...fart zone




Godišnji odmor idealno je vrijeme za posvetiti više pažnje organizmu. Posebice ako želimo redefinirati indeks mase. Dobro, ne samo to, nego i općenito uvesti ili izbaciti određene namirnice iz jelovnika.
Znamo svi da smo ono što jedemo. Znamo li?
Osim nekih genskih predispozicija, uglavnom sami sebe dovodimo do raznih stanja oboljenja ili lošeg raspoloženja - hranom koju unosimo u organizam.

Moja vlastita potreba za njuškanjem po nutricionizmu, nastala je prije koju godinu, kada sam počela patiti od nesnosnih glavobolja. Nakon iscrpnih medicinskih pretraga te sumnji na epilepsiju, migrenu, tumora mozga, pušenja..bla...pa sve do psihičkog umišljaja....pokazalo se da baš ništa od toga nije uzrok.

Zapravo sam počela proučavati stres. Prema nekoj tamo tablici inteziteta stresa, shvatila sam da život i okolnosti u kojima živim, prouzročuju visoki stupanj stresa, kojem mi je tijelo izloženo na poduži rok. Sama kemijska manifestacija stresa, te što ona radi organizmu, dovela me do ozbiljne zabrinutosti za .. ugodno preživljavanje i starenje.

Krenula sam u istraživanje dobrih i narušenih stanja organizma. Krvne žile, pluća, srce, mozak, jetra, mjehur, želudac, jajnici, maternica, slezena - ok. Ono što je trebalo popraviti ili poboljšati su: krv -nedostatak kalija, B12 i povišen LDL...to je povuklo pitanje nadbubrega i štitnjače, zatim bubrega (jednog s manjim cistama) i naravno - crijeva (nadutost, grčevi).

Ajme..o'šla ja u disertaciju...
hehehe

Hoću reći, proučavajući crijeva i općenito metabolizam..naišla sam na podatak da crijeva nakon prosječnog obroka, proizvedu cca 15 litara plina!!! Najveći dio plina se putem krvotoka šalje u pluća, gdje se apsorbira (kod nekih glavni uzročnik lošeg zadaha)...a ostatak izbacujemo vjetrovima.
(muškarci više, češće i glasnije - osobni dojam)...ahahhaha

I mislim si ja...s obzirom na to kaj sve neki ljudi jedu i kakve sve plinove proizvode, nije ni čudo da obole od nekog oblika karcinoma pluća. Čak i nepušači.
Al' oke...masna vratina, fino pečena na masti je prefina, jel' tak'? Iako joj treba i po 12 sati da je tijelo probavi. Zamisli plinova nakon višesatne obrade nečeg takvog!? hehehhe
I ćevapi, pljeskavice...prženi krumpirići...pizze, umaci..hrenovke, kobasice...salame..itd.

Zapravo..glavobolju sam riješila shvativši da unos glutamata (aditivi E620 do E650)), poznati kao pojačivači okusa..prisutni u gotovo svoj industrijski proizvedenoj hrani...imaju pretoksičan učinak na zdravlje.
Samo pažljivijim odabirom namirnica, čitanjem deklaracija i baziranjem na domaće pripremljenoj hrani, s prirodim i svježim namirnicama (češće eko porijekla)...moje glavobolje, nestale su kao rukom odnešene.

Dobro..zna me na promjenu vremena strefit pritisak...ali to je nekaj kaj jednim aspirinom riješim, ako je hitno. U protivnom dovoljan je jogurt s mrvicama lana.

(fakat sam se raspisala...a i još bih mogla....) no eto, zdravi i sretni bili..i 'prdili' :))

Uredi zapis

23.08.2016. u 11:37   |   Komentari: 53   |   Dodaj komentar

gdje su nestali snovi...!?

...Redovito i često sam sanjala. Moji snovi bili su živopisni, smisleni...obojani. Ponekad čak futuristični...ponekad simbolični. Kada sam ..prateći poruke svojih snova shvatila simboliku po kojoj moje nesvjesno funkcionira i obraća se svjesnom...mogla sam sa preciznošću odgonetnuti svaki svoj san. Njegovo značenje..pa i predikciju.

Obožavala sam svoje snove.

Nakon Freuda, koji je snove tumačio nekom seksualnom simbolikom...Jung je to puno bolje postavio. Zbog načina na koji je objašnjavao pojave sna...postala sam sigurnija u poruke svoje podsvijesti.
Možda smo zaista sposobni 'osjećati' svijet...i živjeti univerzalno vječno 'znanje'...spremljeno u kolektivnoj svijesti. Kad bismo samo dopustili da nam se obrati..kad bismo je čuli, spoznali...uvažili...

No ona nam se uvijek i stalno obraća. Ona zna zašto smo ovdje, po što smo došli ...podsvijest.

U svakom slučaju, po Jungu...snovi su poruke unutrašnjeg konflikta. Sve što nismo razriješili, što smo amnestirali..što je u neskladu s našim bitkom..što negiramo ili krivo zaključujemo.....podsvijest alarmira kroz simboliku snova.

i gle sad.....
ne pamtim kad sam zadnji put sanjala.
Već dugo dugo nisam ništa.

Da nisam nekim čudom..ono..ok?
:)

Uredi zapis

22.08.2016. u 18:52   |   Editirano: 22.08.2016. u 18:56   |   Komentari: 63   |   Dodaj komentar

oprost je egoističan čin, pasivno-agresivan

...ovo je samo teorija...možda jedan oblik viđenja stvarnosti..

pritom ne mislim na sitne oprostiće...koji sami po sebi nastanu realnijim uvidom u situaciju.
Mislim na one, uzrokovane teškim..traumatičnim iskustvima.

Sudeći po sebi..i isključivo po sebi, svjesna sam razlike između življenja u agoniji i miržnji...i življenja s kristalno jasnim sjećanjem, koje je za posljedicu imalo traumu. Uzrokovanu ponašanjem druge osobe.

Kada mi kažu : oprosti, bit će ti lakše....ili oslobodi se, oprosti...budi veća od....bla...ja to doživim kao šamar, kao dodatnu uvredu mojoj boli i sjećanju na traumu, koju nisam tražila.
Prestala sam i objašnjavati da ne živim zgrčena u kutu sobe grizeći nokte od muke, jada i mržnje...i da se moj život sasvim uredno odvija i bez konstantnog sjećanja na traumu....ali sjećanje postoji.
I ono..u svojoj naravi, ima sve logične, pravne, emotivne i ljudske razloge za osudu. I takvo što treba uvijek osuđivati i osuditi. Jer je to pravedno. Jer je to ravnoteža.

Zanemariti pravdu i banalizirati vlastitu..pa i tuđu traumu, oprostom...je u najmanju ruku - bahato. Jednako nasilno i agresivno..kao i sam čin one osobe, koja je svojim ponašanjem prouzročila nečiju traumu. A kada bi oprost bio potenciran 'nadjačavanjem' ..ono..'bolja sam osoba od tebe..pa ti opraštam'...to bi značilo da se natječete. Sa svojim zlostavljačem...tko je veći agresivac. Vi..u ovom slučaju, natječete se u 'igri' koju niste ni započeli..i koja vam je silom nametnuta...i trčite za pobjedom.

Ne želim pobjeđivati u nečemu što nikako ne može biti moja igra.
Ograđujem se od zlostavljačkog ponašanja nad drugima...jer ne igram tako. I ne natječem se u tome.

