za one od nikuda na putu za nigdje

Link
Link
Link
Link


molim,recite mi

Gdje se skrivaju sve ranjene ptice neba

i kamo nestaju mirisi,

naših uvelih ruža...

tko dosanja naše snove

kad probudimo se prije no što treba...

kuda odu naša sjećanja

kad istekne nam rok trajanja ?

ostaju li

u škrinjici samo pohranjene misli

na putu prema negdje ili nigdje…




Link
Link

Link
Link
Link
Link


Lutanje



U mojim si očima

ocean

kapljica rose

na dlanu

u buđenju jutra



Link


mjesec si

na odlasku

prije sna

dašak si vjetra

što struji

mislima



Link


Moja si tišina i lutanje

moja sakrivena istina.



Znaš li...


staklena


Link
Link
Link

Link
Link
Link





još jedna nezaboravna

kava ....







Link

Link
Link
Link
Link


jedna od par kava u mojoj iskričarskoj povijesti...

jedna od par nezaboravnih...




Link

Link
Link
Link
Link






Link

Link
Link
Link
Link


Osmjeh nekad sretnog dječaka



čekam hladne bijele snjegove,

kao potvrdu svojih koraka

da prepoznati mogu puteve

sada već tako željnog povratka.





Hodajući kroz tople vjetrove

i udišući miris sumraka

gubio sam dio duše ove,

osmijeh ,nekad sretnoga dječaka.





Ponesen vjerom i čežnjom srca

okorjelost obraza i ruku

želi zaborav ,na crti lica.

Ljubavi

nadam se

toplom oku

jer mrzli su kapci lutalica,

oprost i ljubav daj povratniku.


kapetan Kuka mix


Link
Link

Link
Link
Link
Link


tiha pjesma...



Od postanka ja sam tiha

I nečujna do bezglasja,

Zakiti me šapat stiha

K'o krijesnica kada zasja.



Link


Riječi su mi nesigurne

Slaba - slabu potpomaže,

Tiha slika - tišu gurne

Dok se nijeme riječi traže.



Link


Bljedunjave rime šaram

Tišina mi odjek guši,

Stihom tiho progovaram

Što pjeva u gluhoj duši.



Link


A bojim se svoje sjene

svog odraza, lica blijeda,

U tišini trošim vrijeme…

Slaba straga - a i s prijeda!



Link


Svoj nečujan život vodim

U šapatu ranih sati…

Bezglasjima evo brodim…

Nečujno ću sad… nestati...




U ime rime


Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link

Link
Link
Link




Svaka ulica




Svaka ulica nosi svoje ime

mnogo ih je

a samo je jedna važna

u kojoj tražim

vrata za nedosanjane snove

one naoko vidljive

a pospremljene

i nepoznate

putnicima kroz vrijeme







Svaka ulica nosi svoje ime

a ja u svojoj skupljač sam

rasipanih želja

po kojima se spotičem

znajući da su snovi

samo snovi ali moji

a ne i tuđi







Svaka ulica nosi svoje ime

a ja u svojoj stojim

pred vratima bez glasa




Staklena...




Link
Link

Link
Link

Link
Link
Link
Link


ne tuguj s utvarom


Tebi,poklanjam ovaj stih o tebi,

al ovaj puta tišinu i boli ,

ostavljam onom koji te ne voli,

a nekoć znao je da strasno ljubi.





Ne daj da ti pogled daljinu dubi

ljepota oka ne mora da moli,

pusti srce nek ga radost opkoli,

prije nego li ga samoća zdrobi.





Kao nekad,dotakni papir perom

jer pjesma je kao žena,dodir treba

poigraj se čeznućem i vatrom.





Ne izgaraj uzaludno do groba

osmjehuj se,ne tuguj s utvarom

ima ljubavi za te ispod neba.




Kapetan Kuka mix


Link
Link
Link

Link
Link
Link



Pogled pjesnika




Osjećam da noćas imaš pogled pjesnika

zarobljen u tim lijepim krupnim očima

iskru dalekih zvijezda,nježne boje mjeseca,

pogled duše željne beskrajnih daljina.





Da, istina je, rekao sam ti piši stihove.

sklopi oči i maštu pretoči u crnu tintu

koja kao kap po kap istječe iz tvog pera,

oboji nebo tintom u nebesku plavu boju.





Napiši bilo što, ja ću te znati razumjeti,

ako ne možeš beskraj u stih pretvoriti

ti nemoj; samo mi napiši: ja te volim.





I gledaj me svojim pogledom pjesnika,

ja ću pronaći duboko u tvom srcu

svaki stih koji nisi mogla tintom ispisati.




