Želim....

...kaj mi je donio današnji dan?

Gro ružnih stvari! ....

....ali....

prestara sam da ispravljam krive drine....ne da mi se!

Sve dok postoje neka vrata, za dušu i unutarnji mir...zaslužujem da kroz njih odem...i pristojno ih zatvorim za sobom.

Možda na me čeka neki drugi svijet! Bez podlosti...bez manipulacija...bez prepuhanih ega....izopačenosti i laži, nepravednih optužbi, rivalstva...i ucjena.

Ja sam za bolji svijet. Ugodnije mjesto za život, sinergiju bića...mir...radost, smijeh....

Smijeh....

Želim se smijati....smijati...grleno i široko...
Želim društvo dobrih ljudi...
Želim uzgonsku energiju...
Želim toplo sunce i svježu kišu...
Želim čokoladni kolač u podne...
Želim ležati na travi...
Želim krznato klupko koje prede u mom krilu...
Želim šarenu salatu dok gledam film...
Želim spustiti glavu na veliko toplo rame...
Želim brižne prste u mojoj kosi...
Želim dijeliti bombone, čokolade i sladoled, djeci iz ulice...
Želim razmjenu voća sa susjedima...
Želim bosa oprati auto...
Želim kavu u krevet...
Želim stopala u nečijem krilu..
Želim fotografiju s grimasama..
Želim posaditi drvo...
Želim plakati uz romantičan film...

Želim...život!

Uredi zapis

29.05.2015. u 22:18   |   Komentari: 42   |   Dodaj komentar

jbš povijest...važno je ono danas !!

''Paranoidna ličnost

• Ljudi sa paranoidnom osobnošću projiciraju svoje vlastite sukobe i neprijateljstva na druge. Oni su u odnosima općenito hladni i udaljeni. Imaju sklonost da pronalaze neprijateljske i zlobne namjere u svakidašnjim, nedužnim pa čak i pozitivnim djelima drugih ljudi i reagiraju sa sumnjom na promjene situacija. Često je sumnjičavost razlog zbog kojega se drugi prema njima agresivno ponašaju ili ih odbacuju, što onda opravdava njihove izvorne osjećaje.

Oni koji imaju paranoidnu ličnost često poduzimaju pravna djelovanja protiv drugih, naročito ako se osjećaju opravdano ogorčeni. Ne mogu uvidjeti svoje vlastite uloge u nekom sukobu. Iako obično rade u relativnoj izolaciji, mogu biti znatno djelotvorani i samosvjesni. ''

''Narcisoidna ličnost

• Ljudi sa narcisoidnom osobnošću imaju osjećaj nadmoćnosti i pretjerano vjerovanje u svoju vlastitu vrijednost ili važnost, što psihijatri zovu "grandioznost". Ljudi sa tim tipom ličnosti mogu biti krajnje osjetljivi na neuspjeh, poraz ili kritiku, pa kad se nađu pred neuspjehom u pogledu ispunjenja svog visokog mišljenja o sebi mogu se lako razbjesniti ili postati jako depresivni. Budući da vjeruju kako su bolji u svojim odnosima sa drugim ljudima očekuju divljenje i često sumnjaju da im ostali zavide. Očekuju da imaju pravo na ispunjenje svojih potreba bez čekanja, iskorištavaju druge za čije potrebe ili vjerovanja misle da su manje važni. Njihovo ponašanje prema drugim osobama koje ih smatraju zauzetima samih sa sobom, osornima i sebičnima obično je napadačko. ''

primjer :
''Dolazite kući s posla i brzo obavljate kućanske dužnosti, stavljate rublje na pranje, mijenjate djetetu pelene, stavljate kuhati ručak da dočekate vašeg voljenog muža s finom klopicom. Oko 19h dok pospano gledate neku seriju na telki shvatite da muža još nema, a hrana se već odavno ohladila. Zovete ga na mobitel, no javlja vam se glas koji kaže kako je osoba nedostupna. Sto filmova vam odmah pada na pamet, da mu se nije nešto dogodilo, da nije zaspao za volanom, da ga nije udario neki pijanac, joj, da ga nisu opljačkali. Zovete ga uspaničeno nekoliko puta iako stalno dobijate poruku da nije dostupan. Zovete ga na posao, niti tamo nema odgovora. Prevrćete po glavi da li ste nešto krivo učinili, kažnjava li vas to bog, jel to neka urota ili urok protiv vas?!

