The Flying Dutchman

Jedan dobri stari uništavatelj špageta...

Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link

Link

Bila jednom jedna mala,
što mi "beep" nije dala.
Mjesec dana sam se greb'o,
ali malu nisam "beep".

Lupao sam ja po stolu,
čak sam pio Coca-Colu.
Ronio sam poput gnjurca,
al' sam ost'o suha "beep".

Vodio sam je u kino,
kupov'o joj skupo vino.
Nisam pipnuo gemišt,
svejedno - od "beep" ništ.

K'o ljuta sam guja bio,
jer sam Coca-Colu pio.
Od tog nisam mog'o jesti,
Počeo sam se i tresti.

Ali neka, 'ko ga "beep".
Promijenit ću samog sebe.
Ovo mi je jako bitno,
metnut želim joj pod hitno.

Zbog nje neću više piti,
zbog nje ću trijezan biti.
Jedno ona mora znati,
kad-tad će mi "beep" dati.

Napustio nas je Okac. Nekakav tumor na nečemu, nisam više ni slušao... Jebemti, to je postalo kao epidemija, kao da je zarazno. Malo-malo čujem da netko ima tumor i malo ih se izvuče.

Okac je jedan lik od prije nekih cca 25 godina. Od tih dana ga nismo ni vidjeli, jer se bio preselio, nije navraćao u kvart i nekako se s vremenom izgubio kontakt. Ali nismo ga zaboravili, jer bio je jebena kvartovska legenda, neizbježna u prepričavanju doživljaja iz mladosti.

Nadimak "Okac" kod nas često dobije klinac koji nosi naočale. Ti klinci budu dosta okrutni. Svi nadimci tog tipa nastaju na temelju tjelesnih mana. Naravno pod uvjetom da je klinac kojemu se daje nadimak slabiji, jer pobogu... tko ide zajebavati frajera koji te može razbiti.

Okac se nije ljutio zbog svog nadimka, nego upravo suprotno. Kad bi nazvao, predstavio bi se upravo kao - "Okac". Mislim da moj stari ni dan danas ne zna kako se Okac u stvari zvao. I meni uvijek treba vremena da se sjetim...

Ono po čemu pamtimo Okca je - žicanje. Krajem osamdesetih nije bilo neobično žicariti pljuge ili lovu za cugu. Cugalo se po parkovima i rijetko se moglo vikendom navečer proći parkom a da te neka ekipa ne užica. A Okac je bio profesionalni žicar. Profesor doktor. Osim nevjerojatne spike koju je uvaljivao, bitan faktor koji ga je činio uspješnim žicarom je i izgled. Okac je izgledao ozbiljno i starije. A pogotovo kad bi obukao košulju. Pa je u košulji i s onim naočalama debelih okvira izgledao kao nekakav znanstvenik ili umjetnik. Uvijek mu je upalilo i uvijek je uspio nažicati koliko mu je trebalo.

Tako smo jednog petka navečer sjedili u lokalnom parku i natezali "Vecchiu Romagnu", kad je naletio jedan frend i obavijestio nas da mu starci ujutro odlaze i da u subotu navečer ima solo gajbu. I to kakvu gajbu. Valjda 150 kvadrata... A to znači tulum prve kategorije !!! U boravku mjuza, čaga i cuganje, u jednoj sobi kutak za kartati belu i još ostaju čak dvije sobe za "udaranje" :-))) . Plus dva balkona !

Odmah je palo planiranje, odmah ujutro zovemo komade, pripremit ćemo ovo, ono... ali pojavio se problem. Nitko nema ni kinte. A za takav tulum treba ozbiljnija lovica. Kaj bumo sad?

I kaže Okac: "A kaj bi? Pa bumo nažicali !!!" Uslijedile su reakcije tipa :"Ma di buš nažical konju, pa da žicamo dva tjedna nemremo skupiti toliko..... " Ali ne da se Okac i kaže: "Čekajte, idem doma po košulju".

Vratio se Okac u košulji i poveo nas na kolodvor. Na prvom peronu stajao je vlak za Muenchen. Nekakvih 10-ak vagona je bilo, a sve puno. Pola sata do polaska. Uđe Okac u prvi vagon i krene od prvog kupea sa otprilike ovom spikom: "Dobra večer dragi putnici. Ispričavam se na smetnji, ali dogodilo mi se nešto strašno. Imao sam kartu za ovaj vlak, ali su me tu na Zrinjevcu neki majmuni opljačkali i sad nemam ni kartu, a ni love. Da li biste mi pomogli da skupim, jer moram ovim vlakom u Njemačku", I tako od kupea do kupea. Ljudi su mu davali po par maraka, dinara, što su već imali....

