Svitci s asfalta

Rekla sam sama sebi da neću čitati atma.hr jer me sve više živciraju plitki tekstovi zagrnuti u dubokoumlje. Zalomi se onda neki dobar tekst pa opet dolazim. Zapravo mi smeta kada se Cosmo-liki i „ženski časopis za plažu“ tekstovi trpaju pod duhovnost. Nemam ništa protiv lakših tekstova, nekad mi pašu, ali nemoj mi životnu mudrost svesti na „10 znakova da … nekaj“.

Sad sam malo zastranila, zapravo mi je povod bio članak koji navodi 45 lekcija koje Reginu Brett je naučio život .
Link na članak:
Link

Volim citate. U nekim periodima života, najučinkovitije su mi te kratke forme. Volim i motivacijske postere. Različiti mi različito rezoniraju, ovisi što mi se događa u tom razdoblju. U vremenima teškoća i uznemirenosti, znalo je biti da mi je odgovaralo samo izravno i kratko obraćanje (govorom i pisano). Sve drugo bi me iritiralo.

Uglavnom, u spomenutom članku iz linka, pogled mi padne na citat pod rednim brojem 41: „Bez obzira na to kako se osjećate, ustanite, dotjerajte se i pokažite se.“ Original glasi: "No matter how you feel, get up, dress up and show up." Meni je to inače jako draga motivacijska mantra, zato sam se lecnula. Meni ovo "show up" nije nikada značilo pokazati se, već pojaviti se. U smislu doći unatoč strahu. Bez obzira kako se vidjelo i da li se vidjelo. Ne pričam ovdje o točnosti prijevoda (prepuštam stručnjacima), već o onome kako sam ja to shvaćala.
Meni je ovo u glavi zvučalo kao „ Bez obzira kako se osjećaš, ustani, dotjeraj se i pojavi“. I to u drugom licu jednine. Motivacijski govori moraju biti u jednini. Govoriti MENI i TEBI. Kad je nama, vama, njima, lako se izgubiti u masi. Gubi snagu.

Nije neka velika razlika, ali, ali, ali…. Ne znam, pokaži se zvuči za nijansu više za druge. Pojaviti se za nijansu je više za sebe. Možda su to one bijele laži koje govorimo sebi – ne dotjerujem se za druge, već za sebe. Pri tom, naravno, zanemarujemo činjenicu da kad ne bi bilo drugih, ne bi se ni trebalo dotjerivati.

U svakom slučaju, u jednom trenutku u životu, kada sam se osjetila slabom, bezvoljnom, jedna sasvim mala rečenica mi je pomogla da izvučem iz sebe ono što imam, što je oduvijek tu – snagu. I pojavila sam se (a i pokazala usput).

I tako, nije osobito važno, ali ne volim da mi se dira u parole (haha).

A evo i malo autoironije, u obliku demotivacijskog postera, na temu motivacijskih:






Neka robota, odoh ja na egzotični otok.

Primjetila sam da mi je svaka druga "zapravo".

Zapravo kao Josipi Liasac :)))- Zaprafo

Mislim kako bih i ja to tako prevela i shvatila...kao- pojavi se.
Ok , frka je, ali pokreni se,dotjeraj se, pojavi se ..you can do it!!

Link budem kasnije pogledala.

Možda je to kvaliteta (ili boljka) našeg jezika što možemo iskazati (ili prevesti)iste ili slične stvari na toliko načina.
Tak nam je i sa zakonima,jbga.:)))
No da skratim-kaj te briga.
Pojavi se, pokaži se....ima se kaj viddeti.;)

''Pokaži'' se ili ''pojavi'' se, drukčije, zvuči, ali, istog je značenja,
dakle, na isto se mislilo, kako god se napisalo ili prevelo.

Vama, cure :))

Pelpe, tebi također :))
(nisam te vidjela dok sam pisala)

Mazo,nije problem. Mi i slično mislimo, ne moramo se vidjeti.:))

Točno tako.