Ni u jednom trenu...ne ispuštam iz vida točnost definiranja onog što se dogodilo.
A ako sam u tome sudjelovala kao žrtva, onda ne mogu i ne trebam preuzimati nikakvu odgovornost za to. Pa tako ni oprostom.
Oprost u tom slučaju znači - prihvaćam tvoju igru, toleriram je i svo zlo koje sam zbog toga proživjela ( i preživjela) zanemarujem, marginaliziram....jer, nisam sebi važna karakterno..već egoistično - da ispadnem pobjednik.

- Na blagdan Velike Gospe, u Kloštar Ivaniću...šogoru moje prijateljice, krvnik je prerezao vrat. Eeej...nožem mu je prerezao vrat i usmrtio ga.
Za vrijeme ukopa, svećenik je pozvao na molitvu da roditeljima Bog da snage da oproste.

Da ga jbš....meni to izgleda kao dodatna dehumanizacija žrtve.
Kakav oprost?

I doći će trenutak življenja u miru s tim, bez agonije, boli i mržnje....ali zaborav nikad. A sve dok nema zaborava, sama logika čina ne dozvoljava ni oprost.

Uredi zapis

20.08.2016. u 17:29   |   Komentari: 117   |   Dodaj komentar

kokos...

....dječica su imala 5 i 3 godine kad je Joe otišao u Tanzaniju, ne znam...raditi kao varioc na brodovima.
A Julie, njihova majka, ostala je s njima doma. U Hrvatskoj.

Joe je kući dolazio za Božić...i ljeti.
Jednom mi je donio kokos. Pravi.
Prvi put sam to tada vidjela u životu.

Toliko dugo sam ga čuvala, da kad sam ga napokon razbila...bio je osušen.

Julie je radila do penzije. Joe je slao novac.
Gradili su kuću. Tj. Julie je gradila kuću. I odgojila i podigla djecu.
Imala je dva prosječna auta u životu.
Kuća još nije dovršena.
Djeca otišla i osnovala svoje obitelji.

Joe se vratio. Sada je u penziji.

Oboje su stari, boležljivi i ...ne znam, navikavaju se jedno na drugo.
Jučer su govorili o tajni uspješnog braka.

(heheh)

Uredi zapis

19.08.2016. u 19:11   |   Komentari: 31   |   Dodaj komentar

muško-ženska prijateljstva...

...pročitala sam neki tekstić na fejsu, solo ženska moli ekipu da je prestane daviti pitanjima tipa ' kad buš si našla nekoga' ...ili komentarima ' šteta je da tako lijepa budeš sama'. I zna ona da je to sve za 'njeno dobro'...ali kad već ne može objasniti koliko je biti solo njoj ugodno..i stvar odabira...jednostavnim rječnikom samo moli da prestanu.

..baš kao što si neke žene ne mogu zamisliti vikendom biti doma i uživati u miru, slobodnom vremenu i svom vlastitom društvu, tako si ni one koje upravo to sa zadovoljstvom prakticiraju...ne mogu zamisliti vikendom visiti po klubovima, kafićima, feštama ili bilo gdje...gdje se prakticira 'lov na muškarce'.

ali oke...navikneš se na ta pitanja i na te savjete, pa oguglaš.

I tak...razumijem tu curku. Znam o čemu govori.
Nije stvar ..i stvarno nije..u depresiji, traumi, poremećaju..bla. Stvar je samo ..kako i sama kaže, u vlastitom tempu..u vlastitom vremenu za..partnerstvo.

I mislim si....kad prerasteš stihijska zaljubljivanja...i ona spontana u kojima ti se tijelo natopi hormonima, zbog kojih uopće nisi sposoban uvidjeti ni najmanju manu dotičnom, a kamo li kakvu ozbiljniju...a zbog koje kasnije imaš hrpe problema u životu....onda skužiš kaj točno znači kad stari ljudi vele (ne svi)...da si partneri prvenstveno trebaju biti prijatelji.

Kad to stvarno i istinski skužiš...nema šanse da ti išta manje od toga može biti potrebnije ili važnije...a naspram tvoje vlastite ugodne solo egzistencije.

A prijateljstvo....eh, ono se gradi. Proces je dugotrajan i nije podložan kemiji tijela. Ne dogodi se vikend-izlaskom...ni razmjenom fotki na nekom dating portalu.

Uostalom...muškarci ionako tvrde da ženama ne mogu biti prijatelji :)

A prečesto ni nisu.

Uredi zapis

18.08.2016. u 15:23   |   Komentari: 58   |   Dodaj komentar

Dakle..Saloon...

...na stranu emocije i uspomene individualnog značaja...ali širiti dezinformacije o tzv. 'naprednim ljevičarima'...koji su ..ono..stoka jedna bahata oduzela nekom vlasništvo...se u najmanju ruku može tretirati kao neko kriminalno djelo...ili barem uvreda.

No..ima li smisla naprednima uvrijediti se...ako uvreda stiže od osobe s dva razreda srednje škole?

Uglavnom...činjenica JE da je vlasništvo kluba upitno već nekoliko godina. Upitno je uopće donošenje pravomoćne presude koja isto potvrđuje Srezoviću.
Al' oke...vjerujmo u pravnu državu.

Dakle...za vrijeme Juge, plac i građevina bili su u vlasništvu Grada te KK Cibona.
Cibona je isto dala u zakup Srezoviću.
Dakle ne zaboravimo - ZAKUP.

Srezović u tužbi, kojom traži odštetu od preko 5 milja za oduzimanje vlasništva....navodi kako mu je 91. PO SILI ZAKONA umjesto zakupca, pripalo pravo vlasništva!

I sve 5...ma kako gledali na to. Pa čak i da svoje date u zakup..pa vam neka nova država to pretvori u vlasništvo vašeg zakupca.

No...pitanje SVIH pitanja je - 91. ?
- sila zakona?

GDJE je tu IŠTA lijevo? A kamo li napredno?

Uredi zapis

17.08.2016. u 12:49   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

Dakle...oduševi me kad shvatim da postoji još ponetko OTVORENIH očiju..:))

Ljudi koji su tako duboko istraumatizirani političkim odlukama jedini spas pronalaze upravo u toj istoj korumpiranoj politici, te navijačkim i ideološkim premisama podržavaju svoje tlačitelje i njihove načine djelovanja kao 'nužne'. Iako će mnogi citirati Einsteinovu izreku o 'nastalim problemima koji ne mogu biti riješeni razmišljanjem koje ih je i kreiralo', implementacija traume kao ključ kontrole uma u praktički svim slučajevima na mala vrata zaobilazi tu umotvorinu.

Subliminalne traume i kolektivni PTSP

Martha Stout je u svojoj knjizi 'The Paranoia Switch' iz 2007. godine ukazala na navedeni problem. Naime, slično kao i kod subliminalnih poruka - trauma opterećuje naš limbički sustav, emocije počinju sudjelovati u kognitivnim procesima i informacije dobivaju drugačiji prioritetni slijed. Cijela slika ostaje u našoj podsvijesti, svijest pamti selektirane informacije, a mi smo u tim trenucima skloni iracionalnim odlukama. Ako imate implementiranu traumu (igrom okolnosti ili programiranu), potreban je samo okidač. Primjer iz svakodnevnog života mogao bi biti PTSP i asocijacije mirisa, zvukova i okusa na rat, te aktivaciju traume.

Zanimljivo je i da istraživanja traume vode ka činjenici da najniže vibracije dolaze iz namjerno uzrokovanih događaja, a ne iz nesreća ili prirodnih kataklizmi. Ljudski delikti poput otmica, seksualnih napada ili terorizma unose poseban strah među ljude - zbog straha od mogućeg ponavljanja i nemogućnosti zaštite najmilijih. Kako je sama emocija po ovim društvenim inženjerima ključna stavka 'ljudske slabosti', onda i njihova moć proizlazi iz te podložnosti. Primjerice, Trump koji je poznat kao beskrupulozni korporatist sve češće koristi svoje biračko tijelo kao element napada na druge korporatiste, često i daleko minornije od njega samoga.