Kapetan Kuka mix


Link
Link

Link

Link
Link
Link
Link



Pustinjak



Da je bilo vremena

preduhitriti misao

što nanizane trče

na sve strane

dok se u kutevima očiju

skupljala sjeta.




Link


Da je bilo vremena

optrčati zemlju prije svih

i odsjaj odraza u vodi

bio bi bistriji





Da je bilo vremena...

Ili možda nikada

ne bi bilo vremena

jer, ja sam ja

nalik pustinjaku,tamo

negdje na usamljenom otočju

u pribježištu izvan vidokruga ljudi





A da je bilo vremena

niti misao nebi sad stajala ukopana

ukorjenjena u prostranstvo tišine




staklena


Link
Link



Link
Link

Link
Link
Link




Bez odgovora




Zašto ne izbrišeš ispraznu bremenitost kruga

Gibanje vjetra u nestalnom pokretu zraka?

Vjetar se strujanjem ruga

Slabom uzdahu mraka.

Zašto ne prestaneš vući opnu beskrajne crte

Kad bridom se čekanja uspinje?



Link


Sa vriskom se strahovi vrte

Jutro maglu razapinje.

Zašto ne naslikaš obris u kojem paprat niče

Tankom linijom praha u tragu bijele krede?

Začudno rastu neispričane priče

Pauk ih nitima prede.



Link


Zašto ostavljaš sjećanje koje donose dani

Na pragu ništavila u zemlji neplodnosti?

Vjetar se provlači rani

Kroz dušu i tijelo i kosti…




u ime rime

Link


Link
Link
Link
Link

Link
Link
Link



Putnička molitva...



ko da me prostranstvu teški lanci vuku,

čujem zov daljine čim osvane tama.

oblake kad zastre otežala skrama,

grubo me tjeskoba zhvati za ruku...





užurbanim hodom uz okova zveku

napredujem mjestu gdje se staze gube

da bol ne umakne čvrsto stisnem zube,

a najtiši šapat dočekuje jeku...





ne pitam se kuda koraci me nose,

makar me od puta stope moje bole,

ne pitam se zašto žeđam kapi rose.





zastajem na mjestuod istine gole

gdje slobodu svoju gladni sužnji prose

a pjesnici žedni,pjesmama se mole...




u ime rime


Link


ps...


Ponekad kad čudne

mi misli sinu

svratim na tajno mjesto

u carstvo pospanih duša

dođem tek ponekad

a znam i često

da otjeram crnilo

glasnu slušajuć tišinu...

.......

U haljini od sjena

i očima od prašine

vuče se dan u noć

noć u dan

i praznina se igra

slovima okrnjene istine

U škrinjici samo pohranjene misli

na putu prema negdje ili nigdje







.......

Link

Link

Link
Link
Link
Link
Link



usnula čežnja...



Do kud prostire se mrka večer

u drvoredu podno tamnog neba,

zar desilo se da je danas, jučer,

vremena radi u kom sad je žurba?



Link


ne znam je li bih mogao reći;

ti daleka u snove što mi kročiš

jesu li mi snovi rad` tebe čvršći

il` samo usnulu čežnju dvostručiš.







Bijeg zar je od tamo gdje svijetlo

izdat mogne tugu u očima mi

te hitam u svijet što ne ima tlo

gdje imam ruku tvoju da me primi.





Dok jedne mi usne obećavaju

druge me uvijek zemlji vraćaju.




kapetan Kuka mix


Link
Link

ps.
Ponekad kad čudne

mi misli sinu

svratim na tajno mjesto

u carstvo pospanih duša

dođem tek ponekad

a znam i često

da otjeram crnilo

glasnu slušajuć tišinu...

.......

U haljini od sjena

i očima od prašine

vuče se dan u noć

noć u dan

i praznina se igra

slovima okrnjene istine

U škrinjici samo pohranjene misli

na putu prema negdje ili nigdje



Link

Link
Link
Link
Link


nebeski susret


Dok putuješ po nebeskom svodu

Prepoznat ću i tamo te po hodu

Po koraku kojim tiho krećeš

Mojeg lika ni primjetit nećeš



Link


Kažu da ste svi isti u raju

Da lebdite u zraku i sjaju

I da nitko nikom se ne javlja

Sve na zemlji da se zaboravlja



Link


Ja ću ipak Tebe tamo naći

Oblak svjetla ponijet ću na sebi

Jedno gdana sunce će mi zaći

A taj susret

Propustio ne bi




J.Bogdanović


Link
Link


Link