Čujete da vas dijete doziva plačem i uzimate ga uznemireno u ruke i pomišljate kako ćete sama odgajati dijete. U sljedećem trenutku, čujete muža kako otključava vrata i pohitate prema njemu razdragani. Umjesto objašnjenja muž je smrknut i očigledno gladan. Umjesto pozdrava:”Ima šta jest?” Šokirani ste, u potpunosti ste pod blokadom, što se događa?! Ostavljate dijete u krevetiću potpuno nesvjesni i ne možete uopće niti čuti svoje misli, niti osjetiti svoje osjećaje. Prazni ste. Izmoždeni. Dok dajete svom voljenom mužu večeru, pitate ga tiho jer vidite da nije za priču gdje je bio, zvali ste ga ne mobitel, nedostupan. Dok trpa gladno zalogaje, muž se obrecne: “Šta me imaš zvati sto puta, ako ti je jednom rečeno da sam nedostupan što zoveš k’o da nisi normalna?”

Živimo u konzervativnom društvu u kojem se od žene očekuje i da bude odlična supruga, majka, radnica, da je uvijek dotjerana i da zna gdje joj je mjesto. Možda je najteže činjenica da se i žene same tako ponašaju i to očekuju od sebe.
Živimo u konzervativnom društvu u kojem se od žene očekuje i da bude odlična supruga, majka, radnica, da je uvijek dotjerana i da zna gdje joj je mjesto. Možda je najteže činjenica da se i žene same tako ponašaju i to očekuju od sebe.
Vaš mili muž, koji vas je do sada obasipao s ljubavlju, nježnošću, darovima, postao je sasvim netko drugi. Pitate ga što se događa, mada se bojite daljnje reakcije. Vaša sumnja se potvrđuje jer se on izderava na vas da što ga stalno nešto ispitujete i analizirate, sve su žene iste, nikad im nije dovoljno….večer završite u suzama dok on duboko i smireno spava i hrče što vas večeras uopće niti ne nervira, jer ste totalno upali u stanje u kojem samu sebe žalite i ne želite daljnje sukobe zbog kojih bi se osjećali ovako beživotno i iscrpljeno. Sljedećih dana razgovarate sa svojim prijateljicama koje vam kažu da to nije ništa, da je vjerojatno samo umoran i da ste sigurno vi pogriješili. Da ste mu možda postali dosadni pa bi trebali malo poraditi na svom lošem kuhanju ili izvedbi u postelji. Sve ih pomno slušate i tako se sljedećih dana i ponašate. Majku zovete za recepte, a za postelju kupujete novu oblekicu. Muž je svakim danom sve gori, a vi sve očajniji.

Uskoro vam u posjet dolazi sestra iz Ukrajine, koja je netom prekinula s dečkom koji ju je tukao. Sva izvan sebe, nakon priče, urla da ona neće dozvoliti da se tako muž odnosi prema vama i sprema se suočiti s njim, kad dođe s posla. Vi ju molite, zbog straha da ne uništi vaš brak (što će ljudi reći?!), da se suzdrži i pokušate joj objasniti da vaš muž nije tako loš. Sestra doista suosjeća s vama i pokušava mirno i staloženo razgovarati s vašim mužem kad se konačno pojavi. No, umjesto razgovora iznerviran muž po kratkom postupku izbacuje vašu sestru iz kuće, jer što će ona njemu solit pamet, bolje neka se pobrine za svoj život. Za to vrijeme vi uplakani žalite za svojom sudbinom. Muž duboko potresen i ljut urla po kući da ste loša žena, da ste sve vi krivi. Socipat vam visi nad glavom, život će vam dalje postati samo gori, empatičnu sestru ste izbacili iz svog života nedjelovanjem, a sami ćete s vremenom postajati sve više apatični, ukoliko nešto ne promijenite. ''

Uredi zapis

27.05.2015. u 18:36   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

omnia mea mecum porto

... hm...kao da su se jučer opet malo digle tenzije. Bila sam rekla da svoja uvjerenja često stavljamo ispred sebe, zanemarujući svoju osnovnu bit. Iz tog razloga ne pokušavamo razgovarati o tuđim uvjerenjima, nego napadom na osobu, želimo obraniti...sebe.
To je u suštini ... nekonstruktivna navika. Otuda i uvrede i ponižavanja i prijetnje..i mržnje.

