Važno je umrijeti mlad - što kasnije....

Link

neznanje + religija = terorizam
neznanje + snaga = tiranija
neznanje + sloboda = kaos
neznanje + novac = korupcija
neznanje + siromaštvo = kriminal
neznanje je korijen svakog zla
znanje je ključ (i predmet napada gore navedenih....i što je neznanje veće, napad je kategoričniji)
u zadnje vrijeme preferiram bapske gaće....milina jedna ;)
valjda mi zato protok energije iz p u glavu bolji i daje mi bolje meditativne rezultate...
gornji link mi jedan od boljih ako ne i najbolji....od prodavačice magle (bog ju dugo poživio)
mada osobno mislim da je Srđan Roje za nijansu bolji

Link
Link
Link

I tak..spojilo se na oko nespojivo...Zgodno je prati suđe uz ovaj spoj ;)
Umorila me ptičja i trenutno nasukano uživam u žabljoj perspektivi ;)
I svaki put završim na Iskrici. ;)

Link

Link


Janine kućne i okokućne vragolije:

- pravilo br. 1 - otopiš se
- pravilo br. 2 - okačiš muda
- pravilo br. 3 - uživaš u životu u svakoj prilici i neprilici
- pravilo br. 4 - dočekaš i ispratiš Sunce (uz oprez da ti muda ne zaklanjaju vidik)
- pravilo br. 5 - nema pravila

Uživajte u predivnom danu ;)

Link

Vrijeme je darivanja. Idealno doba za razmislit kome sam se davala i zašto?
Teška tema nekad bila...no..sad znam. Svi poklopci sjeli na lonce. Recke u sjećanjima dobile svrhu i smisao.
Prepričavanje o 'reckama' nije moj stil...(valjda zato jer sam preskočila Anu Žube ;)
Međutim...tema mi se otela kontroli. Nije davanje sebe isključivo rezervirano za intimna zbivanja.
Sebe daješ i porodici, rodbini, prijateljima, i na tu pomisao mi srce mirno, spokojno. Dobar filing.
Posao....Davanje na poslu za mene nije bilo davanje. Bio je to čisti mazohizam. (trebala bih reći..jadna ja ;), ali jadnost nisam osjećala...)Pobogu...tko mi je to usadio? Roditelji, škola, društvo su dali svoj doprinos koji sam ja prihvatila
i izbrusila do dijamantnog sjaja. Dijamantno sjajni mazohizam. Stav..uvijek mogu, uvijek hoću...mogu ja to dotjerati do perfekcije...Ma mene nisu trebali ni pitati...ja sam sebe davala neupitanu ;) (opet jadna ja! uzvikuje u meni onaj nezadovoljni zanemareni djeličak...)...Olakotna okolnost mi je bila da sam uvijek voljela svoj posao, voljela ideju kojoj sam se davala...
I u takvim 'nazovi jadna ja' trenucima volim medalju okrenuti i zaviriti u ono manje vidljivo, a jednako bitno.
I ugledah budalasto biće, bedastih uvjerenja....ugledah čisti sadizam. Svoj naravno, uperen prema primatelju.
I ne samo svoj....svi smo mi tu negdje. Cijela 'lijepa naša' i većina plavog nam kamenčića mi izvirilo iz zavirenog.
Često necijenjeni, ignorirani, zloupotrijebljeni...dajemo, dajemo i dajemo.....a u sebi kipimo i gutamo eksplozivne naprave koje nam često ispadaju tamo di ne bi trebale...
I sad bi tu gomila uzviknula 'jadni mi'.....E...pa nismo jadni. U stvari smo sadistički uvrijedili sve one kojima dajemo.
Naučili smo ih da je najbolji način dobivanja od drugih taj da nam vraćaju na najgori mogući način.
To naučiti nekoga je vrlo neplemenito i neljubazno. Virus davanja bez uzvraćanja je najveća pošast današnjice.
Nakon osvještavanja svoje neljubaznosti, primila se posla i pokušavam plemenito ispraviti što se ispraviti da.
Osjećaj je božanstven. Moj budući cilj je put po kojem uravnoteženo razmjenjujem energiju davanja sa zainteresiranim pojedincima i grupacijama. A vi? Ili su 'oni' i dalje krivi za sve......

