Pričica....

Kod nas u firmi…ima dosta ljudi. Rekla bih…u globalu, bavimo se kreativnim radom. Sve se to, što radimo, nastoji plasirati na način…da se to proda. Nekome.
Mnogi svoj posao zbilja shvaćaju vrlo ozbiljno…i ulažu nadljudski trud…a bome ponekad i ne baš legalne radnje...kako bi si osigurali što bolji i sigurniji 'prolaz'.

Među njima…ima pojedinaca, koji pate od niskog samopouzdanja, ne vjeruju baš previše u sebe…sumnjaju u svoje kvalitete….pa su oni skloniji svoju kreativnost vježbati na međukolegijalnim kajlanjima…spletkama i pokušajima 'diskreditiranja' onih…za koje misle da su 'uspješniji' od njih.

Iz nekog razloga…kolegica Godimi…zatreskala se u kolegu Ferdu. Brbljiv taj Ferdo…sipa fore…kolegice ga vole…simpa im je i tak.
Bio si je Ferdo dobar i s kolegicom Mirtom. Ona spada u mlađu populaciju našeg kolektiva…i puna je života…neopterećena baš nekim kreativnim plasmanima i prodajom. Ima svoj stil..i osjetno uživa u njemu.
Po godinama mi je tu negdje….samo što ni ja nisam opterećena prodajom….toliko koliko kreativnost volim plasirati kroz filozofiranje. Možda dramatičnije filozofiranje.

Ostale kolege i kolegice su znatno starije od nas…one svoju kreativnu prodaju baziraju na iskustvu, tradiciji i naglašavanju oprobanih 'know-how' majstorija.

I tak..kažu da ima toga po uredima….pa se kolegica Godimi spetlja s Ferdom.
Zato joj se baš ne sviđa kaj je mlada, zgodna i simpatična Mirta, Ferdina frendica. Zato se malo i kačkaju. Ja o tome nemam pojma…jer..jbg…ne poznam baš tog Ferdu…a i zaokupljena sam nekim privatnim ljubovanjem s tipom iz iste firme….ali sasvim nepovezanog odjela.
Zapravo…zaokupljena sam prihvaćanjem stanja..u kojem mi to ljubovanje…lagano odlazi k vragu. I to me malo ždere….pa se nešto kao žalim kolegicama…ali im ne spominjem o kome se radi.

U nekom trenutku…kad je moja veza ipak riknula….moja starija kolegica Mari Savai…meni veli : Ajme Pam…ma znaš kaj!? …Ja bih tak spojila te tvoje usne s Ferdinim!
Ferdo? … Ne znam ja Ferdu….hehhe otkud ti sad to? Ti bi sam' spajala ljude!
-Ma ja volim kad se ljudi vole…a vas dvoje biste mi baš bili par!!
: Nisam ti ja zainteresirana Mari….čula sam ja da je taj Ferdo simpa….al' uopće me nitko ne zanima…za slijedećih pun kufer godina!!! (iscrpljena propalom vezom)

Situacija u firmi..je nadalje bila…regularna. Osim kaj se u međuvremenu svako malo digla neka frka oko mailova koji su stizali svima….a u kojima se okrutno prozivalo i vrijeđalo sve one…rekla bih..najkreativnije..ili najsimpatičnije ljude. Ma…malo se ekipa komešala….nitko nije znao odakle to dolazi….i kako se spominju baš neki osobni detalji.
Mirtu se odjednom baš žestoko rokalo….a bome i njenu stariju kolegicu Gagu, koja joj je često podrška u 'prodaji'.
Tema je uvijek bila vezana uz neke odnose…koji su upućivali na njeno druženje s Ferdom..ili nekim drugim, uglavnom…sve u cilju devalviranja uspješnosti eventualne 'prodaje'.
Našla se tu i moja malenkost….no mene se nije moglo dovesti u vezu s Ferdom…jer ja čovjeka uopće ne poznam. Mene je napadala za neke druge osobne stvari…vezane uz prijašnje veze. Trebalo je diskreditirai i moju prodaju. Valjda.
Svi su to čitali…jer se to svako malo pojavljivalo….pa jednom kolegi dopizdilo….i odlučio se on malo upustiti u odgovaranje na te provokativne mailove.
Eeeeh…jadan taj kolega Drelec…ni slutio nije da je zapravo odabran. Jer, kao i Mirta….i on se družio s Ferdom. I služio je kao izvor informacija.
Svi ostali, koji su prigovarali maltretiranju takvim mailovima, bili bi blokirani.

Tako si ja jednom nešt mislim…bokte…ili je taj Ferdo neka posebna faca…ili je naletio na čudakinju, koja je odlučila zagorčat život i njemu i svima oko njega.

Dobijem ja jedan dan mail od Ferde. Zove na kavu.
I odem ja na kavu…upoznati tog Ferdu…čisto da vidim zašto je često spominjan u onim mailovima, koje šalje stanovita Srebrenkica!
Međutim….raspričali se mi o nekim 'roditeljskim' stvarima….i ne spomenusmo ni firmu…ni te mailove…ni kolege…ma ništa.

Poslije sam se samo pitala kak je Mari pomislila da bi mene spajala s Ferdom!? …. Ferdo priča više nego ja. Zato je zanimljiv…i ljudi ga vole. Ali ja….ja ne volim kad netko priča više nego ja. I zato se tu nema kaj spajati. Bar ne tak…kak je Mari to predložila…hehhee.

Ubrzo je atmosfera u firmi postala napeta…nabrijana…svatko je svakog gledao ispod oka, nitko nije znao tko to želi sabotirati tuđu prodaju.…šuškalo se…ovo-ono….a ja, kao i obično…ništ ne kužim.
Onda su opet počeli stizati mailovi u kojima se rugalo Ferdi, Mirti, Godimi, Gagi…etc…a ostale kolegice po uredu…počele su širiti glasine o Ferdi i Godimi.
Sve dok ova nije popizdila…i svima ispričala sve..baš sve, kaj se događalo s njom i s Ferdom.
Ja sam..zapravo..tek tad saznala da je uopće i bila s Ferdom.