'Reket' nad nacijama

'Zeitgeist' koji trenutno prevladava je terorizam, a njegova početna premisa je 'utjerivanje straha' i to onima koji su napadu svjedočili. S obzirom na zastupljenost 'mainstream' medija, u svjedoke se 'regrutira' praktički čitava populacija planeta i u igri su kolektivni PTSP i paranoja. Nakon aktiviranja traume nužno je ljudima usaditi osjećaj bespomoćnosti, da bi pomoć zatražili od strane 'superiorne sile'. Ona najčešće uključuje SAD (u ulozi globalnog policajca) ili pak NATO, a riječ je upravo o onim otponcima koji su terorizam i kreirali napadima na Afganistan i Irak (zbog 'terorista Saudijaca') ili Siriju i Libiju (zbog 'diktature' koja je ipak izabrana demokratskim principima).

Čovjek tako ulazi u začarani krug koji u nama bližem primjeru podsjeća na 'reket' - 'superiorna sila' dolazi nam ustupiti vlastitu zaštitu, a ugostitelj podsvijesno odbija registrirati da je to zaštita najčešće od 'sile' same. Iako je 'false flag' napad i dalje u domeni teorije zavjere, nije teško zamisliti koliko bi isti bio sofisticirano stvaranje traume. Ništa manje moćan ne bi bio niti 'Problem-Reakcija-Rješenje' instrument, poglavito jer uključuje i nemoć i namjeru i već pripremljenu 'terapiju' za 'pacijente'. Zato ne čudi često spominjana činjenica kako najbogatiji ljudi novac isključivo koriste kao alat do najbitnije stavke - moći.

Dijagnoza limbičke disfunkcionalnosti

Ukoliko zavirimo u medicinsku enciklopediju, termin za limbički sustav je sljedeći - to je prstenasta struktura u središnjem dijelu mozga sisavaca, dijelom se poklapa s rubnim režnjom (lobus limbus, odatle naziv). Obuhvaća hipotalamus, hipokampus, amigdale, paraolfaktorno područje i dr. Upravlja nesvjesnim i autonomnim funkcijama kao što su disanje, tjelesna temperatura, glad, žeđ, spavanje i budnost, spolna aktivnost, analizira njušne i osjetne informacije, uključen je u regulaciju instinktivnog i čuvstvenog ponašanja. Bolesti tog sustava uzrokuju emocionalnu nestabilnost, nekontroliran smijeh, uznemirenost, strah, srdžbu, agresiju, ali i pretjeranu mirnoću, apatiju, depresiju, poremećaje seksualnosti.

Ukoliko bismo sve išli pojednostavniti, limbički sustav regulira osjećaje, iskustva i motivaciju, kao i savjest - i to putem analitike informacija prispjelih kroz osjetila. Tako dobivamo i aspekt 'empatije' - osjećanja emocija drugih osoba. Logičkim slijedom - ukoliko netko ima problema s empatijom i osjećajima, on ima neravnotežu limbičkog sustava. Samim time i dijagnozu koju bi trebalo liječiti. No, u praksi takve osobe najčešće završavaju na upravljačkim pozicijama korporacija ili država - zbog toga što nemaju problema s 'bolnim rezovima', 'terminacijama' i 'otkazima'. Te osobe traumatizirane su i trajno narušenog zdravlja, a nerijetko sami nemaju pristup osjećaja ali izazivaju iste prema masama, putem dobro uigranih i uhodanih tehnika 'konvergiranja masa'.

Faze limbičkog ratovanja

I sada dolazimo do termina - Limbičko ratovanje. Možda bi bolji izraz bio 'Manipulacija paranojom', pošto manipulator koristi 'dijagnozu poremećaja limbičkog sustava' da bi putem implementirane traume aktivirao strah mase - bilo protiv svojih političkih ili interesnih protivnika, bilo za održavanje svog autoriteta. Domena klasične političke interpretacije govori o 'interesima države ponad interesa pojedinca' i 'cilju koji ne bira sredstvo', no u ovom slučaju perfidno ratovanje dalekosežno dovodi do mržnje i potpune iracionalnosti. Zato nekoć zlostavljani gotovo programirano kasnije postaju zlostavljači - i začarani krug se nastavlja. Narod koji podržava masovnog ubojicu nije žrtva nego sudionik. Stout je u svojoj literaturi ovakvo ratovanje definirala kroz šest točaka.

Prvi je 'grupna trauma' koja služi kao 'implementacija traume' u nacionalni duh, a dobar primjer svakako je 11/9. Zatim su tu tzv. 'brokeri straha' koji koriste situaciju, a znaju je i sami izazvati. Treća faza uključuje pronalazak 'žrtvenog janjeta' koje se osuđuje za zločin i služi kao simbol mržnje nacije - često dolazi iz države koja na koncu nije niti 'demokratski oslobađana'. Četvrta točka ovog teatra je 'kulturalna regresija' u kojoj potlačena i traumatizirana nacija poželi osvetu, a svi koji manipulaciju vide i nastoje izbjeći, bivaju proglašeni 'izdajnicima' i 'petokolonašima' dok ostali autocenzurom podsvijesno prikrivaju mogućnost da su od početka 'namagarčeni'. Naravno, ovakvo stanje nije vječno i 'prepoznavanjem problema uz reakciju' ljudi požele 'demokratske promjene' - borba protiv posljedica, a ne protiv uzroka velika je pobjeda manipulatora u sjeni. Kao i kod svake traume, stid, kajanje i zaborav najbolji su lijek - tako se u šestoj i posljednjoj fazi ljudi sami odriču rješavanja početnog problema jer im ego ne dopušta suočavanje s vlastitim slabostima. Stanovništvo je spremno za novu manipulaciju.

Paranoja kao paravan manipulatora

Analiza suvremenog čovječanstva tako bi dovela do toga da svi bolujemo od 'štokholmskog sindroma', od mikro (brak, odnosi) do makrorazine (sustavi upravljanja). Dijagnoza ide u samu srž - osoba ne samo da nije svjesna lošeg tretmana, nego u njemu povećalom traži znakove dobrote i svo naneseno zlo prihvaća kao rezultat nekih vlastitih mana, a ne kao nedopustivo sredstvo. Čim osoba izgubi samopouzdanje, pouzdanost traži u nekom drugom. Sljedeći korak je gubitak empatije i prepoznavanja zloga, potpuni gubitak realnosti i objektivnosti. Kao završna točka, mi postajemo isti oni kojih smo se u početku plašili - rijetko kada doduše prema partneru, no vrlo često prema drugoj naciji, ugroženoj skupini ili slabijima od sebe. Nakon tog kraha u razlučivanju ljude je relativno lako 'podijeli pa vladaj' tehnikom polarizirati, a onda traumatizirati da zbiju redove u jednu od tih skupina.