Iz vlaka je izašao s nešto više od 200 maraka. Tu večer smo se zavaljali ko hijene, a drugi dan je bio prejebeni tulum. Profesor doktor Okac :-))

Eto, nadam se da mu je tamo gdje je sad dobro i da ima svega. A ako i nema... a jbga, bude si nažical :-)

Link

Slušam malo neke stare stvari, pa sam naletio na Suzi Quatro. Uvijek mi je bila OK, a sad je baš dugo nisam čuo.
I tako preslušavajući, naletio sam i na ovaj njen duet s Chrisom Normanom. Znao sam tu stvar čuti na radiju onako slučajno, ali nikad nisam vidio spot. Do sada.

Uglavnom, samo po sebi niš posebno. Stvar je kamilica, a spot je tipična playback-varka uobičajena za ono doba.

Ali ima nešto tako toplo u njihovoj interakciji, pokretima, gestama...u načinu kako su izveli to sve. Baš onako iz duše.
A Suzi mi je nezamisliva u takvom izdanju. Ovako je to ona inače radila:

Link
Link

Jedne noći, ne baš tako davno,
bijah drven kao malo kada.
Sve mi bješe do Privlake ravno.
Klatio sam ulicama grada.

Stajala si kraj fast-food kioska,
kupujući neku mini-pizzu.
Blenuo sam kao kip od voska
u neki madež na tvom licu.

Ne znam zašto bješe to baš tako,
al' appearance tvoj mi se svidio.
Pa se nagnuh unaprijed polako,
ne bih li malo bolje vidio.

Odjednom, ti si se okrenula,
vidjela me nagnutog polako.
Začuđeno si u me blenula,
pitajući u što piljim tako.

I htjedoh reći: „U tebe vilo“,
no tresnuh tada na asfalt vlažan.
Previše toga je u meni gnjilo,
nikad ti neću postati važan.

Jebem ti vino, jebem ti žene,
kada od svega samo budalim.
Kriva taktika to je za mene,
bolje prolaze čak oni s malim.

By Tuff de Gong :-)

Link

Čitao sam neku večer kako većina muškaraca voli kada im žena "ono" radi kao "kurva". Isto tako, bilo je riječi i o onima koji se boje da u njihovoj "ženici " negdje čuči "kurva". Preciznije, ciljalo se na to, da se takvi vjerojatno boje da ta "kurva" iz svog "čučnja" ne iskače za njih, nego za nekog drugog.

Disagree. Potpuno. Ovo nema veze s ničim. Totalna predrasuda. Na razini one da svi Crnci imaju "četrdesetice". Ili da Nijemci uvijek pobijeđuju u nogometu.

Kurve to rade hladno i rutinski. Profesionalno. Otprilike kao što grobar pokopa desetak ljudi dnevno, kroz 6 dana u tjednu. A nakon što odradi posao i nakon što rutinski i profesionalno, bez emocija odgleda očaj, tugu i depresiju iznad otvorenog groba, on ode kući svojoj obitelji. Pa sa ženom prodiskutira povećanje cijene plina, s djecom riješi domaću zadaću i nakon toga ode na pivu u susjednu birtiju.

Najbolji primjer je jedno iskustvo iz Amsterdama, gdje je glavni lik pijan i napušen bauljao "četvrti crvenih svjetiljki" i na kraju ušao u jedan od "dućana". Pa mu je tamošnja dama, tijekom izvođenja kombinacije blowjob-a i nečega što se na ovim stranicama opisivalo kao "indijanska vatra", postavila pitanje "Where are you from?". Dečko je promrsio:" Krooo...eeeejšaa". Da bi mu dama onako ležernim tonom (izvodeći i nadalje ranije opisanu radnju) odgovorila:" Oh, I see. Croatia. Good football team. Davor Suker"

Sex radi sexa? Čak ni to. Sex za lovu. Pure business, bez emocija.

Link
Link

Ova dva bisera hrvatskog jezika dosta se koriste u Zagrebu, makar mislim da se pojavljuju i drugdje po Hrvatskoj.

Što znače ta dva izraza i koja je razlika između njih ?
Slijedi moje viđenje te problematike.

Pripizdina se odnosi na daljinu. Ako je nešto jako daleko od tebe, to je onda u pripizdini. Smisao te riječi bi valjda trebao biti da je nešto "pri pizdi". Kao ono, pizda je uvijek daleka, nedokučiva i teško je doći do nje :-)))))

Vukojebina se odnosi na nepristupačnost. Kad se nešto nalazi negdje na zabitom mjestu, (ali to ne mora nužno biti daleko), onda je to u vukojebini. Smisao te riječi je valjda "tamo gdje se vukovi jebu". A oni valjda to rade tamo gdje baš nitko ne zalazi.

I sad ako bismo objasnili na praktičnom primjeru ispalo bi da je npr. Melbourne u pripizdini, a Bosansko Grahovo u vukojebini.

