Dream

Uredi zapis

29.06.2014. u 2:53   |   Editirano: 29.06.2014. u 3:15   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

Ljetni san


Link

Postoji li ljetni san? Znam da zimski postoji, sanjaju ga medvjedi, vjeverice, jazavci i slična ekipa. Nikad mi nije išla biologija... Jebemu, iako sumnjam - možda čak i postoji neka egzotična vrsta goveda koja spava ljeti. Ako ne, onda ću ja to ljetos patentirati :-)

Prvo ću se zavaljati ko hijena. Baš ovako kako kaže ova dama u spotu - "njihati se na lusteru", "letjeti kao ptica kroz noć...", a onda idem spat.

Nek me netko probudi tamo negdje u listopadu....

Link

Uredi zapis

26.06.2014. u 19:39   |   Editirano: 26.06.2014. u 19:42   |   Komentari: 39   |   Dodaj komentar

Devetka


Link

Prizor na ovoj fotografiji meni je jedan od najdražih. Ovo se može vidjeti sa autoceste prema Zagrebu iz pravca Karlovca, kad se prođe oznaka devetog kilometra. Znači, neposredno kad se prođe ona mala zelena pločica uz autocestu s brojem 9.

S ovog mjesta se prvi put vidi Zagreb :-). Puno sam radio (i još uvijek radim) po terenu i uvijek sam se dobrog raspoloženja vraćao doma u Zagreb. A kad bih ga ugledao nakon te "devetke", raspoloženje bi mi se dodatno poboljšalo. Prošli puta, baš kada sam ovo slikao, kolega koji je vozio je izjavio kako je primijetio da baš svaki put komentiram tu "devetku", da nakon toga upadam u nekakvo euforično stanje, hvatam telefon, počinjem zvati, dogovarati.... pa rekoh, da konačno to i ovjekovječim :-)

Baš volim taj svoj grad. Onako praaavo :-). Iako sam često nezadovoljan koječime ovdje, jako teško si mogu zamisliti da živim negdje drugdje.

Link
Link
Link
Link
Link
Link

Uredi zapis

25.06.2014. u 21:34   |   Editirano: 25.06.2014. u 23:38   |   Komentari: 73   |   Dodaj komentar

Born to sail ... forced to live



Cindy je jučer imala rođendan. Šugava račica :-)). Zakasnil sam radi glupave tekme... uvijek se nepotrebno navučem na ta sranja, frajeri mažu milijune, a ja se nerviram... psmtr :-((

Ali jučer je sve dok ne svane danas, tj. dok se ne zbudim. So, Cindy... sretan ti :-))

Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link

Uredi zapis

24.06.2014. u 0:43   |   Editirano: 24.06.2014. u 1:08   |   Komentari: 28   |   Dodaj komentar

Pismo u boci



Nabavio sam bocu. Sad samo još trebam napisati pismo... i naravno osloboditi bocu njenog sadržaja, kako bih ga uspio metnuti unutra. Pismo u bocu naravno ;-).

Kakva pisma se stavljaju u bocu? Ja bih rekao da se u ta pisma pišu stvari za koje se smatra da ih nema smisla nekome pričati. Stvari koje je lakše nasloviti na nekog nepoznatog, nego ih uputiti nekome ciljano. Stvari za koje mislimo da neće nikoga zanimati.

Ja ću pisati o jednom mjestu. Mjestu s kojeg sam jednom otišao, a sada sam se vratio. Iako na prvi pogled sve izgleda otprilike kako je izgledalo i ranije, mnoge stvari su se ipak promijenile. Sitnice prije svega. Detalji.

Volim ovo mjesto. Tu sam odrastao, tu sam proveo djetinjstvo i mladost. Da budem precizniji, prvi dio mladosti. Jer nismo još stari, jebiga :-).

Tijekom ljeta spavao sam s otvorenim prozorom. Budio me cvrkut "dvojke" u zavoju dok je skretala iz Mihanovićeve na Glavni. A i roktanje onih starih dizelskih lokomotiva kaj su vlekle zagorski cug. Miris ispušnih plinova tadašnjih limuzina (od kojih je "Watrburg" bio apsolutni šampion) ispunjavao mi je sobu.