'Unutarnji i vanjski neprijatelji' postaju odgovornost onih koje navodno napadaju, a ne onih koji su ih stvorili. Korupcija se relativizira kroz ideologiju, evaluacija kroz etiketiranje, a manipulacija kroz opće dobro. Zataškavanje je nužno radi održavanja ovog psihopatskog odnosa - svijest ne smije postojati na visokoj razini. Kao što smo spomenuli, ukoliko i uspijete analizirati situaciju, bivate proglašeni 'teoretičarom zavjere', unatoč definiciji zavjere kao 'tajnom sporazumu dvaju ili više ljudi donesenom iza zatvorenih vrata'. Vrlo brzo čak i ono najočitije postaje potpuno kriptirano - kolektivno ludilo i zasljepljenost uz unutarnji strah i traumu preuzimaju društvo u cjelini. Stoga ne čudi da su 'limbički poremećeni' političari u privatnom životu zapravo ideološki posve suprotnih uvjerenja od onih koje javno prezentiraju.

Potiskivanje svijesti i informacija za održavanje stanja

I same stranke su sve češće interesne skupine koje donose poteze u suprotnosti sa svojim statutima i biračkim tijelima dok ih birači iracionalno vrednuju po nekim ranijim zaslugama ili ideološkim obrascima. Taj 'navijački' pristup ponajviše odgovara manipulatorima s vrha piramide i političarima koji sve lakše glume 'normalnost'. Stout u knjizi vrlo britko identificira arhetipe osobnosti političara - psihopati, mazohisti, narcisi, fanatici, paranoici. Oni ili s pozicije moći ili s pozicije 'sive eminencije' upravljaju društvenim i kulturalnim normama, tabuima i dogmama, te ideologijama - a jednostavnom analizom vidimo kako dolaze iz iste polazišne organizacije te se nekim povijesnim događajem u trenutku polariziraju u dvije ili više skupina ili stranaka. A narod traumatiziran tim događanjem ne prepoznaje 'dijagnozu' koja se kolektivno širi.

Kako se riješiti dijagnoze, ključno je pitanje. Najuspješniji 'lijek' je definitivno svijest, no zbog mase koja upravlja procesom, a nije informirana, tako što je izuzetno teško ostvariti. Mediji bi trebali biti ključan element 'buđenja', ali je općepoznato da su pod vlasničkom palicom upravo onih čije upravljačke sustave bi trebali urušavati. Stout smatra da bi znanstveni pristup politici i interesnim skupinama bio idealan alat protiv istih - pretvaranje iracionalnog u racionalno, subjektivnog u objektivno, nadrealnog u realno. Odnosno, ili u potpunosti aktivirati emocije djelotvornim radom limbičkog sustava. Ili ih u potpunosti izbaciti iz jednadžbe analitike i sve proučavati isključivo kroz činjenice. Narod u konačnici ima apsolutnu moć, čak i protiv sustava koji tisućljećima ne gube na snazi.

Načini liječenja od bolesti

Odbijanje sudjelovanja je jedno od rješenja, iako ga mnogi povezuju s eskapizmom. Vrlo je teško odgovoriti na pitanje je li moguće da svaki pojedinac utječe na svoje okruženje. Također, tu je i opcija potpune promjene sustava, kako upravljanja tako i vrijednosti. Kontribucionizam bi bio idealno rješenje - jer paralelno radi na spajanju uzajamnosti pojedinca i društva, kao i vrijednostima poput pomoći, empatije i savijesti. U kapitalizmu bi pak komanditno društvo i tvrtka na sličnim ustrojima mogli biti konsenzusni zgoditak - kada bi svaki element u razvoju (od čistačice do direktora) imao isti postotak u prihodima, ali i rashodima. Navedeni načini bi onemogućili autoritet fiktivnih lidera i skupine bi ovisile isključivo o vlastitom radu i kvalitetama - a tako što svim silama žele izbjeći oni s dijagnozom 'poremećaja limbičkog sustava'.

Prelazak iz trenutne hijerarhije u ovu humanistički nastrojenu ne bi trebao biti radikalan niti ostvaren preko noći jer bi došao u opasnost da ga 'hakiraju' stari vladajući elementi. On bi u idealnoj situaciji morao doći kao rezultat 'kvantnog skoka' čovječanstva, kao nužnost i kao primjer 'razvoja svijesti', a ne društvenog inženjeringa. Sve do tada će masovni 'krizni menadžment' i društveni inženjering biti kočnica nekog većeg napretka, izuzev onoga koji ima potencijal koristi za manipulatore (industrijski, tehnološki i sl.). Humanistički napredak spriječen je pod silnim pritiskom kolektivne dijagnoze i proučavanje srži zla otkrit će izvore i uzroke današnje situacije. Hoće li apsurd biti veći kada mase budu poznavale problem, no i dalje mazohistički nastavljale s istim radnjama - vrijeme će pokazati.

Ratko Martinović

Uredi zapis

16.08.2016. u 20:06   |   Komentari: 61   |   Dodaj komentar

Dakle...oduševi me kad shvatim da postoji još ponetko OTVORENIH očiju..:))

Ljudi koji su tako duboko istraumatizirani političkim odlukama jedini spas pronalaze upravo u toj istoj korumpiranoj politici, te navijačkim i ideološkim premisama podržavaju svoje tlačitelje i njihove načine djelovanja kao 'nužne'. Iako će mnogi citirati Einsteinovu izreku o 'nastalim problemima koji ne mogu biti riješeni razmišljanjem koje ih je i kreiralo', implementacija traume kao ključ kontrole uma u praktički svim slučajevima na mala vrata zaobilazi tu umotvorinu.

Subliminalne traume i kolektivni PTSP

Martha Stout je u svojoj knjizi 'The Paranoia Switch' iz 2007. godine ukazala na navedeni problem. Naime, slično kao i kod subliminalnih poruka - trauma opterećuje naš limbički sustav, emocije počinju sudjelovati u kognitivnim procesima i informacije dobivaju drugačiji prioritetni slijed. Cijela slika ostaje u našoj podsvijesti, svijest pamti selektirane informacije, a mi smo u tim trenucima skloni iracionalnim odlukama. Ako imate implementiranu traumu (igrom okolnosti ili programiranu), potreban je samo okidač. Primjer iz svakodnevnog života mogao bi biti PTSP i asocijacije mirisa, zvukova i okusa na rat, te aktivaciju traume.

Zanimljivo je i da istraživanja traume vode ka činjenici da najniže vibracije dolaze iz namjerno uzrokovanih događaja, a ne iz nesreća ili prirodnih kataklizmi. Ljudski delikti poput otmica, seksualnih napada ili terorizma unose poseban strah među ljude - zbog straha od mogućeg ponavljanja i nemogućnosti zaštite najmilijih. Kako je sama emocija po ovim društvenim inženjerima ključna stavka 'ljudske slabosti', onda i njihova moć proizlazi iz te podložnosti. Primjerice, Trump koji je poznat kao beskrupulozni korporatist sve češće koristi svoje biračko tijelo kao element napada na druge korporatiste, često i daleko minornije od njega samoga.

'Reket' nad nacijama

'Zeitgeist' koji trenutno prevladava je terorizam, a njegova početna premisa je 'utjerivanje straha' i to onima koji su napadu svjedočili. S obzirom na zastupljenost 'mainstream' medija, u svjedoke se 'regrutira' praktički čitava populacija planeta i u igri su kolektivni PTSP i paranoja. Nakon aktiviranja traume nužno je ljudima usaditi osjećaj bespomoćnosti, da bi pomoć zatražili od strane 'superiorne sile'. Ona najčešće uključuje SAD (u ulozi globalnog policajca) ili pak NATO, a riječ je upravo o onim otponcima koji su terorizam i kreirali napadima na Afganistan i Irak (zbog 'terorista Saudijaca') ili Siriju i Libiju (zbog 'diktature' koja je ipak izabrana demokratskim principima).

