao pojedinci. A kad smo postali pojedinci…oni koji su bili uspješniji ili imali više…željeli su da tako i ostane. Jer ..bože moj…ako nemaš 'goreg' od sebe…onda nisi 'bolji'. Njima je odgovaralo da na livadi budu svi…ali da se zna tko je faca.

Oni, koji su plivali nekom zlatnom sredinom…njima je smetala sve veća mržnja između faca i luzera…i oni su stalno ukazivali na toleranciju i uvažavanje. Oni su oformili liberalizam.

A luzeri? Luzerima se sve više dizao tlak. Nemaju ništa, neprihvaćeni su…omalovažavani su…etc. Bilo im je zlo svakodnevno gledati preseravanja elite…a znajući da ne mogu do nje..jer nemaju kako ni s čim. Zato su tajno organizirali opću makljažu. Pozvali su i ekipu iz susjednog kvarta…pa preko noći zatrpali bunker, razrovali brijeg…i s palicama i šibljem dočekali nas na livadi.

Toga dana na livadi kod here, na današnji dan…šora je počela bez riječi. Jauci su parali zrak…čuli su se tanki zvižduci šiblja i tupi udarci nekakvih kolaca i letava. Šorali smo se svi. Na kraju se svatko tukao sa svakim. U nekom trenutku nije bilo važno na kojoj si strani..nego da ne dobiješ previše batina…a ipak uspiješ dobro namlatiti nekog drugog.

Ok..neki su morali doma…jer je bila večera..ili su ih starci zvali….neki su pobjegli…neke se nosilo doma….ali stvar je bila takva …da su luzeri pobijedili. I pobjedom postavili nova pravila korištenja livade. Tako je ..ironično…marksizam srušio kapitalizam.

Zaista..nakon te bitke kod here…svi su nekako s više poštovanja dolazili na livadu. Svi su željeli biti fini jedni prema drugima..da se nedajbože ne zamjere kome…pa su se ustupala mjesta, sanjke…guralo se ili vuklo mlađe, sporije ili nevješte. Natjecateljske parade su se organizirale čisto simbolično…bez pobjednika, bez 'boljih'..bez 'luzera'…. A i zadržala se dobra tradicija paljenja vatre i pjevanja, pričanja kaubojskih priča i horor scena iz filmova. Nove ideje su se prihvaćale..čak i kad su bile glupe..ali svi, baš svi…su sudjelovali u sprovođenju . Zajednički su se razvijale strategije…i pazilo da nitko ne ponese veći teret nego može izdržati.
Bio je to jedan sinergijski društveni poredak novog naziva. Ugodan svima…jer svi su se zabavljali.

Zadnji put, kad sam boravila na toj livadi kod here…ostavila sam trag anđeoskih krila u snijegu…prije nego li su ga isprale kiše..i otopilo sunce. Prije nego li sam odselila u drugi grad…prije nego li je livada kod here postala parking trgovačkog lanca domaćeg 'kapitalca'…imperijalca.

Uredi zapis

04.01.2017. u 16:34   |   Komentari: 20   |   Dodaj komentar

glasovanje...a može i glasanje :)

Nemam mira....želim nešto učiniti s kosom. Malu promjenicu.
Zato sam se malo poigrala idejama ..i najzad sve svela na ove dvije.

I sad ne mogu odlučiti.

Naravno...nakon nekih 18 kombinacija...više nisam objektivna kaj bi mi bolje pasalo.
Zato...otvaram glasovanje :)

Ajte...pomagajte !

pramenovi?

ili šiške...

kaj je bolje?

Uredi zapis

03.01.2017. u 19:51   |   Editirano: 03.01.2017. u 20:35   |   Komentari: 80   |   Dodaj komentar

ljubav nema razlog...

...
kad sam bila mlađa...nisam baš bila svjesna toga, ali sam poslije shvatila da sam živjela po principu 'imati'. Imati lijepu kosu, imati dobru liniju...imati lijepi dom, imati dobar auto, imati dobrog dečka...imati dobar posao, imati dobru plaću...imati vremena za hobije..imati pametnu djecu...imati...bla...

I tada sam zaista mislila da se ljubav može imati...ili u svojoj protuteži - nemati.