Tad sam se sjetila…da sam pred njom jednom rekla da sam zvala Ferdu na kavu..al' me odbio zbog posla…i da ću mu se osvetiti zato. To je, naravno…bila šala….ali ni na kraj pameti…da ću time kolegici Godimi..postati smrtni neprijatelj broj jedan. Možda tim više, kaj mi se u međuvremenu na vrat nakalemio novopridošli kolega, kojem je isto smetala moja kreativna prodaja.
Tu su se stvari, meni, malo zakomplicirale…jer je dotični krenuo u neprimjerenu akciju sabotiranja mojih kreativnih uradaka…pa sam bila primorana zatražiti i pravnu pomoć. Zanimljivo je to što je baš u tom trenutku, kolegica Godimi ponudila pomoć. Nazvala me i rekla da kolegica Rozalija želi svjedočiti protiv neprimjerenog ponašanja tog kolege…pa ako ću trebati..neka joj se obratim.
Rozaliji sam objasnila kaj sam poduzela…i da ću je uzeti u obzir ako se odlučim stvar baš baš ići tjerati 'mak na konac'.
Istu stvar sam rekla i kolegici Mari…jer je ona direktno jednom bila umješana i žrtva neprimjerenih postupaka tog kolege.
Kako sam se tada bavila tim stvarima….odjednom se javio i kolega koji više ne radi s nama…a isto je imao problema s dotičnim….zaključila sam da će sporni kolega ipak biti dovoljno pametan….i ostaviti se svojih blesavih pokušaja petljanja u tuđu prodaju.

I nastao je svojevrstan mir…opet.
Uzela sam godišnji i počela se baviti privatnim stvarima.
U to se javio i dobar prijatelj…koji isto radi u našoj firmi…u drugom odjelu….ali prati događanja..pa se iskreno zabrinuo za mene. To sam smatrala lijepom gestom…pa smo si posvetili malo više pažnje nego do sada. Da skratim: Zaključili smo da smo na istim valnim dužinama…i da je skroz logično da to i ozakonimo.

U firmu sam se vratila nešto ranije nego sam planirala….isprovocirana grubim odbijanjem usluge kolegice Godimi, koju sam bila zamolila da javi kolegi da sam dobro i da skupljam lovu za udaju…a koji je bio pitao za mene…baš u trenutku kad su Mirta i kolegica Pilić raspravljale o sexu za jednu noć.
Nisam ni slutila da je dodatak…koji se odnosio na moju pohvalu Mirtinog razmišljanja…strahovito kolegicu Godimi pogodio posred srca. Jer…otkud bih ja….uljuljkana u svoje rabote….uopće predvidjela da Godimi iz petnih žila mrzi Mirtu…zbog prijateljevanja s Ferdom.

Jebo vas Ferdo, da vas jebo…babe jedne – pomislim!

I tako…vratim se ja…i nastavim kreativno prodavati svoja primjećivanja događaja i u ostalim odjelima firme….kad se Godimi, sad više ne skrivajući svoj animozitet ,obruši na mene…svom mogućom artiljerijom, koja joj pade na pamet.
Pa čak i podacima o sporu sa spomenutim kolegom, kojeg sam odlučila ignorirati. On je to, naravno..iskoristio kao priliku za obavijestiti sveprisutne kolege opet o pojedinostima iz mog privatnog života.

Tada sam shvatila…da Godimi upravo to i želi….jer rezimirajući sve izrečeno, način na koji mi se obraćala…i način na koji se upućivalo na sabotažu mojih prava (o privatnosti)….nešto me strahovito podsjetilo na nešto što sam već vidjela, doživjela….
Na sve one Srebrenkičine mailove…!!!.

Bacila se ja na iščitavanje. Unazad. Svega.

Naime…više nego što su slučajnosti moguće…u malo prevelikom broju situacija…i Srebrenkica i Godimi…mailove su postale u istoj minuti…u istoj sekundi. Tad sam skužila genijalnost. I ja bih tako. Da se ne skuži da sam ja, morala bih i 'sebe' pljuvati. Još ako to odradim istovremeno…nema boga da me se skuži.

Bilo mi to baš zanimljivo….iz razloga što su se kao..međusobno prepirale….pa u istoj sekundi jedna postavlja pitanje…a druga u toj istoj..odgovara.
Kak? Nitko nije tak vidovit…da može istovremeno odgovarati na pitanje dok ga ti postavljaš.

No, nasmijala sam se u situaciji kad je u ..istoj sekundi…između ostalog, Srebrenkica napisala 'ma idem'…a Godimi…u toj istoj…uslijed žestoke rasprave : 'di ćeš sad?'!
Zaključila sam da je kolegica Godimi baš vidovita.

Da je Godimi Srebrenkica…. Više me ništa ne može uvjeriti u suprotno. A zašto?
Sve to zbog Ferde?
I koji krasan….ja imam s njim???

I tak….zajebana vam je ta firma u kojoj smo…kao..svi kreativni i želimo se 'prodat'. Možda su ta laktarenja, spletke…luđačke ideje i potezi…zapravo posljedica toga kaj se želimo…međusobno jedni drugima prodati. Umjesto da se plasiramo na vanjsko tržište )

Ova priča je fikcija….i svaka sličnost sa stvarnim osobama, slučajna je!

Uredi zapis

24.08.2014. u 12:25   |   Komentari: 0

kladionica...

znam tko je zlatkica!

majkosveta.....reći ću ja vama nekaj....nema gore..nego ženske opsjednute nekim frajerom.

hehehe...strašno!

Uredi zapis

23.08.2014. u 9:26   |   Editirano: 23.08.2014. u 9:27   |   Komentari: 15

..kako ti je bilo...

..'91.?

Mislim..meni je skroz logično...muškarca od cca 5 banki pitat za 'ratni put' !!

Ako je Hrvat....koji je tada bio u zdravim 30-im....zar nije logično da je životom branio..sve ono, kaj npr. eto....ja, danas mogu biti!?

iss...kak se neki uvrijede! Kao da uopće nisu bili na ratištu! :/

Uredi zapis

22.08.2014. u 18:53   |   Editirano: 22.08.2014. u 19:07   |   Komentari: 57

dok smo tu...SAMO pričamo...i to je dobro!

Draga Paske, čitala sam te…tvoje komentare, i zaključila sam da te najviše pogodilo moje insinuiranje suicida Ivanovim ženskama. Žao mi je što si zbog mojih riječi doživjela niz osjećaja, koji ti nisu bili ugodni. Naime, znam da si doživjela sebičnu mušku svinju, koja nije marila za tvoje dostojanstvo…baš kao što to Ivan čini svojim 'žrtvama'….i stoga si, logično, povezala da bih u tom slučaju i tebi sugerirala suicid.
Sasvim mi je jasan takav zaključak..i prihvaćam odgovornost za to.
Ipak, dopusti da svoju izjavu ipak zadržim na osobnom nivou..u odnosu na Ivana. Objasnit ću je…a nadam se da ćeš uvidjeti i koliko se ona jaaaako NE odnosi na tebe.
Naime…prvo želim reći…da moje najosobnije 'traume' i proživljavanja…zapravo najviše poznaju blogeri…jer o takvoj vrsti intime…u reali nisam s nikime pričala. U reali sam imala život, obveze i dužnosti za odživjeti. Rekla bih da sam živi primjer konkretne razlike između reale i virtuale. Samo ovdje…dozvoljavala sam si 'slabost'. Bio je to prilično jednostavan način za izreći ..ponajviše samoj sebi: ok, slaba sam..lomim se…tugujem, žalim…plačem…boli me..i sl. Neki imaju prijatelje za to..rodbinu, psihijatre ili psihologe…ali ja za te opcije, uglavnom nisam imala vremena. Ne onog fizičkog…već praktičnog. Ako razumiješ!?