Čovjek tako ulazi u začarani krug koji u nama bližem primjeru podsjeća na 'reket' - 'superiorna sila' dolazi nam ustupiti vlastitu zaštitu, a ugostitelj podsvijesno odbija registrirati da je to zaštita najčešće od 'sile' same. Iako je 'false flag' napad i dalje u domeni teorije zavjere, nije teško zamisliti koliko bi isti bio sofisticirano stvaranje traume. Ništa manje moćan ne bi bio niti 'Problem-Reakcija-Rješenje' instrument, poglavito jer uključuje i nemoć i namjeru i već pripremljenu 'terapiju' za 'pacijente'. Zato ne čudi često spominjana činjenica kako najbogatiji ljudi novac isključivo koriste kao alat do najbitnije stavke - moći.

Dijagnoza limbičke disfunkcionalnosti

Ukoliko zavirimo u medicinsku enciklopediju, termin za limbički sustav je sljedeći - to je prstenasta struktura u središnjem dijelu mozga sisavaca, dijelom se poklapa s rubnim režnjom (lobus limbus, odatle naziv). Obuhvaća hipotalamus, hipokampus, amigdale, paraolfaktorno područje i dr. Upravlja nesvjesnim i autonomnim funkcijama kao što su disanje, tjelesna temperatura, glad, žeđ, spavanje i budnost, spolna aktivnost, analizira njušne i osjetne informacije, uključen je u regulaciju instinktivnog i čuvstvenog ponašanja. Bolesti tog sustava uzrokuju emocionalnu nestabilnost, nekontroliran smijeh, uznemirenost, strah, srdžbu, agresiju, ali i pretjeranu mirnoću, apatiju, depresiju, poremećaje seksualnosti.

Ukoliko bismo sve išli pojednostavniti, limbički sustav regulira osjećaje, iskustva i motivaciju, kao i savjest - i to putem analitike informacija prispjelih kroz osjetila. Tako dobivamo i aspekt 'empatije' - osjećanja emocija drugih osoba. Logičkim slijedom - ukoliko netko ima problema s empatijom i osjećajima, on ima neravnotežu limbičkog sustava. Samim time i dijagnozu koju bi trebalo liječiti. No, u praksi takve osobe najčešće završavaju na upravljačkim pozicijama korporacija ili država - zbog toga što nemaju problema s 'bolnim rezovima', 'terminacijama' i 'otkazima'. Te osobe traumatizirane su i trajno narušenog zdravlja, a nerijetko sami nemaju pristup osjećaja ali izazivaju iste prema masama, putem dobro uigranih i uhodanih tehnika 'konvergiranja masa'.

Faze limbičkog ratovanja

I sada dolazimo do termina - Limbičko ratovanje. Možda bi bolji izraz bio 'Manipulacija paranojom', pošto manipulator koristi 'dijagnozu poremećaja limbičkog sustava' da bi putem implementirane traume aktivirao strah mase - bilo protiv svojih političkih ili interesnih protivnika, bilo za održavanje svog autoriteta. Domena klasične političke interpretacije govori o 'interesima države ponad interesa pojedinca' i 'cilju koji ne bira sredstvo', no u ovom slučaju perfidno ratovanje dalekosežno dovodi do mržnje i potpune iracionalnosti. Zato nekoć zlostavljani gotovo programirano kasnije postaju zlostavljači - i začarani krug se nastavlja. Narod koji podržava masovnog ubojicu nije žrtva nego sudionik. Stout je u svojoj literaturi ovakvo ratovanje definirala kroz šest točaka.

Prvi je 'grupna trauma' koja služi kao 'implementacija traume' u nacionalni duh, a dobar primjer svakako je 11/9. Zatim su tu tzv. 'brokeri straha' koji koriste situaciju, a znaju je i sami izazvati. Treća faza uključuje pronalazak 'žrtvenog janjeta' koje se osuđuje za zločin i služi kao simbol mržnje nacije - često dolazi iz države koja na koncu nije niti 'demokratski oslobađana'. Četvrta točka ovog teatra je 'kulturalna regresija' u kojoj potlačena i traumatizirana nacija poželi osvetu, a svi koji manipulaciju vide i nastoje izbjeći, bivaju proglašeni 'izdajnicima' i 'petokolonašima' dok ostali autocenzurom podsvijesno prikrivaju mogućnost da su od početka 'namagarčeni'. Naravno, ovakvo stanje nije vječno i 'prepoznavanjem problema uz reakciju' ljudi požele 'demokratske promjene' - borba protiv posljedica, a ne protiv uzroka velika je pobjeda manipulatora u sjeni. Kao i kod svake traume, stid, kajanje i zaborav najbolji su lijek - tako se u šestoj i posljednjoj fazi ljudi sami odriču rješavanja početnog problema jer im ego ne dopušta suočavanje s vlastitim slabostima. Stanovništvo je spremno za novu manipulaciju.

Paranoja kao paravan manipulatora

Analiza suvremenog čovječanstva tako bi dovela do toga da svi bolujemo od 'štokholmskog sindroma', od mikro (brak, odnosi) do makrorazine (sustavi upravljanja). Dijagnoza ide u samu srž - osoba ne samo da nije svjesna lošeg tretmana, nego u njemu povećalom traži znakove dobrote i svo naneseno zlo prihvaća kao rezultat nekih vlastitih mana, a ne kao nedopustivo sredstvo. Čim osoba izgubi samopouzdanje, pouzdanost traži u nekom drugom. Sljedeći korak je gubitak empatije i prepoznavanja zloga, potpuni gubitak realnosti i objektivnosti. Kao završna točka, mi postajemo isti oni kojih smo se u početku plašili - rijetko kada doduše prema partneru, no vrlo često prema drugoj naciji, ugroženoj skupini ili slabijima od sebe. Nakon tog kraha u razlučivanju ljude je relativno lako 'podijeli pa vladaj' tehnikom polarizirati, a onda traumatizirati da zbiju redove u jednu od tih skupina.

'Unutarnji i vanjski neprijatelji' postaju odgovornost onih koje navodno napadaju, a ne onih koji su ih stvorili. Korupcija se relativizira kroz ideologiju, evaluacija kroz etiketiranje, a manipulacija kroz opće dobro. Zataškavanje je nužno radi održavanja ovog psihopatskog odnosa - svijest ne smije postojati na visokoj razini. Kao što smo spomenuli, ukoliko i uspijete analizirati situaciju, bivate proglašeni 'teoretičarom zavjere', unatoč definiciji zavjere kao 'tajnom sporazumu dvaju ili više ljudi donesenom iza zatvorenih vrata'. Vrlo brzo čak i ono najočitije postaje potpuno kriptirano - kolektivno ludilo i zasljepljenost uz unutarnji strah i traumu preuzimaju društvo u cjelini. Stoga ne čudi da su 'limbički poremećeni' političari u privatnom životu zapravo ideološki posve suprotnih uvjerenja od onih koje javno prezentiraju.

Potiskivanje svijesti i informacija za održavanje stanja

I same stranke su sve češće interesne skupine koje donose poteze u suprotnosti sa svojim statutima i biračkim tijelima dok ih birači iracionalno vrednuju po nekim ranijim zaslugama ili ideološkim obrascima. Taj 'navijački' pristup ponajviše odgovara manipulatorima s vrha piramide i političarima koji sve lakše glume 'normalnost'. Stout u knjizi vrlo britko identificira arhetipe osobnosti političara - psihopati, mazohisti, narcisi, fanatici, paranoici. Oni ili s pozicije moći ili s pozicije 'sive eminencije' upravljaju društvenim i kulturalnim normama, tabuima i dogmama, te ideologijama - a jednostavnom analizom vidimo kako dolaze iz iste polazišne organizacije te se nekim povijesnim događajem u trenutku polariziraju u dvije ili više skupina ili stranaka. A narod traumatiziran tim događanjem ne prepoznaje 'dijagnozu' koja se kolektivno širi.