Naravno...što bih više ostvarivala 'imanje'...to bih se osjećala uspješnijom, to bi meni samoj život imao smisla...a time bih imala još više ambicija za dostizanje novih ciljeva..'imanja'.

Sam život...odnosno ono što proizlazi iz življenja..je fantastično...jer življenje je jedno divno učenje. Ako to želiš. Ako ne...stagniraš...i sve manje 'imaš'..svega onog nabrojanog. Čovjek je biće stvaranja navika i biće koje razvija šprance ponavljanja (ovisnosti, običaji..(OKP)hahha...etc)

Tako sam i ja navikla živjeti po špranci 'imanja'...toliko utabano da sam čitav svoj identitet poistovjetila sa svojim 'imanjem'.
A kako 'imanje' ima svoje uvjete, naravno da ponekad ..zbog raznih okolnosti...možeš i ostati bez tih 'imanja. I kaj ti se dogodi s identitetom? Nema ni njega više?

Ma dobro....o'šla ja u litanije.

Ipak...opali te dobrodošla spoznaja da postoji puno ležernija opcija..u kojoj se fakat ugodnije živi.

Biti.

Kad si dozvoliš biti...onda možeš biti i mlad i star...i bogat i siromašan...i suprug/a i solo...i zaposlen/a i nezaposlen/a...etc.
Jer kad JESI...onda nije bitno da li imaš/nemaš auto...jer znaš da si vozač/ica...imaš li ili nemaš djecu po šabloni jer znaš da si roditelj....imaš ili nemaš vitku liniju...jer znaš da svejedno postojiš....imaš li ili nemaš dečka/curu...jer znaš da si ionako već ostvaren kao biće..koje živi.

Eh..sad...što ljubav ima s tim?
Ljubav je zaista nešto osobno. Dolazi iz nas. Introvertirano je. (dakle stečeno na vlastitim spoznajama) I ono što je najbolje od ljubavi...je upravo njena lakoća slobodnog postojanja. Ona nema uvjete..razloge..niti je itko na svijetu može osporiti, zaključati...oteti...ubiti...

I što god napisali o ljubavi...ona to opet nekako NIJE. Jer ljubav ne ide u riječi..okvire...i pjesme..djela...etc. Sve to...samo je ekspresija nekih tuđih, naših...interpretacija subjektivnog doživljaja ljubavi.

Kada bi navela primjer razlike između ljubavi i zaljubljenosti....u mom slučaju...zaljubljenost se uvijek rodi zbog načina na koji se netko ponaša prema meni...zbog nekog razloga koji se može opisati (lijep mi je, pametan mi je, pristojan mi je, častan mi je..bla..)...no, ako još malo razmislimo..to sve spada u uvjete. Ta osoba to nešto ima...a ja to isto želim imati/dobiti s njom.
I onda mi to razmjenjujemo i 'koristimo'...zbog osjećaja ugode. I tada mislimo da 'imamo' ljubav.

No...rekoh...'imanje' je teško održavati...a i zbog one crte navikavanja...nemreš se iznova zanositi jednim te istim 'razlozima' svoje zaljubljenosti....pa ti prirodno osjećaj ugode zamjenjuju neke nove ambicije...i naravno...uvijek želiš više, bolje, originalnije..zanimljivije..svježe..bla (svako prema svojim afinitetima)...

Pa se to sve 'uvjetovano' razvodni i raspadne....pa dođeš na iskricu (ili posvuda) tražeći da ti netko drugi..netko novi...donese, pokloni...novi razlog, novi uvjet...zbog kojeg misliš da ćeš se opet osjećati onako ugodno.
I sve dok tako živimo....mi zapravo ganjamo neke šutove ugode..poput narkomana...sve dok ne postanemo imuni...i sve dok nam ne postane potrebno sve više i više...za sve manje i manje zadovoljstva.

No..kad poželimo samo i jednostavno BITI...onda naučimo osjećati i živjeti ljubav. A ljubav onda zamjenjuje onaj umjetni dop kratkotrajnih ugoda...i doslovno nam, bez roka trajanja i uvjeta, razloga...daje trajno zadovoljstvo. Kao nešto..što smo zauvijek instalirali u sebe.