Kad sam se malo odmakla od redova riječi na ovom prostoru...shvatila sam, zapravo...da me zanima zašto je netko usvojio, prihvatio ili kreirao..uvjerenje koje brani.
Zaista me to zanima. I kada bismo bili dovoljno motivirani da ČUJEMO tuđe razloge, podloge i objašnjenja...uvjerena sam da bi se automatizmom stvorio osjećaj razumijevanja...a samim tim i kvaliteta komunikacije.

Možda idilično mislim da bismo...ovakim, zapravo...upoznavanjem i razumijevanjem drugih..postigli vrlo ugodne i svima prihvatljive kompromise. Bez mržnje, srdžbe i bijesa.

Stoga, pozivam vas da mi ispričate...da mi pokažete što i zašto osjećate, ka su određena uvjerenja u pitanju. Dozvolimo si...da se, napokon..upoznamo!!

Za početak, ja ću objasnit svoju netoleranciju prema ljudima, koji nose hercegovačku pripadnost.

Naime...još dok sam bila mala, moji roitelji su imali prijatelje, Hercegovce. Imali su dvije kćeri, mojih godina. Razlikovali smo se. Njihovi roditelji...smatrali su da obojana kosa, lakirani nokti, otvorene cipele i kratke haljine...imaju samo kurve. To svoje uvjerenje, ortodoksno i uporno..plasirali su i mojim roditeljima...pa skoro sve dok i oni nisu postali takvi. Što se, u konačnici, odrazilo na moju sestru i mene.

Jednom sam radila za Hercegovca. Kad sam dala otkaz, molio me da ostanem još neko vrijeme po duplo većoj plaći. Pristala sam iz sažaljenja, jer mi nije stigao naći zamjenu.
Kada se to ipak dogodilo...i kada sam napokon odlazila, bez imalo grižnje, rekao mi je : Ne mogu ti platiti...ništa. Zapravo ne želim, jer si me izdala!

Moj susjed Hercegovac, svojim je autom zakačio mog. Šteta je bila znatna. Prije zvanja policije, pitala sam ga želi li se nagoditi i popraviti mi štetu. Odgovorio mi je : Niti ću ja išta tebi popravljati niti ćeš ti zvati policiju, jer pozoveš li je...sutra će ti ovdje doći 200 Hercegovaca i rastaviti i tebe i tvoj auto!

Čula sam i jednog Hercegovca kako komentira članak u novinama, o silovanju djevojke. Prepoznao je optuženog...pa rekao: Šta je njima? Usuđuju se dirati u Hercegovce! Pa mi smo stvorili ovu državu! Da nije nas, svi biste sada lizali srpska jaja!

Okršaj sa policajcem, koji mi je bezdušno napisao kaznu..a slučajno je i Hercegovac....zapravo je završio sudskim rješenjem u kojem me se oslobađa prekršaja, kazne i bodova...o trošku policije. Bez veza, špaga i sl. A sve na osnovu žalbe, koju sam napisala.

Ima toga još...no ovo su neka sjećanja, koja su se urezala meni u pamćenje...a na osnovu kojih, sam izvela generalizaciju. Zaključila da su bahati, bezosjećajni...agresivni i neskloni civiliziranom načinu ophođenja s onima, koji nisu njihovi sunarodnjaci.