Link

"Na rubu Svemira nalazio se jedan dućan. Natpisa na njemu nije bilo odavno - nekada davno ga je odnio uragan,
a vlasnik nije postavio novi, jer je svaki čovjek u Svemiru i bez toga znao da se u dućanu prodaju želje...
Asortiman dućana bio je ogroman, ovdje se moglo kupiti gotovo sve: ogromne jahte, stanovi, brak,
mjesto potpredsjednika korporacije, novac, djeca, omiljeni posao, lijepa figura, pobjeda na natjecanju,
veliki automobil, vlast, uspjeh i još mnogo, mnogo toga.
Nisu se prodavali samo život i smrt - time se bavio glavni ured, koji se nalazio u drugoj Galaksiji.

Link

Svatko tko je došao u dućan po prvi put je saznao cijenu svoje želje.
Cijene su bile razne.
Na primjer, omiljeni posao je koštao odustanja od stabilnosti i predvidljivosti, spremnosti da se samostalno
planira i ustroji svoj život, vjere u vlastite snage i odluke da se radi tamo gdje mu se sviđa a ne tamo gdje treba.

Link

Vlast je koštala nešto više: potrebno je bilo odreći se nekih svojih uvjerenja,
znati svemu naći racionalno objašnjenje, umjeti odbiti druge, znati svoju cijenu (a ona je morala biti dovoljno visoka)
dozvoliti sebi veličanje svog "Ja", nametati se, bez obzira na odobravanje ili negodovanje okruženja.

Link

Neke cijene su bile čudne - brak se mogao dobiti skoro na poklon, ali sretan život je bio skup:
osobna odgovornost za vlastitu sreću,
umjeće dobivanja zadovoljstva od života,
spoznaja svojih želja,
odustajanje od stremljenja prilagođavanja okruženju,
vlastita odluka da se bude sretan,
samosvijesti o vlastitoj vrijednosti i važnosti,
odbacivanje privilegije "žrtve",
rizik od gubitka nekih prijatelja i poznanika...

Link

Nije svatko tko je došao u dućan bio spreman odmah kupiti željeno. Neki, vidjevši cijenu,
samo su se okrenuli i otišli. Drugi su dugo stajali zamišljeni, prebirajući dostupna sredstva i pitajući se gdje da nađu još.
Neki bi se počeli žaliti na previsoke cijene, tražili popust ili kupovinu na kredit...
A bilo je i onih koji su davali sve svoje mogućnosti i dobivali željeno, umotano u prelijepom šuškavom papiru.
Na te sretnike ljubomorno su gledali drugi kupci, govoreći da je vlasnik dućana - njihov poznanik,
i da su željeno dobili tek tako, bez ikakvog truda.
Vlasniku dućana često su predlagali da snizi cijene, kako bi se povećao broj kupaca.
Ali on je uvijek odbijao, govoreći da bi tada stradao kvalitet željenog.
Kada su vlasnika pitali da li se boji da ne propadne? ...on bi odmahivao glavom i govorio da će uvijek biti smjelih,
spremnih riskirati i mijenjati svoje živote, da napuste poznat i predvidiv život, sposobnih da povjeruju u sebe,
i imaju snage i sredstva da plate za ispunjenje svojih želja.
A na vratima dućana već dobrih 1 000 000 godina bila je zakačena objava:
"Ako se tvoja želja ne ispunjava -
znači da još nije otplaćena."...

Julija Minakova

Link

Link

Link

Link

'Ako je život, kao što mnogi znaju reći, zaista škola – a definitivno jeste – onda smrt predstavlja završni, diplomski ispit!

Samo budalasti ljudi – kakvi mi uglavnom jesmo – odbijaju da se pravovremeno i adekvatno pripreme za ono što je neminovno, pokušavajući u zaboravu (a „zaborava“ nema!) naći spas. – Pri tome savršeno podsjećajući na onog „veselog i bezbrižnog“ cvrčka iz bajke o cvrčku i mravima. Isto kao što se još po danu moramo adekvatno pripremiti za nadolazeću noć; isto kao što se za nastupajuću zimu moramo adekvatno pripremiti još dok traju topli ljetni dani; isto kao što je prijatna i bezbrižna starost uvjetovana adekvatnim životom u mladosti… – tako i pitanje „Smrti“ treba biti u potpunosti razriješeno još dok smo u punom životnom naboju! Jer, dok god ne spoznamo istinu o smrti, izbjegavajući da se suočimo sa njom (istinom), i sam život će nam konstantno biti nerazumljiva zagonetka i nerazrješivi problem.

