ta bula raza

i sudbina nije u našim rukama...bez obzira na puste stereotipne izjave.

ima toliko faktora koji čovjeka pritišću sa svih strana i čovjek se može neki put i na trepavice postaviti...i koliko god pokušavao izbjeći probleme, ne može. tko god je osjećajniji i osjetljiviji, osjeti to jako dobro. fino bi bilo da smo svi debelokošci, kao lobotizirani i da nas ništa ne dotikava.

pritišću bolest, gubitak drage osobe, nedostatak novca, nepošteni poslodavci, kriza u državi (od glave riba smrdi, ne od repa), pritišće ne uspjevanje ostvarenja lijepe emocionalne veze, ne uspjevanje nalaženja/upoznavanja dobrog parnera ili već što tko traži, prijatelji za koje smo misliti da su to, a onda nam zabiju nož u leđa nakon par godina; kad više ne možemo fizički sve sami, a nema osobe/osoba koje bi nam mogle iskreno pomoći; selidba, itd.

a onda i neki drugi problemi, koji nisu ogromni naizgled, ali mogu čovjeka dovesti do vrlo teške situacije. Npr.: kojeg god majstora pokušavate naći, niti jedan kako treba, ustvari jedan na 1000 je čovječan i zna svoj posao...bilo da se radi o ličiocu, parketaru, keramičaru, vodoinstalateru itd. Popravak bilo čega u stanu/kući ili rad nečega novoga vas može izluditi. koliko god pokušavali ići pozitivno i s nadom da ćemo naći čovjeka koji nije pokvarem, koji drži svoju riječ i koji zna raditi, ne uspjevamo.
na svakom koraku prepreke, a i gadno je to što ima ljudi koje stalno prati smola, ono, do najsitnijih primjera, npr. želimo platiti karticom, kad nemamo gotovine, hitno nam je, a pos aparat u tom i tom dućanu šteka baš na našoj kartici, i da se objesimo, ne uspjeva realizirati kupovinu.
itd, itd, itd.

i da, neki ljudi se u startu rode pod sretnijom zvijezdom od nekih drugih, i ma što radili u životu i kako god se ponašali bilo prema sebi, bilo prema drugima, bit će uspješniji i jednostavno će im se otvarati stvari same od sebe.

depresija, stres, anksioznost se dese kad se jako puno loših stvari nakupi na hrpu, s vremenom nagomilava ili se sve nagomila u nekom kraćem periodu.
obija se i na fizičko i na psihičko zdravlje.


i da, nisam lulek...već sam bila brze ruke i "posudila" nick za blog.

I nije svoje sreće , ali je svoje nesreće.
to vridi za sve one čovikove prijatelje,

Mate Mišo je Kovač, svi ostali su potkivači

a,e a Suzana Kovač iz III b,
sijećaš se nje ,,,

to je ona plavuša, šta je stala u XX divizija,
da to je ona Kovač šta je vozila Hondu cbrx 1100,
kako bi je zaboravija, ta nas je ludila, Pičija ludilo,,,,
po kvrata je za njom išlo na baće ,

A Niko? I njegov brat također?? ...halooo!!

Ni sam nisi svjestan koliko odluka donosiš 'u hodu'..... i svaka od njih je raskrižje koje te dovelo tamo gdje jesi, a nije moralo.........