Sound of Silence

Pročitah jedan tekstić i toliko mi se svidiJo da gs moram sa vama podijeliti. :)


Jednom sam pročitala da je ljepota uvijek jednostavna i da njena jednostavnost nije drugo do izraz sigurnosti, kojom ona čvrsto stoji.
Kad vidim mog Prijatelja, sjetim se toga.
On je sigurno najjednostavniji na svijetu. Kad bih ga morala pronaći u gomili krabulja, on bi bio onaj, koji se ne žuri, a brz je, i kad bi još progovorio, njegov bi me glas sjetio jesenjih voda.
Samo se on nikad ne bi zakrabuljio ,a jesenje vode su odviše tužne.

Rado bih mu sve to rekla, ali ne umijem.
Ima, ima riječi, koje se ne mogu izgovoriti.
One su izrasle u šutnji i uvijek dalje rastu,
jer samo zriju ,a nikad ne prezriju.

Moj Prijatelj voli pjesmu.
I ja je volim.
On kaže, da je pjesma bogatstvo onih, koji su zaboravili mrziti, a ljubav im svijet ne prima.
Ne znam, je li tako.
Ali ako je istina-a vjerujem njemu-rado bih dovijeka takvo bogatstvo, da bih poništena od same ljubavi na kraju zaboravila i da ljubim.
Mogla bih tad reći što prije nisam umjela:
Lijepo je na zemlji, dok ima na nj pjesama niklih iz ljubavi.
I blago onima, koje je pjesma upitomila, da se dadu milovati od nje.
On su djeca nasmijana.

(Sida Košutić)



Lijepo spavajte

Vaša Lola

:)

Ah koja lijepa uspavanka:)

auuuu, što lepo sida zbori

uf...uočila sam neke gramatičke greške, al sam lijena popravljat... :))

Lijenost je zauzeta,vadi se na nekaj drugo:)

err...kuha mi se ručak...moram miješat umak u kuhinji... :)))

Jel to onaj umak kaj si me pozvala jos prosli mjesec pa nikak da ispadne?:)

čuj...pravi umak se duuuugo krčka... :)) al zapravo istina je da ja nemam ništa s time...ja tu sjedim, a umak je, ono...perpetuum čisti... ;D

perpetum me podsjeti na onaj vic kod doktora,jesi to mislila:)