Soul searching

"Neki smatraju da je tretman šutnjom najteži oblik emocionalnog zlostavljanja. To je kazna koju koriste zlostavljači kako bi se žrtva osjećala nevažnom, bezvrijednom, nebitnom i potpuno odsutnom iz zlostavljačevih misli.

Koristi se kao oblik ne-fizičkog kažnjavanja i kontrole jer zlostavljači pogrešno smatraju da nisu zlostavljači s obzirom da ne nanose fizičke ozljede žrtvi.

No, ponekad na ovaj način nanesu više štete od fizičkih zlostavljača, kažu žrtve ovog vida zlostavljanja."

Razumijem da neki ljudi jednostavno ne znaju da ovako nanose bol drugima. Kako ih osvijestiti?

Možda bolje onesvijestiti toljagom po glavi uz "E vidiš, tvoja šutnja boli ovako nekako".

Ili udarit nogom u jaja (naravno ako se radi o muškarcu).

Fizičko zlostavljanje isto nije rješenje. Uskraćivanje seksa i intimnosti? Isto svojevrsna tortura.

Gdje su ljubav i poštovanje nestali? I što onda očekivati od tih mladih naraštaja da ne kažem balavaca koji se ne žele dići starijima u tramvaju. Od koga će naučit poštovanje?

vrlo zanimljiva tema..
svakome ko je to iskusio

zanimljivo je takođerda se o šutnji tog tipa ima puno za reči :)

https://youtu.be/KRzMtlZjXpU

Ne vidim u čemu je problem. Jel vi to dozvolite nekome da vas šutnjom i ignoriranjem povređuje!??? Ste retardirani????

osoba koja vam radi tako nešto je smeće na dnu kante , pa nećete valjda živjet sa takvim neljudskim stvorom!!??

Naravno da ne. Ništa od toga. Ali često nalijećem baš na takve tipove, jednostavno se u određenom trenutku ugase. Valjda imam dar da stisnem magičnu kombinaciju tipki da odu u taj mod.

neljudska je metoda kojom se služe
al oni su ljudi a ne stvorovi

ljudi koje smo upoznali i zavoljeli

o da, prošla sam to u životu, nedavno! najgore je to što se najprije pitaš što si pogriješio, što si krivo učinio? ali odgovora nema. šutnja je naajgora stvar koju sam doživjela u životu. nema odgovora, ko da lupaš glavom o zid, oči pune suza, ali nema riječi...one naprosto ne izlaz. stručnjaci to zovu ovako i onako, no jezivo je! nažalost, ja se sretoh na kratko, neki s tim žive...godinama, da ne kažem i desetljećima! u pravu si, šutnja boli više od bilo kojeg udarca ili riječi...jer ovo prvo prođe al šutnja ostaje. vjerovala da ju ljubav može nadvladat, pobijedit, but...tlapnja pusta! i onda odustaneš...jer nema druge (ili da se sam razboliš). nažalost, neki ljudi i život provedu u šutnji? ne bih im bila u koži...no možda je njima moja rječitot i riječi...suvišne? nikad se nisam osjećala tako nemoćnom kao pred šutnjom...tu prestaje svo ljudsko postojanje? pa ipak, tamo (u toj šutnji) su ljudi!

da, perce, osobito je teško ako smo dotične "ćutavce" zavoljeli!

kao i obično, o pravim temama i mi ovdje šutimo. lakše je govoriti kroz hi ho tiće!

jadranko, ne bih se složila da su to neljudski stvorovi. dapače, oni imaju bogat i prebogat svoj unutarnji život i treba im samo pomoći. svaki ljudski stvor kome treba pomoć, drugi čovjek bi trebao bit kompetitivan i pokušat pomoći. ne samo za svoju osobnu korist već za dobrobit čovjeka. jer tko zna tko će i što će nama sutra trebati? neki baš najviše emocija izražavaju šutnjom. nažalost, često smo gluhi i slijepi na drugačije "potrebe", izražavanja sebe. najlakše se čuditi narkomanu, alkiću i sličnim bolesnicima i ovisnicima...neki ljudi imaju takve depresije da se ne mogu i ne znaju nositi sa životom. mi neki kukamo svaki dan (ja npr na blogu) al zato imamo slobodne emocije, duh, tijelo...oslobađamo te svoje "zle duhove iz boce" i puštamo ih da slobodno lebde nad nama. normalno, ponekad nas i poklope, al i odu dalje....svi mi bi htjeli biti slobodni i živjeti, voljeti...čak i oni koji misle da to ne bi! imanentno je čovjeku da je socijalno i društven biće, dakle dar govora je božji dar čovjeku...ali neki ga ne mogu nosit (traume iz djetinjstva, rata, nesretnih ljubavi i ostalih pizdarija koje se zovu život)