Ono čega sam svjesna…je to da me ova sfera 'društva' doživjela upravo onako…kako sam se i predstavljala. Slabo. I ja tu nemam nikakvih zamjerki…baš nikome. To je sasvim u redu i logično je.
No, vidiš….kao baš takva…slaba, problematična i konfuzna….i još k tome u ranim tridesetima…postala sam idealna ..potencijalna 'žrtva' Ivanu.
Zašto?
Zato jer on traži baš takve. Svi ste ovdje dovoljno odrasli, zreli i informirani toliko..da sami možete zaključiti da nešto ne štima s osobama, koje bi ševile 'takve'. Zar ne? Savršeno nam je jasno da 'takve' djeluju kao savršene prilike za 'potrošit' bez odgovornosti. ''I tak je sjebana…zar ne? Mogla bi mi još i biti zahvalna što je baš ja želim trošiti. Jer..ja znam da nisam bog zna što…ali to ništa..što nudim…ovakvoj jadnici može značiti puno…i ona će me obožavati! A ja trebam obožavanje, koje ne dobivam..jer ni ne vrijedim!''
Onda je Ivan krenuo s blogom u kojem 'našu' Pamelu uspoređuje s prekrasnom glumicom! Nakon toga par blogova samohvale..sa selfijima…da se vidi kaj se nudi. Ono..u stilu…fino počešljan srednjovječni gospodin u hlačama na crtu..koji živi i radi u Europi! Eeeej…znaš ti kaj je to za mene jadnicu…!?
Odmah potom i blog u kojem detaljno objašnjava zašto je DOBRO za mlađe žene da budu u vezi sa starijim muškarcima…i tako to.
Međutim..draga Paske…stvar je uvijek…ali uvijek u predrasudama. Njegova predrasuda je bila ta..da sam dovoljno jadna da se zakeljim na nihilizam koji nudi.
Nisam ja ni to zamjerila. Samo je dobio moju pažnju..pa sam ga nešto više puta pročitala.

No..da ne budem nepravedna. Ako sebi dozvoljavam da budem 'drugačija' ovdje i 'drugačija' u reali…tako to dozvoljavam i njemu. Moguće je da su svi njegovi blogovi samo odraz mašte…neostvarenih želja…korištenja slobodnog prostora za 'igranje' s lutkama…i da nemaju veze sa stvarnim životom koji živi…i zato moj osvrt nikako nije moraliziranje o ispravnosti njegovih postupaka….već čista…doduše, ironična…uputa njemu, kojom zaista iskreno žalim 'jadnice' koje opisuje na način na koji ih opisuje. Izražavam gnušanje na odabir detalja, kojima dosljedno slaže većinu svojih priča..a tiču se uvijek određenih obilježja: razvedene, mala djeca…pa i djevojčice u kupaćim kostimima, žene UVIJEK između 30 i 35 godina.
S obzirom da koncept…s takvim detaljima…upućuje na žene u vrlo osjetljivim fazama svog života…smatram njegove priče vrlo poučnima. Kao primjer…kako žene …zbog spomenutih okolnosti..mogu biti privremeno 'slabe'…i baš tada…lake mete za dodatno iscrpljivanje..iskorištavanje i neprimjeren tretman od strane kojekakvih loših ljudi…sebičnih namjera.
Iz mog osobnog iskustva….upravo strah..da ću ikada sebe i svoju djecu dovesti u situaciju da 'ovisimo' o kakvom vampiru…ili da dozvolim da nas psihički, emotivno i egzistencijalno osakati takav muškarac…tjerao me da budem jaka, neovisna i ko' buldožder grabim naprijed.
Slabost i slomove…priuštila sam si samo virtualno.

Sad mi reci…smatraš li da si ikad…pa čak i kad si naletjela na tog lošeg muškarca..bila u takvoj situaciji da si prosila muškarca pred svojim dvogodišnjim djetetom…pritisnuta zdravstvenim, materijalnim i inim problemima…a znajući da on nikad nije ni ponudio više od pukog zadovoljenja svoje požude????

Uvjerena sam da nisi.
Uvjerena sam i da (a to je isto osobno)…bih sebi u takvoj situaciji zaista rađe poželjela metak u čelo…nego takvo poniženje…i poniženje svom djetetu!

Ps. Pogni me ugodno iznenadila pokazivanjem svog shvaćanja za ono što je kod mene do sada čitala!
I još nešto: Čitajte mudywatters!!! Genijalna je. Donosi zdravi…svima željeni humor..osmjeh…odah..i promjenu u povremenoj atmosferi na blogu!!!

Uredi zapis

18.08.2014. u 13:20   |   Komentari: 58   |   Dodaj komentar

post iritacija

Već dva dana čituckam blog izvana!
Imam potrebu nešto reći.

Volim svoj život. Volim svoju osobu. Volim svoja razmišljanja. Volim sve ono što sačinjava moje okruženje…čak i kad znam da me 'ljubav' i zaljubljenost pretvara u romantičarku. No…jedino čega se iskreno mogu zasramiti…jesu 'razlozi'..zbog kojih sam kroz godine pomišljala na suicid.
Hvala SVEMIRU…što me spriječio u tome, na ovaj ili onaj način! Jer…lišiti se života zbog poslovnih problema, ugnjetavanja ili pehova…pa možda i umora….je notorna glupost.
Kako sam to spoznala?
Boraveći na iskrici.
Hvala joj na tome.
Jer…da nema iskrice, ne bih tu i tamo pročitala astralnog…i shvatila koji je jedini pravi i opravdavajući razlog za lišit se života!!!
Biti astralni…ili jedna od njegovih jadnica! TO je, ljudi moji…najopravdaniji razlog za prosvirat si mozak!!! Po mogućnosti…ne razmnožit se…da ne ostaneš ni za sjeme.
S druge strane…ako takvi vole svoj život…bogami..nema ni jednog jedinog razloga…zašto ja ne bih svoj..OBOŽAVALA!!!!

