dokle god smo ovdje..nismo nigdje...



Link

Link

Link


Ovdje sam ....a u stvari, nisam nigdje...





Ovdje sam ....a u stvari, nisam nigdje...
"Što radim u ovoj zabiti....?
Ovdje nisam izgubio ništa, a ipak sam se nadao da ću nešto naći.
U potrazi sam , a ne znam za čime. "
Ni pomislio nisam da ću toliko ostati ...da ću tako dugo biti na putu od nikuda ka nigdje...
Volio bih da ne ostanem nigdje već da budem negdje...ne samo ja već i svi koji su na tom
putovanju...da ne ostanemo nigdje ..već ipak da budemo negdje…
da pronađemo naše lice ljubavi ali i da mi budemo lice njihove ljubavi…
znam,teško izvodljivo ali ništa nije nemoguće.
Osam godina...nečiji život.
Lijepi dani ljubili ružne...sretni grlili tužne...
Imali i bili emotivne greške...
U škrinjici za uspomene samo lijepe su pohranjene misli...
ružne pokopane na putu prema negdje ,
a možda samo zalutale u zaboravu...
Nisam znao da je tako istinito što napisah:
dokle god smo ovdje..nismo nigdje...
Volio bih se negdje vidjeti..ali ne vidim se...
kao i većina koji su ovdje.
Ne želim „slaviti“okrugli broj..nikakav jubilej...
Makar u snovima mijenjao semering na autu kojeg nemam
Ili krpao i pumpao gume ...
Čitamo se...jednom...

Link
Link

Uredi zapis

21.11.2016. u 10:14   |   Editirano: 21.11.2016. u 10:14   |   Komentari: 0

tihi govor ruku



Link
Link

Joškine ruke bi mogle na hiljade priča ispričati..
.
svaka brazda,porezotina,deformirana kost...sve je to na destine priča...

prljave radničke ruke su izvor čiste savjesti i čistoga srca...






sve si nešto mislim..da ponekad badava velikih škola i gomila pročitanih knjiga...bejah u rodnome gradu gdje trenutno caruje tama,siromaštvo,i još je i zima stigla...kroničan nedostatak osmijeha je već redovan...uvijek sretnem po nekog dragog mi poznanika pa tako i sad...Joška,nekadašnji radnik u ručnom transportu,gdje je mladost i zdravlje ostavio i penziju zaradio,penziju od čitavih skoro oko 550 kuna ili 75 eura ,bez svog toplog kutka,plaća stanarinu,ponekad živi u objektima koji se ruše sami od sebe,kupa se kad pokisne,hrani se i po kontejnerima ili zaradi radeći neke fizčke poslove koje još može da radi,jer ipak ima dosta godina a i zdravlje ga napušta polako...no da skratim,da ne odem predaleko..čovjek sa toliko briga koje ga pritiskaju,i to onih osnovnih hrana,dom,zdravlje-nikada,ali baš nikada ili vrlo rijetko je bez osmijeha...tako da sam ga i ja bio prinuđen upitati za tajnu njegove filozofije...
a on se na moje pitanje samo nasmijao i odgovorio

Ljubav,prijatelju,najbitnija je ljubav i sa njom je sve lakše...
nasmijao se i zagrlio i poljubio svoju golubicu...

i kad bolje razmislim,u pravu je,odgovor nam je čitavo vrijeme pred očima a mi ga većinom ne vidimo zbog nekih prevelikih i dubokoumnih filozofija...


Link

Link

Link

Uredi zapis

19.11.2016. u 23:31   |   Komentari: 0

autumn colors

Uredi zapis

19.11.2016. u 13:06   |   Editirano: 19.11.2016. u 17:53   |   Komentari: 0

i opet jesen...

Uredi zapis

19.11.2016. u 10:16   |   Komentari: 0

jednom...

Uredi zapis

19.11.2016. u 3:27   |   Komentari: 0

that's life...the memory of the fallen angel...


Link



srest ćemo se jednom majko

među zvijezdama...

Uredi zapis

31.03.2015. u 22:27   |   Komentari: 0

Wonderful life... heavenly meeting...


Link
Link
Link



nebeski susret



Dok putuješ po nebeskom svodu

Prepoznat ću i tamo te po hodu

Po koraku kojim tiho krećeš

Mojeg lika ni primjetit nećeš





Kažu da ste svi isti u raju

Da lebdite u zraku i sjaju

I da nitko nikom se ne javlja

Sve na zemlji da se zaboravlja

Ja ću ipak Tebe tamo naći

Oblak svjetla ponijet ću na sebi

Jednog dana sunce će mi zaći

A taj susret

Propustio ne bi



J.Bogdanović


ps.