Ono, što je ipak važno...a mislim da zaista je....to da osim nepovjerenja...i potrebe izbjegavanja...nemam nikakvu agresivnu, aktivnu motivaciju za poduzimanjem bilo kakvih mjera..PROTIV njih. Ako sam nekoga uvrijedila, iznošenjem svojeg stajališta, molim da me ispriča...jer samo sam koristila pravo da se izjasnim...što ne znači da bih to pravo uskratila njima, apače...i pravo da mi se suprotstave.

Iako...najviše bih voljela da se i ostali na ovaj način izjasne...pa makar i o nekome ovdje od nas. Možda svi zaključimo da nismo realni...ili nađemo zajednički jezik...unutar stvorenih mišljenja. :)

Uredi zapis

26.05.2015. u 16:27   |   Komentari: 161   |   Dodaj komentar

Još samo za hejtere...

koji su me pljuvali prošle godine..

Link

Noć..maleni..majušni ljudeki..iz kutije :)

Uredi zapis

25.05.2015. u 23:38   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Festival demokracije

'' Uvjerni smo da se tradicija obrezivanja curica stara 5.000 godina ne može odražati u 21. stoljeću, no prema NSPCC-u, britanskom društvu za prevenciju zlostavljanja djece, u ovom trenutku u Velikoj Britaniji čak 23.000 djevojčica, mlađih od 15 godina prijeti mogućnost obrezivanja koje je u Britaniji zakonom zabranjeno još 1985. godine.

Unatoč silnim zabranama mnogi roditelji još uvijek svoju djecu vode na obrezivanje, pogotovo za "sezone obrezivanja" tj. u vrijeme školskih praznika kada ima najviše vremena za rane da zacijele.

Hrabra djevojka koja je u Britaniju stigla iz Eritreje gdje je obrezivanje djevojčica praksa koja se provodi od davnina, odlučila je sa svijetom podjeliti svoju životnu priču. Kako je kao dijete bila podvrgnuta obrezivanju, no kako zbog toga ne krivi svoju majku koja ju je unatoč protivljenju njezina oca, ipak odvela na obrezivanje.

Njezinu priču ispričao je Dailymail, a radi zaštite identiteta nazvali su je Hadas.

"U kulturi iz koje ja dolazim vjeruje se da kada se odreže vagina, s njom se odreže i seksualna želja, a seks je nešto u čemu se ne uživa već žena stupa u seksualni odnos sa muškarcem samo kako bi napravili potomke. U Eritreji se vjeruje da će obrezana djevojka izrasti u dobru ženu, da neće biti sramota za obitelj te kako će se dobro udati. One neobrezane smatraju se kurvama, ženama koje stalno misle na seks i nikada neće biti zadovoljna sa samo jednim muškarcem", ispričala je Hadas.

Djevojčicama se odstranjuju ili dijelovi genitalija ili cijeli vanjski dio genitalija, a nerijetko to čine nestručni ljudi sa neodgovarajućom medicinskom opremom.

Kada ju je majka odvezla na obrezivanje genitalija, Hadas je imala samo nekoliko mjeseci, te se samog čina obrezivanja ne sljeća. Majka joj potječe iz kulture u kojoj je obrezivanje jednako krštenju, dok je otac bio iznimno velik protivnik toga. On je bio modernog svjetonazora i iznimno obrazovan čovjek. Kada je otac otišao na službeni put, majka je odvela malenu Hadah na obrezivanje.

"Za obrezivanje sam čula često, kao mala djevojčica, uglavnom u svađama između majke i oca, no nisam ni slutila o čemu oni raspravljaju i zbog čega se toliko svađaju", ispričala je Hadas te dodala kako nije ljuta na majku zbog toga. "Ona je neobrazovana i iznimno tradicionalno odgojena", rekla je.

Kako je odrastala, majka bi joj često pričala priče o djevojkama koje se nikada nisu udale zbog toga što nisu bile obrezane. No da ima i širom svijeta ljudi s jednakim uvjerenjima, uvjerila se u VB kada je prilikom posjete crkvi, prolila vodu. Kada je krenula brisati pod, prišla joj je žena i upitala je "nisi obrezana?". Zbog uvjerenja kako su oneobrezane žene nespretne.