I da me pitate zašto neke ljude volim...ja nemam odgvor na to pitanje. Volim ih..kao što volim sebe...i ne znam pronaći razloge ili opravdanja za to!

Da li ljude koje volim nužno i 'imam' u svom životu, razmijenjujem li ugodu s njima? Ne nužno. Nekad ne uopće. A i dalje ih volim.
Što me podsjetilo na Kralja :)
Razlog....zbog kojeg ne razmjenjujemo ugodu se može nabrojati, ispisati riječima..objasniti 'činjenicama'...i opravdati nedostatkom onog 'uvjeta' za zaljubljenost....baš kao što bih zbog svega toga mogla osjećati nezadovoljstvo. Ali kad osjećaš ljubav....ona te štiti od nezadovoljstva.
Nezadovoljstvo osjećaš onda kad si sebičan...kad želiš IMATI 'razlog' za ugodu.

heh...a kad sam ga već spomenula....
ovaj link me neopisivo raduje...veseli i stvara 'ugodu' ... potpuno subjektivnu :)


Link

Uredi zapis

03.01.2017. u 12:08   |   Editirano: 03.01.2017. u 12:31   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar

kavica....

...Preživjeli?

Dakle..popila sam sveukupno (od Božića do Nove) 2 dl. vina.
Za poludit....uopće mi se nije ništ pilo. Gotovo sam na svakodnevnoj bazi bila u dilemi između nekog finog voćnog frapea i vina. Pa prevagne frape.

Dobro...zato sam godišnju količinu alkoholiziranja ispunila u onom adventskom vremenu domjenaka i završnih poslovnih fešti.
Od ove godine...već sam nanjušila da me kopka neki unutarnji poriv za promjenom frizure. A to iz iskustva znam da je vrlo frustrirajuća stvar za mene. Tim više kaj to često radim...a potom uglavnom požalim. Al vrag me tjera...i vrijeme od razmišljanja do realizacije...samo je agonija.

Također...imam filing da bum se ove godine fest naradila. Čak osjećam (pa evo i po tom pitanju) da bum razmatrala i opcije dodatnog posla.

Nadam se da se nebum zaljubila ni ove godine i da će po tom pitanju i ova biti uspješna.

A kaj se tiče kratkoročnih planova i želja...fakat sam htjela da, dok sam na godišnjem, padne snijeg. Volim kad je sve bijelo i mekano...hehe a ja ne moram nikamo.
Osim toga....prije nekog vremena sam si snimila dron koji sam si željela za Božić...i koji je koštal nekih soma osamsto na sniženju. Bih-ne bih...odgađala sam investiciju u to.

Onda sam se prije 15-ak dana s ekipom zaletila do Italije u nekakav komični šoping. Ideja nam je bila Nutella. hahahha. Zamisli, kila u Zg košta cca 50kn a tamo 40!
No..poanta i nije bila u jeftinom šopingu..nego zafrkanciji...pa smo tako, nas 4...s kolicima zujali po šoping centrima Trsta.
Kupila sam gluposti.
Poput dimnjene mozzarelle u štapićima, onak...pol kile...koje smo u autu, putem pojeli. Kupila panettone od limuna i čokolade, neke marzipan kolačiće po skoro 5 ojra...koje moraš odmah pojest, jer se stvrdnu ko kamen ako ostanu otvoreni.

Najveća fora je kaj nitko od nas nije kupil Nutellu :)

Uglavnom...šetam ja tako uokolo i snimim akciju dronova. Takav kakav sam si željela, koštal je 110 ojra. I to je bila pozivnica za mene.

Eh sad...da se vratim na snijeg.
ZATO mi treba snijeg.
Trebam otići van...na neku livadu prekrivenu snijegom...i napokon naučit (s tendencijom niza pokušaja) upravljat tim dronom. Jer ovo kako ga razbijam po kući...me boli.

Ne znam zakaj sam očekivala da je to jednostavno kao npr. autić na daljinski. Ili neki helić...kakve smo klinci i ja đirali i po doma i po kvartu.

