Svitci s asfalta

Autor: Cody William

Čitav život vjeruješ u znakove. Podudarnosti. Sinkronicitet (ah kako velika riječ!). Intuiciju. Odjednom ti se učini da ih više ne znaš čitati. Potpuno su nerazumljivi, krivo ih interpretiraš. Zbunjen si, ošamućen - kao da voziš u magli, vidiš samo do polovice haube. Iz magle slutiš opasnost.

Uhvatiš sebe kako sjediš i gledaš u svoje ruke koje ti počivaju u krilu. Shvatiš kako si pogrbljen, usukan u sebe, stisnut. Ti protiv „njih“.

Ranjiv si. Postaješ žrtva. Strvinari to osjete. Uvijek se sjetim Gregory Pecka u „Snjegovima Kilimandžara“ i hijena koje su sve bliže, i jezivim smjehom mu javljaju da čekaju.. da poklekne. Svijet u tvojim očima postaje neprijateljsko mjesto.

Živo se sjećam jedne žene, na nekom tečaju o odnosima s drugima, koja je stajala iza vrata. Nisam ju vidjela pa sam ju slučajno gurnula vratima. Ispričala sam se, a ona mi je rekla :“Nema veze, mene uvijek tako, ja sam nevidljiva, kao mali, sasvim mali miš.“ Ostalo mi je to u sjećanju, bila sam zatečena. Nije ona bila nevidljiva jer je kao mali, sasvim mali miš – već zato što je stajala iza vrata.

Samo je trebalo promijeniti perspektivu.

Kad ti je svijet neprijateljsko mjesto onda se braniš. Boriš. Napadaš. Ne biraš sredstva i ne biraš bitke. Naročito ne biraš mudro.

Što se najčešće dogodi? Nađeš se u sobi ogledala, kuda god pogledaš, u tebe zuriš ti, s uperenim oružjem. Mahnito se okrećeš i vitlaš mačem i sam sebe ozljeđuješ. Neprijatelj si TI.

Samo treba promijeniti perspektivu. I znakovi opet postaju čitljivi.

Link

„Boriti se i pobijediti u svim našim bitkama nije vrhunsko umijeće; vrhunsko umijeće je razbiti neprijateljski otpor bez borbe“ – Sun Tzu

Sve što čujemo je mišljenje, a ne činjenica. Sve što vidimo je perspektiva, a ne istina.
Ti si to zgodno opisala u gornjem tekstu. Ako si iza vrata, drugačije gledaš nego kada se raširiš na sred vrata i ponosno digneš glavu, kao hadžija :-)

Zatekla si me..upravo sam u nekom slicnom stanju...tj. malo malo sam u nekom slicnom stanju. I..kad smo vec kod toga...hrpu puta sam izlazio iz takvog stanja.. ocito neostecen (nije mi nista..nije mi nista (zakrece glavu za 180°)). Jednostavno sam se stisnuo, pustio da prodje..kao kupac u moru kad ga uhvati grc.

Ovo sa promjenom prespektive, iako puno puta savjetovano, puno puta isprobano..kod mene nije proslo. U stvari, nikad nije potrajalo. Kao ljubomora kod inteligentne osobe... uvijek um nadje razlog za sumnju..iako su cinjenice sasvim drugacije. Ili cviknes i prekines...ili se utopis..i onda odes u ono stanje..sto si fantasticno opisala..s ogledalima.

Ne boriti se - vec si porazen.

ponekad je dobro biti nevidljiv....bar ja većinu vremena volim biti nevidljiv...
i zbilja volim onaj trenutak kad prisilim nekoga da me primjeti...pogotovo ljude koji misle da su predatori...alfe...k....palac...uvjek taj iznenađeni pogled....nisam mislio/htio/znao...
al ja i inače ne mislim da je nevidljivost loša.
umjeće ratovanja je hipstersko štivo....ko knjige o samopomoći....ako otvoriš tu knjigu i otkriješ da ti je svaki savjet novost....bolje da se drugima makneš s puta..
strah ima miris...psi i ostale zvjeri ga dobro osjete....pa i ljudi...
i ja se puno bojim svega....al nekak se i mene boje...
a psi me vole.... :)

ukoliko si posegnuo za oružjem (u nekom od sukoba)
do tada si već počinio pregršt pogrešaka..

i da..
sve se da riješiti bez upotrebe sile

https://youtu.be/Ie3-IVOh7uo

Što se najčešće dogodi? Nađeš se u sobi ogledala, kuda god pogledaš, u tebe zuriš ti, s uperenim oružjem. Mahnito se okrećeš i vitlaš mačem i sam sebe ozljeđuješ. Neprijatelj si TI.

„Boriti se i pobijediti u svim našim bitkama nije vrhunsko umijeće; vrhunsko umijeće je razbiti neprijateljski otpor bez borbe“ – Sun Tzu

to koriste svi petokolonaši i oni koji napadaju

....ta zena (iza vrata), je bila nevidljiva u svojem poimanju sebe i njoj je to bilo ok.
No na zalost ili na srecu ? cesto se 'spotaknemo' bas na te ne vidljive.

https://www.youtube.com/watch?v=C1eEl86rXsc

https://www.youtube.com/watch?v=64yPGTWsI-A

Joj :-)).
Znakovi ili ljudi?
Nekako mi je draže ono kaj dolazi od ljudi :-)).

Čitav život vjerujem intuiciji. Istina, imala sam pokušaja odupiranja "nemoj, pusti, ne znaš ti uvijek i sve , slaži ,prevari ,jednom pogriješi".. hod po žici su bile te bitke, kao u sobi ogledala.

Sad se više ne odupirem , i kad sam u uglu , i iza vrata, tamo sam jer sam poslušala intuiciju, možda , vidjela znak...

https://youtu.be/vtka8rp5feg

Pozdrav svima! :)

Cro, to si dobro sažela :)

Peem, i ja sam u tom vječnom krugu uspona i pada ili ulaska i izlaska. :) Sad jesam li neoštećena ili sam promijenjena... Vjerojatno sam promijenjena. Ha, ne znam, ja priznajem da nisam savršena i da učim. I tako će bit cijeli život.

djuro, nije loše, ako čovjek to bira. I slažem se da se strah osjeti. A da se bojim, bojim se, kako da ne.To nas ponekad i čuva, kada ne preuzme. To što te psi vole, to je dobar znak :)

perce, hvala za muziku :)

romane, romane, romane... kamo si ti zabrazdio. Petokolonaši, partizani, isječak iz "Isijavanja"(?!)... mislim da si promašio bit. Radi se o borbi sa samim sobom.. nema ustaša i partizana, nema lijevih i desnih, nema... I ovi tvoji komentari upravo potvrđuju što sam napisala.

bezi, nije problem što je ona povučena. No upravo nije bila ok s tim. Inače je zanimljivo da sam ju sretala po tim nekim radionicama i tečajevima, željela je izaći iz povučenosti. Onda je prestala dolaziti.
Ali, ovo da se "spotaknemo" na te nevidljive, da, slažem se.:)

Zlice, mislim da su ljudi još teže čitljivi od znakova :)

alis, i ja slušam intuiciju, ali znala sam ju potpuno krivo tumačiti, Vjerojatno onda kad se upleo racio.
Hvala za link :). Jel ti moram reći da idem na Rundeka 16.12? :)))