Stepenice u haustoru bile su kamene, stare... jbga zgrada je građena 1878. godine. Od silnog trošenja su se izlizale i deformirale, pa su znale biti opasne, a pogotovo kad bi pala kiša, ili nakon što bi ih oprali. Iako sam se znao penjati i spuštati tim stepenicama u svakakvim stanjima, nikad se nisam okliznuo. Doktorirao sam te jebene stepenice :-)

Pamtim i bravu na ulaznim vratima. Zapinjala je. Imao sam nekakav grif lijevom rukom za otključavanje tih vrata, iako sam dešnjak. Čak i zavaljan ko hijena sam otključavao ta vrata lijevom rukom. Desnom oslonjen na zid :-)

To je nekoliko detalja koje pamtim. Nekoliko mirisa, zvukova i osjeta.

Sada je to malo drugačije. "Dvojka" više ne škripi, jer je pruga nova, a i tramvaji. Željeznica se isto malo modernizirala. Ispušni plinovi vonjaju blaže, jer nova vozila su ekološki prihvatljivija. A sad imam i PVC stolariju i klima uređaj, pa niti ne trebam držati prozor otvorenim tijekom noći.

Stepenice su još uvijek iste, s tim što su stavili protuklizne trake, pa njihovo korištenje nije više toliki izazov. Bravu su promijenili, sad imamo onu protuprovalnu koja ne zapinje. No i dalje je automatizmom otključavam lijevom rukom.

I tak... Halid bi rekao "Sve isto je, ali ništa isto nije...". Idem sad osloboditi bocu :-))

Link
Link

Uredi zapis

13.06.2014. u 19:39   |   Editirano: 13.06.2014. u 20:08   |   Komentari: 46   |   Dodaj komentar

Govedo



Niš ne kuži, nitko ne kuži njega. Uvijek nekaj zajebe, nikad niš ne napravi kak treba. Tinejdžer s četri banke, neozbiljan i nepouzdan. Napije se, pa se onda poslije preznojava, puše po alkoholu, dekoncentriran je i jede govna. Nikad ne znaš kaj misli i kaj je u stanju napraviti. Boli ga kurac za sve, a opet ga svaki kurac pogađa. Kad je pod pritiskom onda funkcionira besprijekorno, a kad nije onda drajva na prazno i opet jede govna.

Govedo. I točka.

Link

Uredi zapis

11.06.2014. u 21:32   |   Komentari: 13   |   Dodaj komentar

Demon četvrti: Bianca



Bianca je demonica blijedog lica, snenog pogleda i tihog glasa. Zaštitnica koja vuče brod prema pučini. Štiti samoćom i tišinom. Pojavljuje se svako malo, gleda me zavodljivim i neodoljivim pogledom i šapuće: "Dođi sa mnom. Isplovimo na pučinu, daleko od obale, tamo gdje se ne vidi ništa osim valova. Tamo gdje u zoru sunce izlazi iz mora i u suton opet tone u njega. Budi sa mnom. Imat ćeš sve što ti treba, a nitko ti neće moći naštetiti"
Link

Bianca me uvjerava da mi nije potreban nitko. Tvrdi da čovjek može biti sam sebi dovoljan, samo ako to želi.
Link

Omiljeni ambijenti su joj ogromni prostori u potpunoj tišini. Poput prazne crkve, gdje svaki pa i najtiši zvuk odjekne kao eksplozija, pa čovjeku nekako dođe da zavoli tu tišinu. Počne uživati u njoj i počnu ga nervirati ti zvukovi, to nepotrebno narušavanje tišine i s vremenom se navuče na to.
Link.

Bianca je demonica koja pruža lažnu zaštitu i kratkotrajnu utjehu svojim tezama da je tišina glazba, samoća party, a tuga blagoslov.
Link

Svi ti demoni zajebati su. Ne možeš im se oduprijeti, a ne želiš im se prepustiti.
Zajebato...