I tak...trebam snijeg...još ovaj tjedan :))

Uredi zapis

01.01.2017. u 18:01   |   Editirano: 01.01.2017. u 18:04   |   Komentari: 21   |   Dodaj komentar

a mislim...sreća!?

ak' vam svima poželim sreću...i to se ostvari, onda bu'te cijele godine sve dobivali i ostvarivali na sreću! A tu onda nema zasluga, truda, dumanja, strategije, angažmana...ničega.

Plus..kaj znamo da neki od vas ponekad imaju i loše namjere prema drugima...i zamisli da vam se 'posreći' !? Uh..ne, ne...nemrem ja bit tak neodgovorna i svima željeti sreću!

Zato ja svima želim pregršt samokritičnosti, dovoljno vremena...vremena za 'drugo' mišljenje...zdrav razum i tijelo...stabilnost duha, da vam nitko ne umre i da ništ 'dobro' ne izgubite :))

A sreću želim sebi :) hihihihi


ps. baš mi žal ove 2016. :) Dobra mi je bila :)

Uredi zapis

31.12.2016. u 17:26   |   Komentari: 19   |   Dodaj komentar

egići..id-ići...ud-ići i (h)alteri :))

Ok..Freud je nesumnjivo postavio temelje…iako je kasnije u nekim stvarima pobijan..ali neke njegove zaključke suvremena psihologija koristi i danas.
Pa tako znamo da strukturu ličnosti dijelimo na tri bitne podjele: Id, ego i super-ego.

Zakaj mi je ova tema na pameti? Zato kaj ovdje puno čitam o epitetima 'egoist i egomanijak' i tako to…a zapravo ono kaj nam smeta kod drugih su uglavnom njihov nekontrolirani ID…ili preumišljeni superego.

U cijeloj priči…ego je super. Ego nam je frend. Ego pomaže…i ego nas štiti. Usmjerava i balansira.

Pa da pogledamo:

''Id – je urođena komponenta ličnosti, nalazi se u nesvjesnom. On sadrži sve ono psihološko kod pojedinca, sve ono naslijeđeno, a to su kao prvo instinkti ili nagoni, automatske reakcije. Sva psihička energija dolazi iz ida. Ego i superego ne bi mogli funkcionirati bez ida. Id je središte svega animalnog, neograničenog, životinjskog. On ne priznaje nikakve zakone, ograničenja, pravila, ne želi biti sputan, ne poznaje nikakve zabrane. Id radi i djeluje po principu ugodnosti kako bi smanjio psihičku napetost. On je iracionalan, narcističan i impulsivan. U njemu je najprisutniji libido (nagon).

Ego – Prisutan je kod odraslog čovjeka. Ego je struktura koja funkcionira po principu realnosti. Frojd kaže da je ego tu da bi kontrolirao id, da bi ga ograničio, usmjerio… On je onaj koji usmjerava ličnost prema napretku, razlikuje realnost i fikciju. Ima sposobnost trpljenja: trpi napetost, odgađa je. On zna planirati da bi došao do zadovoljenja na realan način. Sposoban je na promjenu. Raspolaže kognitivnim kapacitetima, ali ne funkcionira bez ida.

Superego – to je dio ličnosti koji se najkasnije razvija. Nije urođen, nego se razvija socijalizacijom. On je moralni čuvar ličnosti. Na osnovu usađenih normi on sudi što je dobro a što loše u postupanju ličnosti, je li to u skladu s normama ili ne. Funkcionira po principu idealnosti i straha. Ego pomaže da superego ne ode previše u idealnost. ''

Fora ha?
Ispada da probleme stvara preslabi ego…a ne prejaki!

Ok..imamo još i alter ego. Ne halter…nego onaj 'drugi ja' ili više njih u tijelu jedne osobe. Iliti podvojena ličnost. Ali taj već spada u dijagnozu…a ne analizu :)

Uredi zapis

29.12.2016. u 17:38   |   Komentari: 27   |   Dodaj komentar

ekspresija....ne potreba...

Ja sam sigurna...ma ne 100%..nego milju...da postoji pun kufer ljudi...koji će me željeti uvjeriti da imaju POTREBU udariti nekoga ili razbiti nešto.