Uredi zapis

17.08.2014. u 13:23   |   Komentari: 61   |   Dodaj komentar

finilo je....koke

-Gle, ak hoćeš…ono kaj mogu odmah napraviti je..poslat ga u stanicu 24h na hlađenje!!
: ma ne…nema potrebe! Za sad!
-Jbg, da su druga vremena, provozal bih ga malo u prtljažniku!

Hehehe…dobra stara vremena!

Uglavnom…razmišljala sam. Pitala se zakaj Kluni nije reagiral..onak muški, nego se povukao. Nekak od muških očekuješ da među sobom to riješe…onak..ne čupanjem za kosu.
A onda sam shvatila da treba odvagnuti kaj je bitno.
Uvijek kad uđeš u konflikt…treba baciti procjenu tko može više izgubiti…za slučaj da rivaljenje potraje. Kako ja spadam u one, koji trpe…pa trpe….i trpe..i onda popizde i pobiju pol sela…važno je znati za što točno ću se fajtati kad krenem tom nezaustavljivom destrukcijom..i eventualno autodestrukcijom.
Zbog mjesta na blogu?

Ipak ne. Ima Kluni pravo! Nije mi baš toliko stalo. Neki bi željeli živjeti ovdje…pa krenuli u deložaciju neistomišljenika. Neš' ti!

Svaki put, kad napišem blog u kojem iznensem što proživljavam s vlastitim starcima, oni se ulogiraju pod nekim nickom i onda onima…koji me na blogu ne vole baš..šeraju informacije….i to ne o meni, nego o sebi.

Jednom su se tako javili i Hornyu, ali pod njegovim drugim nickom.
Javio mi je to.
Bilo mi je neugodno što na taj način…netko, koga ne poznajem…dobiva informacije koje se mogu zloupotrebljavati…pa sam se potrudila saznati tko je Horny…čisto da budemo al pari u baratanju informacija.
Bilo je lako.
Ubrzo sam znala kako se zove, gdje je i kad rođen, gdje živi..čime se bavi i čime se bavio, kaj mu delaju djeca…i tak.
Dala sam mu to do znanja…upravo u trenutku kad je on objavljivao tuđe podatke na blogu. Htjela sam mu skrenuti pozornost na nitko nije potpuno neranjiv na ovim prostorima. Mislila sam da će to biti dovoljno da pripazi na ta svoja provokativna ponašanja, barem kad sam ja u pitanju. To što su mu drage moje zaklete bloške hejterice mi ne smeta….ali saznanja o njemu čuvala sam kao neko upozorenje, za slučaj da pretjera.
Obećala sam mu da od mene sigurno nitko neće dobiti podatke o njemu. To nisam nikad radila…pa ni onda kad su bili grubi prema meni.
Možda ga je baš to zainteresiralo da krene u poigravanje…provokativno istraživanje i ispipavanje mojih granica.
Bilo je tu svega….od konstantnog pljuvanja i vrijeđanja svih onih nickica za koje je mislio da su mi drage…pa sve do niskih spuštanja na blogu.
Sve dok mi nije dirnuo u odnos s prijateljem koji umire.

Uzvratila sam komentarom koji ga je trebao podsjetiti na vlastitu obitelj. Spomenula sam ime. Namjerno ne i prezime, jer se i sam Horny..ovdje opravdavao da ime nije osobni podatak.
Najzad..obrisala sam komentar…jer mi je zatrpao inbox prijetnjama i optužbama. A i nisam htjela da mi blog, posvećen dragoj osobi..ostane ukaljan nečijom bezosjećajnošću.

Međutim…vjerujem da su pvt-i radili….dežurne hejterice me nazvale smećem (sa Č)..kao i mnogo puta do sada..iako su mi i same često zadirale u sve pore bivanja ovdje. Nebitno. Ono što je bitno…je to da je obitavanje na blogu..postala ubilačka misija s predumišljajem za Hornya…i da sam mu public enemy broj jedan ja….krenuo je u stalkanje.
Fora je…koga je izabrao za prvu točku, kojoj će se obratiti za pomoć protiv Pamele.
Mojim starcima.

I tak…izmamilo ga to iz kuće….traži me po Zagrebu…i očekujem svašta i na blogu.

Kako rekoh….fajtat se za blog…sigurno neću…no nisam ni zec Horny! Čekam te.

Ostalim sublogerima mašem, napokon otjeraše Pamelu! (bilo je i vrijeme)

Uredi zapis

04.07.2014. u 17:48   |   Komentari: 10   |   Dodaj komentar

koke moje....

...dok smo Nina i ja, danas, radile nekakve poslovne dogovore...iznenadila me potpuno neočekivanom rečenicom.
:Znaš...nekad si zbilja ne mogu zamisliti, da jednom više neću..postojati!

Po ne znam koji put...suočena sam s ljudskim strahom od smrtnosti. Najgore mi je to što uopće ne znam reagirati na to. Što se govori ljudima kad se uplaše smrti? Što?...Mislim...ne možeš im reći : Ma daaaaaj...nećeš umrijeti! ... Kad znamo da hoće. Svi ćemo. To je 'normalno'.

Ajde...ono..da se bojiš neke dugotrajne i bolne smrti...ok, to razumijem....ali strah od pojave u kojoj više ne postojiš...mi je nepoznanica.
Barem kad sam ja osobno u pitanju. Jer, kad umrem...vjerojatno mi neće biti moguće...osjećati vlastiti nedostatak.
Zato....kad je smrt u pitanju.....razumijem jedino strah od toga...da ne ode netko moj, netko meni drag..netko, koga volim.

Ah....a kad smo kod toga, do sada, smrt mi je uzela nekoliko takvih osoba... I to boli.

Ovih dana...povijest se ponavlja.

Prije više od 20 godina...bili smo klinci iz kvarta...koji su se družili...sve dok se Dado nije razbolio. Leukemija.
Tuta, koji mu je bio najbliskiji...tih je dana , stalno bio napušen...i očajan. Pucali smo po šavovima...život je bio pred nama...ali, očito..ne pred svima jednako.
Društvo se skroz raspalo kad je Dado umro.

Nekoliko godina poslije, čula sam da je Tuta odrezao svoju dugu, masnu kosu...skinuo maslinasto zelene dronjke i marte...počeo nositi polo majice i završio fakultet.
Bila je to....dobra vijest...iako ga nigdje više nisam viđala....ni čula ništa novoga o njemu.

Zadnjih mjeseci...stara kvartovska ekipa..opet je na nogama..opet se ujedinila. To sad više nisu klinci. A malo nas je više.
Kosta se razbolio. Leukemija. Kakva je pokosila malu Noru.

