The Flying Dutchman

Referentna vrijednost, nulta točka, ishodište, polazište... nešto je s čime se kontinuirano susrećemo u svakodnevnom životu, a čemu posvećujemo nedovoljno pažnje.

Naime, tisuću puta na dan nešto ili nekoga ocijenimo. Kažemo da je netko lijep, ružan, pametan, debeo... ali nikad ne objasnimo do kraja - u odnosu na što? U odnosu na koga?

Reći za neki grad da je velik je vrlo relativno. Ovisu u odnosu na što. Npr. nije isto kad kažemo da je velik u odnosu na New York, ili na Wichita Falls.

Slično je i sa zauzimanjem stavova o raznim aktualnim pitanjima. Lijepo je imati stav o nečemu, ali je isto tako vrlo korisno uz to imati i argumente na kojima se zasniva taj stav. Polazište za teoriju kojom se taj stav obrazlaže.

Ja o nekim stvarima jednostavno nemam stav, jer jednostavno nemam dovoljno saznanja da bih ga izgradio. Međutim, ako imam dovoljno vjerodostojnih informacija (tj. činjenica) da formiram neko "ograničeno mišljenje", onda to tako i izjavljujem. A usput iskažem i otvorenost prema novim informacijama i činjenicama temeljem kojih ću možda to svoje "ograničeno mišljenje" u potpunosti promijeniti. "Uvjerenja" u pravilu držim za sebe.

Ovo se posebno odnosi na pojedina "goruća društvena pitanja"... gdje, stavove o pojedinim pitanjima najčešće iznose ljudi koji su kompetentni u tim područjima. A to su najčešće ljudi kojima u školi nije išla matematika, a niti prirodne znanosti. Pa im i sustav donošenja zaključaka i zauzimanja stavova funkcionira drugačije nego nama iz prirodoslovnog ili tehničkog miljea. Ne kažem da funkcionira niti bolje, niti lošije... nego jednostavno - drugačije.

Slijedom toga, ponekad mi je teško o nekoj "generalnoj" temi u društvu zauzeti vlastiti stav koji bih kasnije mogao braniti činjenicama a ne mišljenjima drugih. A opet... "uvjerenja" nazivati "stavovima" mi nema smisla. Pa ih onda zadržim za sebe.

A imam osjećaj da je tako jako teško reći da o nečemu "nemamo pojma". Izgleda kao da se je lakše upustiti u diskusiju o nečemu što ne razumijemo dovoljno, ili o čemu ne postoji dovoljno vjerodostojnih informacija. Unatoč tome, što to vrlo lako može rezultirati konstatacijom tipa ove na slici.

Link

"...jel' to kopno na vidiku ???"
"Nemam pojma... plovi bliže, vidjet ćemo"
"Aye aye, sir".
"Nema ovdje sira, konju"

Link
Link
Link

Death and "She, Life in Death",
They throw their dice for the crew.
"She" wins the mariner and he belongs to her now.

Then... crew one by one
They drop down dead, two hundred men

She... "She, Life in Death".
She lets him live,
her chosen one.

Link
Link
Link
Link

Riječ "oranje" vjerojatno najviše podsjeća na ove dvije stvari na slikama, ali neću pisati o njima. A niti o rijeci u Južnoj Africi koja bi se isto mogla dovesti u vezu s naslovom.

Ovo je erotski blog ! Bolje reći pseudoerotski. Ili porno-komedija. Po istinitom događaju.

Jerry je bil frajer iz kvarta. Bil je otkačen i kak bi se danas reklo "cool". Jedino je imal dva mala problemčića. Prvo: kad se je nacugal, malo se je znal pogubiti. Drugo: bil je zatreskan u Ivanu. Ivana je bila pankerica, zgodna i spaljena ko Vijetnam sedamdesetprve. Mutila je ona s Jerry-jem, tu i tam, ali sve onak... ni vrit ni mimo.

