SUCK MY BLISS :-)

Moje dosadašnje iskustvo na iskrici, osobito na blogu, govori mi da sam pravi magnet za razne devijantne tipove, među kojima osobito imam teškoća s razumijevanjem onih koji bi prema mom laičkom znanju spadali u ove dvije kategorije navedene u naslovu.
Čitanjem dostupne literature na internetu, uz napomenu kako nisam liječnik i nije mi to struka, postavlja mi se pitanje kako ih razlikovati kako bih uspješnije komunicirala s navedenim kategorijama, jer je evidentno da je moja atraktivnost za ljude koji pate od ovih poremećaja u mojoj ogromnoj osobnoj energiji koja se akumulirala zbog visokog razvojnog stupnja duha i rafiniranosti duše, zbog čega ih magnetski privlačim, jer pretpostavljam očekuju moju intervenciju i pomoć oko njihovog stanja ili barem dio moje energije koja bi im dala osjećaj blaženstva koji oni ne mogu samostalo proizvesti.

Kako s njima postupati i koje su razlike između psihopata i sociopata?
U tu svrhu kvalitetnije rasprave maknut ću sve navedene kategorije iz moje ignore grupe, kako bi svi mogli iskazati svoje mišljenje i podijeliti svoja osobna iskustva, kako bismo i ovim članovima pomogli naučiti komunicirati na prihvatljiv i konvencionalan način ili ih barem kvalitetnije razumjeli, jer su i oni ljudi, bez obzira na svoje stanje.

Unaprijed zahvaljujem na vašem doprinosu kvaliteti ove rasprave u svrhu zajedničkog učenja o svijetu i ljudima koji nas okružuju.

Ha ha, lukav pokušaj da se natjera dežurne komentatore da ne komentiraju. :)

Ono što sam uspjela razumjeti čitajući literaturu na internetu je:

1-sociopati imaju djelomično razvijenu savjest, a psihopati nemaju uopće.

Međutim, ako se neke razvojne poremećaje ili stečene bolesti može dijagnosticirati pretragama ili uvidom profesionalca u razgovoru s osobom koja pati od ovog stanja, ja bih voljela znati tj. taksativno navedeno pročitati a, b, c, d, e, osobine koje na hrpi čine takve osobe prepoznatljivima s nekom prihvatljivom točnošću tj. vjerojatnošću. Nešto egzaktno, a što se može uočiti direktnim uvidom u komunikaciji s takvim osobama.

Dalje, bih ako tko zna poput natuknice 1, navesti i ostale pod 2, 3 ,4 ,5 i tome slično.
Ja ću nastaviti čitati što ima na internetu.

Zanimaju me dakle razlikovne osobine te dvije kategorije i kako s njima postupati tj. komunicirati kako bi im se barem djelomično pomoglo, a ako ne njima, onda barem sebi.

uaaaahhhh zijev. pa se ti vrati rano doma

može li kakav doprinos drugačije naravi?

ti si zanimljiv lik-volim čitati tvoje zapise-u pravilu si kulturna ali oštra do bola-lijepo bi te bilo imati za prijatelja.strašno za neprijatelja..Za prijatelja u reali-ovdje to nije toliko bitno.

Hvala na svakom pozitivnom doprinosu.
A, ja nisam strašna, nego sam samo nekad osjetljiva i nestrpljiva.

2- psihopate nemaju razvijenu empatiju, a sociopate donekle imaju
3- psihopat se rađa (psiho- dah, duša, necjelovitost), a socipat se postaje (razvojni poremećaj)

4- intenzitet štetnog djelovanja psihopate na okolinu je puno izraženiji kvalificira se često kao neka vrsta kriminalnog djelovanja (nasilje), dok su sociopati manje štetočine i sposobni su biti privrženi grupi, a ljude u životu promatraju kroz svrhu koju ti ljudi imaju u njihovom životu.

http://incoldblogger.blogspot.com/2007/ ... opath.html
Which brings me back to the original question: the difference between a psychopath and sociopath. If you subscribe to the Hare criteria for a psychopath, then you see the conning, manipulative narcissistic liar and user as a psychopath, as long as he or she is completely lacking in remorse or empathy. The sociopath, however, is capable of guilt, caring, building relationships, etc., but only within a certain context. He or she will have loyalties to a specific group but not to society at large. They care nothing for social norms and will break them with impunity if it serves their purpose. So, on the surface, they may resemble psychopaths. However, they might genuinely feel remorse over harming someone within their group or family. They will have a moral code specific to that context: they might not lie, exploit, or manipulate within the group. Thus, they exhibit psychopathic behaviors in certain contexts but not all.