A meni je očito dosadno u subotnje kišno jutro...:-)))

Link
Link
Link

Pjesme k'o ova su obična sranja,
treba se odmah pomiriti s time.
Iz stihova ovih glupost izranja,
I zato ti neću spominjat' ime.

Al' želim da znaš da mislim na tebe,
svakoga trena, osim kad serem.
Za druge komade meni se jebe
Okrećem leđa i ruke perem.

Znam da sam zajeban i imam mana,
Usro sam motku stotinu puta.
Al' to me peče k'o najljuća rana
ranjenog konja poljem što luta.

Tvoja je ljubav moj dio raja,
ti držiš ključeve od duše moje.
I tako mi mojih obaju jaja,
Moje srce biti će tvoje.

By Tuff De Gong
(gorivo: Vilijamovka + zeleni Pan)

Link

Nastavno na kolegu ispod, ja mogu reći da sam, osim preziranja laži i obožavanja iskrenosti, ovdje primijetio još nešto.
Primijetio sam na puno mjesta u profilima, porukama i sl., da dosta ljudi u svojoj komunikaciji ovdje ima potrebu naglasiti da su "skroz normalne osobe".

Jesmo li mi baš skroz normalne osobe? Kaj vi mislite? Jel ovo ovdje skroz normalno, ili je ipak malo "ausvinkl"?

Link
Link
Link

... nego je dobije od svojih obožavatelja i prijatelja.
A pravi frajer nikad ne kupuje mirise... nego miriše onako kako to žele njegove obožavateljice.

Jedini zajeb je ako pobrkaš miris i obožavateljicu :-))))))

(nema linka danas :-))

Hmm... simpatiziram miss Emerald i njezin umjetnički opus :-)

Morao sam razmisliti kako ovo izjaviti, a da ne budem krivo shvaćen i to iz dva razloga. Prvi je što me zadnje vrijeme nešto često krivo shvate, no taj je sam po sebi relativno irelevantan. Drugi razlog je što je drugi dio umjetničkog imena miss Emerald ... Caro. Pa ću prepustit ću nekoj od obožavateljica ove dame, ako ih ima, da izjavi : "Ja volim Caru" :

Uglavnom, miss Emerald se žali na posljedice "Liqud lunch-a", što bi u prijevodu bilo "Tekućeg ručka". Očito da nije probala tekući doručak. Pogotovo nakon tekuće večere noć prije :-))

Uglavnom lady Caro meni jako dobro pjeva i lijepo mi ju je i vidit i čut ... eto, završavam s još jednom dobro artikuliranom izjavom ;-)

Link
Link
Link
Link

Sjetio sam se jučer, ali prekasno sam došao da bi imalo smisla pisati. Jučer je bila 36. godišnica smrti Kralja rock'n roll-a.
Iako ga nisam nikad baš previše volio, treba ga se s poštovanjem sjetiti. Btw. baš me zanima da li u školi na glazbenoj kulturi uče djecu išta o glazbi 20. stoljeća? U prva 3 razreda sigurno ne...

Koja mu je najbolja?

Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link

Link

Mogel bi te nazvati...haaa?
.-))))

Link
Link
Link
Link

... taj prokleti zajebani resurs. Najzajebaniji. Obilježje vremena je nenadoknadivost. Jednom kad prođe - gotovo je. Kad izgubiš novac na jednoj strani, uz malo spretnosti i sreće možeš ga nadoknaditi na drugoj. Ali kad izgubiš vrijeme, gotovo je. Nema natrag. Možemo sanjariti o vremeplovu, okretanju zemlje unatrag ... ali uzalud.

Zato treba cijeniti vrijeme. Ono koje je pred nama. Jer ono iza nas nije vrijeme, nego prošlost. Za mene ne postoji vrijeme s negativnim predznakom i ne valja se okretati unatrag i puno promišljati kako bi bilo i šta bi bilo da je onda bilo ovako i onako. Jer to je ionako sve gotovo.

Jedino što treba fokusirati prilikom gledanja u retrovizor jesu naše pogreške. Što smo sjebali i što bismo eventualno mogli drugi put drugačije. Nes(p)retnim razvojem događaja i pogreškama drugih ljudi ne bismo se trebali opterećivati. Na to ionako nismo imali utjecaja, a niti ćemo imati u budućnosti.

Vrijeme što nam je preostalo trebali bismo iskoristiti na najbolji mogući način. Imajući na umu da je nenadoknadivo, a sve ga je manje ostalo.

Link

Ovo sam našao na popisu "Nenamjerno neprikladnih naziva internetskih domena". Ali nisam baš siguran da je to tako...
Što mislite, je li riječ o zajebu, ili marketinškom triku?

1.Pen Island......................www.penisland.com
2.Software Dictionary.......www.softdic.com
3.Dickson Software..........www.dicksonweb.com
4.PowerGEN Italia............www.powergenitalia.com
5.IT Scrap...........................www.itscrap.com