Change your life today. Act now, without delay. S.De. Beauvoir

FENOMEN FJAKE NA BLOGU, ZAŠTO BI RADIJE BIO NOVINAR NEGO KNJIŽEVNIK!

Među fenomenima podneblja fjaka u sebi sadrži nešto metafizičko, nešto što spada u arhetipske signale podneblja. Jednako kao i, recimo, konoba, jedan od bitnih toposa, mediteranskog univerzuma, u kojoj je cijela skala ugođaja, od onih vinskih do klapske pjesme, snažnog glazbenog endema Dalmacije. Fjaka je na stanovit način i pižolot, popodnevni spavanac, onaj marulićevski danovni drim. Drijem. Odmor, siesta. No, fjaka ne mora biti drijem, ona je stanje kao što je i Dalmatinac stanje. Neki kažu da je Dalmatinac filozofija, a ja smatram da je i fjaka filozofija.

Unatoč fjaki i popodnevnom drijemu, vi svuda putujete s laptopom. Dakle, ne prepuštate se baš fjaki. Kad ste književnik, a kad novinar?

– Istina je, poput kakvog književnog nomada putujem svuda u pratnji svog laptopa, on je postao sastavni dio mene, jednako kao i mobitel. Možda to baš i nije dobro, ali to je naprosto danak našem vremenu. On i sad stoji upaljen, čuva moju hotelsku sobu, otvoren kao da hoće s pogledom na opatijsku sirenu s golubom u ruci upiti u se sve što se oko njega događa... Da, ja sam od početka književnik, a novinarstvo je nekako samo nadošlo da me egzistencijalno stabilizira, prvo na Radio Splitu, a onda su me zvali u Slobodnu Dalmaciju, gdje sam dugo, gotovo do penzije, uređivao kulturnu rubriku. No, nikad nisam odustajao od pisanja, ostao sam književnik. Kad bih došao kući iz redakcije, postajao bih pisac. Pjesnik. Stalno u dvostrukoj igri, koja me privlači. Dakako, razlike su bitne: novinarstvo barata s činjenicama, a književnost je puna blaženih iluzija. Novinarstvo je zanat, a literatura umjetnost, meni uvijek draža od golih fakata. U iluzijama su, kako poželiš, riječi i svete i vražje, a novinarstvo je egzaktno, nema odstupanja, važna je istina. Barem bi tako trebalo biti... ( NL Jakša Fiamengo )