Istinsko razumijevanje jedne suprotnosti uvjetovano je istinskim razumijevanjem one druge: Zdrav čovjek ne zna što je to bolest, ali on zato ne zna ni što je to zdravlje – ne zna ga cijeniti; i zato mu i dolazi bolest, kako bi ga „otvorila“ za mudrost i razumijevanje. – Tek kada shvati što je to bolest (u neposrednom suočavanju sa njom), spoznaje i istinu o zdravlju! Na isti način nam i starost donosi apstinenciju od svega onoga što smo neprirodno i nekontrolirano konzumirali u mladosti. Pošto tada nismo ispravno razmišljali ni o mladosti ni o starosti – ne znajući da cijenimo ni jedno ni drugo – starost nas na primjeren način, usmjerava na „otrežnjenje“. Zato je i razumljiva činjenica da starost, uglavnom, donosi mnoge životne mudrosti… '

Prema tome; dokle god se ne razumijevajući je, plašimo smrti, bit ćemo u konfliktu i sa samim životom.
Onaj tko ne zna kako (u kom stanju) treba umrijeti, taj ne zna ni kako (u kom stanju) treba živjeti.

---------------------------------------------------------------------------
---------------------------------------------------------------------------
---------


'Nakon te noći svijet više nije gledao istim očima.
Kada je ujutro otvorio oči, osjetio je duboki mir i bio očaran ljepotom i živošću predmeta u svojoj sobi, zrakama svjetlosti koje su ulazile kroz prozor…
Taj ga unutrašnji spokoj od te noći više nikad nije napustio.
Što mu se dogodilo, shvatio je tek godinama poslije.
Tijekom odrastanja, pod utjecajem obitelji i okoline, vi se počinjete poistovjećivati s vašim umom.
Stvarate mentalnu sliku o tome tko ste i počinjete vjerovati u svoje fantomsko, izmišljeno ja. To je vaš ego, izvor vaše patnje.
Da bi ego mogao opstati, on se hrani vašim razmišljanjem o prošlosti i budućnosti.
Ako uspostavite prijateljski odnos sa sadašnjim trenutkom, vaš se ego više neće imati za što hvatati.
Jeste li primijetili da vam stalno nešto nedostaje i da neprestano za nečim žudite?
Iza toga se također krije ego. On želi stvari, novac, uspjeh, ugled, moć jer tako dobiva na važnosti.
No čak i kad mu sve to pružite, vi i dalje ostajete prazni, neispunjeni i necjeloviti.
Ništa izvanjsko ne može ispuniti vašu unutarnju prazninu.
Nju možete ispuniti samo iznutra – tako što ćete postati svjesni svog unutarnjeg bića, odnosno toga tko vi zapravo jeste.
Nakon što je i sam iskusio teret misli, shvatio je da suvremeni čovjek boluje od jedne teške bolesti, koja se službeno ne smatra bolešću – jer ju ima većina ljudi.

Riječ je o kompulzivnom ili pretjeranom razmišljanju.

Taj unutarnji glas koji stalno negoduje i kritizira te vrti iste priče izvor je naše patnje.
On truje ne samo nas iznutra i okolinu nego i planet na kojem živimo.
A usto nas i energetski jako oslabljuje i iscrpljuje.
Naš um može biti vrlo koristan instrument, ali i razorna sila.
Vrijeme je da konačno toga postanemo duboko svjesni.