Kako se riješiti dijagnoze, ključno je pitanje. Najuspješniji 'lijek' je definitivno svijest, no zbog mase koja upravlja procesom, a nije informirana, tako što je izuzetno teško ostvariti. Mediji bi trebali biti ključan element 'buđenja', ali je općepoznato da su pod vlasničkom palicom upravo onih čije upravljačke sustave bi trebali urušavati. Stout smatra da bi znanstveni pristup politici i interesnim skupinama bio idealan alat protiv istih - pretvaranje iracionalnog u racionalno, subjektivnog u objektivno, nadrealnog u realno. Odnosno, ili u potpunosti aktivirati emocije djelotvornim radom limbičkog sustava. Ili ih u potpunosti izbaciti iz jednadžbe analitike i sve proučavati isključivo kroz činjenice. Narod u konačnici ima apsolutnu moć, čak i protiv sustava koji tisućljećima ne gube na snazi.

Načini liječenja od bolesti

Odbijanje sudjelovanja je jedno od rješenja, iako ga mnogi povezuju s eskapizmom. Vrlo je teško odgovoriti na pitanje je li moguće da svaki pojedinac utječe na svoje okruženje. Također, tu je i opcija potpune promjene sustava, kako upravljanja tako i vrijednosti. Kontribucionizam bi bio idealno rješenje - jer paralelno radi na spajanju uzajamnosti pojedinca i društva, kao i vrijednostima poput pomoći, empatije i savijesti. U kapitalizmu bi pak komanditno društvo i tvrtka na sličnim ustrojima mogli biti konsenzusni zgoditak - kada bi svaki element u razvoju (od čistačice do direktora) imao isti postotak u prihodima, ali i rashodima. Navedeni načini bi onemogućili autoritet fiktivnih lidera i skupine bi ovisile isključivo o vlastitom radu i kvalitetama - a tako što svim silama žele izbjeći oni s dijagnozom 'poremećaja limbičkog sustava'.

Prelazak iz trenutne hijerarhije u ovu humanistički nastrojenu ne bi trebao biti radikalan niti ostvaren preko noći jer bi došao u opasnost da ga 'hakiraju' stari vladajući elementi. On bi u idealnoj situaciji morao doći kao rezultat 'kvantnog skoka' čovječanstva, kao nužnost i kao primjer 'razvoja svijesti', a ne društvenog inženjeringa. Sve do tada će masovni 'krizni menadžment' i društveni inženjering biti kočnica nekog većeg napretka, izuzev onoga koji ima potencijal koristi za manipulatore (industrijski, tehnološki i sl.). Humanistički napredak spriječen je pod silnim pritiskom kolektivne dijagnoze i proučavanje srži zla otkrit će izvore i uzroke današnje situacije. Hoće li apsurd biti veći kada mase budu poznavale problem, no i dalje mazohistički nastavljale s istim radnjama - vrijeme će pokazati.

Ratko Martinović

Uredi zapis

16.08.2016. u 20:01   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

lanena...a da mi malo popljugaš?

meni ćeš pričat o ekonomiji..uhljebljeni parazitu na državnoj sisi!
Bog te hebo..JA te plaćam!

Posljednih 26 godina na SVAKODNEVNOJ bazi vidim iz prve ruke milijunske iznose trgovinskih transakcija 'na crno'...na koje se NE plaća porez...preko kojih se NE puni državna blagajna!

Isti ti porezi..tj. dugovi poreza..se opraštaju tajkunima i domoljubnim uhljebima ala si i sama....i istim onim koji su preprodavali hrvatske firme za JEDNU kunu..a potom ih odvodili u stečaj...kako bi se omogućila siva ekonomija podobnima!

Ni uvođenje fiskalizacije nije uspjelo spriječiti masovni lopovluk.
Nije ti Srbin kriv kaj ti je klinac vani...nego Tuđmanovih 200 TUKO!

Najvažnije je da smo odmah potrčali u Vatikan potpisat isplatu odštete Crkvi!

Shvaćaš li ti da je Hrvatska ideološka tvorevina za crkveni kapitalizam!??? Mi ne plaćamo NAMA, našem narodu..ni vanjskim vjerovnicima...nego bokte CRKVI!

I boli tebe kita za ovršen narod zbog računa od struje....i za muku npr. samohranih majki, staraca što kopaju po kontenjerima...invalide i bolesne a obespravljene...mlade, sposobne a degradirane....jer tebi je od toga važnije da cuclamo kiticu nekom jebivjetru koji je prije 50 godina otišao u TUĐU državu...učiniti teroristički čin nad TUĐIM narodom....pod parolom zabrinutosti za zemlju u kojoj nije ni rođen. Pritom oženio TUĐINKU. Domoljubno.

Bokte...trebali bismo slaviti idiota koji otme avion...i postavi bombu, kojom pritom i ubije nekoga.....a to što nam SADA takvi ekonomski ubijaju narod...to je ok!?

Sjaši s mene nakazo agresivna i odjebi u troskoku!

Uredi zapis

15.08.2016. u 21:04   |   Komentari: 72

oćel' opet rat..ili..?

Vrijeme radnje – prošlost,
Mjesto radnje – Jugoslavija

-Ako nisi na sva zvona i sva usta ljubio Tita (zločinca) – nisi bio pravi Jugoslaven, radio si PROTIV države i time vrijeđao domoljube i njihovu svetinju..te si zbog toga ..uglavnom nadrapal.
-Ako nisi bio u Partiji, onda nisi mogao uživati sve blagodati i pogodnosti , koje su imali svi oni bliže vatri, bliže lopovluku.
-Ako si bio vjernik, koji svetkuje blagdane i odlazi u Crkvu, zbog toga nisi smio izostajati s posla, iz škole..etc….plus kaj svoje svetkovanje nisi smio javno obilježavati.
-Ako nisi htio kupovati jugoslavenski proizvod, nego si išel u Mađariju po kobase, Italiju po trapke i Austriju po Milku…to je značilo da imaš love i dobro zarađuješ.
..etc.

Vrijeme radnje – sadašnjost,
Mjesto radnje – Hrvatska

-Ako na sva zvona i usta ne ljubiš nekog NDH ili hercegovačkog (zločinca) – nisi pravi Hrvat i radiš PROTIV države..a time i vrijeđaš prave domoljube i njihovu svetinju, te zbog toga uglavnom nadrapaš.
-Ako nisi u HDZ-u, onda nemreš uživati sve blagodati i pogodnosti, koje imaju svi oni bliže vatri, bliže lopovluku.
-Ako NISI vjernik koji svetkuje blagdane i odlazi u Crkvu, ali zbog toga izostaješ s posla, iz škole…onda si ..kajaznam, štraca…ili 'drugotna'.
-Ako ne želiš kupovati hrvatsko, nego jeftinije uvozno…to znači da nemaš love i ne zarađuješ dovoljno.

Da ga jbš….nikad na bolje! S kime sad treba zaratiti..i proliti još krvi?

Uredi zapis

15.08.2016. u 10:14   |   Komentari: 71   |   Dodaj komentar

sve što dotaknem...popravim :)

...e ovak...

moj Dolce gusto aparat za kavicu je prestal delat.
Zapravo...čuje se da on hoće (delat) ali ne može. Pomislila sam da je u pitanju kamenac..pa sam nabavila onaj prašak za čišćenje sistema od nakupina i kojekakvih pizd...ovaj gluposti.