Dat će mi milijun argumenata..a neki će sezati i u znanstvene teorije da su ljudi u osnovi agresivni...pa sve do toga kad je moralno 'opravdano' zadovoljiti tu potrebu.

No..jebeš potrebu za koju ti treba netko drugi. Ili treći. Nebitno.

Za disanje, pijenje, hranjenje i pražnjenje crijeva/mjehura..ti ne treba nitko. TO je potreba. PRIRODNA!

Dobro..nekad ti trebaju aparati..tuđa pomoć...uvin čaj..ili laksativ....al kad dođe do toga..znaš da si u banani.
Dakle..ak ti za zadovoljit potrebu za seksom treba netko drugi - u banani si!

ahahhahahaha

jel' se i vama nekad sviđa kako razmišljam..kao što se meni sviđa??

Uredi zapis

28.12.2016. u 12:47   |   Editirano: 28.12.2016. u 13:10   |   Komentari: 32   |   Dodaj komentar

Problemi prosječnog muškarca 22. stoljeća..

...Mjesto radnje - središnja Hrvatska.

..sve je počelo od prve polucije.
Joe se probudio s nekim čudnim osjećajem...a odmah potom shvatio da su mu gače i plahta mokre. Sablaznio se od pomisli da se u tim godinama upiškio u krevet?? ... Ali nije...dobro je proučio sadržaj...opipao prstima i pomirisao. Nije urin.
U to je u sobu ušao tata...i dok mu je pripremao odjeću za taj dan...primjetio je da je njegov sin jutros sramežljiviji nego inače.

Toplom očinskom gestom, objasnio je sinu što se upravo dogodilo...i da je sada 'pravi' muškarac. Odnosno da će od sada...svako toliko morati koristiti specijalne uloške za muškarce..i živjeti s tim.

Zatim je suptilno majci naglasio - sin nam je od jutros muškarac!
Mama je, naravno nekom humorističnom gestikulacijom prokomentirala - Ajme meni...još jedan PPS u kući!!! (predpolucijski sindrom)

I tako je Joe pomalo učio kako 'normalno' obavljati sve životne obveze (škola, treninzi, nogomet, izlasci i druženja) za vrijeme polucije..i sa ulošcima.
Ubrzo je shvatio da postoji stvarna i realna 'opasnost' da uložak procuri...ili nema dovoljno vremena za adekvatnu izmjenu...a ponekad se dogodi i da zaboravi ponijeti dodatne...kao i to da ga polucija može iznenaditi..onda kad to ne očekuje. A tada...tragovi njegove muževnosti..postaju vidljivi svima...i smiju mu se. Ponajviše cure...jer im se to gadi.

Kasnije...dok čavrlja sa svojim najbliskijim frendovima...naravno, nameće se tema seksa.
Tko je kad..ili je li uopće..pa sve do..kad će. I s kim. Te teme postanu gotovo ultimativne...i počnu stvarati pritisak. S jedne strane...uče te da ne smiješ to..jer si mlad....s druge strane, stara bi te ubila ...možda i istjerala iz kuće da to napraviš...a bome i sve susjede i familija..nazvale bi te droljanom!
A opet...ima par djevojaka koje ti se sviđaju...i skojima bi baš htio to probati...onak, da vidiš kaj je to...i zakaj je to takav tabu. Zakaj se o tome s tolikom radošću govori.

No...kako odabrati pravu?
Što ako je neka neznalica...pa ti to prvo iskustvo zgadi za cijeli život? Što ako je neka alapača koja ispisuje recke na zidu pa se ostalim curama hvali da je i tebe potrošila? ....Ajme..a što ako zatrudni...pa ćeš morat napustit školu i dobit izgon iz kuće...pa morati ići šljakati na bauštelu da zaradiš skrbeći za dijete? A možda te nitko ni neće htjeti zaposliti jer imaš dijete..i nemaš završenu školu? ...ajme...

Onda je Joe upoznao Marinu. Marina je bila mezimica svojih roditelja. Jedinka u familiji i svi su od nje imali velika očekivanja. Bila je osrednja u školi..ali je zato imala svoje školske novine...i radio emisiju. Svirala je u bendu...a i bila je pivot u lokalnom rukometnom klubu.