Jerry joj ga je htel metnuti. I to jako. Svakog vraga je pokušaval, ali nikak nije išlo. Malo je bilo u tome da je ona uživala u tome da ga navlači, a malo nije ni imal sreće. Na tulumu u Utrinama se taman zatvoril s njom u sobu, kad je uletila murija jer je jedan konj sviral frulu na prozoru, pa su ga skužili. I sve su nas rastjerali.

A onda ga je posralo kad se najmanje nadal. Jedne subote bili smo totalno bez ideje i odlučili smo cugati na jednom parkingu. Skupili smo love, dovlekli par gajbi pive i pokoju litru žestice i krenuli. Dugo je to trajalo, cugalo se, prašila je gitara, a Ivana se cijelu noć nije micala iz Jerry-jevog zagrljaja.

I već negdje pred zoru, lagano su se njih dvoje ustali, odšetali u šumarak iznad parkinga i nestali u mraku... Svi smo bili oduševljeni, jer bu joj ga Jerry konačno metnul. Međutim, odjednom su se iz šumarka začuli malo čudni zvukovi, a onda je Jerry dojuril, pokupil jaknu i odjuril ko manijak. Bez pozdrava. Nedugo nakon njega dovlekla se Ivana i isto tak bez riječi otišla na svoju stranu. Nismo imali pojma kaj se dogodilo.

Drugi dan Jerry-ja ni od korova. Nit je došel kod Tarzana na kavu, nit na nogomet popodne... niš. Ali onda smo mi otišli po njega. Jbga, Jerry nemre to tak...

Malo smo ga natezali i onda se otvoril. Uglavnom, sve je super krenulo, prvo brija, pa predigra, pa valjanje po travi... ali Jerry je smetnul s uma dvije stvari - prvo, da je na strmini, a drugo - da je trava vlažna.

I taman kad ga je htel metnuti... odskliznule su mu se noge i umjesto "nutra", zaoral je s njim po vlažnoj zemlji. I jbga, kraj priče... zabolilo ga je, jauknul je, ona se počela smijati i to ga je ubilo.

Ne znamo da li se Ivana drugi dan vrnula, pa vidla koliku brazdu je Jerry zaoral (možda se i pšenica mogla posijati) i ne znamo kak su to iskomunicirali. Uglavnom nakon par dana opet su osvanuli zajedno i furali su dost dugo. I metnul joj ga je na kraju.

Tak da Jerry ipak nije oral bez veze ;-)

Link

Što je to u vezi tebe? Nisam do sada razmišljao o tome i teško bi mi bilo naći pravi odgovor na to pitanje, onako na prvu.
Pa sam probao malo razmisliti o tome.

Je li to tvoj pogled? Tvoje oči? Je li to tvoja kosa? Tvoj stil, pokreti, govor, gestikulacija... jednom rječju - tvoja vanjština, pojava. Ili kako bi se hrvatski reklo "appearance"? Da, ima nešto u tome i drugačije je od drugih. Ali nije to sve...

Je li to tvoj duh? Smisao za humor? Inteligencija? Djelomično da, ali ni to nije sve...

A možda su to najčudnovatije legure, kompoziti i strukture koje sam do sada vidio. Čvrstoća stijene iskombinirana s mekoćom svile? Oblak koji lebdi, dok je u isto vrijeme čvrsto prikovan za zemlju?
Definitivno, ali opet ni to nije sve...

Je li to gruba fasada s pet slojeva materijala, koja u stvari služi samo da zadrži svu toplinu unutra... za onoga tko ima privilegiju ući ? Ma je, ali....

Ufff... mogao bih ovako još satima. I uvijek bih se sjetio još nečeg novog.

I što da ti onda kažem, što je to u vezi tebe? Teško je opisivo i ima puno toga. Izgleda da je sve pomalo. A sve odjednom.
To si jednostavno - ti... being you.

A ja jednostavno imam "a thing about you"
:-)

Link
Link
Link
Link
Link

Ajmo zasvirati malo :-))))))
Malo nostalgije, generacijo. Na ovo smo razvaljivali....


Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link

Bio jednom jedan graditelj mostova. Sagradio ih je preko stotinu, povezivao je obale, zemlje, ljude i sve ostalo što ljudi povezuju mostovima . Osmislio ih je, isprojektirao i nadgledao gradnju svakog od njih. I svi su ispali fenomenalno, svaki je remek djelo za sebe.

Prije puštanja u promet svakog od njih, po starom običaju, graditelj je sam stao ispod mosta, nakon čega je most opterećen i propušten je konvoj kamiona preko njega. Tako da svi vide koliko povjerenja ima u svoj rad.

Međutim, jednom prilikom taj izuzetan čovjek je, da prostite, popušio kurac. Eto, desilo mu se...

I sad... iako je sagradio preko 100 mostova, a popušio samo jedan kurac, ostao je zapamćen ne kao graditelj mostova, nego kao pušač kurca.

Eto, takvi su ljudi... prekrasni homo sapiensi puni ljubavi i božanskih osobina.

Ajmo pokušati biti normalni, odvojiti bitno od nebitnog i konačno početi nazivati stvari njihovim pravim imenom Sigurno svatko od nas poznaje bar jednog takvog graditelja mostova, kome samo treba skinuti kapu i priznati mu da je - graditelj mostova. Nije teško.

Link

Jučer sam se u razgovoru s jednom dragom osobom dotakao teme o odrastanju. Pa sam se malo zamislio nad time. Koja je razlika između mene sada i prije 20 godina (btw. ove godine punim 4 banke, okruglo).

Došao sam do zaključka da, ako iščupam tih 20 godina između, tijekom kojih sam ipak (čini mi se) imao jednu ozbiljniju fazu - razlike nema. Još uvijek mi se zna dogoditi da "zatvorim kafanu", zatim po čitave dane baljezgam gluposti, zaigram se tu i tamo s klincima, kao i tada. Jedino nogomet više ne igram....

Često se susretnem s tom opaskom da se "ne ponašam u skladu sa svojim godinama". Doduše to mi obično izgovore oni do čijeg mišljenja mi je stalo otprilike kao do rasta BDP-a u Bangladešu. No, neki dan mi je i vlastito dijete izgovorilo "tata ti se uopće ne ponašaš kao odrasla osoba" :-))

Pa, iako je to njoj "cool, ja sam se jbga ipak malo zamislio....

Ali sam nakon relativno kratkog razmišljanja zaključio da me boli Johnson za sve i da ću i dalje biti baš takav kakav jesam.

I sad ću razvrtiti ovu malu "Philly girl", malo me ipak to sve bacilo u melankolično raspoloženje... Pa ću i pivu otvoriti ;-)

Link
Link
Link
Link

Link
Link
Link

Još od Slunja... :-)))

... ali vrlo vjerojatno sam ubio albatrosa. Ne znam točno kad i gdje, ali poprilično sam siguran da jesam. Njegova lešina mi visi oko vrata i jebe me plovidba...

Ta lešina će mi se skinuti s vrata ako obećam da ću cijeniti ono što ću imati, ako konačno uspijem uhvatiti kormilo.

Obećajem, jer bih tada želio imati tebe.

Link
Link
Link
Link

Jutros je svanulo jedno prosječno poluoblačno zagrebačko jutro. Ne moram na sreću ništa raditi, pa pijem kavu (ona muška, turska... neki bi rekli "kava z jajcima"), slušam si radio i baš mi je ok.

Razmišljam si kak meni ovo prilično odgovara. I kak mi je drago da sam se vratil na Iskricu. Nekakav dubokoumni, filozofski zaključak glede toga bi bio da je Iskrica kao plin. Zemni plin, CH4.... Ako je ispravno koristiš, možeš se zgrijati, smutiti nekaj finoga ... a ako je koristiš neispravno, možeš se ili ugušiti ili odletjeti u zrak.