Kad je nedavno Leki rekao da su hrvatski liječnici digli ruke...organizirali smo skupljanje novaca za alternativu liječenja u New Yorku! Nadali smo se mogućnosti da Kostu prime na neku pilot-metodu liječenja...a za to je trebalo skupiti puno love.
Najzad...termin 01.07., ameri su otkazali. Nisu imali dovoljno vremena napraviti studije za Kostu...a boje se i da on generalno...nema više vremena.

Vrijeme....
nekad zaista mislimo da upravljamo njime....da ga koristimo prkatično ili u dokolici....sve dok ne shvatimo, da ono uopće nije naš prijatelj..ni saveznik...ni nešto čega se ima na bacanje.
Vrijeme je...jedna nemilosrdna...bahata...i podla pojava. I ne štedi...ne oprašta...nikome.

Kosta je pao u depresiju. Povukao se u svoja četiri zida...i više nije aktivan ni na fejsu...niti odgovara na pozive i sms-ove...a njegova majka stalno plače.
:Slab je...loše je. Samo leži. Nalazi su užasni. - neki dan je plačući objašnjavala zašto se ne može do njega.

Kad sam pisala rođakinji u Michigan, koja tamo radi u bolnici...i molila je za pomoć i preporuku..nisam puno očekivala. Znam da američke bolnice i instituti imaju svoje managere, koji pregovaraju o stranim pacijentima.
Drugo jutro...dočekao me njen mail u kojem me obavještava da je pri institutu u kojem radi, vrhunski tim onkologa zainteresiran za ovaj slučaj..te da čeka povratne informacije od još dva (navodno najbolja u US)....čitavo tijelo...preplavila mi je neka očajna ...nada!
Tražila je hitno sve nalaze i informacije, prevedene na engleski...kako bi ubrzala postupak eventualnog Kostinog dolaska tamo.

Ruke su mi se tresle dok sam tražila Lekijev broj u mobu. Toliko sam bila uzbuđena...i istovremeno potresena željom da se informacije što hitnije proslijede...da od panike...nisam uspjela pronaći broj. Vrištala sam po kući, psujući i boga i mobitel...i život i vrijeme....što mi kontakti nestaju iz adresara.

Moj sin, staložen..kao i uvijek...izvuče mi mob iz ruku..prevrti imenik...i pruži mi ga nazad: Evo ...tu ti je Lekijev broj.

Zovem....pričam nesuvislo..brzo i nepovezano. Leki me smiruje...i pokušava uhvatiti što pričam.
- Pam! .... poslat ću ti jedan broj sms-om. Nazovi tog dečka...on ima kod sebe apsolutno svu Kostinu dokumentaciju, prevedenu na engleski..pa dogovori s njim sve.
:Tko je taj lik? -pitam.
-On ti je Kostin najbolji frend...i uz njega je svo ovo vrijeme...On je pregovarao i s New Yorkom. Javi mu se.
:Ok.

Zovem. Javlja se ugodan lik...i ja mu sad, nešto smirenije..objasnim što trebam i koliko brzo to trebam. Zapravo...odlučim skratiti put 'pokvarenog telefona'...i spojim direktno svoju rođakinju s njim...u nadi da će se naći opcija da Ameri Kostu prime i pokušaju liječiti.

Danas mi stigne njegov sms: Draga Pam, neizmjerno ti hvala! Poslali smo svu dokumentaciju i sada čekamo dobre vijesti. Nego...znamo li se mi?
Odgovaram: Nema potrebe za nikakvim zahvalama, pogotovo ne meni. Ako sve dobro prođe...zahvaliti treba mojoj rođakinji. Znamo li se....možda...iako mi tvoje ime i prezime ne govori puno u ovom trenutku. Sorry
: Možda bi ti bio poznatiji moj nadimak.
:Koji? (tu mi iz nekog razloga, padne iskrica na pamet ...pa pomislih, ajme...nedajbože)
: Tuta!

:Tuta!!???..Onaj Tuta... Dadin ?
:Taj Pam, taj!
:Isuse...ponavlja li se povijest Tuta!?
:Ne znam...nadam se da ne!

Dogovorili smo susret sad koji dan....nakon više od 20 godina.....no okolnosti, koje nas opet zbližavaju....
ulijevaju strah u kosti.

Strah od smrti.




Link

Uredi zapis

03.07.2014. u 17:57   |   Komentari: 2

Ojla koke..:)

...sinoć se održao jedan seminar o nekoj inovativnoj inačici softwarea ..ajmo reći za implementaciju u business IT okruženja. I tak meni to Bobi, kolega iz bivše firme...spominje već danima i žica me da dođem s njim, jer mu se čini da je to mrak stvar.

A meni se...ono...ne ide nikam pod milim bogom.
Kad odradim dan...ono kaj imam za odradit....i dođem doma...ajme, nema te sile da me opet izvuče van.

Potrošila ja sve uvjerljive i neuvjerljive razloge za izbjegavanje odgovora na pitanje budem li došla...i na kraju me, njegova uvrnuta upornost dovela u situaciju da sam rekla : Jojjj dobro....doći ću!

I sad kad sam to rekla....jbga...moram doć'.

Prvi dio seminara je još bio i slušljiv....al' drugi...ajme...udavi neki lik svojim 'unedoglednim' rečenicama...toliko proširenim i nadograđivanim...da trebaš bilježit putokaze...kako bi uhvatio bit. Koja je, zapravo vrlo jednostavna!

Šapne meni Bobi : Te podsjeća ovo na SCEP ?
To smo zajedno polagali prije koju godinu....a tada je to bila poboljšana verzija nekadašnjeg WCCP-a. Kojeg sam, kao prva žena...upravo ja.. položila u Hrvatskoj!

Uglavnom...ništa posebno...kao ni ovo što smo upravo odslušali..iako su neki dijelovi zvučali privlačno ..za, eventualno raditi s time.

Međutim...dok smo, poslije seminara sjedili na terasi lokalnog kafića...razmišljašla sam o funkcionalnosti tog sustava....i rojila su mi se brojna pitanja po mislima. Naravno da mi je , već u slijedećem trenutku iznad glavice...svijetlila žaruljica, koja alarmira uzbudljivu profitabilnost, ako se ideja 'primi' na trište! E..to je afrodizijak!!!

Za susjednim stolom...sjedio je mlađahni muškarac, začetnik cijele te priče i osluškivao razgovor između Bobija i mene. Odjednom nam je prišao, ispričao se na 'prisluškivanju' i ponudio dati sve moguće informacije...odmah!
Sjeo je s nama...i ja sam krenula salvom pitanja.

