*Babinjak*

...i neki dan..pričam sa svojom kolegicom, grickajući pomfrit uz kavu..te onako, neočekivano, bubnem: znaš ovo svjetsko prvenstvo...nogač..i to..!?
-Aha...gledam sve kaj stignem! - glasno žvačući vruće krumpiriće
:E vidiš...prije utakmice, mogu predvidjeti tko će pobijediti..a kad je Nizozemska u pitanju, mogu predvidjeti u kojim minutama će biti golova!
- Ma daj!?...Zakaj se ne kladiš?
:Zato jer onda više ne bih pogađala, napustil bi me taj hunch!
-E to ti je onda baš beskoristan dar!

Da. Brzo smo apsolvirale temu...a i više mi se uopće nije dalo pričati o tome. Zapravo, u zadnje vrijeme, uopće mi se ne da pričati. Ne iznose mi nikakva mišljenja, ne razgovara mi se o tuđim temama...a bome mi se ni ne plasiraju neke moje teme. Sve što želim..je samo...biti. Postojati. Bez interakcije...bez druženja...bez...drugih ljudi.
Nikome nemam potrebu..išta reći...niti uzimati u obzir kaj drugi imaju meni reći.

Samotnjak. Predivno je biti samotnjak.

Sva svoja saznanja i spoznaje...imaš samo za sebe. Kao neku intimnu konekciju s univerzumom. Sve što osjećaš, znaš i razumiješ...sasvim ti je dovoljno...za tvoje potrebe. Ono što ne znaš...saznati ćeš kad se pojavi potreba za time. Univerzum će se pobrinuti za to.
Držeći šalicu kave u ruci...misli mi se zaposliše slaganjem nekakve konstrukcije, u kojoj ne živim u gradu, ne odlazim na posao..ne plaćam račune...i ne koristim struju. Živim na otoku, prepunom plodne vegetacije, izvorske vode..koja se slijeva u more, prepuno ukusne ribe.
Njome se hranim. I voćem. Nožićem izrađujem drvene figurice i time se zabavljam. Društvo mi prave otočne životinje...a dozu smijeha i vratolomne zabave priuštim si plivajući s delfinima.

- I ja ponešto znam o ljudima, što ni oni sami ne znaju. Imam taj dar!
Misli mi prekine kolegica.
Imala sam namjeru nešto odgovoriti na to..ali reakcija na izrečeno, zapravo se održala unutar mojih razmišljanja. To nije dar. To je prokletstvo. Ljudi su, zapravo baš ružna bića. Bahata, često poremećena...egoistična i prilično zatupljena nagonima. To je moja spoznaja o njima...i pravi dar...bio bi ..nemati pojma o ljudima.
-Vidiš, ti se u ovim godinama već dosađuješ u životu! - nastavi ona
:Dosađujem?
-Nemam bolju riječ...ali kod tebe je stvar takva, da svaku pojavu i situaciju rastrančiraš do mirko dijelova...i onda doneseš zaključak da to sve skupa nije ništa posebno.
: hm...zanimljiva teorija...čak bih onako..ugrubo, mogla reći da si u pravu! Ali zašto misliš da se sad dosađujem?
-Zato..Pam, jer ti se previše toga dogodilo...u malo vremena ..pa postaje upitno što još postoji na ovom svijetu...a da ti o tome već nisi donijela taj svoj, odrješujući sud!?

Moram priznati da mi se svidjelo kako je ona iznjela to svoje mišljenje. No da bih bila sigurna na što misli...tražila sam pojašnjenje.

-Evo na primjer, vidjela sam te kako si s gnušanjem promatrala onu gospođu sa psom. Vidjela sam kakvu si facu složila, kad su te pitali imaš li dečka. Vidjela sam i da s nestrpljenjem promatraš onu ženu s djetetom....s prijezirom si promatrala i onog lika u odijelu, kojem je svake sekunde zvonio mobitel....i na onaj par na klupi, koji se šlata, si složila facu...