Marina mu je namignula jednom na hodniku i dobacila : Mali..imaš dobre uši i nos!
Joe se osjećao super. Zapravo...bio je zahvalan bogu, genima i kojećemu što nema klasične klempave uši i kukast nos, kao većina muških.
Zapravo..toliko mu se svidjelo što je baš Marina to primjetila...da je do kraja dana bio već smrtno zaljubljen u nju.

Kako to biva...Marina ga je pozvala na cugu. Zatim i van. Upoznao je njeno društvo...i skužio da ga sve njene frendice škicaju ispod oka. Naravno...Marina je turbo zabavna..i super pleše. Totalno je slobodna i nikad ne mari što će okolina reći.
S njom se osjećao nekako posebnim i sretnim.

Jedne večeri Marina ga je počela strastveno ljubiti. Zavukla je svoje ruke pod njegovu majicu..i grickala mu uši. Bio je opijen...mislio je da je čitav u vlasti Marine, koja očito zna što radi.
Kad je Marina zavukla svoju ruku u njegove hlače...prva pomisao mu je bila - ako ovo vodi u seks, ne želim da prestane!

Marina ga je pozvala k sebi.
Joe je tada prvi put doživio seks i imao je osjećaj da je odjednom najveći, ako ne i najpametniji na svijetu!
Iako je Marina koristila zaštitu, rekla mu je da joj to baš nije ugodno...i da bi on u buduće trebao poduzeti nešto po tom pitanju.

Siroti Joe...bio je na sto muka. Ako ne smisli nešto..Marina više neće htjeti seks s njim. A kako nabaviti kontracepciju..kad imaš 17 ? Tati nemreš to reći...jer tata vjeruje u tebe i misli da si uzoran...a stara..ajme..ni slučajno! Stara bi te valjda premlatila istog trena.
Možda frendovi imaju neko rješenje.

Imaju. Svaki svoje.
Jedan veli ma samo ga vadi na vrijeme...drugi tvrdi da se može kupit 'na crno' neke pilule..al' koštaju puno. Treći veli..odi urologu da ti nekaj prepiše. Ali kak će ti prepisat kontracepciju kad imaš 17..i kad on ima 'priziv savjesti'...?

Ipak Joe, zaluđen Marinom..ode urologu i nažica ga da mu da kontracepciju. Ovaj se smiluje..i objasni mu da se po jedna tabletica mora piti svaki dan u točno vrijeme.

Isprva je Joe bio sretan...al' poslije je živio u agoniji da mu starci to ne nađu..ili da nedajbože zaboravi popiti pilulu. To kaj su ga hormoni zbog pilule izdeformirali...bilo mu je manje važno.
Npr. pa kaj ak se malo udebljal. Pa kaj ak' je ostal bez svih 'strateški' važnih dlaka na tijelu...pa kaj ak mu herc malo preskače....i kaj je češće agresivan.
Najvažnije je bilo uživati s Marinom.

Al' Marina ko Marina...češće je izlazila..i puno se više družila okolo...pa se upucavala i drugim dečkima. Neke je i 'okrenula'. Kad je Joe to saznao...srušio mu se svijet. Osjećao se odbačeno, poniženo...i smatrao je da je Marini samo broj i ništa više.

Do druge godine faksa nije želio imati više ni jednu curu. Što je relativno bilo ok, jer je prestal piti one odvratne pilule...a i jer se drugi dečki često toliko osjećaju povrijeđeno pa se počnu ševiti na sve strane..iz nekog glupog inata..ili osvete..ili jada, koji osjećaju.

Na faksu je Joe upoznal Sanju.
Sanja je svojim ponašanjem i stavovima odražavala neke obiteljske vrijednosti vrlo slične Joeovima. Volio je biti u njenom društvu...a često su i odlazili na kave, razmjenjivali skripte...telefonirali i gradili mišljenja o koječemu.
Jednom su se zajedno pripremali za ispit kod Sanje doma.