Naravno, mogla sam se slikat s time...jer nije ni povlačil vodu..niti je išta prošlo kroz sistem. (ok - sustav)
Ponavljajuće radnje koje su uključivale pokušaje i odustajanje...trajale su dva dana.

Jutros sam odlučila rastaviti ga i baciti look iznutra.
Ta mala pizd..ovaj glupost..ima milju vijaka i nekakvih sklopova-mehanizama da nemreš vjerovat! U nekom trenutku mi palo na pamet zapisivati redoslijed kojim to sve demontiram...al' what a hell...bum se snašla.

Napokon sam ga rastavila..ono..cijelog. Fora je bila u tome kaj je iznutra sve izgledalo super. Nema kamenca..nakupina..čak ni prašine. Sve super.
Nakon pol sata pregledavanja svake sitnice...i dalje nisam znala zakaj eventualno micek ne bi delal. Zapravo...možemo reći da sam kao malo popizd...ovaj naživcirala se.

Dvoumila sam da li ga hititi u smeće ovak' rastavljenog..ili da ga sastavim pa bacim kompletnog. Prevagnulo je ovo drugo...jer sam iz nekog razloga vidjela izazov u vraćanju miceka u prvotni oblik.

Malo po malo...i eto ti miceka - kompletnog.
A volim ga. I lijep mi je.

Divim se tako malo svom umijeću...kad ugledam jedan plastični dio na stolu...i dva vijka.
hm..?
Nekim dječjim..naivnim potezom ruke...ugrabim te komade i bacim u koš. Kao da se skrivam od nekoga...kao da zamećem 'dokaz' svom neukom manevru sastavljanja aparata.
Isss...

Ma ok..ionako ga mislim baciti.

Dok sam vadila kutiju u koju ga mislim 'sahraniti'....nešto me natjera isprobati bar još jedan..zadnji put...uključiti ga i vidjeti radi li.
heh...

I radi.
Besprijekorno.

Skuhal mi je već drugu kavicu :))

naravoučenje - i bez svih 'potrebnih' uvjeta...možemo nekoga usrećiti! :) (iliti funkcionirati normalno)

Uredi zapis

14.08.2016. u 14:10   |   Komentari: 14   |   Dodaj komentar

jači smo i od sudbine...hehe

...
Ovih dana...s jedne sasvim udaljene stepenice...imam (na žalost) priliku promatrati osobu koju trenutno udaraju bure i nevere. To je onaj beznadan osjećaj...preglupa situacija..u kojoj jednostavno ne ide. Ne ide..ma što učinio ..ma što želio. Plus kaj te jeb...ovaj zafrkavaju nakalemljeni vampiri...s teorijama o uspjehu koji dolazi snagom volje i upornosti...ili 'pameti'. A tebi se peh za pehom reda...da ti se povraća od nevjerice kako je to uopće moguće. Ah...bila sam tu.

Grozno je to. Uglavnom.

I zamisli sad...nešt' razmišljam o tome svemu..i sjetim se one neke biblijske priče o sedam gladnih i sedam debelih krava. Takva dugotrajna i pehistična razdoblja...događala su se pojedincima i prije.

I dok ja tako pokušavam samoj sebi kronološki utvrditi debele i mršave krave..nazove me moja 'astrološki vudrena' frendica..i sva uzbuđena mi kaže: Ej...slušaj, sad sam nešt gledala tvoju natalnu,progresiju i solar...i znaš kaj? SAD...sad napravi sve promjene koje misliš da ti trebaju...idealno je vrijeme za zakoračiti u nove dugoročne priče.

Nasmijem se ja...prvo zbog njene simpatičnosti..a drugo zbog toga što sam već pokrenula promjene..jer kao da sam i sama već osjetila da je pravi trenutak.

Volim s njom popričati...potpuno me prešalta u taj ezoterični svijet tisućljetne nauke...i sve dok s njom pričam...sve to ima smisla. Poslije zaboravim. Ne marim.

Najzad...veli ona meni: Sa zadovoljstvom te obaviještavam da si svoj karmički dug...posljednjih sedam godina..i više nego otplatila. U ovom životu si...s time završila.
Hahaha...ako ništa..lijepo je čuti. Iako ne vjerujem u svoja dugovanja, prema nečem..navodnom. No..recimo da karmom nazivamo te mršave krave...koje su moguće u svačijem životu.

Vrlo je simpatična ta moja frendica....pa tako ona bez okolišanja meni fino zaprijeti - sad možeš napokon skinuti i tu bitchie masku i pokazati se svijetu kakva uistinu jesi! Jer to je bitno do kraja godine..kad upoznaješ svog budućeg muža. Samo da znaš..drugi brak ti je dobro aspektiran!

I šta'š...opet ja odvalim turu urnebesnog smijeha...i mislim si, morat ću jednostavno prestat pokušavati objanjavati ljudima...da meni kao prosječnoj ženi..NIJE životna misija imati muža...i furati se na te ljiga-patetične ideologije o ljubavi do smrti! Štoviše...smatram to smiješnim i nižeklasnim poremećajima.

I s tom odlukom (da neću nikoga razuvjeravati..nego šutke furati svoje) pitam ja nju...jel' taj moj budući barem zgodan.
A veli ona: Je..vrlo je ugodan...umiljat..i baš će pasati tvojoj osobnosti. Uživati će u tvojoj slobodi da budeš ono što jesi...i neće ga to ugrožavati!

heh...priznajem...ovo je fakat zvučalo idilično. Kao i svaka 'i živjeli su sretno do kraja života ' bajka.

-A jel' pametan? Pitam ja..kad već zalazimo u savršenstva.
-Izrazito pametan..ambiciozan..i znaš kaj još? Vrlo popularan!

-Nemoj zezat? Da nije neka estradna zvijezda...ili političar? hahaha...ajme..HDZ-ovac neki? - (dobro..odmah skužim da sam rekla nešt kaj nije popularno)
..kad eto ti nje: Čuj...ne mora značiti da popularnost dolazi od mase....nego od tebe. Tebi će biti iz nekog razloga TOP..a poanta je da pozadinska 'javnost'...može značiti razne medije. Što znači da ga možeš upoznati i preko društvenih mreža!

Reče ona..i ne slutivši krah mog raspoloženja!
hahahha

Zamisli....da 'skončam' s nekim iskričarem..ha!?

isss....ahahhah

a kao...odradila karmu!?

Uredi zapis

10.08.2016. u 21:18   |   Komentari: 43   |   Dodaj komentar

jel' razmišljate kada....

..koliko živcirate okolinu oko sebe... (ok, okolina i JE oko tebe...pa je ovaj nastavak nepotreban) ????

Dakle...sjela sam na terasu jednog majušnog caffea i naručila kavu. Za stolom pored mene, sjedio je neki lik. cca 40-ak godina. Sam.

U trenutku kad mi je stigla kava...razgovarala sam na mob i uzela šećer u ruke kako bih ga istresla u kavu. Neko vrijeme sam ga držala u rukama...dok sam (i dalje) vodila telefonski razgovor.
Po završetku razgovora...shvatim da je šećer bijeli..a na stolu nema posudice sa smeđim...pa odložim te dvije vrećice bijelog i osvrnem se ..kako bih zamolila konobara da mi donese smeđi, ako ima.

Uspijem uloviti njegov pogled i zamolim smeđi šećer.
U trenutku kad mi je donio te dvije vrećice drugog šećera..imala sam novi telefonski poziv...pa sam držeći ih u rukama (vrećice šećera)...obavila i taj razgovor. Iako je slijedeći pozoiv već bio na čekanju.

