Lyddiazg writes

Što sam starija, sve više znam da ne znam. Uvijek sam imala te petice, nagrade, brzo učim, pa puno "znam"... al šipak...
Počela sam nedavno shvaćati da nije znanje samo ono, predmeti. Nije čak niti opća kultura. Znanje? Od kočnica na biciklu, do tips and tricks o zamorčićima, do toga kako pričati, kako namignuti i kako povući pristojno granicu.

Kako uspješno dejtati online. To je - znanje.

Dok ne znaš - misliš da je trivijalno. Dok nisam provela dan kod mehaničara za aute mislila sam da je moje obrazovanje "veće". Šipak. Samo drugačije. Sve je važno, sve je znanje...

I sve je ono - jedan veliki klavir života, i sve ima svoj red, svoje skale i oktave, svoje note i skladbe, svoje vježbe i greške... i prava sloboda i majstorstvo je kad znaš sva pravila... e, pa ih onda možeš koristiti u spontanosti.

Učim se ovom svijetu dejtanja. Jer mi je bitno pronaći osobu za sebe. ČItam, učim, gledam videa i što više gledam, više vidim svoje greške, ali i druge strane... Naravno, prije nekog vremena nisam niti ja znala da je i to znanje, da je komunikacija solfeggio i da treba izdvojiti vremena razmisliti što znači što i kako se postaviti, a da njeguješ poštovanje za druge, i tražiš ga za sebe, naznačiš bitno i ostaneš light, bez da ubiješ komunikaciju...

Tako da evo, otkrila sam da možemo bolje. Da ne moramo glavinjati. Da su prošli ljudi put prije nas. Uglavnom, ne zbog mene, nego zbog sebe i tko zna tko će vam biti partner - učite ljudi. Uguglajte - better relationships; how to date; what to say on a date... Nitko pametan neće vam staviti u usta sadržaj, nešto nabiflano, ali će pomoći da najbolje oblikujete sebe i najbolje pružite priliku onom drugom da se iskaže i umjesto nekog neugodnog ćorsokaka stvorite dobar odnos. Koji može, a ne mora završiti vezom, ali barem će biti ugodnije. Sve je u tome kako najbolje komunicirati ono što je istina.

Neugodne šutnje i glupe situacije su zapravo naše neznanje da vodimo razgovor - jer nas nije učilo, a ne "mi" ili "onaj drugi".

Očekivati da bez znanja komuniciramo i uspostavljamo odnose s drugima je kao da bez da smo učili klavir možemo svirati Bethoweena. Ne možemo.

Eto... ja učim... trudim se i rastem. How about you?

idete na random? Ili želite bolje?

Pa, svašta ne želim.
Na najbanalnijoj razini - ne bih nižeg od sebe.
Znači, tražim barem 180+ - bum otpade 60%
Mora biti dobra osoba - još dodatnih 60% od preostalih 40%
Želim mentalno, emotivno i socijalno zdravu osobu, bez repova i nesređenih odnosa s bivšima
Buuum - osamdeset posto od onih 40% što je zapravo 40% od onih 60%
E, i sad mi još treba obrazovan, jer sam i ja prilično obrazovana, ambiciozna i ono, rado bih pričala s partnerom o stvarima koje su mi bitne.
Bang, od onih 20% koje smo do sada probrali ostane 10% (jer nije samo faks obrazovanje, ima divnih načistanih ljudi koji nisu završili faks, ali ima i onih koji jesu, a kao da nisu).

Znači 1% muškaraca dolazi u obzir.
I onda smo tek na privlačnosti, na vrednotama, na sličnim ciljevima.

Okej, ako se dogodi da pronađem partnera, to je čudo. Kao da me pogodio meteorit, a ne hodaš okolo s uvjerenjem da tek što nije te pogodio meteorit. Nego mirno živiš, pa ako okine u glavu, okinuo je.

Tako i ja.

Ali, prije nego navali ekipa s komentarima - meni je to okej. Mislim, bit sama ako si ne pronađem ono što tražim. Ne bu svijet propao, nit bum ja propala. Eto...

Upoznavanje preko neta zna biti svakakvo. A svako toliko u sasvim bezazlenim situacijama - tipa dopisuješ se par minuta; odeš jednom na kavu... netko osjeti da mu nešto ne štima i odvali se uvreda kakvu ne znam... dobar čovjek teško da bi izvalio i pod stvarno ozbiljnim uvjetima.
I pomisli - bože moj, je li ovo osoba spremna zlostavljati druge? Opsesivno kontrolirati? Tući?
I sretna sam.... bolje saznati nakon 5 minuta dopisivanja ili jedne kave što netko nosi u srcu nego nakon više vremena....
Što ja znam, kažu da je čovjek kao naranča - pod pritiskom iz nas izlazi ono što jesmo. E sad, kad niti pritisak nije, a iz čovjeka izlazi žuč i nasilje što je to - ali nije dobro.
Zar nije dovoljno nekome s kim se vidiš jednom u životu ili dopisuješ pet minuta - ako ti ne paše - reći: hvala ti na razgovoru. Ne želim ga nastaviti. Dodati ili ne dodati razlog, ali zadržati svoje dostojanstvo i poštovanje prema drugoj osobi...
Čak i u braku i najbližim odnosima ne vjerujem da je opravdano kleti i vrijeđati, a kamoli ljude koje tek vidiš i nemaš pojma o njihovim životima, razlozima i o njima općenito...