Stvarno bi se o temi "šutnje" kao tretmanu koji pojedini ljudi (možda i nesvjesno) koriste moglo puno pisati. S različitih viđenja, spoznaja, iskustava. Bez obzira o kojem vidu se radi, teško je generalno ocijeniti i dati mišljenje. Jer ljudi su jedinke, imaju svoje osobnosti i varijacije su od slučaja do slučaja. Mai je ovaj zadnji komentar vrlo lijepo napisala. ne znamo što drugi u sebi nose, i gdje su im "okidači" kad umjesto riječi...nastupi tišina koja boli. I sjetih se nekih tako usputnih fraza...Šutnja je zlato...Branim se šutnjom. Eto, toliko ...

al najgori su oni koji se ne brane kad ih šutneš nogom...il novinama...
ono...kad ga jebeš u zdrav mozak....govoriš mu kakav je...kakav bi trebao biti...
a on šuti....
pričaš mu o njegovim lošim higijenskim navikama....a smeće samo šuti...
pa mu ljepo objašnjavaš kako je neinventivan,loš u krevetu,a i van njega....
a on šuti...mamicu mu zlostavljačku...

naravno da ga treba nogom u jaja...
ja kad vidim nekog da šuti,odma mi dođe da mu zube skršim metalnom palicom,pa nek šuti onda s krvavim osmjehom,
ti'š mene zlostavljat....

je,je ti su najgori.....
gori su samo oni koji ne razumiju zašto netko šuti...

Djuro šutnja o kojoj ti pričaš je obrana od verbalnog zlostavljanja. Šutnja o kojoj govori moj tekst je ona kojom osoba manipulira s ciljem da omalovaži drugu stranu.

Evo konkretnog primjera o čemu pričam - dogovoriš se primjerice s dragom da ćete večerati doma i da ćeš putem kući kupiti sve što je potrebno za večeru.

I dođeš doma i sve si dobro donio i počinjete kuhat večeru, a ona se nešto duri. I pitaš ju je li sve u redu, a ona zašuti. I ništa ne kaže. I pokušavaš saznati što je, ali što više pitaš to je gore. Do toga da ona u bijesu ili plaču odlazi u sobu. I tako prođu sati, možda i dani da ona šuti.

I onda nakon par dana što se praviš da je sve ok i pričaš sam sebi u bradu, konačno se nešto dogodi da ona mora nešto reći. I onda konačno se ta komunikacija vrati na nešto normalno da bi konačno rekla da ju je pogodilo što tu večer nisi donio i buket cvijeća ili barem ružu. Jer to bi bilo romantično.

Razumiješ sad o čemu pričam?

Ne bih se mogla svađati s tipom koji šuti. Mislila bih da mu nisam zanimljiva. Ili još gore, da mu idem na živce pa se pravi da me ne čuje. ne vidi. Da ne postojim. Otišla bih od njega. Šuteći.

ne ,ne razumijem....
ako očeš da te netko razumije,onda trebaš napisat to i tako...da te netko razumije...
a šta se tiče tvog zlostavljača...
čije zlostavljanje je zaista benigno...moraš priznat...
ljepo ga od...praviš...i potražiš novu srećicu...
jednostavno...
a ako ga baš jako voliš....onda šuti i trpi...

Vecer :-:-)
Ja bi nekaj rekla
A to he da she malo punk razbacujete pojmovima...
Anime...obicna stvar kao sto he pokusaj....obicne emocionalne ucjene vi odmah etiketirate zlostavljanjem....ej an da malo smanjimo ribu , a?

BTW djuro he zlocest, her prepricava nest name vrlo los basin...I jos she kao ljuti, zakaj to nine jos gore nego sto he
Rijeseno
Eto djuro...ask the neko nine skuzio ja jesam :-(

Pitanje je kako osvijestiti u ljudima da se ponašaju na način koji šteti drugima, a šteti i samom odnosu.

Djuro je napisao nešto vrlo bitno - napiši onako kako ćete se razumijeti. Problem u ovome je što nemamo svi zajednički jezik. Iako pričamo svi isti hrvatski, ne shvaćaju svi sve na jednak način. I stvarno ne znam kako djuri ovo objasnit da shvati, kao što niti nisam znala objasnit svim svojim manipulatorima kako boli njihova šutnja.

I jedino rješenje je bilo maknuti se. I zatvorit priču.

Čiča miča, gotova je priča, laku noć!