"Odrastala sam u uvjerenju da nisam ni po čemu drugačija, da je obrezivanje sastavni dio života jedne žene", kazala je Hadas.
U veliku Britaniju je došla nakon što su u zemlji izbili neredi, a trgovina ljudima počala je rasti. Pred NSPCC je prvi put stigla kao žrtva trgovine ljudima.

"Bila sam odvojena od svoje obitelji, silovana i dovezena u Veliku Britaniju. Preko granice me prokrijumčario čovjek koji me silovao. Bilo je to iznimno bolno iskustvo, toliko bolno da nisam bila u stanju razmišljati. Nastavila sam živjeti misleći kako je bol koju sam pretrpjela prilikom tog seksualnog odnosa normalna i da takvu bol proživi svaka žena, nisam ni slutila da je bol povezana sa obrezivanjem genitalija", ispričala je Hadas.

"Prije nego sam razgovarala sa medicinsom sestrom koja je radila za NSPCC, nisam primjetila da sam po bilo čemu drugačija od ostalih žena", prisjeća se Hadas.
"Obrezivanje genitalija djevojčicama je gnjusno i odvratno, nešto što treba zaustaviti. Ljudi ne znaju što obrezivanje može uzrokovati na tijelu žene", kazala je te dodala da brine za svoju budućnost. Boji se zaljubiti i upoznati ljubav jer je za nju to nešto što iznimno boli.

"Željela bih jednog dana imati svoju djecu, no zbog straha i bola kojeg osjećam zbog obrezivanja, ne znam ako je to moguće", ispričala je Hadas. ''

Piše Dnevnik.hr

Da imaju Markićku i njoj slične, raspisao bi se referendum ...ah pardon, zaboravih napisati 'demokratski' referendum, koji bi štitio tradiciju dužu od 5000 godina. I to ne bi bilo zadiranje u nečiju intimu...već..kako to Markićka voli reći - festival demokracije.

Uredi zapis

25.05.2015. u 18:01   |   Komentari: 83   |   Dodaj komentar

the rock !!!



Opet sam gledala Brze i žestoke 5, po meni najbolji od svih.
Inače...kad se radi o bildanju..priznam samo nabildane aute. Muškarci s napuhanim mišićima su mi uglavnom izgledali kao i žene sa silikonima, gdje god se mogu ugurati.Silikoni, mislim.

Osim..kod ovog tipa. Zvanog The rock!!!

Bome...rao bih se probudila pored njega. :D

Uredi zapis

24.05.2015. u 20:11   |   Editirano: 24.05.2015. u 20:11   |   Komentari: 26   |   Dodaj komentar

nova ja...

...cijelu noć nisam spavala ...da ne pogužvam kosu. Ne sjećam se kad sam zadnji put bila toliko oduševljena bojom kose...kao ovaj put. Jednostavno sam se pronašla...u crnoj!

Nego...danas mi 19.ta godišnjica mature! Nalazimo se u bircu...u kojem smo često visili za vrijeme markiranja. Jedva čekam susret s ljudekima iz srednje. Iako ovo..19 zvuči...hm..sablasno, napokon sam počela uživati u svojim godinama. Svima ionak govorim da imam 4 banke.

Ne znam zašto...ali mrzila sam biti najmlađa u društvu...a uvijek bih se družila sa dosta starijima od sebe. Oni bi mi uglavnom bolje pasali...i osjećala bih se...ravnopravnom.
Možda sam 'stara duša'....dapače....sigurna sam da jesam.

E da...odobrena mi je promjena prezimena....a sad si mislim da sam mogla i ime promijeniti. Rado bih se zvala Ledia...ili Ira.

I tak...

Uredi zapis

22.05.2015. u 7:23   |   Editirano: 22.05.2015. u 9:10   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar

postoje i jalove..pobjede

...Molim, hvala, izvoli, oprosti!

Ne vidim logički opravdanu svrhu 'opravdavanja' nekome tko napada zlim i pakosnim namjerama! Ja to smatram pozivom na rat. Jasno se vidi tko je nepozvan zašao na privatni teritorij...a kako to u ratu biva...ne opravdavaš se...nego ga zrokaš!
Jedino opravdavanje poslije toga...nalazi se u toj divnoj, zakonski reguliranoj činjenici pod nazivom : samoobrana!!!