Te tzv "plivajuće" definicije znak su da niti struka nije sasvim sigurna, već nekako nastoji kategorizirati po težini djelovanja na društvo i uzroku nastanka poremećaja (urođeni deficit ili razvojni poremećaj).

http://atma.hr/ovo-ce-vas-zamisliti-sto-je-zapravo-vidio-jedan-saman-u-psih
ijatrijskoj-bolnici/

Gurđijev: "Kada bi vi znali koliko mrtvih ljudi upravlja vašim životima, poludjeli bi ste od užasa; prim. prev.

Tradicionalno afektivne i interpersonalne karakterne crte kao što su egocentričnost, varanje, plitka osjećanja, manipulacija, sebičnost, nedostatak empatije, osjećaj krivice ili kajanje, igrali su glavnu ulogu u konceptualizaciji ili dijagnostici psihopatije. (Cleckley; Hare 1993; Widiger and Corbitt). Ta tradicija je bila prekinuta 1980. godine objavljivanjem DSM-III, Dijagnostičkog i Statističkog Priručnika za Mentalne Poremećaje (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, prim. prev.). Psihopatija, - sa promjenjenim imenom u - antisocijalni poremećaj ličnosti – sada se definisala istrajnim kršenjem društvenih normi, uključujući laganje i krađu, izostancima s posla ili iz škole, nedosljednom ponašanju na poslu i hapšenjem usljed saobraćajnih prekršaja.

Među razlozima koji su bili navedeni za ovo dramatično udaljavanje od korištenja kliničkih zaključaka bili su ti da su lične karakterne crte teške za pouzdano određivanje, i da je lakše odrediti ponašanje koje je tipično za neki poremećaj, nego razloge njegove pojave. To je rezultiralo jednom dijagnostičkom kategorijom koja je bila prilično pouzdana ali sa dubioznom vrijednošću. Toj kategoriji nedostajala je podudarnost sa drugim, dobro utemeljenim konceptima psihopatije.

Problemi sa DSM-III i njegovom revidiranom verzijom (DSM-III-R) 1987, bili su naširoko diskutovani u kliničkoj i naučnoj literaturi (Widiger and Corbitt). Većim dijelom ta debata je bila u vezi nedostatka ličnih karakternih crta prilikom dijagnostike ASPD (anti-socijalnog poremećaja ličnosti, prim. prev.), što je bio jedan propust koji je dozvolio da individue sa potpuno različitim ličnostima, stavovima i motivacijama potpadaju pod istu kategoriju. U isto vrijeme, bilo je veoma mnogo dokaza da su kriterijumi za anti-socijalni poremećaj ličnosti (ASPD), definisali jedan poremećaj koji je bio više iskrivljen nego "realan" (Livesley and Schroeder).

Većina psihopata (izuzimajući one koji nekako uspijevaju da se probijaju kroz život bez dolaska u kraći ili duži kontakt sa pravosudnim organima) ispunjavaju kriterijume za anti-socijalni poremećaj ličnosti (ASPD), ali većina individua sa anti-socijalnim poremećajem ličnosti nisu psihopate.

Razlika između psihopatije i anti-socijalnog poremećaja ličnosti je još više naglašena uz pomoć posljednjih laboratorijskih istraživanja koja su obuhvatala procesiranje i korištenje lingvističkih i emocionalnih informacija. Psihopate se dramatično razlikuju od ne-psihopata u obavljanju raznolikih kognitivnih i afektivnih zadataka. Na primjer, u poređenju sa normalnim individuama, psihopate imaju manju sposobnost u procesiranju ili korištenju dubokih semantičkih značenja jezika i razumijevanju emocionalnog značaja događaja ili iskustava. (Larbig and others; Patrick; Williamson and others).

Stvari postaju još problematičnije kad uzmemo u obzir da je opis anti-socijalnog poremećaja ličnosti (ASPD) u Priručniku DSM-IV (za kojeg se tu takođe kaže da je on poznat kao psihopatija) sadrži mnoge odrednice tradicionalnih osobina psihopatije.

Dijagnostička konfuzija u vezi ova dva poremećaja ima potencijal da nanese veliku štetu, kako društvu, tako i pacijentima.

U mojoj knjizi, Without Conscience, tvrdio sam da mi živimo u jednom "kamufliranom društvu," društvu u kome se neke psihopatske karakterne crte, kao što su egocentričnost, nedostatak obzira za druge, površnost, bavljenje ambalažom ili stilom a ne suštinom, biti "cool," manipulacija drugih, itd. - sve više tolerišu, pa čak i vrednuju.