Uredi zapis

19.05.2014. u 20:42   |   Editirano: 19.05.2014. u 22:19   |   Komentari: 64   |   Dodaj komentar

Inverzija


Link

Inverzija, u meteorološkom smislu značenja, je odstupanje od uobičajene promjene nekog meteorološkog parametra sa visinom. S obzirom da, na primjer, temperatura obično opada sa visinom, temperaturna inverzija je porast temperature sa visinom. Javlja se npr. za noćnog hlađenja, ili pri prodoru hladne zračne mase tako da se sloj hladnijeg (gušćeg) zraka nađe ispod sloja toplog (rijeđeg) zraka. Tada je atmosfera statički stabilna.

Slika pokazuje piramidu podijeljenu horizontalno na tri dijela, koji nisu jednaki u smislu površine. Najdonji segment je najveći, a narančasta boja simbolizira njegovu toplinu. Kako idemo prema gore, tako su segmenti sve manji i hladniji. Najgornji segment je najmanji i najhladniji. Kao što je npr. na vrhu planine često hladno, vjetrovito i maglovito.

Možemo pretpostaviti da odnos dvoje ljudi obično počne na vrhu piramide. Na vrhu nam je vrlo malo toga poznato, iako se možda čini da za lijepog vremena pogled puca na sve strane i da se vidi puno toga. Vidi se doduše, ali ne i ono bitno. Ne vidi se baza, niti unutrašnjost piramide. Ne vidi se na čemu stoji i od čega je sazdana. Do tih podataka se dolazi kasnije, dubinskim istraživanjima. I tu su često moguća razočaranja, jer nije rijetkost da je piramida koja je smještena u lijepom krajoliku i s lijepom fasadom, sagrađena na slabim temeljima i od lošeg materijala. Ovakav razvoj odnosa, odozgo prema gore, definitivno je najčešći. Za prodrijeti do baze piramide treba vremena. Ono najbitnije, saznamo tek kasnije. Nekad prekasno.

Ali ponekad, kao i u meteorologiji, i ovdje dođe do inverzije. Iz nekog razloga dođe do odstupanja od uobičajenog tijeka odvijanja procesa. Pa nam se nekako dogodi, da uspijemo u neki odnos krenuti od dna. Da dođemo u priliku prokopati tunel ravno u bazu i najprije uspijemo istražiti onaj najveći i najbitniji dio piramide, na kojem sve stoji. Pa se onda polako penjemo prema gore i istražujemo iznutra... i onda kad dođemo na vrh shvatimo da nas više ništa ne može iznenaditi. Ostalo je vrlo malo toga za istražiti, a i to se nalazi na površini i može se lako razgrnuti. Odjednom shvatimo da stojimo na samom vrhu. Stojimo čvrsto na poznatom terenu.

I atmosfera je statički stabilna... na duže vrijeme :-)

Link

Uredi zapis

11.05.2014. u 11:59   |   Komentari: 31   |   Dodaj komentar

Demon treći: Sanja


Link
Link

Sanju definitivno neću baciti preko palube :-). To je demonica, čija uloga je odvraćanje pažnje, skretanje misli i iniciranje maštanja.

Sto puta uhvatim sam sebe kako mi misli odlutaju sa onoga na što bi trebale u tom trenutku biti fokusirane. Samo po sebi to uopće nije loše, jer Sanja skreće misli na lijepe stvari. Problem nastaje kad ona počne djelovati dok trebaš biti koncentriran na nešto drugo. Npr., dok nešto radiš, s nekim razgovaraš, gledaš film...Meni nekad prođe pola filma, ja ga gledam, a nemam pojma što se upravo dogodilo, jer su mi odlutale misli nekamo u tri pizde materine :-)

Sanja me spašava od dosadnih "monologaša". To su oni ljudi s kojima kao vodiš razgovor, no u stvari samo oni pričaju i pričaju, a ti kao slušaš. Međutim, misliš na sasvim nešto deseto, jer Sanja u tom trenutku uskoči i odvuče misli s tog dosadnjakovića na nešto ljepše.

Sanja je demon. I njene namjere su demonske. Ako joj se prepustiš, život ti prođe u fantazijama, snovima i mašti. Sanju treba neutralizirati vježbama koncentracije i fokusiranjem na stvarnost. A to nije uvijek lako i nije baš da uvijek to želim. Nekad joj se baš s veseljem prepustim.