Vadim iz torbe notes i javljam se na taj drugi poziv, predviđajući da ću nešto morati zapisati. Odlažem šećer na stol, pored šalice kave.
Nakon razgovora...napokon uzimam šećer ponovo u ruke...promatrajući što sam zapisala....i sjetim se da sam u autu zaboravila drugi mobitel...te odlažem šećer (opet pored šalice) i otrčim do auta.

Sjedam nazad na svoje mjesto...uzimam šećer u ruke...i buljim u taj drugi mob...iščitavajući propuštene poruke i pozive.
Odjednom... onaj lik za susjednim stolom nervozno ustane...otme mi vrećice šećera iz ruku...otrgne rubove, istrese u moju kavu...i žličicom brzinski promiješa.

-Evo! - reče i vrati se na svoje mjesto.

Uredi zapis

09.08.2016. u 17:55   |   Komentari: 37   |   Dodaj komentar

divna subota...

...svježa napokon. Nestala napetost...i sve ono što mi (meteoropati) jedva izdržavamo. Ja jučer na aspirinima zbog cjelodnevne glavobolje...a danas 'lahka' kaj pero :))

Uglavnom...obavila jutarnju šetnjicu do placa, skuhala si kavicu..pustila laganu mjuzu...i evo me, blogam. Ok, subotom ide retrospekcija...

Završila sam srednju školu...a moj dečko (kasnije muž) bio je na odsluženju redovnog, obveznog vojnog roka. U to vrijeme upravo je položio čin Razvodnika...i ponosno mi napisao u pismu: Sprema se velika akcija čišćenja nametnika. Nadamo se da će pozvati i nas (novake), kako su i spominjali. Buraz (stariji) je već na pripremama i volio bih da zajedno vratimo svoj rodni grad (Knin)!

heh...evo i sad mi zatitra smješak na licu kad se sjetim pisanja pisama dragom u vojsku. Kao i ona iščekivanja kad će stići njegovo. Nekoliko puta sam poslala paket s kojekakvim sitnicama..a jednom i pramen svoje kose. U slijedećem pismu, napisao mi je kako je bio ponosan pred drugima, koji nisu imali djevojke, koje ih čekaju. Hahaha muška posla..šta'š :)

Kad je šogica javila da se buraz pobjedonosno javio iz oslobođenog Knina...i da potrebe za novacima nije ni bilo, odahnula sam. Ubrzo smo dobili fotke. Užasa i jada. Sve što je nekad postojalo i bilo očevina...sada su ruševine...paljevine i trulež. I dobro kaže alex..tko takvo što nije doživio, trebao bi posjedovati popriličan empatijski osjećaj da si može zamisliti kako se osjeća onaj kome nasilnik oduzme i uništi dom. Prvenstveno dom. Djetinjstvo...egzistenciju,sigurnost...naviku....snove ...a ako ne i život, ili život njegovih prijatelja, rodbine...braće.

I tako...

..a onda čitam gospođu 'ajme ova Oluja će na čitav dan skrenuti pažnju na nešto drugo a ja ću biti u drugom planu'...kako se potrudila uzurpirati prostor gdje ni na jedan jedini dan u godini, oni koji imaju potrebu podijeliti svoje uspomene, odati počast izgubljenim životima svojih prijatelja, domova i dijela duše...ne mogu u miru i slobodi ..pa i demokraciji biti poštivani. Ni taj jedan dan!

Drugim riječima, okupatorica.
Pa se pritisnuta prozivkom na savjest...pospe pepelom i pokuša opravdati svojom neizmjernom empatičnom brigom za neke druge traumatizirane ljude, koji kopaju po kontenjerima i nemaju za život, jer su im to Hrvati manji od nje oduzeli. A sve to ..donosi 'zavaljena na nekoj terasi gdje uživa u svoj svojoj uzvišenosti'. I nad jednima i nad drugima.

A koliko joj je stalo do ljudi koji nemaju ništa...čitali smo u njenoj višednevnoj prozi: Ja imam posao, ti nemaš ništa, ja imam stan, ti nemaš ni za podstanarstvo, ja imam auto a gdje je tebi auto, ja imam 50kuna a ti ni na more nas ne možeš odvest....plus vršiš nuždu u MOJOJ wc školjki!

Uglavnom..da nije žalosno, bilo bi smiješno.

ecco...uz moju najomiljeniju, najromantičniju i obožavanu Purple rain...želim vam dobro jutro! :)

Uredi zapis

06.08.2016. u 10:31   |   Komentari: 25   |   Dodaj komentar

neznanje je uvredljivo...



...i upadnem ja tako u taj tattoo studio, s predumišljajem...i promatram majstoricu prepunu raznih tetovaža. I skeniram. Raspitujem se koliko košta, kakva je procedura...bla

Osvrnem se oko sebe..i ugledam taj polusjedeći stol za tetoviranje...nekakvu opremu pored...hrpe fotografija na zidovima, razne predmete na policama i na podu psa.
Hm...zatim se potrudim pogledom malo detaljnije istražiti postoji li negdje vidljivo..nekakvo dezinfekcijsko sredstvo. Ubrzo se uznemirim iznutra...i potpuno ovladana nekim brzoumišljenim strahom..provalim:
-a...to je sve sterilno..jel' ???

Majstorica uozbilji lice..podigne obrve..pa kaže: Mislim da je to malo uvredljivo pitanje. Kakva bih ja bila umjetnica i prezentirala svoj rad, ako nisam u stanju odraditi OSNOVE svog posla??

I ja se zasramim.
Fakat mi je pitanje preglupo.
21. stoljeće je! Ljudi se tetoviraju na svakodnevnoj bazi...i nikad nisam čula da je došlo do nekakvih komplikacija kod majstora.
Uostalom...debilček sam. Umjesto što sam samo tako nespremno banula..mogla sam se raspitati. Mogla sam guglati jel'!? Mogla sam...zaista istražiti.
Ali nisam. Prepustila sam se svojem neukom mišljenju. Koje je samo od sebe projiciralo sliku tattoo prostora..maltene kao operacijsku salu....a tattoo majstore kao kirurge pred zahvat. Ono...u sterilnoj, jednokratnoj medicinskoj odjeći...s maskom na ustima...nogom guraju vrata dok ulaze..i ruke drže u zraku s navučenim sterilnim rukavicama.

Naravno da se moja zamišljena slika nije poklapala s onim što sam vidjela...i u bulji mi je nastala panika.

Ispričala sam se.
Objasnila joj da sam totalni laik, koji nema pojma o tome...i zamolila je da mi pruži sve informacije...kao da sam retardirani debil.

Shvatila je na kojoj razini saznanja o tome jesam...i zaista se potrudila..kao malom djetetu..SVE mi objasniti i pokazati. Pokazala mi je mašinicu s kojom radi i kako i čime je održava. Na netu mi je pokazala recenzije o toj marki i preporuke. Zatim igle, koje su (nećete vjerovati..hehe) sterilne. Zapakirane u svoje ambalaže...i jednokratne su. Zatim male spremnike s bojom. Također jednokratne...sterilne.

Objasnila koje su mogućnosti da sam majstor pogriješi. Preduboki ili preplitki ubod. Naravno..plus čitav postupak održavanja friško tetovirane rane, te što u naaajgorem slučaju bilo kakve komplikacije.

I tak...
Znanje uvijek...ali uvijek..fino razbija predrasudu.

Uredi zapis

03.08.2016. u 8:02   |   Komentari: 12   |   Dodaj komentar