Zato...razumljiva je Petrina reakcija, jer sam očito zašla u nešto osobno. doduše bez zlih namjera...ali bez obzira...nemoralno je bilo postavljati pitanja, koja me se zapravo i ne tiču!

Zaslužila sam stup srama...i smatram to ispravnim. No, ujedno se i ispričavam...apelirajući na primirje, ukoliko je moguće!!

Uredi zapis

21.05.2015. u 11:27   |   Editirano: 21.05.2015. u 11:42   |   Komentari: 37   |   Dodaj komentar

..do you remember...me ..?

Link

PREdobra mi je ova stvar!!
Volim se izvijati u skladu s ritmom...zatvorenih očiju!

Nego...kažu da su došla vremena u kojima narod živi u mislima o boljem....JUČER !!!

Ne znam...ja sam za..'samo gas'....! Nije da prošlost nije donijela lijepe stvari...nego jednostavno mi je ljepše 'danas'...a pogotovo 'sutra' :))

(dobro, nije uvijek tako bilo, ali već više od pola godine..je!)

I tak....danas razmišljam o granicama. Imate li kad osjećaj da ste dosegli svoje granice...ili ih preskočili....ali i da su još daleko pred vama?
Tko zna..što sve možemo. Što smo sve kadri!

Uredi zapis

20.05.2015. u 19:44   |   Komentari: 35   |   Dodaj komentar

a jel'....?

''Nije. Sve je kopirano i prijavljeno.
Hoćemo ponovit za publiku tvoje zalaganje za Pamelu007 na moj mail?''

''Autor: pasemi / 19.05.2015. u 12:46 / opcije''

Kako to misliš, ponovit za publiku?
Želiš reći da si prekršila zakon i privatnu prepisku objavila na internetu?

Daj ponovi to, majketi...još jednom!

Uredi zapis

19.05.2015. u 14:04   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

i što sad ljubav ima s tim..?

..fakat uzdižete/mo te frajere na pijedestal!

Ne, nema u njegovu pogledu ništa mistično i nadnaravno...što želimo vijeti...on samo želi ševit. Eventualno se uselit..ili iskamčit lovu od tebe.

Stotine prije njega ti/nam je reklo da smo lijepe, pametne, drage..bla bla...tako da baš njegov kompliment na tu temu...nije ništa posebno...jer on samo želi ševit.

I tak..

poslije padneš u tešku depru i pojedeš kilu sladoleda od čokolade...jer si nemreš objasnit..zakaj se tebi..tako lijepoj, dragoj..kozmički povezanoj...s porijeklom iz prošlog života..i sav ostali krep....frajer više ne javlja!

Dakle...ak ti kemija govori da biste se mogli zabavit u sexu...zabavi se. Nema tu nikakve mistike...ni drame...ni sudbinskog značaja. Sve ostalo je...projekcija.

Uredi zapis

17.05.2015. u 14:42   |   Editirano: 17.05.2015. u 14:46   |   Komentari: 53   |   Dodaj komentar

Danas je Dan obitelji...

..sjetilo me na onaj vic : Nestalo mi interneta..pa sam malo popričao s ukućanima. Fini neki ljudi!!!

Kakva je vaša obitelj?
Moja se stalno zafrkava i smijulji. Jedni rugima stalno radimo neke smicalice. Od podmetanja klopki do skrivanja premeta. hehehe
Često sjednemo poslije ručka..pa prepričavamo smiješne scene, koje su nam se dogaale..pa se opet cerimo ko ludi.
Trenutno sam ja na tapeti....pa me zafrkavaju npr. ovako: Koja je bila tema tvog maturalnog rada? Vatra?....Ili..kakav je bio tvoj prvi Božić? Ah pa da, to JE bio prvi Božić! ...Ili...Jel' bilo teško klesati po kamenu dok ste prepisivali s ploče? ...Ili...Mi svima govorimo da si poznavala Isusa!....I tak...

i cerimo se.