Znate kaj mi se jaaaako dugo nije dogodilo?
Pričati s nekime tko zaista vrlo barata materijom....a istovremeno pokazuje nevjerojatnu količinu staloženosti, strpljenja, volje za iscrpnim objašnjavanjima...spremnosti na širok raspon pitanja...a pritom čitavo vrijeme s lakoćom uspjeva biti usredotočen, ljubazan, blag....i pozitivan!

Zapravo...nemam pojma kad je Bobi otišao.
Ja sam doma došla u pol' 2.

Hoću reći....već se dugo nisam..tako dobro provela!
Doživjela tako ugodnu osobu...zbog koje imaš osjećaj da si nafilan nekom ugodnom energijom....nakon višesatnog pričanja...o poslu!
hehehhe

MRAK!

ps. učinilo mi se da sam negdje na blogu pročitala da ovdje ima onih u 'sretnim vezama'...ahahahhahahahah! Velim ja, najjači ste! U reali zbilja rijetko čujem nekaj kaj me tak od srca nasmije!
No, dok smo tu...brijat ćemo da je tak...i da se ta njihova sreća...svakodnevno ovdje ..izrazito...jel' osjeća:))

Uredi zapis

02.07.2014. u 19:10   |   Komentari: 23   |   Dodaj komentar

Ajmo ženske....trach!

...Vi se uopće ne morate složiti s time...ali moje malo skromno mišljenje je da svi oni, koji ovdje, kao 'oružje' upotrebaljavaju pojmove poput : Bloški rejting ili bloška elita...ili život na blogu, da bi drugima implicirali to kao poruku : gle mene, ja sam super a ti nisi jer ti je ovo tu važno! ... zapravo spadaju upravo u one koji fakat žive tu.

I mislila sam si da sam ovdje pustila korjenje...i da mi je ovo 'moje' omiljeno mjesto...koje bih čak u nekom sukobu i branila...jer si ga personaliziram...i jer sam stekla dojam da živim ovdje....a zapravo sam bila u zabludi. Ovdje žive moje misli. I to one, koje baš u tom određenom trenutku ne želim s nikim 'realnim' dijeliti. Osim toga, da živim ovdje...znala bih apsolutno sve kaj se događa tu. A ja..ono...ne samo da uglavnom nemam pojma...nego se brate..ni natjerat ne mogu da se potrudim zapamtiti.

Još kad ljudi promijene nickove...ajme, meni to ko novi namještaj! Ajmo ispočetka!

No, fora je u tome....da me stvarno...ali stvarno..ne dira to što netko drugi ovdje zaista živi! Mislim...jbt...ako mu se sviđa, ako mu je to dom...kaj ja to imam zamjerati? Tad sam shvatila...aha...valjda sam tak indiferentna prema tome...jer ja ovdje ne živim. Samo svratim...i dok mi to ne zabrane...rado bum svraćala.

A kaj se tiče manifestacija osobnosti ovdje....pa mišamu...kaj ste očekivali?? Pogledajmo koliko je ljudi ovdje! Normalno je da nas ima svakakvih...a kako ovdje ionako samo iznosimo riječi...koje predstavljaju neke naše trenutne misli ili osjećaje...raspoloženja ili znatiželju...jasno je kao dan...da baš takva rapsodija riječi...daje ogroman asortiman opcija izražavanja.

Meni osobno..je super kad se masovno ukazuje na vrijeđanja, vulgarnost i sl. ..ali tko je kome pušio i kako...ili s kim je popio kavu, učinio kakvu uslugu...ovo-ono....to je meni traćenje tema za moje blogove. Ono...ako želim pisati....više mi se sviđa ako pišem nekaj kaj sama donosim u eter...nego da glumatam pristranog volontera-novinarčića!

Čopori...grupe...pristaše..zagovornici..sekte...i ine pizdarije....po meni...su za slabiće.
Mislim...nije ovo bojno polje...niti politička stranka. A bome ni sport. ...Ako bi i postojalo neko natjecanje ovdje...ono bi eventualno moglo živjeti u želji na pisanjem što privlačnije teme....no i u tome...se ne pobjeđuje čoporativno...već je fakat, sve na pojedincu.

Svatko od nas...voli pročitati određenu strukturu teksta..prema vlastitim afinitetima. Određene teme nam mogu biti dugo zanmljive...i iskreno...tak mi je svejedno tko to napiše.

Kad mi se svidi tema i konstrukcija posta neke osobe...moj cilj obitavanja ovdje, je dostignut. Zbog toga mi je blesavo selektirati tvorce tih tekstova....pa i onda kad takve napiše paske, vega, koka ili mai. Zašto?...Zato kaj će te iste osobe napisati nekaj kaj mi se uopće ne sviđa...pa onda neću čitati.....no, napisat će i nešto što će me isprovocirati na demantne komentare...ili protuprovokativne...i kaj onda? Onda im obično povrijedim taštinu....jer se poistovjećuju s onim što se napisalo...i komentare smatraju 'napadom' na sebe.
Otuda sav taj bijes napada i obrane...akcija i reakcija...grupiranja u setove komentara i blogova..pod parolom 'zajedno smo jači'....i eto ti bloškog polja...kao arene nesportskog natjecanja.

Samo bez nagrada, pokala i medalja!

Pobijediti se ..zapravo ni ne može....jer u ovoj igrici...ne postoji zadnji level. Svaki novi dan...je novi level, kojeg neki...prežive...neki prođu lako..neki jedva...a neki slavodobitno!

i tak...

kad bismo zadali dnevnu temu bloga : ajmo se kurčit....možemo se kladiti da svi već točno znamo...što bi tko od nas izabrao kao svoj najjači adut! I to je zato...kaj se samo to i radi.

Ok...ok...shvatili smo tko je super i ultra pametan, tko je lijep...tko je dobra domaćica...tko je političar...tko sportaš..tko poet...tko novinar...tko se samo ševi..tko je jeremija...tko ima ljubimce.....bla bla......

mislim...aj sad malo šarajte, ima i drugih tema....nije ovo izbor za miss...mogli bismo popričati o koječemu...kad smo već tu.
Kaj ne?

Uredi zapis

29.06.2014. u 11:33   |   Editirano: 29.06.2014. u 11:40   |   Komentari: 31   |   Dodaj komentar

Di ste koke?

hehehe...mislim da sam malo zla.

Ima jedan lik, bivši košarkaš! On i diša uprave glavnog sponzora naše KK Cedevite...kao, zajedno igrali pun kufer godina....pa kad stanu davit o tim danima...ajme, mislim si da bi mi, babina prepričavanja 2. sv. rata bila zanimljivija! Inače...skroz ok lik.