Na kraju krajeva, jebeš onoga koji ne dozvoli Sanji da ga bar ponekad uzme na red :-)

Link
Link
Link
Link
Link

Uredi zapis

03.05.2014. u 8:48   |   Editirano: 03.05.2014. u 12:49   |   Komentari: 41   |   Dodaj komentar

Demon drugi: Željko


Link

Za razliku od Vinka, ovog Željka bih vrlo rado bacio preko palube. I to s betonskim čizmama, pa da malo prošeta po dnu oceana.

Željko je vrlo inteligentan i uglađen, ali ujedno nevjerojatno podmukao demon. I prokleto strpljiv kad treba. Iako, najčešće mu to strpljenje nije potrebno, jer se Željac obično hvata plitkih ljudi, kod kojih vrlo brzo i lako uspije generirati iracionalnu želju za materijalnim dobrima. I onda ih zarobi.

Iz takvog njegovog djelovanja proizašla je jedna izreka: "Kupujemo stvari koje ne trebamo, novcem koji nemamo, a sve kako bismo impresionirali ljude koje ne podnosimo".

No, malo teže mu ide s ljudima koji ne jebu materijalne vrijednosti. Kojima je važnije "biti" nego "imati". Takvima znači treba onemogućiti da "budu". I tu je onda Željko strpljiv i uporan, jebomater...

Taktika mu je dvojaka. Jedan pristup mogao bi se nazvati "nikad zadovoljan". Uspije ti generirati želju za nekim teže ostvarivim ciljem. Nematerijalnim, poput npr. posla koji želiš obaviti, škole koju želiš završiti, lokacije gdje želiš živjeti, osobe s kojom želiš zasnovati obitelj, trofej koji želiš osvojiti i sl. I onda upreš k'o sivonja u tom pravcu, guraš se prema tom cilju, razgrćeš sve oko sebe, ideš glavom kroz zidove, da bi na kraju došao do tog cilja. I sad kad si konačno tu, uspraviš se, ispušeš, smiriš, pogledaš oko sebe... i skužiš da to uopće nije to što si htio. Istog trena generira ti se nova želja i ajmo sve ispočetka. I tako dok ne krepaš.

Drugi pristup mu je takav, da ti generira želje za stvarima koje se međusobno isključuju. Tako je npr. u priči "Ptice umiru pjevajući" demon Željko terorizirao velečasnog Ralpha razapinjući ga između ljubavi prema Bogu i ženama. Glumac Chamberlain je frustraciju takvom pojavom jako dobro odglumio, kada je mahnitajući i mlatarajući ispred male Maggie izgovorio "I'll never have what I want! Never be what I want! And I don't know how to stop ... wanting". Kako svjetski ga je Željac razguzio, vidjelo se iz daljnjeg tijeka radnje u toj priči :-).

Ima takvih nepomirljivih želja još. Znam npr. nekoliko igrača koji destljećima pokušavaju pomiriti zov kafane s zovom obitelji :-))

Mene Željko sustavno podjebava. Nekad me zajebe da uprem kao magarac da bih postigao nekakav cilj koji mislim da želim, a da bih onda kad ga postignem skužio da želim nešto sasvim deseto. Nekad jednostavno želim sve. Nekad ne želim ništa. A nekad jednostavno samo razmišljam o tome, što uopće želim...

Željko u stvari želi postići da čovjek nikad ne bude zadovoljan.

A kad si nezadovoljan, e onda se javi Vinko, mahne iz flaše i vikne: "Di si buraz, jebotepatak... odi malo sim :-)))"

Link
Link

Uredi zapis

02.05.2014. u 18:52   |   Editirano: 02.05.2014. u 19:26   |   Komentari: 30   |   Dodaj komentar

Demon prvi: Vinko



Link

Odlučih tako obračunati se s demonima i odjebati ih sa svog broda. Krenuo sam u potpalublje da izvučem van prvog od njih. Međutim, nisam napravio ni tri koraka, a već sam naišao na njega. Prvi demon je Vinko. Čudovište iz flaše ;-)

Obično si ljudi zamišljaju te demone kao neke zastrašujuće kreature koje imaju kojekakva čudnovata imena iz nordijske, keltske i ine mitologije. Toga ima samo u filmovima. Pravi demoni su slatkorječivi, simpatični i druželjubivi. Imaju normalno ime, dobar izgled i dobru spiku. Ne plaše i ne urlaju, nego ti se lukavo i polako zavuku pod kožu. Odjednom si pod njihovim utjecajem, a da toga nisi ni svjestan. I onda ih se više ne možeš riješiti...

