DeGa

Ti ne znaš moju priču, ti ne znaš moj san i ne znaš moje jutro. Ti samo slutiš drugačiji titraj. U danu koji zori plodovi su tako obični sve dok im se ne počnemo diviti. Tada i zvuk dobije boje, tada i svjetlost raširi glazbu, a neke davne riječi pjesme učine nam dan posebnim. Možda će nam se učiniti da netko drugi je to izazvao, učinio da se sreća rascvjeta, no ipak, mi smo to dozvolili. Mi smo u oku tog promatrača. Makar, i netko drugi treba oči nasmiješiti. Tada se ljepše divimo danu.

Slađana Bukovac:"......jer ti ne znaš govoriti ništa osim riječi... da si i kad si tu / za mene jednako nedostupan... Kao da razgovaram sa sarkofagom...."

Googlala sam "ti ne znaš+ poezija", pa mi je našlo Slađanu Bukovac i njenu zbirku poezije. Nema drugog razloga za gornji komentar osim slučajnosti- podsjetilo me na poeziju.

Pasemi ne zna, ili ipak zna, :)

Plastična samoljepljiva vješalica za objesiti fertun jedino je što nemam, a htjela bih imati.

Slučajnost. Napisano je jutros kao uvod u duzi prozni dio
Evo budem ga sad mozda i stavio.