Soul searching

Nekoliko se puta ovdje na blogu dotakla tema nasih slabosti, demona. Pitanje je kako naci nacina zivjeti s njima. Tuff kaze treba ih prokuziti i neutralizirati.

Jucer je Amy pisala o zrtvama okolnosti i gospodarima vlastitih odluka, a ja se pitam ima li uopce smisla rasclanjivati ta dva pojma. Svi smo mi zrtve okolnosti - nismo mogli utjecati na to gdje i kad cemo se roditi, niti tko su nam roditelji, u kojem sustavu zivimo, ali nam je na kraju prije ili kasnije dana moc odluke, izbora, barem djelomicno.

Pitanje je koliko zparavo uopce imamo mogucnost odlucivanja i upravljanja vlastitim zivotom? Cesto manje nego sto mislimo, a ponekad i vise nego sto vjerujemo. Prvo se zove iluzija kontrole, a drugo iluzija uzaludnosti. Kao i u mnogo cemu drugom vlastiti nas um vara i u ovom slucaju - daje nam iluziju necega sto nije stvarno. A zasto? Ima li uopce opravdanja? Zato jer smo takvi, ljudi smo, nesavrseni, bugoviti. Svatko ima svoje nesavrsenosti, slabosti i demone. Mozemo li ih zaista prokuziti i neutralizirati?

Od dviju gore navedenih iluzija cesto se uhvatim u iluziji kontrole, kad mislim da mogu utjecati na stvari vise nego sto to u stvari mogu. I kad ne ide onako kako bih zeljela, jos vise navirem, pokusavam na sve moguce i nemoguce nacine okrenuti situaciju kako bih dobila ishod koji prizeljkujem. A to u velikoj vecini slucajeva polucuje bas suprotni efekt.

Sto vise pokusavam nesto zadrzati, to mi brze klizi iz ruku. Ko da stiscem lignju. Najgore od svega je sto znam i to mi je vec neko vrijeme poznato - sto me vise strah da cu ostati bez necega, to su vece sanse da ce se upravo to i dogoditi. Amy kuzi - isto privlaci isto. U stanju straha da nesto nemamo ili da se bojimo izgubiti odasiljemo svemiru energiju "neimanja" i on nam uzvraca na isti takav nacin - ako nemas ono cega se bojis da i dalje neces imati, uzvratit ti na nacin da i dalje to nemas; ako se bojis da ces bez toga ostati - ostanes bez toga. To se zove zakon privlacnosti i svemir tako funkcionira.

Probala sam na razlicite nacine neutralizirat svog demona - sakrivajuci strah, praviti se hrabra, kao da ga nema, ali to se ne moze sakriti. Vidi se iz aviona ako je reakcija iz straha ili je iz ljubavi. Pokusala sam i na nacin da jasno i glasno iskomuniciram taj strah, moleci za pomoc: "nesigurna sam, bojim se da cu te izgubiti. Ne dozvoli mi da pokvarim ono sto imamo". Ali je rezultat bio isti.

Kazu da je najbolji lijek protiv strahova - uci u njih. Al' lako je reci.

kunst: prilagodba!

NE ZNAM KAKA SE DESILO,NI DALI IMAM PRAVO NA TO,
AL U SRCU NE MOGU DA ZABORAVIM ONO TE VOLI.
MOJ NEDOSTIŽNI ANĐELE ZNAM DA SU OVO SAMO ILUZIJE,
TAKO SI MI BLIZU AL IPAK TAKO DALEKO,
ODVODI TE NETKO DRUGI.
MOGU SAMO DA TE POSMATRAM,
DOK MOJI PRSTI LETE PREKO ŽICA SVIRAJUĆI TUŽNE MELODIJE
IZ MOG SRCA.
SAMO ONO ZNA TEBE I ZAŠTO PIĆE PIJEM SAM
I IMAM TUŽNI POGLED UPRT U DLAN.
ČAŠA JE PUKLA PIĆE SE PROLILO KRV JE POTEKLA
AL NIJE BOLJELO JER ŠTO MOŽE DA SE USPOREDI S BOLOM U DUŠI,
KAD MI JEDINA LJUBAV I TRAČAK NADE U ZABORAV RUŠI.

..što ne možeš imati, vjerojatno ti ni ne treba..

https://www.youtube.com/watch?v=IPeUSabDVvY

Teoretski puno znam o tome.
Praktično vrlo teško funkcioniram na taj način.
Zapravo je to sve u glavi.
Treba ne misliti, nego biti.
A i to je isto sklizavo kao lignja.

Um je alat za rješenja, a negativni ego iz uma govori- ja te štitim, predviđam umjesto tebe kritične točke, a zapravo te straši.

Zato ljudi vježbaju ne razmišljati.
S nekim ljudima se ništa ne brinemo, a s nekima se brinemo.
Nemamo povjerenja.

Imati puno povjerenja znači jako se izložiti, a na to će negativni ego opet kazati: Jesi li normalna, zašto se dovodiš u opasnost.

Teško je. Zato je tako intrigantno i zato toliko troši energije.
Ali dok nešto stvaramo, kreiramo nešto lijepo- onda zaboravimo na sve okolo i posvećujemo se kreiranju tog lijepog. Onda je sve ok.

Ja si nekad mislim kako je lako sjediti u špilji i meditirati, ali ajd ti to radi u ekspres loncu npr.

Super ti je zapis.

http://youtu.be/Ea_BFgHQA8k

mljac : ))
ovo sam s procital s otvorenim okicama punih cudjenja pitanja i saznanja istodobno : ))
kak smo svi slicni...tak zelimo biti posebni...
super zapis ....odlican : ))

kao I sto biva kad je nekaj dobro ljudi se prestrase pa se ne otvore....

znaš što je najgore?....sve to znazi,biti svjestan toga i ..osjetiti da ništa protiv toga ne možeš.
ne iz bespomoćnosti ili nemogućnosti,već jer...tako to biti mora...geni,geni,kameni...
i još puno toga što nas je "napravilo" ovakvima kakvi smo....i jedino pomaže reći....
jbga....sve ostalo samo muku i čir na želudac navuče :)

Mi smo biološki. Nismo roboti.
Neki se ljudi ismijavaju ljudima koji svaki dan imaju molitvu zahvalnicu što su se probudili, pa onda kad idu spavati isto.
Ali to je kao čvorić na maramici- podsjetnik.

Imali smo tulum i nismo pozvali jednog kolegu jer je kriminalac. A onda kad smo se svi opustili nas 20-ak, pitali se zašto ga zbog toga nismo pozvali....eto.

hoces reci ...da zato jer sam kriminalac nebi me na tulum pozvala...upitnik
pa kaj svako ima svoje zadovoljstvo : ))
tebe mozda nekaj drugo pali...dosada : ))

nas kaj gorgila osjecam se kak da si mi pljunula na salvetu hiljadu kuna....
povredjeno prodano ali nekak zadovoljno jer si morem kupiti bar 40 vrecica cokolina ....

tebi za tebe.

-sigurna sam, prihvacam se.
- znam kada kako i gdje u svojim svakodnevnim zivotnim situacijama biti u ljubavi sama sa sobom.
-znam da je to sada za mene moguce.

pusa :)