Sound of Silence

Sve je nekako utihnulo.
Pomislila sam jutros da možda sanjam neki san u kojem je cijelo čovječanstvo dobilo dopust te otišlo na godišnji odmor na drugu planetu i da sam ja prespavala tu informaciju.

Ponekad mi se čini da su mi ljudi toliko daleki. Pričam s njima, družimo se, no opet kao da pričaju nekim drugim jezikom, kao da ja ne živim na istom planetu sa svima njima. Meni je uvijek sve drugačije.

Pijem kavu u prometnoj ulici i promatram ih. "Kao da su svi s trake ispali", veli moja frendica.
Zbilja neznam što je to što ih sve tjera da si budu međusobno slični.

Ja kao da živim u nekom balonu. Lebdim oko ljudi i sve se trudim biti dio toga svijeta...a ne mogu. U toj tankoj opni između mene i njih nalazi se tisuću svjetova koji nas razdvajaju.

Svijet je lijapo mjesto. A i ljudi su lijepo mjesto. Samo još treba naći prave koordinate.

draga, dobro došla u moj svijet:)

zar nije ljepota upravo u razlicitim svijetovima? ili percepcijama u kojima se mozes naci?

je, Preach. :) ljudi su zanimljivi. samo se ja uvijek osjećam kao turist na Zemlji. daleko od svoga doma. hm...mogla bih ja još puno o tome...ali neću... :)

I ti si dozivotni student...bas mi je drago da nas ima jos:)

eh Marino...baš si svima moral otkrit da još nisam sve ispite dala... ;D

Jebiga,ti bar dajes....ispite...ja ih nisam sve ni upisao pa se pravdam da ih nit ne trebam poloziti...dakle cega nema u indexu bez toga se moze:)

no hajde, ako imalo citas blogove, novine,. gledas televiziju, promatras ljude oko sebe, ne moze ti biti nimalo zao sto si turist,.. mozda malo sto se osjecas kao pale sam na svijetu:)

o nije mi žao. :) samo bi da nas ima više. :)

jeb'ga, onda se nebi osjecala ko pale:)

Jel ti to zoves na razmnozavanje ili sam krivo skuzio kolace?:)

šta je marino, gladan? ;) @ptič, ovaj prič, bilo bi ljepše da nas ima više koji smo "pali" s marsa. ;))

A kaj je tek sa svima onima koji se PALE na Mars? :D

a da, sjecam se vremena kada sam pustao bovija na ulici, plesao sa nekim na tog istog u istoj ulici,. a onda je dosao rat, pa internet, pa iskrica,. e od onda nekako i sam prizeljkujem ljude koji osjecaju kao da su pali na zemlju,..
samo sve teze i teze se pronalaze,..
nekada je bilo dovoljno pustiti bovija na ulici;)

Preach. A ti si Džeger? :DDDancing... dnacing in the street. swinging, swaying, records playing... :)

jebi se jitt,. mislio sam da pricamo ljudima koji se osjecaju kao da su pali na zemlju:)

Aha.. Pričamo o onima koji se samo tak OSJEĆAJU.. ne o onima koji su STVARNO pali. :D (a sporo vežem končiće u glavi danas nešto :)))

A da.... sigh... raštelala nam se frekvencija schumannova rezonancije. A mi se ne znamo adaptirat adekvatno.

a koja je razlika izmedju onih koji se tako osjecaju i onih koji su mozda zaista pali, osim opasnosti da jednog mozda promatra nekakva "nacionalna" agencija, a drugi mozda zavrsi na opservaciji establismenta?

Ista kao i razlika između tebe koji postojiš od trenutka svog rođenja do ovog trenutka i tebe koji je upravo počeo postojati, sa kompletnim mentalnim sadržajem onog prvog tebe u ovom trenutku.

Joj, ne... Multinacionalne kompanije. Nadam se da se ovo neće pretvorit u raspravu o gmazovima kojekakvim. :D

(jitt, opet krivo čitaš... jitt slaps himself with a large trout)

A ja ne znam o čemu ti pričaš. Jel pričaš o filmu? :) Ak pričaš o filmu, ja se filma uopće ne sjećam više.

(već dugo nisam imao monolog na blogu)

//ToDo: Pogledati nabrzaka čovjeka koji je pao na zemlju kako bi se mogao kvalitetno uključiti u raspravu

OK. Sad više NIKOG nema. Ona luda Lola (LL) je i prije nego kaj sam došel, a Pričera sam otjero monologiziranjem. Al si još nečem priznat da sam s Marsa pao.

(s Jupitera eventualno, al to bi bilo prilično nemoguće, s obzirom na gravitaciju mu)

jitt :DD hihi. ja sma si išla kuvat špagete. i nijesam očekivala nikog. a kad ono, viđe, ti i ti pričate. jel da je guba pričat sa sobom, jel, jel? uf. znaš, u biti, nije to loše. moji zidovi su počeli čak bježat od mene već i još malo pa ću imat i veću kuhinju.

xexe... :)) Da, a ima to i svojih loših strana. Ne znam kak je to kod tebe, al meni zna bit dost naporno pričat sam sa sobom, jer mi je sugovornik toliko tvrdoglav da potrošim sate i sate uvjeravajući ga u nešto i kak nešto treba bit. I na kraju skužim da je svo to vrijeme potrošeno uludo. xixi :)

ja sam jednom pričala naglas i nisam skužila da mi je stari u susjednoj sobi. pito me jesam li ja malo poludila... :D :/
a jednom sam isto naglas pričala nešt o mami mi dok je ona spavala blizu mene i nakon nekog vremena skužila da ja, ono, pričam, a ne u sebi mislim...ehm...nda. nije mi ništ rekla ujutro. nije čula. a i bolje. jer smo je ja i ja debelo ogovarale. nda. idem usisat još ovij nekoliko špageta...

:DDD A meni se događa suprotno. Često znam mislit da pričam, a u stvari ne pričam, tj. PRIČAM, al ne na glas i onda mi skroz čudno kak me sugovornik ne kuži. Zakaj se postavlja toliko pitanja? Pa da kaj trebam crtat sve? hihihi... Mislim, kad pričamo ja i ja, onda nema takvih problema.... ..UGLAVNOM nema :D

ma u biti, uvijek velim da se ja i ja najbolje kužimo. drugi niš ne kuže. ja izvalim nešt smješno i onda se ja i ja smijemo, a drugi me gledaju i češkaju se po bradi i vele "ček, znaš, imam frenda koji ima frenda koji je psihijatar..." xixi...uh. teško je danas bit ja. i ja. mislm, kužiš. điz. fakat idem malo razmislit o sebi sad...

It's true. Teško biti ja u današnje vrijeme. A vidi sad. Kak smo na kraju postali ontopik. Dualnost individualnosti u modernom društvu.. hihi.. hmm.. samo ne znam koja bi onda bila treća točka. :)

tri(vi)jalnost individualnosti u modernom društvu? :))

:)

Joj.. to je sad onaj dio kad mislim da pričam. A to je zato kaj su izvadili iz mene osobine noćnog ćuka :) te me učinili takvim da mi se počinje spavat po mraku (čudak) :D Pa ću ti i ti laku noć reć sad reć ja i ja sad.. (makni riječi koje su viška... ja i ja sad stvarno više ne znamo)

stvarno ste ti i ti čudaci. spavat po mraku... ja se ugnjezdila u stolici i gledam si najdraži film. sa životinjama. :) evo, telepatski ti želim laku noć... :)

Ha, znaci ima nas jos sto provodimo noci ociju otvorenih, osjecajuci se kao da smo posjetitelji na ovom planetu! In that case-pozdrav ekipi!
:-)

REALNOST je jedna ,a svako umišlja ono što ga čini sretnim ...

Čovjek ne može nigdje 'SLETITI',
bez LSD (trip)...blage halucinacije ...