S obzirom na sve ovo, možemo lako vidjeti da psihopate i oni sa anti-socijalnim poremećajem ličnosti mogu veoma lako da se umiješaju u grupe koje promovišu anti-socijalne i kriminalne tendencije. Malo je teže zamisliti kako oni sa ASPD mogu da se sakriju među više pro-socijalnim segmentima društva. Međutim, psihopate nemaju poteškoća kod infiltracije u područjima biznisa, politike, pravosuđa, vlade, akademije i drugih struktura duštva. (Babiak). One egocentrične, hladnokrvne i nemilostive psihopate koji se infiltriraju u sve aspekte jednog društva imaju takvo rušilačko dejstvo na ljude oko njih, da se radnicima kriminalističke službe od toga ježi koža." 8Hare, Robert D., Ph.D., Psychopathy and Antisocial Personality Disorder: A Case of Diagnostic Confusion, Psychiatric Times, February 1996: Vol. XIII Issue 2)

Evo ako koga interesuju razne psihopatske strukture ličnosti..

Charles Manson - Vacaville 1985 Interview
CODE: SELECT ALL
http://rapidshare.com/files/215790948/Charles_Manson_-_Vacaville_1985_Inter
view.part1.rar

http://rapidshare.com/files/215790969/Charles_Manson_-_Vacaville_1985_Inter
view.part2.rar

Znači, egzorcizam neke vrste, Jazz :))

Tema je jako zanimljiva.
Ponekad imam osjećaj da sam magnet za takve jer žele biti iscjeljeni, ali ja to ne mogu.
Energije imam puno, gotovo je neiscrpna, pretpostavljam da će biti iscrpljena kad umrem jednog dana, ali za sada s energijom nemam nikakvih problema i imam je veliko obilje. Ono što me zanima je svrishovitost interakcije, jer očito je da im energija treba, a da li im pomaže u iscjeljenju ili im je samo neka vrsta fluidne "hrane" za održavanje nekih privida to ne znam.
Ponekad se ljutim, jer nemam uvijek vremena za posvetiti im se, a onda si pomislim kako je to sigurno strašna patnja biti u takvom stanju, pa tražim u njima ostatke onog zrna iz kojeg su se trebali razviti u divnija bića.

ima ih koji kažu jebeš energiju daj tijelo. energija samo komplicira

egzorcizam ili demoni iš
i vraćam se lijepo doma a mrak je i što ću drugo nego misliti si. uglavnom vrtio ono iz riba zvana vanda kad onaj smiješni recitira na ruskom u prizemlju a ona jadna valjda ju uhvatili grčevi pa se valja po podu na katu

Ti se stalno vraćaš kući po mraku.
Kao iz hitnih kućnih posjeta.

Kako na svijetu ima ljudi sličnih senzibiliteta u takvim količinama, pa i ovih što tijela prevrću i svašta, a za mene nema mog para, jer me sve manje vrijeđa, a isto nisam srela, a više možda ni ne postoji ;)

Sreća u nesreći je da se cjelovito osjećam i bez svog para, a iz poštovanja prema tradiciji i mudrosti starijih vjerujem da mora biti negdje tamo u tom prostoru netko tko će me u mojoj postojećoj cjelovitosti pozitivno iznenaditi.
U ovim godinama čak više niti ne volim iznenađenja, a bojat s nekim bojanku za potpalu ne mogu za to isčeprkati niti glad, niti uvjeljivi argument zašto bi to bilo dobro....i eto, onda malo razgovaramo ovako, tipkamo ili što već, mi ovdje, jelte....

hipersenzibilan sam i ne volim se vraćati kući po danjem svjetlu. smeta me

Čak ni iskrica nije bila moja ideja.
Nego, kćerce tebi treba partner.
Da, moš si mislit- evo vrvi partnerima ovuda.

Aha :)
Jel ti nećeš spavati tamo ili te ne smiju zateći.....

Malo sam se zamislila....odlutala sam od teme.
Neće se ponoviti.

ma daj kome je do spavanja? to smo prevazišli nadogradnjom.

Ajme, što me vole :D
Vid, onog što bi jeba admine :DD

pojma nemam da li te vole ili te samo hoće pojebati. možda je i nešto između u pitanju.

nikada mi nećeš moći pojasniti zašto se obazireš na to

u kojoj sam skupini?
( znam da sam bolesnik,samo dijagnozu trebam )

Od nameta nema selameta.