Tvoje oči negdje duboko u meni pišu pjesmu

ne pitaj otkud izviru sve te riječi

i zašto tiho šapućem tvoje ime...



Link
Link

Uredi zapis

11.06.2014. u 22:28   |   Editirano: 30.03.2015. u 19:43   |   Komentari: 0

wonderful life...insomnia



Link
Link
Link




Nesanica



Noću

u grču nesanice,

dozrijevaju samoubice,

a onda tamo u osvite sive

padaju zreli među žive.

da li to i ja

dozrijevam

noćas dok vjetar žalno pjeva

po ulicama

i pod mojim čelom

da li to i ja dozrijevam

ili sam .možda,već prezreo,

pa sada venem sam i taman

mirišući neveselo...




Vito N,




Link

Uredi zapis

08.06.2014. u 0:10   |   Komentari: 0

wonderful life...tonight


Link
Link
Link


Noćas...


Noćas tako želim

da me neko voli,

pregršt nečije nježnosti

mi treba

noćas ću sve

da zaboravim i

prebolim,

da se vinem u naručje Neba...

Ja sam kafanski i više ničiji,

i bio prezren,

neželjen kao grobar...

noćas bih htio dječaku

da sličim

i da mi se opet kaže

da sam dobar...


Vito N.
Link


ps...


Ponekad kad čudne

mi misli sinu

svratim na tajno mjesto

u carstvo pospanih duša

dođem tek ponekad

a znam i često

da otjeram crnilo

glasnu slušajuć tišinu...

.......

U haljini od sjena

i očima od prašine

vuče se dan u noć

noć u dan

i praznina se igra

slovima okrnjene istine

U škrinjici samo pohranjene misli

na putu prema negdje ili nigdje

Link


Link
Link

Uredi zapis

06.06.2014. u 23:50   |   Komentari: 0

and that's life...the memory of the fallen angel...



Link
Link
Link
Link


ples anđela...


Mrtva su slova na papiru

umrljana tintom je istina

papir je od crnila izgubio smisao

Pospremljeni su snovi

u škrinjice od ničega

i klaun na klaviru

posprema zadnju notu

u arhivu želja

I nitko ne raspoznaje

oslikane zidove bojama

svatko živi po svome

ne mareć

što anđeli plešu danas

sami na kiši...



Glazba je umrla...



Staklena




Link

Uredi zapis

25.05.2014. u 21:24   |   Komentari: 0

Wonderful life... As long as we are here .. we are nowhere…A happy New Year


Link
Link
Link
Link

For those of nowhere on the road to nowhere

&

za one od nikuda na putu za nigdje



potrošeno vrijeme od skoro 365 dana i noći

daje do znanja

da nisam nigdje ( poput mnogih )

iako bih volio biti negdje...

zato:





Sretno u Novoj

i da ne ostanemo nigdje

već ipak da budemo negdje…

da pronađemo naše lice ljubavi

ali i da mi budemo lice

njihove ljubavi…


što više zdravlja a što manje nervoze i briga

želim svima

osmijeh i lijepe želje šaljem…

čitamo se …

jednom…




Link
Link
Link

Uredi zapis

31.12.2012. u 18:16   |   Editirano: 31.12.2012. u 18:18   |   Komentari: 0

wonderful life... the face of my love.. we are also face of love...whose?


Link
Link
Link



lice moje ljubavi..



nisam uspio za sebe napraviti vučicu.

vukovi se ne stvaraju...

jesu ili nisu...

kad tvoj odabir bude vučica...

odazvat će se.

vukovi se ne nude...

oni se naprosto dozovu...

da.






njihova priroda nije samoća...

ali snaga ljubavi je samotna.....

zbog svoje čistoće.

istina me oslobadja...

da sam kojim slučajem..ikad bio

odabran(našao tu svoju vučicu)

nikad ne bih bio sam a ni ona!!...



Link


da sam ikad sreo svoju vučicu...

da mi je ikad rekla:

budi samnom,..

budi moj vuk...

nikad ne bi prošli sve ovo..

sve oko mene je iluzija...

nemam nikog

neznam nikog tko ne može

zaspati ni probuditi se

bez mene...

tko ne može

ni smijati se ni plakati

bez mene...

kome sam kao dah života...

tko ne može da me ne dodiruje...

da me ne ljubi...

da ne vodi ljubav samnom...

zaista ne znam nikog

znam da nisam skroman...

da...



