POSEBNA MAMA

Sigurno ste čuli za djecu s posebnim potrebama. Najneadekvatniji, da ne kažem najgluplji termin koji se koristi. /obzirom da radim i živim s njima pravilni izrazi koji nisu diskriminirajuću su djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom/ E, ta djeca imaju mamu. Posebnu.

/ovo je skinuto s jednog srpskog portala pa sam prevela tekst na hrvatski jezik...ali smisao je ostao isti/

To je ona koju gledaš razrogačeno dok joj se dijete otima i misliš da ne vidi tvoj pogled. Vidi. Njeno dijete ima “posebnu” potrebu da vidi, čuje, razumije, trči...al ne može. Ona vidi kad vučeš svoje dijete za rukav i šapućeš mu da se skloni. Vidi i kad se praviš da ih ne gledaš u tramvaju. I kad zahvaljuješ Bogu što nisi na njenom mestu. I pravi se da ne vidi. Ona pažljivo bira poklon djetetu svog prijatelja. I pita se, naravno da se pita, zašto njeno dijete ne može čitati iz te knjige ili trčati u tim sandalicama. Ona odavno ne osjeća umor. Nikada je ne boli glava. Sve stiže. Smije se. Voli sex. Ne potcjenjuje život. Nosi sunčane naočale i kad je oblačno. Ne plače. Ne računa se ono kad odvrne sve slavine u kupatilu da je nitko ne čuje. Ni ono kad joj suze sprže trepavice prije spavanja. Nju ćeš teško slomiti. Ona ne prezire muža ako ne zarađuje dovoljno jer zna sve životne cijene u kunu. Ona je najlepša na susretu generacije. Ona gleda kroz prozor na roditeljskom sastanku dok učiteljica priča jer se ništa ne odnosi na njeno dijete. I ostaje poslije roditeljskog. Ona je utrenirana kao specijalac. Ne smeta joj kiša. Voli kad sve utihne. Često se pita gde je pogriješila. Ne vjeruje u sretan kraj. Ona priča s neznancima kao da ih zna čitav život. Nju je teško voljeti. Ona ne zna kad je dosta, ali zna kada je kraj. Ona je tebi posebna, a sebi sasvim obična.

Stavila sam ovaj status da shvatite da od svakog problema ovdje netko od nas ima još veći. I ja se ponekad tješim da od mog djeteta postoji dijete s težom dijagnozom...i kada mi je teško...kažem...on je smisao moga života...zbog njega moram biti dobro.

09.02.2016. u 7:13   |   Dodaj komentar

Prevela tekst na hrvatski.

Jebote stvarno se svijet sustavno debilizira.

Autor: love_and_jazz   |   09.02.2016. u 8:28   |   opcije


imam nekoliko baš takvih prijateljica
potpuno ih razumijem
za razliku od većine
masa je oduvijek osuđivala
ne pomagala ili suosjećala
mogao bih ovako do proljeća ali dosta je

Autor: yoroboy   |   09.02.2016. u 8:53   |   opcije


jedna takva mama se zove Goga
ali ima i supruga, tatu jedne malene s down sindromom
o njima nitko ne piše. i oni imaju brdo tuge u sebi, ali skrivaju je. znam to, jer ga poznam. takvog tatu...

Autor: meija   |   09.02.2016. u 9:13   |   opcije


odmah ste mi srcu više dragi kada vidim da ste senzbilizirani :-)

Autor: Alex4495   |   09.02.2016. u 12:08   |   opcije


Najomiljeniji dio aktivnosti u mom poslu i izazov koji volim je rušenje barijere u glavima drugih. Senzibilizacija prema djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom je dodatna vrijednost svakome čovjeku....ona ga obogaćuje, a ne osiromašuje....ne možete izgubiti družeći se s nama. Samo možete biti na dobitku...

Autor: Alex4495   |   09.02.2016. u 12:09   |   opcije


Bez ikakvih komentara! Tobožnja pomoć služi samo tome da bi zaposleni u tome primali plaću! SVE je u glavi i ako invalid može doći do toga treba mu pomoći, a ako ne eutanazija. Da ne gnjavi i sebe i druge!

Autor: I_started_a_joke22   |   09.02.2016. u 19:50   |   opcije


Dodaj komentar