Vinko je dakle čudovište iz flaše, koje doziva i maše :-). Onako na prvu možda zvuči problematično, ali to je demon s kojim imam najmanje problema. Vrlo je predvidljiv i ne može me više iznenaditi. Ne dozvoljavam mu da me zajaši i da me počne ganjati kao sumanut okolo naokolo, što to on zna često raditi. Puštam ga da mi priđe koliko treba i doziram ga. Mislim da je ovo rijetko uspješna kohabitacija jednog čovjeka i jednog demona.

Vinko me zabavlja i inspirira. Puno dobrih odluka donio sam uz njegovo "asistiranje". Najbolja zajebancija mi je pod njegovim kontroliranim utjecajem. Doduše, pustim ga ponekad da se razmaše i da se otme kontroli, ali nikad nisam imao ozbiljnijih problema zbog toga. Osim glavobolje i mamurluka. Koji su doduše sve gori što stariji bivam, ali ipak još uvijek nisu dovoljno žestoki da me navedu da bacim Vinka preko palube.

Ali da se razumijemo... ne hvalim ja Vinka. S njime treba itekako biti oprezan. Ipak je to demon, s demonskom naravi, demonskim namjerama i demonskim metodama. A kao što rekoh - ne reži, ne grize i jako je simpatičan :-)

Link

Uredi zapis

28.04.2014. u 20:13   |   Komentari: 19   |   Dodaj komentar

Ghost ship blues



Pokle su me prikovali zlizane za ove daski,
Ja nisan već doma videl, ni svoje zagledal majki.
Si l cela mi, kuća bela? Si l mi, majko, prebolela?
More, more sinje!

Pokle su me zakopali va ovu drevenu raku.
Videl nis bora va šume, ni na nebe sunce žarko.
Si l se, drevo, osušilo? Si l se, sunce, ugasilo?
More, more sinje!

Nogi su mi polomili, strli su mi dušu mladu.
Brižan san ti na ten svete!... Galebi, oj beli tići,
Poletite dole k jugu, ter moju pozdrav’te majku!
More, more sinje!

Pest zemlji mi prinesite! Bašelka mi struk darujte!
Suho veslo će procvast mi i duša će utešit se.
Pak ću onput mirno slušat, ča mi šapćeš skroz galiju.
More, more sinje!

Muklo ćeš mi pesan pevat: »Utopit ću brod prokleti;
Duboko ću ja peljat te, mir kade je, hlad i sena;
Ko dete ću čuvat slepo i zibat te lepo, lepo:
Trajna, nina, nena!«

Link

Uredi zapis

27.04.2014. u 16:15   |   Komentari: 41   |   Dodaj komentar

Okrivi mene...



... ako te to baš toliko veseli.

Meni ne smeta, jer kužim da onaj tko je bio dijelom nekog odnosa, u svakom slučaju snosi dio odgovornosti za događanja u tom odnosu. Pa tako i ja. A to, da li ti misliš da je to 20%, 50%, 80% ili 100%, meni je sasvim svejedno.

Jer tebi je ionako bitno samo to, da upirući prstom u mene, u potpunosti ekskulpiraš sebe. I naravno da to shvati što više ljudi oko tebe. Kao da ih je briga.

Ja ne bježim od svog dijela odgovornosti. Puno sam razmišljao o tome, razgovarao s ljudima.... Ali isključivo o mome dijelu odgovornosti, ne o tebi. Jer ja drugi put želim drugačije i bolje. Tebe nisam ni spomenuo. Na tvoj dio ionako ne mogu utjecati, pa što mi onda vrijedi gubiti vrijeme na lamentiranje o tome.

Ali ti si okrivila mene. OK, nek ti bude. No, što će ti to donijeti u sljedećoj priči? Ako sam ja kriv za sve, koliko i da li uopće išta vrijedi tvoje životno iskustvo? Da li to znači da si ti još uvijek tamo gdje si bila prije pola života? Ništa nisi naučila, ništa ne treba mijenjati, sve je ispravno i korektno. I drugi puta ćeš opet sve isto. Pa naravno, jer opet će netko drugi biti kriv.