Sve treba rada i truda, da bi bilo dobro.
Random spike, neprimjerena pitanja ili pitanja koja odgovoriš sa da ili ne, nespretno ulijetanje... koliko muškaraca je svjesno da se uglađenost, maniri i komunikacijske sposobnosti - računaju?
Ima tečajeva komunikacije i online i offline, a osobito - osobnog razvoja.
Bude tako dana da me informira čovjek koji se hoće dopisivati da više voli pse, jer ljudi su svakakvi, a psi baš vole, a ljudi kompliciraju (ja čovjek, a ne pas). Ili dana - voliš sportske tipove, daj mi sliku.
Daaajte :)
Svi trebamo truda i rada da bismo bili zanimljivi, da bismo održali to zanimanje i da bismo dobili poštovanje osobe s druge strane. Vrijedi i za mene.
Ali, ako mi pod noge bacite usporedbu čovjeka i psa, ili spiku o tome atletski građen daj sliku, pa ne mogu ništa pokazati. Nikakve zabavne poruke, iskričave i tople, spicy i funny.
A bez toga, ljudske komunikacije ne mogu zamisliti niti kavicu s nekim
(pa da mi dosađuje i gnjavi).

... standardi su važni. U poslu, u kupovini, u životu, u ljubavi.
Što tražimo, to i nađemo. Na što pristanemo, dužni smo prihvatiti u cijelosti...
Zato sam dugo tražila način da artikuliram koji su moji standardi za ljubavnu vezu.
Da, iza sebe imam neuspio brak... jer prije 15 godina nisam točno znala što i kako. MIslim da ex nije loš čovjek, ali mi smo bili loš par. Tko želi reprizu bolnog iskustva? Ja ne.

I tako sam naišla na jednostavno objašnjenje:
When two people are really compatible, they connect along each tier. Pearson gave us a few questions for figuring out compatibility at each level: ((ovo je po knjizi Ja sam ok, ti si ok, koja našu dušu dijeli na tri dijela - roditelj - ono što smo upili od okoline, moral, vrijednosti, uvjerenja; dijete - dio nas koji je autentičan, zaigran, čista emocija; i odrasli - racionalni dio nas, ono što smo promislili, najviši nivo svjesnosti...)

• The parent: Do you have similar values and beliefs about the world?

• The child: Do you have fun together? Can you be spontaneous? Do you think your partner's hot? Do you like to travel together?

• The adult: Does each person think the other is bright? Are you good at solving problems together?

I ništa od ovoga ne ide jedno bez drugoga. Ako se ne zabavljamo zajedno i ne umiremo od smijeha i ne guštamo u istim stvarima, sva ova odgovornost, vrednote bla bla može postati dosadno i mračno i zamorno.

Ako nemamo iste vrijednosti i ciljeve, tja, to ne moram niti objašnjavati.

A ako naš racionalni dio ne može dohvatiti racionalni i razumni dio partnera - koji je to tek kaos.

I kad sam razmislila - svi sretni brakovi oko mene (ima ih, da) imaju svo troje. Odrade poslove, imaju viziju / misiju skupa kao par - a onda se zabavljaju. I to zovemo - sreća.

Kad je.

To tražim.

http://www.businessinsider.com/successful-marriage-compatabilities-2015-1

Vidjela sam želju u profilima muškaraca - ludo se zaljubiti, ludo voljeti, biti ponešen, odnešen, oboren... Stvarno?

Što ja znam, čak i kad nekoga odnesem, oborim, ludo zaljubim... tja... ne da se to stanje održavati... splasne. Jedino što se računa je odluka da se voli i odlluka na ljubav. Mora se nešto zatresti pod nogama kad se dvoje upozna, malo, ali ne bih rado doživjela amplitudu od lude odnešenosti do ničega... a kad je netko baš fiksiran na te emocije koje odnose, donose, pale i to - pitanje je trenutka kad će ostati bez njih.

To je samo inicijalno paljenje postrojenja, ne i cjeloživotni scenarij.

Doživjeti holivudski film sa svim tim specijalnim efektima gorećeg plamena strasti i lubavi je prilično jednostavno. Isključiš mozak, uključiš fantaziju i pustiš emocijama i hormonima da divljaju bez razumne kontrole.

I onda zaboraviš na sebe, svoje svakidašnje probleme, filtriraš očite partnerove mane i privremeno si u ljubavnom raju..

Privremeno....

Taj prvi dio, holivudski, je kao neka sila prirode. Nezaustavljiva, i ne traži našu svjesnu kontrolu, događa se, uz blagloslov anesteziranog uma.

Ali, onaj dio iza je nešto teži. Zato ga i ne snimaju u Hollywoodu. Tko bi to gledao :( To snima Europa. Pa nitko neće gledati...

Kako su dosadne ove prijepiske ovdje...
Pa da skratimo.
Ne zanima me niti jedan vaš fetiš. Neke štikle, neke kose, čipke, hulahopke. Nešto što je iz vaše lude glave i nema veze sa mnom. U startu - nema šanse da dočekate išta što nije ono što ja želim jer želim, a pokazat ću to tek kad vam vjerujem i voliim vas i volite i vi mene. A to je inicijalno druženje, poznavanje i sve što ide s tim.
Pa eto. Da ne gubite vrijeme. Moje i svoje.

Moji dida i baka su bili zaljubljeni par do njezine smrti. Kad je on prestao jesti od tuge i otišao za njom.

Volio ju je u nekim anaolognim vremenima, divnim vremenima, kad su noći bile hladne. Svaku, svaku hladnu večer stavio bi ciglu u pećnicu i ugrijao je, stavio u platnenu vreću od faksa i stavio joj pod noge.

Dida i baka su bili kraljevi ljubavi.

Lajkam to.

I ja bih ciglu pod noge u vrećici od faksa. :D