Grozno mi ovo tipkanje all valjda CE se skontati

Dakle...emoc.ucjena sutnjom he samo emoc. Ucjena...her osoba jedino a toboz
Moze tako uspostaviti kontrolu NAD drugom
Pa Honda ova drugs Mora cupkati...izmisljati promisljati sto Sam I Kara Sam...Ali to he prvenstveno nauceno il I odraz nemoci da she iskomunicira problem :-(

I sad imamo nekoliko problema a to he obicna emoc.ucjena tijekom koje se samo pokusava izdominirati Tim nekim...a da cupka oko has, ispituje gdje je I sta je zeznuo


Ko u onom vicu...Huston we have a problem
A odgovara OK sta je problem??
Sutnja s druge strane.... :-) :-)
Pa daj reci, pls pls
I onda on a odgovori znacajno
Dobro ti znas u cemu je je problem :-). :-).
E to je tak :-). :-)
Ali alooooo to nije zlostavljanje...

A da IMA zlocestih namjera IMA :-(
Ali to ondA vec granici as tihom agresijom it'd.

Uuuuu kako me ovo nervira... a ne diram postavke, nije moje :-( fck

I da treba staviti ruku na srce I prihvatiti da smo makar jednom, makar na kratko I mi to barem pokusali... al neko shvati da te igre nemaju smisla a neko IH igra I dalje :-)

I ovdje se opet umijesalo mala zbrke
Sutnja zbog osobnog karaktera nije zlonamjerna... iako povrijedjuje
Ali nije tu zbog m#licioznosti ni zbog neceg osobno uperenog kao neke poruke koju cu ja onda kao shvatit... vec je osoba takva... e sad zakaj eh
IMA razloga I izgovra I psi.problema itd its.

Eto cak sam I skontala... al prevec tipkanja I potvrde bljak :-(

Zzzzzzzzzz :-) :-)
Pokusala sam malo rec da ne odzujite...
A sorry jeste
Idem.... stay well :-)

Ladonna, uzalut ti trud, ali svaka čast.

Tretman šutnjom je oblik pasivne agresije i psiholozi ga smatraju emocionalnim zlostavljanjem. Pa probaj s njima to argumentirano raspravit. Hvala na pokušaju :-)

odri, ja sam pak tvoj zapis shvatila da pričaš o onoj šutnji koja je dio patologije. kada čovjek šutnjom reagira na izvanjski svijeet, te kad je u stresnoj situaciji (bez obzira jel ga netko verbalno napada, jel to situacija koja je stresna i sl) reagira šutnjom. kada čovjek na obično pitanje (koje mu je možda neugodno ili vezano uz neki stres) naprosto šuti i ne može odgovoriti. ove šutnje iz partnerskih svađa nikad nisu bile moj đir. ja mogu evetualno odštjeti i duriti se par sati, al drugi dan sve pod normalno. fakat, durilice su mi uvijek išle na živce i uvijek ih je bilo u mom životu..neki tako ucjenjuju i rješavaju konflikt. ja sam uvijek za razgovor pa makar i neugodan. on će nas prije istina odvesti možžda i tamo gdje nismo htjeli doći jer istina često ne oslobađa,, ali bar ćemo znati na čemu smo. šutnjom se ništa ne rješava...dapače, problem postaje veći dok nas ne preraste. zašto muškarac ženinu želju i potrebu za saznanjem istine glede njihova odnosa kao udarac u jaja, nikad mi nije bilo poznato? u stvari, često sam se pitala...nisu li muškarci istinske kukavice za nosit se sa životom? oni mogu ratovati, piliti, šarafati al su pomalo hendikepirani kad treba razgovarati? dona je to lijepo objasnila...i bilo bi lijepo da o tome pričamo i ovdje..kako prevladati šutnju u partnershipu...kako komunicirati i razgovarati. očito svima nama koji smo ovdje to nekako baš i nejde! ili ne slušamo..ili ne čujemo...ili pak nemamo što reći. barem dok imamo partnera? kad ga nemamo, nemamo niti o čemu niti s kime pričati.

Ili ne slusamo da bi razumjeli, nego slusamo samo kako bi odgovorili.

Treba znati kvalitetno komunicirat. A gdje to naucit?

Pa da. Pođimo od sebe...

đuro, u ovim letima mi smo poput kompjutera koji je nafilan svim i svačim...i više gotovo da ne možemo nanovo procesuirati? sve same pretpotavke, zajebi, deja vu...to je prokletstvo srednjih godina i starosti. no, kada rastaviš sve svoje na proste faktore i skužiš da je puno previše zajeba, počneš iznova slagat, najprije sebe...a ona se osvrhneš jel ima još netko. no, tu je opet zajeb...previše smo programirani da bi baš samo tako prihvatili preeliku različitost? probamo...probavamo...hm...nejde baš! no uprkos, unatoč...e baš ne odustajem!

šutnja je uvijek znakovita, samo je upitno da li na vrijeme skužimo njeno značenje, u plusu, a najčešće u minusu