Nema veze. Jebe mi se. Bit ću ja za sve kriv. Kao da to mora biti loše. Neki optimist bi možda rekao, da zadnjeg koji je pristao biti kriv za sve, pola svijeta slavi već preko dvije tisuće godina.

A Fish pjeva: "we're just sugar mice in the rain". I u pravu je. Baš to smo mi. Samo što si ti, za razliku od mene, ponijela kišobran. Od papira.

Link

Uredi zapis

18.10.2013. u 18:17   |   Editirano: 18.10.2013. u 18:19   |   Komentari: 93   |   Dodaj komentar

"Go away face"



Idem u akciju :-)))
Danas tekma, sutra roštilj, preksutra umiranje... nema me.

Link

Uredi zapis

11.10.2013. u 17:13   |   Komentari: 9   |   Dodaj komentar

Oblak br. 8



Obzirom da ja živim u oblacima, imam određena znanja i iskustva vezano uz tu problematiku. Čak sam se ovaj put odlučio likovno izraziti i trebalo mi je skupiti malo hrabrosti za objaviti tako nešto, obzirom da je moje likovno izražavanje ostalo na razini trećeg osnovne :-).

Uglavnom, uvidjevši da imaš određenih problema s oblacima, dizajnirao sam samo za tebe tvoj oblak br. 8. U stvari, dizajnirao sam za tebe cijeli alternativni univerzum u vrlo pojednostavljenoj varijanti, no u centru toga je taj oblak br. 8.

E sad... zašto br. 8? Zato što imamo 9 brojeva i nulu. Sve dalje se ponavlja. Dao bih ja tebi najjači oblak - broj 9., ali njega je zauzeo Bryan Adams :-)). Pao mi je na pamet i br. 7., jer to je nekako značajan broj. No "number seven" me podsjeća na magarca iz "Grizzly Adams-a", pa sam se odlučio za br.8. Uostalom, to je zgodan broj za dvoje. Sve možeš vrlo lako dijeliti na jednake dijelove. Npr. ako imaš osam piva, možeš ih podijeliti svakom po 4, možeš svakom po 2, pa 4 spremiti... no to je već druga priča :-)

Kao što vidiš, tvoj oblak je najveći i najljepši. Jedini je bijele boje i takvog je oblika da se nadvio nad 7 preostalih, koji su crne boje. Ne dozvoljava im blizu i prisiljava ih da svoj sadržaj istresaju dolje, nekamo... ispod granice koja te zanima. Na tvom oblaku sije sunce i ne vidiš ništa osim vedrog neba iznad sebe. Naravno tu je i muzika, koja ti dopire sa svih strana.

Tebi prepuštam bojenje. Ti ćeš to bolje od mene. Ja bih sa svojim talentom mogao proizvesti neku sivo ili blijedo-zelenu varijantu, a to ne bi valjalo. Znači, oni leptiri, pa duga i tak to ... a možeš i dopuniti, dodati ono što misliš da treba;-)

Tu se onda možeš smjestiti i zauzeti položaj "A" ili "B", kako ti drago. Na neko vrijeme, naravno, jer ne može se u oblacima dugo ostati... Ponesi sa sobom ono što želiš, nešto ćeš tamo i naći, ima koječega - ako uspiješ pročitati. Ima na svim jezicima, kako je padalo na pamet, tako i na papir :-))

I naravno... povedi sa sobom onoga tko će ti biti ugodno društvo. Ako nemaš nikog pametnijeg, možeš povesti i mene. Ja ti se dobro snalazim među oblacima. Uvježbao sam i prisilna slijetanja... na nos. :))

No, to tebi neće trebati. Jer tvoj oblak br. 8 je dizajniran vrhunski, uloženi su svi raspoloživi resursi. I sigurno nećeš tresnuti dolje ;-)

Link
Link
Link

Uredi zapis

08.10.2013. u 22:38   |   Editirano: 08.10.2013. u 23:00   |   Komentari: 43   |   Dodaj komentar