hm...i sama ponekad pročitam atmu, čak i podijelim (na fejsu iil tu), ali u stvari ta motivacija...nasmij se...je floskula. koja istina bog često pomogne. kad mi je bilo najteže i najgore, dotjerala sam se (upravo sam aliz ostavila opasku o plesu), izašla van...i vratila se kući, unatoč svog glamoura...još lošije raspoložena. ponekad je i pomoglo! no ne treba od toga radit svetu kravu...jer, kad čovjek postane svjestan svega što jest i što nje, prihvati sebe i takvog...slabog, jadnog, lošeg...oprosti si sve! a najteže je sebi oprostiti...i tada tj. sadda sve više u takvim teškim trenuima upravo se prepuštam sebi..takvoj kakva sam...da to mine iz mene...spuzne...ko što kapi kiše puze na prozorskom staklu...nije to loše, jer ne bježiš od sebe i svih svojih jastava! ne treba se utapat u suzama i sažaljenju, osobito ne u samozažaljenju...ali da si treba dopustit biti u knock dawnu...o da! i onda se treba maziti, tetošiti...tješiti...praštati si svoje loše postupke, prosudbe,, zajebe, tuđe odjebe...dobra je ta pomirba sa sobom! sada više ne idem van na plesnjak kako bih se utješila i odagnala tugu samoće i čežnje...jer sam onda tamo med ljudima još gore čeznula, gledala parove etc etc...sada naprosto idem van kada se želim zabavit, kada želim tugu utopit i maknut...sada idem van "pokazati sebe ili se" ne zbog drugih već sebi za neki gušt...pa onda odem kkupit neku novu krpicu, bacim neki friz...ili naprosto raspustim svoje raspoloženje. o da, znam se razularit u tim svojim...hm hm...važno je da što god činimo činimo upravo ono što želimo (možemo) ma što to bilo? ne treba nužno zadivit svijet, ne treba drugima pokazat da smo dobro...tko ih jebe! bar ponekad bližnje, daljnje...treba stavit na drugo mjesto a sebe na prvo! nije to lakko, osobito nama ženama koje smo građene da živimo, radimo, trpimo za...druge, djecu, partnere...jer se moramo dokazivati u ovom primitivnom muškom svijetu da smo vrijedne ljubavi. a jesmo, bez obzira kakve bile. e to mi je dugo trebalo dok sam shvvatila, prihvatila i eto...živim u skladu s tim! svatko nek nađe svoje ja i što mu treba...ja svoje još uvijek tražim i umrijet ću valjda u traženju? vjerojatn ne nalaženju, al takvi smo mi nemirni duhovi. onda nas priroda smiri..ko evo čitam i gledam ovih dana i. mandića...čitam o j. nickolsonu...oni su u duši još jako živi...al ostavilo ih skoro posve tijelo! mene još nije..al kuca na vrata....ponekad otvorim, ponekad ne...glumim kamenje ovo tvoje sa slike i mislim da me neć vali odnijeti..oblikovati..zarobiti pa onda izbaiti na nekoj obali? tak svejedno gdje...kamen je kamen!

jebeš mene..ja dok ne napišem roman, ništa...al sada idem...kavu sam popila, smračilo se...odoh! (u međuvremenu sam svog ex prvog muža poslala u kurac...to se ne sjećam kada sam i da li sam...dosta mi je nesposobnih ljudi koji se hrane drugim ljudima...nađite si stablo pa brstite)...

Pročitala ih sve.. za večeras meni odgovara ovaj pod brojem 9 !!

jebeš..

ma znam da je isto jezično, zato sam i pisla o tome kako si čocjek prispodobi neke riječi.

haha mai, nekad vjerojatno i treba neke ljude poslati.. nekud. neki ne znaju sami postaviti granicu pa im moramo sami.

alis, ovo pod brojem 9 je uvijek primjenjivo :)

Razmišljam još malo o motivacijskim govorinicima, to je jako rašireno.
Imam osjećaj da SVI to mogu biti u danšnje vrijeme.
I gurui.

Odličan mi je J.P. Searsa, njega obožavam. Čovjek kroz satiru genijalno obrađuje upravo teme pomodne duhovnosti i life coachinga.

Video "The Tony Robbins Experience"
https://www.youtube.com/watch?v=aPI5TexgiXA

Iako, mi je trenutni favorit definitivno: Prancercising
https://www.youtube.com/watch?v=MoRMUzljoAA
hahaha

da mi je znati kako sam uspjela preživjeti i odvaliti toliko sranja bez motivacijskih tekstova
ma, nemam niš protiv da je nekome sve to poticaj na promjene, ali miša mu, u svemu tome toliko ima smeća da se čudim da punoljetni ljudi troše vrijeme tražeći u tome sebe

jutro :)

a da mi napišemo svojih 45? :)

kad vidim ploče sa zakonima...pravilima...uputstvima...savjetima dobronamjernima...
pali mi se crvena lampica...bježi đuro..samo bježi,i nedaj da te itko vidi....
otvorim taj link, pa još vidim sa strane da stres ne postoji......
pa ok.....al ako tak isprevrćeš činjenice/realnost/uobičajne termine ....ono daj malo...
šaraj....

meija kaže da sami napišemo svojih ...nekoliko....

mislim da bi nas pola ovdje bilo inovativnije od tog linka..
a plaćam svima rundu ako ne bi imali zabavnije savjete.