Link


i nije lako...usuditi se...

kad u sebi nosiš i znaš i tražiš da ugledaš lice

za kojim toliko čezneš....

i kad ga već ,odustao od mogućnosti i nadanja da ćeš ga uopće ikad ugledati...

ugledaš:

neznaš imaš li lice njene ljubavi ????

tu je odgovor na moja pitanja koje sam sebi postavljam...a

vjerujem i mnogi drugi...

da skratim

odgovor sam znao ali nisam sam sebi htio priznati

da ga znam i da je takav ...

već sam poput mnogih u iluziji trajao...

i zavaravao sebe a nažalost

i druge...



Link


mislim da je četiri godine dovoljno dugo (i predugo) trajalo....

odustajem od potrage

odustajem od nadanja...

jer kada i pronađemo svoje lice ljubavi

to ne znači da smo i mi njihovo lice ljubavi

i tek onda se treba znati

nositi sa tim saznanjima...znamo li?

nisam znao ali sam naučio....

a svima Vama

neka vam se usliše molive

da i Vaša lica budu lica njihove ljubavi...

ne s maskom...

koju žudite da skinete...




nek vam bude vjetar u jedra..

ne u prsa........




Link
Link

Uredi zapis

11.12.2012. u 23:59   |   Editirano: 09.11.2013. u 17:25   |   Komentari: 0

dokle god smo ovdje..nismo nigdje..



Noć tajanstva

Ja ćutim da sam nečim taknut.
Ko dahom. Ali ne znam čime.
Da l' za mnom, draga, pružaš ruke,
Ili si rekla moje ime?

U meni sada sve je tiho.
Ja čekam znak tvoj da se javi.
Ja čekam budno, čekam žudno;
Ja bdim u jednoj višoj javi.

Neznana, to je noć tajanstva;
Čeznuća putuju po tmini,
I ovaj osmjeh na mom licu
Primit ćeš negdje u daljini.

D.Cesarić



Link
Link

Uredi zapis

31.12.2010. u 21:52   |   Editirano: 14.09.2011. u 19:44   |   Komentari: 0

balada o vuku



Ja sam vuk. Progonjen. Izdan. Grebem svojim oštrim kandžama po ljudskim srcima. Tražim razlog svoga postojanja. Ja sam vuk. Slobodan. Neuhvatljiv. Zvijer sa krvavim mjesecom u očima.



Ja sam vuk sa preplašenom srnom u unutrašnjosti.

Ja sam košmar svakoga vuka. Tuga koja se prenosi s koljena na koljeno. Crna je šuma moj ležaj. Oštrim zubima grizem zalutale putnike. Ovce prerušene u ljude. Ja sam vuk bez čopora. Bez potomaka. Bez domovine. Sipaju otrov u vodu kojom se napajam. Truju zrak koji dišem. Ja sam pitomi vuk sa pritajenim bjesnilom u venama.



Ja sam vuk koji voli do ludila.

Mrkla noć moja je inspiracija. Trčim, a ne osjećam strah. Krvarim iznutra. Plačem nijemim suzama. Osjećam dah smrti. Ja sam vuk sa polomljenim nogama.
Moja je prošlost moja najgora noćna mora. Basna bez happy end-a. Ne govorim mnogo. Ne poznajem abecedu življenja. Ja sam vuk bez cilja. Nerazumljiv ljudskim bićima. Otporan na mržnju. Izoliran. Napušten. Ja sam vuk sa neprekidnom grmljavinom u grudima.



Ja sam vuk ulovljen u zamku. Nepovjerljiv. Nesiguran. Gutam paranoju namjesto deserta. Moja je dlaka sivilo očaja. Olinjala starost. I tmurni dan. Ja sam vuk prisiljen na ljubav. Silovan i bačen u bezdan.



Ja sam vuk reinkaniran u patnju.

Utjelovljenje crnog anđela. Samoća je moja postelja. Prazna i hladna. Postojanje je moja kazna. Ja sam vuk koji plače. Osakaćen od ljudskih dodira. Prezren i zaboravljen. Ja sam vuk sa crnilom ispod trepavica. Pitom izvana. Na mome vratu stoji oznaka:
Pazi! Ujedam.


ps.
unknow author



Link

Link

Link

Uredi zapis

09.12.2010. u 1:18   |   Editirano: 09.12.2010. u 1:23   |   Komentari: 0