A vi?

Uredi zapis

15.05.2015. u 15:35   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Bog postoji...ali je malo nagluh...

Sparina…gluho doba noći. Gorim. Toplomjer pokazuje tihi alarm, vlastite mi vrućine. Vrućina. … Vrućina. Robert De Niro govori Al Pacinu moju omiljenu rečenicu :'' Ne veži se za ono što u roku od 30 sekundi ne možeš napustiti zauvijek''. Prejaka scena. Odličan film. Link
Dobro, poslije ''Kuma'' u svim svojim redosljednim izdanjima.
Mafija…Sicilija. Hm, zašto je lani propalo putovanje na Siciliju? Ne mogu se sjetiti…ali se sjetim Sophie Loren u žutim cipelama. Heh…imam li kakav okidač na žutu boju? Još od onda, kad je stari, po mojoj želji..četvorku polakirao u žuto.
I svadbeni stol mi je bio prekriven žutim stolnjacima. I u rukama sam nosila buket žutih ruža. Tjah…žuta. I baka me zvala 'Žuja'..zbog plave kose.

Iza zavoja, kod Vinke..oglasio se alarm. Parao je noć svojim iritantnim zvukom. Provala? Moj video nadzor ne pokriva to područje… Jedva odignem svoje polugolo tijelo s vrele plahte…i izlazim na balkon. Ne vidim ništa…a ni ne čujem, zbog tog napornog i glasnog alarma.

A nebo je bilo vedro. Zrak čist. Mirisale su susjedove glicinije. Godila mi je svježina proljetne noći.
Naslonim se na ogradu…kad cestom, u trku…projure dvije mačke. Jedna za drugom. Nestaju u nekom žbunju…i meni postane zanimljivo promatrati noćna zbivanja. Šaram pogledom…oko znatiželjno..pa se sjetim one priče u kojoj se princ, do bajne djeve…uspne po njenoj kosi. Wtf?? Koja sumanuta ideja. Mislim…to bi boljelo za popizdit. A možda i očerupalo skalp. Ne'š ti princa. A bome i napaljene djeve.
Zapravo…poremećenog autora. Kao i onaj Poe. Smislit ga ne mogu.
Što me podsjetilo na moju Deny. Ona ga obožava. Ah. Dobro, ona je ionako sva morbidna. Gora je i od mene. Darkerica.
Da obojim kosu u crno? Isfuram neki Dark Vader look? Ne znam. Stara mi je rekla da privlačim zlo jer slušam Metallicu. Kaj bih onda trebala slušat…jazz?? No, freakin' way!
Ah…jazz. Blues je već ok. Muddy Waters Link …hjoj…a to me podsjetilo na Kralja. Rukama podignem kosu..i tako držeći je, prošetam balkonom, vamo-tamo. Koja je to kemija bila! Moj trogodišnji mainstream. Nadam se da ga neću više nikad vidjeti. Mislim…fakat ništa ne bi moglo poništiti brukicu zbog 'ljubavi'. Jao…koji bulšit!! Bljak, bljak…bljak! Nikad više. Nikad više…Pam!!
Malo pogledam u zvijezde…i kao da skrivečki izvlačim natruhe religioznosti, tiho prošapćem: Čuj Bog…ak' fakat postojiš….slijedeći put mi ne šalji ta slinava sranja poput ljubavi! Pošalji mi lovu. Jack pot. Ili tako nešto!!
Poslije me umoriše vlastite misli u osamsto slijedova…a i onaj živčani alarm je odavno prestao zvrndati. Valjda je sve ok.
Plahta se u međuvremenu rashladila. Ali ne i ja. 38,2 !! ..'Fuck'..pomislim…i utonem u san.

Sluh mi puno bolje reagira na zvukove Messengera i poruka…nego npr. na budilicu. A još me žešće razbudio sadržaj poruke mog balavog susjeda, koju dobih u jutro.