Eh sad...on se zove Matej.
I kad se mejlamo..ja namjerno mailove započinjem sa 'Bok Matej!!!' :D

(flush)

Nego...uvijek mi bude zanimljivo...kad se bivšima, da prostite 'prijebe' pa vas se..ono, sjete, nakon 100 godina! E to je humor!
Jedan iz te kategorije mi je danas poslal sms: kad ćemo na kavu?

hehehe, 'tko je to...' pitam! (ok...možda sam malo više od 'malo' zla)
Nakon kaj je pristojno odgovorio i ponovo me pital za kavu....odgovorila sam mu nakon ..cca 5 sati! hehehe
-Kaj se nudi? - pitam.
:Kaj želiš? Ispunjavam sve želje! (ideš...očaj..ha?)
-Hm..koliko se sjećam, ti jako malo mojih želja možeš ispuniti! (bitch)
:Kad ti pretjeruješ. Daj neku sitniju želju!
-Znaš da ne volim ograničenja!
:Da da..ahaha osim u sexu!
-Haha, što ne znači da ne volim postavljati granice drugima!
:Rekli bi zlobnici, manipulatorica!
-Sa zlobnicima se nitko ne druži!
:Družili bi se da zlobnici imaju puno love, mišiće i da su mlađi!
:hehe u tom slučaju, pametni bi se odrekli ili zlobe ili druženja!
-Dobra. No, ja sigurno neću sjediti doma u petak na večer!
:A lova, mišići i mladost?
-Nije sve u lovi i preseravanju! Najbolje stvari su besplatne!
:Zbilja? Kamo ćeš onda bez love, mišića i mladosti?
-Glavno pitanje nije gdje, već s kim!
:Al' to, naravno, nije pitanje od milju dolara! :P
-Ok...gdje ćemo?

nisam ništ odgovorila.
Prasac! Odakle mu samo obraza da mi se javlja s idejom da ćemo se mi sad družiti, kao da nikad nije donio one tangice i rekao mi: ovo ti je ostalo zadnji put!
A to uopće nisu bile moje tangice.

huh...
i tak..
vikeeeeend!!!

Uredi zapis

28.06.2014. u 1:19   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

Bok cure!!

Kaj mislite..kak bi bilo da se muškarcima zabrani udvaranje!? Al' ono..za ozbiljno. Zakonski.

Da se udvarati mogu samo žene!

Mislim da bi to bilo sjajno. Tada bi zaista ona stara 'dame biraju' imala smisla.
I neš ti majci onda komentirat moje oči, tijelo...ruke...noge, dupe....ovo-ono....pitat me, sačuvajbože za sex...ili slat mi cvijeće, poruke i oblizivat mi se dok me gledaš!! Jer završiš na hlađenju u muriji..recimo! I moliš boga da te ne tužim.

Koji bi to bio mir..i olakšanje...ajme!

I onda ..ženska...ak' joj se neki svidi....dođe fino i kaže mu da joj se sviđa i da ako želi...da si mogu međusobno udvarati. Bez njenog poziva i odobrenja...jok!

hjoj....mrak!

Uredi zapis

26.06.2014. u 16:23   |   Komentari: 143   |   Dodaj komentar

Dobro jutro, dobar dan....drage žene!!

…lijepe moje, pametne, simpatične, mudre i drage….jeste li se naspavale? Imale mirne snove i ugodno buđenje?
U ovoj našoj, viralnoj projekciji, dođoh na ideju da Dan državnosti preimenujem u hrvatsku verziju Dana zahvalnosti!
Stoga, u ime svih ovih godina razmjene riječi, mišljenja i detalja iz života, s vama…sa zahvalnošću zaključujem da ste u skladu sa svojim osobnostima, doprinjele i utjecale na gradnju..pa i rekonstrukciju, mnogih mojih promišljanja i stvaranja unutrašnjeg svijeta!
Kako to samo žene znaju i mogu, pokazujete široki spektar principa od kojih ste satkane. Hrabre ste, snažne…osjećajne i nježne, mile..čvrste, slabe…mudre, snalažljive, zanimljive…vedre, bogate duhom, strpljenjem, suosjećanjem…sposobne, dosljedne, odgovorne…privržene, inteligentne…elokventne. Svime time, svakodnevno obogaćujete ova naša mala druženja i činite, drage žene…da se ovdje uvijek, rado vraćamo!

Ne, ovu rapsodiju osebujnosti našeg bloga, nije utemeljio ni jedan muškarac! To ste učinile vi, drage blogerice!
Voljela bih, da i u stvarnosti…reali…češće dobivate priznanja za sve ono što jeste, no osvrnite se oko sebe, pogledajte svoje živote…tragove koje ostavljate za sobom….oni će vam reći i potvrditi koliko ste umješne živjeti…svestrano!!
Kao što na reklami kažu, svaka ima svoj faktor..tako i vi, drage blogerice, posjedujete, ne jedan…već po nekoliko faktora, kojima utječete na svijet!!

Da sam..prije pisanja ovog bloga, zapisala vaše nickove…spomenula bih ih sve ponaosob i time dodatno naglasila, koliko ste važne! Jer jeste.
Ako nikome, meni jeste! Ovdje.
Budite to i jedna drugoj!
I pričajte. Nemojte prestati.

Uredi zapis

25.06.2014. u 9:49   |   Komentari: 42   |   Dodaj komentar

mizoginija naša..svagdašnja

...da je mizoginija rasprostranjena među muškarcima, jasno mi je kao dan...jer, još će puno stoljeća proći, prije nego se to istrijebi. Dakako..trebat će puno vremena da se ospori utjecaj katoličkog zločinjenja nad ženama...ako uzmemo u obzir da se Crkva još uvijek nije odrekla utjecaja mizoginih šovinista poput :
Toma Akvinski: „Žena je promašaj prirode.“ „Bitna vrijednost žene leži u njenoj sposobnosti rađanja i u njenoj koristi u domaćinstvu.“, „Sa svojim viškom vlage i svojom nižom temperaturom tjelesno i duhovno manje vrijedna, neka vrsta unakaženog, promašenog, neuspjelog muškarca. Potpuno ostvarenje ljudske vrste je samo muškarac.“, „Muški fetus postaje čovjekom nakon 40 dana, a ženski tek nakon 80 dana. Djevojčice nastaju od oštećenog sjemena ili vlažnih vjetrova.“

Otac Augustin: „Žena je manje vrijedno biće koje nije bilo stvoreno od Boga na njegovu sliku. To odgovara prirodnom redu da žene služe muškarcima.“

Ambrozije: „Žena mora pokriti glavu, jer nije Božja slika.“

Papa Pio II.: „Kad vidiš ženu, misli da je to vrag. Ona je neka vrst pakla.“
(koji su, dakako, proglašeni i svecima.