Istina, ima svega. Najviše mlaćenja love.
No ima i stvari koje valja čuti i pročitati i o tome promislit.
Misliti da sve znaš i da si se naučen rodio mi se i ne čini previše mudro.

E, ali sad, recimo link. Nema tu ništa suštinski krivo, zar ne? To i jesu (većinom) neke zdravorazumske postavke.

I, iskreno, nisam baš sigurna da bi imali nekaj puno reći kaj već nije rečeno. Kroz tisuljeća ljudskog postojanja.
Netko to dobro sroči. Napiše knjigu, drži seminare.
Nitko nas ne sprječava :))

I dalje nisam protiv kratkih formi, kada su one podsjetnik (kao što sam pisala). Naravno, ako se tu završi promišljanje, u problemu smo.
Kao i kad sav razvoj završimo na onome šta je moja baba rekla.

Al opet, ja ne idem na nikave propovjedi, nit religijske nit svjetovne, pa volim tako preokretati što čujem. S obje strane

đuro, hoćemo? :)

babs, ti tzv gurui života su samo spretni ljudi koji znaju prodati priču, upravo ono kaj emotivno i ino potrebiti ljudi žele čuti
i zato se na većinu njih narogušim jer njima su tuđe emocije tržišne - zarađuju na njima jer znaju kako

Meni na pragu moje 60. ovakve motiv. recenice nisu nista novo a da nije vec vidjeno ili prozivljeno pa i nauceno. Ali ne misli se stalno na tu , "putem skupljenu mudrost" pa nije na odmet procitati. Jer svatko ce na svoj nacin oformiti taj niz rijeci i tako privuci citatelja i neka...nismo svi isti.

A na zalost da, prodaje se svasta. Zaradjuje se na bolesnima i nemocnima... sto je kud i kamo vece zlo.

djuro, meija, kaj mislite da bi mogli pisat?
motivacijske, demotivacijske, savjete, mudrosti ? :))

Čuj ne znam, da bi iz rukava mogla isipat 45 komada.

Možda bi jednu-dvije iscijedila teškom mukom :)

Eo 1. mudrost:
1. Kad se posklizneš na kišnu glistu, budi zahvalan. Mogao je biti pseći izmet.
Ova je besplatno :)))

aj da vas čujem

I nemoj da mi neko unakazi moju parolu "bez obzira kako se osjećaš..."
hehe

babs, izazov prihvaćen s moje strane! :)

jedna s moje strane, za početak, primjenjiva (i) za blog: štogod napravili, uvijek će biti onih koji će vas kritizirati ili tapšati po ramenima. samo o vama ovisi kaj će se na vas bolje i brže zalijepiti i zakaj jedno ili drugo

;)

Mogu ja jednu..moguu?
Bolje nit mrtav pijan nego mrtav trijezan.
Eto,jesam :)

....bit s ne nit..

dobro.

možda je najednostavnije da pišem u obliku odgovora....
a kasnije ću dodati nešta svoje...
da se razumijemo...odgovor mogu napisat na bilo što ...pjesmu..vijest....osmrtnicu...

1. Život može biti lijep, ali teško može biti fer.

2 Kad ne znaš kud ćeš ..zakorači... možda imaš sreće...a možda si upravo nešta slomio.

3.Život je govno ..ako ne osjećate ljubav i mržnju.

4.Izgledajte blesavo...jer svi će vas doživljavat preozbiljno. (ne baš kao jimi....on se pretvorio u imbecila)

5.Ne daj da ti naplačuju zrak i vodu....zemlju po kojoj hodaš...iako je već možda malo prekasno za to....

6...kad smo već kod imbecilnog... složi se da se ne slažeš ????? what the fuck ??

7. plakanje u grupi je vrlo terapijsko....je ....a onda se čudimo kad se pojavi charles manson...ili ona budala u norveškoj..

8. E tu bih zaista mogao reći puno.....al mi se ne da toliko psovati....

zaista mi je sad muka....a nemam volje za šaljive komentare...ne danas i sad...

Bakljice...ja ostavim jen šarmantni osmjeh kao motivacijski poticaj :)

Dobro je, pršte savjeti :))
Istinabog, djuro je prešao na de-motivacija stranu :))

ne