: 'Mislio sam da se želiš ubit. Ono, skočit s balkona!'
-Ha?
:'Pa sinoć! Oko dvojke!
-Kaj si me vidio?
:'Jesam!'
-Pa jebote...nisam imala pidžamu!!!!
:'Aha…skužio sam'
-Dobro koji je tebi Ku*ac??? Kaj si ti voajer? Kog mi vraga buljiš u balkon u 2 u jutro??
:'Pam…došao sam izvana i vidio te!
-Budalo nastrana…
:'Nastrana? Hm..pa nisam ja gol paradiral po noći na balkonu!!
-Odjebi!

Pa me nazvao! - Si ti vidjela kaj sinoć?
-Ništa nisam vidjela!..-brzinski izgovorim jer mi je baš tad sinulo zakaj nismo išli na Siciliju. Zbog Jelene. U zadnji čas je javila da nemre dobit godišnji. Tad sam se baš ražalostila što neću doživjeti kolijevku mafijaških začetaka. – Heh…prokleti tajni agent!! – sjetim se te pjesme..i kroz smješak to ..moooožda izgovorim na glas!
-Molim?- upita me
: Maaaaa….ništa…buncam, bolesna sam..i nije mi….dobro! – jebote…razvukla sam ovo ko' Deep Purple child in time!!

Dok sam vukla svoje nožice po asfaltu prema ljekarni…iza sebe čujem : Pam? Paaaaam!!!
Koji vrag? (popizdim na te slučajne susrete kad sam u svom najgorem izdanju) Okrenem se i vidim Ozrena. Tipa, koji mi se sviđao…ali me nikad nije ni na kavu pozval…pa mi se više nije tak sviđao.
-Pa kako si? Super izgledaš!!
-(ak ti je ovo super…ti si druškane dobro zagorio)…I ti, hvala!
-Imaš vremena za kavu?
-(Zbilja? Napokon!! I to baš sad?? Pffff nema šanse)…Ne mogu, sorry. Bolesna sam i idem si po lijek.
-Daj mi broj…zvrcnem te za kavu onda neki drugi put! Može?

U tom trenutku se sjetim svoje noćašnje molitvice … moguće-postojećem Bogu…i sasvim ležerno i neopterećeno..izdiktiram mu posve pogrešan broj!

Pod pultom u ljekarni…dolje na podu…smješila mi se izgubljena…a sada nađena, novčanica od 200 kuna. (hahahah…tunelima mojih misli…prelomi se gromoglasan smijeh) … Ok, Tnx Bog! …Mooožda me nisi dobro razumio. Dakle, jack pot!! Pošalji mi jack pot…a ne 200 kuna.
Hm…ili toliko ..zapravo, vrijedi…slinava..kinky ljubav!? ..tko zna. Može biti!

A u izlogu, pored ljekarne…sunce je upravo obasjalo …žute cipelice !!


Uredi zapis

14.05.2015. u 19:28   |   Editirano: 14.05.2015. u 22:08   |   Komentari: 19   |   Dodaj komentar

Da je prave emancipacije...

Muškarci se bolje zabavljaju nego žene.

Uredi zapis

12.05.2015. u 20:10   |   Komentari: 37

kad će peMzija...

...Majčin dan...hm.!

: Mamitos..znaš da te volimo i želimo učiniti nekaj za tebe! Reci bilo što....treba li ti kaj? Da ti donesemo, napravimo, popravimo...ili želiš mir...samo reci! Ali do 17h...jer nakon toga imamo LAN party kod Šilje...i ne znamo do kad će to trajat!

tjah...

a neki dan sam ponosno pričala koliko mi je super to što su odrasli i što u ovim godinama ne bih imala živaca bedinat malu djecu.
I onda me spopadne neka misao...o tome kako male bebe ...mirišu!
Predivno.
Voljela bih u naručju držati ..bebu. Nisam jako dugo.
Moje prijateljice ili imaju odraslu djecu ili uopće nemaju djecu.

Neam pojma koji mi je....jer ne rađa mi se...i ne bih htjela još djece.....jesam li polako spremna na....unuke???

Bit ću super baka. I unuci će mi biti PRErazmaženi. hehehhe

Uredi zapis

10.05.2015. u 17:13   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar