svemirska ljuljačka

ona:
uzlazi to jutro
ispod oblaka
iznad pogleda
uljuljano umiveno umišljeno
miriše na plavo i miriše na sivo
miriše na drveni stol i morsku sol
kratke uvojke i sjetne poglede
pjevuši to jutro skrivenim cvrkutom
korača meko i polako
uzmiče tama oko šumara
pobjeđuje novi dan
preko slova na jastuku
sve su dulje sjenke

on:
miriše svježe pokošena trava
okupana savršenom rosom
šalica tople kave u ruci
uživao sam jutros u dvorištu
a ti
upila si ovih dana
sve vjetrove sjevernih mora
svježe, daleke
strme litice, mirise mahovine
iz oka predrage gošće
iskonski početak svega
vidim na obalama tvojim

U šumici cvatu mlade ruže,
Milo grmom zelenim prosute
Rosa božja kitila im skute,
Ljuljajuć se s povjetarcem druže.

Da ih miloj tražim, oči kruže;
Kćeri zore želju moju slute,
Slatko s’ smiju prijatno nagnute,
Da prekrasne većem krasu služe:

Kad se netom bujni grm otvori,
A ljubovca oči pune slasti
Na me slatko smiješeć’ se obori.

“Čemu cvijeća, čemu teškog truda?
Sama ću ti ljupkom ružom cvasti.
Mila, vjerna, svako doba, svuda!

A.Š.

Neki početak miriši...

gle...heidi...
jebote...već bi školu trebal osnovat...

opusti se...izađi iz granica
napiši točno ono što osjećaš

do sad nisi...al imaš potencijala.

hmmm djuro moj
pišem baš ono što osjećam. a i on ))

wasyxde.... u šumici... ))

@melkio...nekako smo danas sličnog sentimenta
a od početaka...ne možeš ni burek napraviti )))

Pa da...
Recimo šipak...