pisati pisma, pričati priče

Znao je da sanja, u snu je znao da o snu se radi. Ali, kako? pitao se, jer u snu je bila i ona, potpuno budna.

Zbunila se: - Kako si me dozvao? prošaptala je.
– Nisam te zvao, sama si došla, odgovorio joj je što je glasnije mogao.

I tako budna, čula ga je. Odlučila je izaći. Iz sna. Nije joj dao. Dok joj je opipavao prste svojima, čudio se tvrdoći zglobova, malim noktima stanjenim na vrhovima, shvaćala je kako je rekao istinu, došla je sama, ukoračila mu u san kao u sobu koju je nazivala svojom. Da joj je netko rekao kako se to može, kako se može dijeliti san kao prostor, razdvojiti ga na dvoje i spojiti u jedno, ne bi mu vjerovala. Koješta ne bi vjerovala, ali s ovim je muškarcem sve bilo moguće. To ju je uplašilo. To ga je probudilo.

I tako je svanulo u gradu koji više nije mogao zadržati nijedno od njih.

potom slijede ilustrirani Biblijski prizori..

Dragi DD, očigledno te Iskrica nedovoljno zapošljava kad uspijevaš mudro prokomentirati svaki blog:))))

uistinu lijepo :)

eto vidiš..i urogenitalka kaže da je ovo lijepo! naravno, po nekim njenim mjerilima?..

naravno Dida, pa neću valjda svoj komentar pisati po tvojim mjerilima....

To ju je uplašilo. To ga je probudilo.

Drugi grad :-)).