:hahha...điz, sve si to vidjela? Dobra si. Po tome si zaključila da se dosađujem?
-Aha. Dokazat ću ti. Evo..objasni mi svoje viđenje svih tih primjera, koje sam navela.
: Pa..ok, evo...baba s pesom. Izmaltretirala je konobara, pola terase...a i sebe samu, ugađanjem svojem pesu, kojem...božemeprosti govori da mu je mama! ... Toliko je fokusirana na emociju, kojom si ugađa, imajući tog pesa. Toliko, da i sve druge maltretira svojom zaljubljenošću u njega...kao da nikad nitko...na ovom svijetu..nije imao ljubimca, kojeg voli!?
Kad me pitaju imam li dečka, popizdim. Ne zato jer mi je bed kaj ga nemam..već zato kaj mi se množi činjenica da živim okružena 'suljudima' koji žive tako stereotipne živote..da su uvjereni kako je to jedino ispravno i normalno življenje..pa mi time nameću taj svoj mutavi stereotip.. Hej..ljudi...nemam dečka, jer ga ne želim..jer mi ne treba..jer sam tako odlučila. Ne vidim ništa 'normalno' u tome da moooram imati nekoga, kome ću redovito činiti sexualne usluge. Probala, vidjela da je to bulšit...i fuck off s time!!
Kaj je dalje..? Aha, žena s djetetom. Isto kao i baba s pesom. Samo kaj u ovom slučaju...o njenom djetetu, prijateljica, koja sjedi s njima za stolom, mora konstantno slušati. Ono..kako je samo pametna, jer je nacrtala slona, pa joj je teta u vrtiću rekla da je njena mala najinteligentnija, pa sama jede, pa sama pije..pa sama kaka...pa u ku*ac više o toj maloj!!! Kao da nitko nikad, na ovom svijetu, nije imao dijete!!!
A tip na telefonu!? Toliko je važan, potreban...tolike poslove vrti...da ne može 10 minuta u miru popiti kavu!? Koji je to egoizam...i žrtva vlastite važnosti. Kao da nitko, na ovom svijetu..nije zaposlen!?
I da...par na klupi. Javno drpanje i slinjenje...me podsjeća na poruku: Gledajte ljudi...mi smo narajcani. Otkrili smo vlastite hormone i toliko nas pucaju...da mislimo kako se nikad nitko na ovom svijetu, nije tak osjećao!

-Hahahhahaha....eto vidiš!? Tebi je sve to dosadno. Sve si to apsorbirala...i sad nemaš strpljenja tolerirati to drugima..a kaj je najvažnije, nemaš volje ni sama...ponoviti si to, još koji put!
: Bome...ako je to u pitanju, dosađujem se! Pomalo mi ih je i žao. ...Ne bih sebi priuštila ništa više od tih 'trenutaka'. Možda tragam za nečim..o čemu još pojma nemam. Nečim, što će me natjerati da i to seciram...do zadnjeg atoma. Bilo bi dobro..da se pojavi nešto...komplicirano, što ne bih mogla brzo savladati. Eeee..to bi bio izazov!

..samo...što bi to moglo biti!?

Sa mudrošću gubimo potrebu za komentiranjem, samo promatramo i dosadno nam je... poznat osjećaj!

Uuuuu...misliš da smo dosegli mudrost? ...hm..bila bi to vrlo ugodna spoznaja.

Čitam te i mislim da si tu negdje... !

eee...vidiš..i sad si ja mislim da ustrajanje na životu, kojeg živimo ..onako..urbanistički....baš i neće dovesti do neke uber mudrosti. Pitam se...je li zapravo počela...stagnacija!?

Život u urbanim sredinama i mudro korištenje resursa ne bi trebao biti problem i mislim da "ludilo" stagnira, djelom što nam je nedostupno baš sve a i svjesni smo da nam to "sve" nije nužno za život samo ga u nekom djelu čini udobnijim.

Ludilo! Bravo...odličan izbor riječi. Možda ludilo u nama stagnira. Nadam se da je tako. Ipak...mislim da urbane sredine...nedostatku ludila...uskraćuju potreban...mir!

tak.. odoh gledat Njemačku protiv Ghane. od 22. do 27. minute ..bu zanimljivo..imam filing, koji, nadam se da sad nebum uprskala..jer sam izrekla javno.

Ajmo reći da nedostatak ludila donosi mir... ma može se ostati miran u sveopćem ludilu ako izgradiš mali "otok" oko sebe i budeš samo promatrač a ne i sudionik jer se onda izjednačavaš s krdom u kojem je toplo ali i smrdi, jel tako!?

osjećaj za filing te izdao

hehe krelec...baš gledam...i mislim si..u prvom poluvremenu nebu bilo golova uopće....! To je..ne smijem reći na glas.:)

agua je napisala odličan komentar! Baš mi se sviđa ovo : u krdu je možda toplo..ali smrdi! heheh :)))

uopće ne mislim da neće biti golova u 1. poluvremenu. Znam da neće biti.
Prorok krelec.

je da...sad...ahahha! Ja sam to zaključila još dok je trajalo. Al'...kome bitno? ...

možda na kraju bude 1:1

možda 2:1 za Ghanu

moglo bi biti i 2:2

sada sam posve siguran, 2:2