Stvari koje su uistinu važne, poput ljepote, ljubavi, stvaralaštva, radosti i unutarnjeg mira izviru iz područja s druge strane uma, onog dijela koji nije racionalan.
A da bi u potpunosti razumjeli i spoznali navedeno, potrebno je spoznati suprotnost.
Jednom kad osvijestite ovu misao, vaš bi se život mogao zauvijek promijeniti.'
(Tolle)

Link


Kad sam zadnji put napravila nešto prvi put?....
Jučer.
Kupila crvene obućke.
Imaju i Triglav petu. Dođe mi da jodlam tamo gore zbog dolje mi pete.
Ne znam za vas......al moje mi godine daju za pravo da tih 'prvi put' što više zgrabim...
Ne u panici. Već iz gušta. Ono..da se gore mogu 'di sam i što sam'...pohvaliti.... ;)

Iza prvog pitanja, meni logikom ide i ništa manje važno pitanje...Koliko sam toga učinila zadnji put?...
Odoh si prebukirati raspored.....jer....sve ostalo su mi samo izgovori.
Osim ako ne zveknem dolje..od tamo gore..zbog dolje mi pete...
Uživajte ;)

Link

glog
Link

Glog...divna biljka. Zahvaljujem prirodi na darovima.
S guštom ću iz bobica iskemijati sok. Ima neograničen rok trajanja. A ja srce na mjestu.
Zahvaljujem i TeeJayu na blogu. Neopisiv je osjećaj kad skužiš da
u tako niskim vibacijama više ne boraviš. No..to su vibre kad učiš..ne o drugome, već o sebi. I svi ih prođemo.
Takve vibre su nužne dok ne shvatiš da nisu.
Informiraš se, il' ti klikne ili ne, pa onda učiniš najbitniju stvar...isprobaš na vlastitoj koži (ili ne).
I tek tada skopčaš. Na početku treba zamijeniti dosta šarafa i zupčanika (uvjerenja)...al s vremenom samo podmazuješ.
Za znatiželjne...par linkova simpatičnog S.R., a dalje napadnite google sami.
Odoh se igrat gloginjama......i iz svoje vibre spokojno mogu konstatirat da mi glogov kolac više nije potreban ;)
(za sve moje vampire do 200Hz)


Link
Link
Link

Link

'Iskustvo pojačanih osjetila u obliku žmaraca po koži, naježene kože i uzdignutih dlaka te dobivanja knedle u grlu prilikom slušanja glazbe poprilično je rijetko i jedinstveno, pokazala je studija sa Sveučilišta Harvard.'

Ma koliko promatrala ljude i njihove reakcije....to zaista nisam znala.
Too....da se svi Ne naježe kad čuju predivne tonove ili anđeoski glas....?

Link

Iako njega nisam intenzivno slušala...al dala bih se zakleti da je on bio jedan od utjelovljenih anđela na trećem kamenu od Sunca. Znam po ježenju. Bez obzira koji glazbeni izričaj slušao....nemreš pobjeći od tog i takve istine.

Danas...na fejsu me iznenadila jedna osoba...koja ne sluša lakonotne pjesmuljke, upravo lajkom takve pjesme...

Link

Ovog puta...mičem fokus sa Seve jer osim prepoznatljivog smisla za biznis...skužih da ona nije dobila lajk...
i krenuh kopat dalje.....i ono što sam iskopala....ima krila..

Link
Link

Link

Link

Link

Bajka na dlanu.
Moja majka i kolijevka.
I malo materinjeg..

Link
Link

Link

Naše znanstveno razumijevanje danas prolazi kroz promjenu paradigme. Opažanje onoga, što je prava priroda materijalnog svijeta, doživljava promjenu. Do sada je interpretacija materijalnog svijeta, uključujući naše tijelo, počivala doslovno na praznovjerju, praznovjerju materijalizma, prema kome je osjetilno opažanje mjerodavno za ono, što doživljavamo kao stvarnost. Naravno, već i zdravi ljudski razum mi govori da to ne može biti: preko svojih osjetila doživljavam da je Zemlja ravna, u što, naravno, više ne vjerujem. Doživljavam da stojim na nepokretnom tlu, pri čemu znamo da se ono vrtoglavo brzo okreće i juri kroz prostor brzinom od više tisuća milja na sat. Moje osjetilno opažanje mi kaže da Sunce izlazi na istoku i kreće se preko neba itd. za što, kao što je poznato, postoji bolje znanstveno objašnjenje.

Deepak Chopra

http://2012-transformacijasvijesti.com/opcenito/deepak-chopra-kvantna-svije
st