Sanja mu je rekla da ga želi od prvog dana. Joe je u nano sekundi pomislio da Sanja sigurno nije kao Marina...i da bi veza s njom mogla biti daleko više smislenija.
I tako su Joe i Sanja hodali do zadnje godine faksa. Joevi starci ...a pogotovo stari...stalno su ga ispitivali kad će se ženiti...kad će djeca..bla. To isto su radili i ostali članovi familije. I frendovi. Onak..svi. Osim stare....njoj Sanja baš i nije bila nešto.

Kad se Sanja zaposlila na jednom prestižnom odjelu BI-a u velikoj korporaciji...Joe je bio jako sretan...pa je aplicirao na slična radna mjesta.
No..obično bi ga pitali ima li djece i namjerava li ih imati..misli li se ženiti i sl. pa su mu radna mjesta nekako isklizavala.

Bilo mu je mučno živjeti na račun roditelja...pa je predložio Sanji da počnu zajedno živjeti negdje drugdje...a zbog želje za doprinosom u zajednici, Joe se zaposlio kao konobar u obližnjem kafiću. Posao je posao, plaća je plaća. Razmišljao je.

Sanji je dugo trebalo da se odluči na taj iskorak. Zajednički život s Joeom...tim više kaj su njeni starci tvrdili da je Joe iskorištava i sputava u karijeri.

Joe se radom u kafiću baš i nije osjećao ugodno..što zbog ostalih žena koje su ga tamo doživljavale na određen način..što zbog potencijala koji upornim, a neuspješnim potragama za boljim poslom, ne uspjeva realizirati.
U svoj toj mučnoj psihičkoj fazi...zaboravio je piti svoje kontracepcijske pilule..i eto vraga..Sanja zatrudni.

Poludila je.
To će joj uništiti karijeru...optužila ga je da je to i bio njegov plan od početka...da je nemaran i ne koristi zaštitu...
Joe se osjećao posrano.
No...srećom..kad se Sanja malo smirila...zaprosila ga je! Morala je. To je moralno..i tako su joj savjetovale frendice.
Joe je bio presretan.
Imat će svoju malu obitelj sa Sanjom i s bebom koja je na putu.

Kad je Sanja rodila...brzo se vratila karijeri i svojim izvankućnim aktivnostima..poput rukometa i tenisa s frendicama...a Joe se potpuno posvetio djetetu.

U međuvremenu je Sanja tražila da Joe napravi vazektomiju...kako bi na taj način kontrolirali svoje živote. Naravno da podvezivanje jajnika nije dolazilo u obzir. Pa to je nešto što ženu određuje kao ženu....uostalom, zna se da žena ne može zatrudnjeti bez sve te navale spermića.

Joe je obavio vazektomiju...što mu je kasnije u životu...nakon puno godina braka sa Sanjom dalo određenu slobodu.
Jer...nakon nekoliko Sanjinih izvanbračnih seksualnih izleta, potpune odsutnosti od događanja u obitelji...i prilično mehaničkim odrađivanjem posteljnih aktivnosti s Joem....
kad je upoznao vrlo mladu Maju....mogao je bez straha od trudnoće uživati u seksu s njom...

jer..u 22. stoljeću...abortus je zabranjen!

Uredi zapis

27.12.2016. u 11:14   |   Editirano: 27.12.2016. u 11:15   |   Komentari: 17   |   Dodaj komentar

zbunila sam se...

...jučer sam na nekoliko tv programa pogledala neka 'svjedočanstva' o pronalaženju Isusa...a potom i o nekakvoj nadnaravnoj sreći i euforiji zbog korjenite promjene njih samih.

Najviše me dotakla priča jednog tipa...koji je cijeli život bio nasilan, gnjevan i arogantan. U tučnjavama je skoro ubio čovjeka...u ratu (Vijetnam) je masovno ubijao...ženu je vrijeđao i maltretirao...a kad ga je htjela napustiti...imao je namjeru ubiti i nju i djecu.
I onda mu se Isus obratio...preko nekog tv show-a..koji se u tom trenutku vrtio na telki.

I sada je on divna krasna osoba...koja 'pomaže' drugima kroz svoju crkvu i bibliju..i tako...

Ja sad ne znam...jel' treba spoznati Isusa...da ti postane jasno da se nemreš ponašati kao luđak, da nemreš bit nasilan...da nemreš maltretirati druge ljude...etc?