A osim toga, ovdje ima tako lijepih i dobrih žena. Eto, ove "moje" su sve prekrasne i praaavo dobre. Ko milijun dolara ;-)

Prema tome, nema nikakve jebene logike da me ne bude tu :-)

Evo mali laganih za jutro... "Lijepi jug":

Link
Link
Link
Link

Link
Link
Link
Link

Postoji jedno mjesto na otoku Lastovu. Po logici stvari, to bi trebala biti istočna strana otoka. Tamo postoji jedan mali kamp, može se doći sa šatorom i ulogoriti se.

Ono što je specifično za to mjesto jesu spektakularni izlasci sunca. Sunce doslovce izlazi iz mora.

Nisam nikad bio tamo. U stvari, nisam nikad ni bio u kampu, niti u šatoru. Za ovo mjesto rekla mi je jedna dobra frendica, koja je prilično kvalificirana za te stvari i uvijek mi preporuči neko posebno mjesto.

E tamo bih te želio odvesti. Zamisli pogled na pučinu, gdje se najprije počinje pojavljivati plavičasta boja zore, pa sve jače i jače, sve dok sunce onako malo po malo ne izroni iz mora. To mora da je negdje između 4 i 5 ujutro po ljetu....

Zamisli da sjedimo tamo i gledamo zajedno taj izlazak sunca. Nakon noći... koju prepuštam tebi da zamisliš kakva je bila. Noć je tvoja. ;-)

A jutro je moje. Baš takvo kakvim sam si ga zamislio. Sa suncem koje izlazi iz mora i s tobom pored mene.

Obećao sam...
Malo sam down, pa će izostati tekst.
Just the music...

Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link

Jacques Romain Georges Brel (Schaerbeek, Belgija, 8. travnja 1929. - Bobigny, Francuska, 9. listopada 1978.), belgijski šansonijer i glumac.
Često se uspoređuje s Rimbaudom: ista zemljopisna pripadnost, isto naglo napuštanje umjetničke karijere u jeku slave, isti bijeg preko mora, ista prerana smrt. Brel nije samo pjevao šansone, već ih je živio cijelim bićem. Svakoj pjesmi prethodio je stvarni život, vlastito iskustvo, gorčine, traume i ljubavi, o čemu govori bez uvijanja i srama, dajući sebe publici kojoj pjeva kao svom posljednjem spasu. Bez laži i obmana, obrušava se na malograđanštinu, laž, pomanjkanje ljubavi, za kojom čezne cijelog života.
Brelova sjajna, burna i neumorna karijera traje od 1957. do 1967. kad naglo napušta scenu da bi se teško bolestan vratio u javnost tek 1977. kad, godinu dana prije smrti, snima posljednju ploču.

Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link

Link

Kad sam odlazio, tu negdje se motala jedna tajanstvena ljepotica. Dijelili smo vilu na brijegu, iako sam je slabo viđao jer sam obično dolazio zorom. Sad je nema, ali mislim da će se kad tad pojaviti i parkirati svog Maseratti-ja iza mog Bentleya, tako da ću ujutro morati izvlačiti Royce-a iz garaže da bih mogao na posao.

Ja i dalje ne vjerujem da nam je riječ dana da sakrije misao, ne znam kako vrijeme može biti vertikalno, niti kako se može popušiti blaženstvo. Ne znam niti da li se čitatelji vještičjih kronika nazivaju vještim kronerima, ili se tako nazivaju oni koji loču, a da im se ne kuži.

Znam međutim kako se na hrvatskome kaže fashionable bachelorette i da pored Zagreba ne teče rijeka u kojoj se može naučiti roniti. Isto tako znam da je Mary Poppins bila u pravu, jer kad čovjek ne zna što bi rekao, ona čudovišna riječ stvarno pomaže.

Nisam još siguran zašto u nekim situacijama Herzovi ventili ne rade dobro i kako to da potrošnja plina raste unatoč tome što vanjska temperatura isto tako raste. Nisam ni siguran da li je pesimist onaj tko izgleda k'o pes, ili onaj tko ima malog pesa.

Bilo kako bilo, jedna moja frendica bi na mom mjestu pitala ... kajima?

(Btw. jel netko vidio slipi ovih dana ???)