Čaša polupuna finog crnog vina

Obično nisam nešto uvredljiva, obično se ljudi ponašaju u redu, ako su u redu, što je u redu, i ne ponašaju se u redu, ako nisu u redu, a i to nekako karmički u uredu.

U svijetu virtualnih egomanijačkih fantazija ljudi se često uvrijede, barem na mene.

I danas sam doživjela uvrjeđivanje, ali kako nije prvo, ni zadnje, nemam problem s time. Dakle, primijetiš da se netko boji chemtrailsa, da vjeruje u čistoću sjemena bakice na placu i njezine čiste namjere i mrzi industrijsku proizvodnju (zbog koje je živ on, ja, i općenito civilizacija postoji, jer da je do kupusa bakice do placa brzo bismo skončali što od gladi, što od trovanja nepropisno doziranim pesticidom) i shvatiš da eto nemaš dotičnih točaka s tom osobom jer da ti se pruži prilika, kupila bi Monsanto i nastavila prodavati pesticide. I na - hej, nisam sigurna da dijelimo vrednote - opa, tura uvrijeđenosti i bezobrazna poruka.

Narcisoidnost? Well, ne znam, pitajte svog liječnika ili ljekarnika. Mene sve manje smeta jer sam oguglala.