Dapače, religija, kao bazno uporište čovjekova postojanja, bitka...još uvijek ima iznimno jak utjecaj na čovjeka, u odnosu na njegovo, eventualno stečeno znanje potkovano znanstvenim podlogama ili struci. Razlog tome je, što prve i konstantne informacije, dobiva u svojoj primarnoj okolini, i pučkim predajama...koje pakt, kao osnovicu 'znanja' koristi religiozne upute.

Read more: http://www.svejepolitika.com/mizoginija-s-biblijskim-pokricem/#ixzz35actksN
Y


Današnji čovjek, najčešće nije svjestan svoje mizoginije..jer je ona duboko ukorjenjena u društvo...do te mjere da ni žrtve, tog nehumanog mnijenja, žene, često nisu svjesne položaja u koji se i same stavljaju.
Često se mogu čuti i od samih žena...izjave poput gore spomenutih. Često i same misle da je muškarac, samim tim rodnim obilježjem, vrijednije biće od njih samih.

Čak i kod najmodernijih društava, mizoginija je prisutna u začuđujuće visokom postotku i ma koliko se radilo na tome da se izjednače humanističke vrijednosti spolova, tome se mogu nadati, možda tek neke daleko buduće generacije. Jer, osim vjerskih utjecaja, današnje društvo, pod utjecajem je i psiholoških nuspojava patriotizma.

''Zanimljivo je da u većini slučajeva mizogini muškarci nisu svjesni da mrze žene. Mizogini nesvjesno mrze i preziru žene, a ovakav stav formiran je rano u životu i rezultat je traume koja je uključivala žensku osobu kojoj su vjerovali. Majka koja ih je zlostavljala ili zapostavljala, sestra, učiteljica ili djevojka. Neka od njih prouzročila je ovaj najčešće podsvjestan i negativan stav prema ženama.

Posađeno sjeme nepovjerenja i razočaranja utječe na razvoj strahova, pamćenje, emocije i racionalno donošenje odluka. Prvi znakovi mizoginije jedva su uočljivi, no uz dodatno zlostavljanje ili zapostavljanje, ovo ponašanje sve je istaknutije.

Zanimljivo je da čak i kad postanu zrele osobe, a tad svoje neprijateljsko ponašanje prema ženama više ne mogu kontrolirati, ni oni sami, a ni žene u njegovoj okolini obično ne uočavaju ovo stanje dok ne postane prekasno.

Berit Brogaard, koautorica knjige The Breakup Cleanse i profesorica filozofije na Sveučilištu Missouri, St. Louis, navodi osobine tipične za mizogine muškarce:

1. Kad izabere metu, sve njene mjere obrane slomit će flertovanjem, uzbuđenjem, zabavom i karizmom. Barem isprva.

2. Kako vrijeme prolazi, otkriva se njegova Jekyl i Hyde osobnost. Može vrlo lako iz neodoljivog postati bezobrazan i obrnuto.

3. Obećanja koja daje ženama često neće ispuniti. No, obećanja koja daje muškarcima gotovo će uvijek ispoštovati.

4. Na dogovore sa ženama će kasniti, no s muškarcima će biti točan.

5. Njegovo ponašanje prema ženama je grandiozno, samouvjereno, sebično i uz veliku želju za kontrolom.

Zanimljivo je da postoje i žene koje imaju mizogine poglede na svoj rod.

6. Ima izražen natjecateljski duh, posebno sa ženama. Ukoliko je žena u društvenom ili profesionalnom smislu uspješnija, osjeća se užasno. Ukoliko ga na istim područjima nadmaši muškarac, može imati podijeljene osjećaje, ali ovu situaciju ipak može sagledati objektivno.

7. Nesvjesno će tretirati žene drugačije nego muškarce. Muškarcima će dopustiti da kažu i čine ono zbog čega će redovito kritizirati žene.

8. Nesvjesno će biti spreman poduzeti sve da se žena osjeća loše. Sa ženom s kojom ima seksualnu vezu zahtijevat će seks ili ga uskraćivati (suprotno njenim željama i potrebama), šaliti se na račun žena, ponižavati ih u društvu, 'posuđivati' njihove ideje u profesionalnom kontekstu bez da to javno prizna, a novac koji posuđuje od žena vjerojatno neće vraćati.

9. Prilikom izlaska prema ženi će se odnositi drugačije nego ona želi. Ako je staromodnija i voli da je muškarac obazriv kavalir koji naručuje za nju ili plaća piće, prema njoj će se ponašati kao stari školski prijatelj, pa ako ona predloži (a ponekad i ako ne predloži) da plati, neće imati ništa protiv. Ako je žena neovisnija i voli sama naručivati i plaćati svoje račune, on će bezobrazno naručiti za oboje i platiti račun kad ona ode u zahod.

10. Seksualno voli kontrolirati ženu i poklanja vrlo malo pažnje (ako uopće) njenim seksualnim željama. Predigra, ako uopće postoji, tek mu je sredstvo za ostvarenje cilja. Oralni seks voli samo ako ga ona pruža njemu, nikad obrnuto. Najdraži položaj mu je dok žena stoji četveronoške jer ne voli gledati ženu u oči. Ne čudi stoga da mu je najdraži analni seksualni odnos.

11. Ženu s kojom je u vezi će varati. Monogamija je zadnje što bi, smatra on, bio dužan ženi.

12. Iz romantične veze može iznenada nestati bez da je formalno okonča. Jedan dan samo nestane, ali može se opet pojaviti tri mjeseca kasnije s nekom bijednom isprikom i opet pokušati zavesti istu ženu.

Vrlo rijetko će neki mrzitelj žena imati sve navedene osobine, pa ga je zato i teško uočiti. Teško ga je uočiti i zbog 'dimne zavjese' koju stvara oko sebe uz pomoć šarma i karizme.

Ovo skrivanje pravog karaktera je nužno jer u suprotnom nema zadovoljstvo osobno ponižavati žene. Svaki put kad ponizi ili povrijedi neku ženu, podsvjesno osjeća veliko zadovoljstvo. Razlog leži u prvotnoj traumi, te ih mozak nakon ponižavanja žene nagrađuje dopaminom. Zbog toga žele uvijek iznova ponavljati loše ponašanje.''

Magazin.hr

Uredi zapis

24.06.2014. u 22:37   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

prije kiše...

...brrr, ne volim piti kavu s ružnim muškarcima!!!

Uredi zapis

24.06.2014. u 13:03   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar

krelec...gdje si???

rugal si se mojoj vidovitosti!
Evo dokaz...da sam predvidjela Nizozemsku:

Uredi zapis

23.06.2014. u 19:45   |   Komentari: 21   |   Dodaj komentar