Iliti...što ako Isusa spozna osoba koja već je civilizirana, dobra i poštena? Jel' se njoj dogodi neko drugo čudo..ili se ništ ne dogodi?

Uredi zapis

26.12.2016. u 10:23   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

volim kad Božić miriši na jabuke i cimet...

...Sretan, čestit, blagoslovljen...i sve što si i sami želite za ovaj blagdan!

...ovak....dobro je što su jučer..a i danas (do sad) zaista jako malo..gotovo uopće, pucali! Nadam se da su kampanje za ljubimce zaista doprle do mnogih duša!
...dobro je i što svi, koje poznajem, imaju topli dom, hranu na stolu i vjeru u život!
Dobro je i to što su se mnogi dragi ljudi, toplih srca potrudili uljepšati blagdane i onima koji su nemoćni, nezaštićeni, siromašni i zaboravljeni.

U našem kvartu organizirana je akcija pečenja kolača, mesnih obroka, kruha i kupovanja sokova, koje svako kućanstvo donosi na dogovoreno mjesto i dijeli onima koji nemaju. Također, kupovala se i kuhala hrana za 'slobodne' pse i mačke našeg kvarta...kao i postavljanje lojnih kuglica sa žitom po granama...za ptice.

Bez obzira je li kršćanski..i poziva li na feštanje povodom Isusovog ročkasa ....ako ovo nije Božićni duh...onda ne znam što je!

I tak...
Jabuke i cimet....(na nekoliko načina)...mici u krilu...filmek na telki...i mir! To je moj Božić :)

Uredi zapis

25.12.2016. u 11:14   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

hedonizam za kraj...

…toliko..koliko je prošla godina bila loša, ova je bila vrlo zanimljiva. Utoliko što me ova…na neki način 'vratila' u moj način življenja. Prošla je bila..ono..slijepo crijevo. Čep. Zastoj..i stagnacija na mnogim poljima.
Možda zato od slijedeće očekujem još više vjetra u leđa.

No..kako bilo da bilo…idemo dalje!

Još sutra i prekosutra odradim..pa na ugodni godišnji…kada ću se ultimativno posvetiti rezimiranju prošlih događaja…i planiranju budućih. U svakom slučaju…volim kraj godine. (možda sam upravo osvijestila da mi bolje leže završetci nego početci)…kada se sabiru i uživaju rezultati minulih radnji.

Kad sam već kod euforije zbog odmora…evo, došla sam se prpošno hvaliti na koji način mislim uživati.
Za početak…društvo će mi praviti delicije istarske kuhinje…pa se tako spremam (sama) pripremiti kapešante (na dva-tri načina)…domaće pljukance s tartufima (bijelim )… švoje u škartocu…i komad pravog boškarina s fužima. Sve sam to već dovukla iz Istre..zahvaljujući divnim ljudima, koje sam tamo ovih dana posjetila.

A sve to… pod mojim nepcem..divno će se sljubljivati s raznim vinima vinarija Degrassi, Rossi i Novacco.
Hm..ok…ovom moram posvetiti posebnu pažnju…pa naglasiti da su mi Degrassievi darovali prefinu Malvaziju iz selekcije 2015….i Merlot Contarini iz arhive 2012.

Rossievi su za mene velikodušno izdvojili Malvaziju iz limitirane edicije Templara iz vinograda starog preko 50 godina.

A obitelj Novacco darovala je svoj Muškat u buteljki od pola litre…čiju sortu tradicionalno uzgajaju još od 1837.



Svakako…našlo se tu i ekstra djevinčanskog maslinovog ulja bogatog okusa, mirisa i boje. Također…i ponešto zrelog istarskog sira…i kobasica od boškarina s tartufima.

I tako si ja već danima vizualiziram svoj savršeni gourmet trenutak…u rapsodiji prefinih okusa jela ..s čašom vina u ruci…glazbenom podlogom iz nekog albuma klasične glazbe i miomirisima lavande iz aromalampice…

Ah….jer ja to zaslužujem!

ps. sve više i više me napušta anhedonija :))

Uredi zapis

21.12.2016. u 20:34   |   Komentari: 46