-vrbica-

Uzdahnula sam i istjerala drugo "ja" iz svijesti, otvorila prozor, dopustila suncu da uđe u sobu.
Obasjavalo je sve, šumu, rijeku, drveće puteljak pored kuće, ružičnjak prekriven otpalim lišćem.
Jedino rijeku nisam vidjela, ali sam je čula.
Obasjao je moje grudi, osvijetlilo je moju kosu i vrat i nisam osjećala hladnoću. Bila je to toplina iskre koja je postala vatra, a vatra krijes, a krijes požar, koji se više ne može ugasiti.
Znala sam da ću od tog časa upoznati nebo i pakao, sreću i bol, san i očajanje, da više ne mogu obuzdati vjetrove koji su puhali iz skrivenih zakutaka duše.
Nisam ga vidjela od djetinjstva. Mladenaštva. Ali, nikada ga nisam zaboravila. Smatrala sam se suviše mladom, neukom da se borim za tu ljubav. Bilo mi je to, tada, teško i s preprekama kojih sam se bojala savladati.
Sjetila sam se Trga i trenutka kad sam ga zamolila da potraži medaljicu upalu tik uz obalu rijeke. Čak sam, u tom trenutku znala što je htio reći. Jer on je bio jedan od mladića, koji jednog lijepog dana odu u potragu za novcem, pustolovinama ili snovima. Ja sam htjela ostvarivati ljubav, na još netaknutom tijelu, čekajući da ga pronađe princ.
On je trabunjao nešto o djetetu koje je još uvijek u nama i ja sam ponovno čula glas djevojčice kakva sam bila, princeze koja se bojala voljeti i izgubiti.
Moje drugo "ja", dovodilo me do očaja. U najskrivenijem kutku moje duše, ja sam još uvijek postojala i vjerovala u snove.
Prije nego što je drugo "ja" stiglo prosvjedovati, prihvatila sam izazov, pristala, odlučila preuzeti rizik.
I baš zahvaljujući tome, zbog to malo mene što je preostalo, ljubav me ponovo pronašla, iako je drugo "ja" podiglo barikadu od predrasuda, tvrdoglavih uvjerenja, u jednoj mirnoj ulici u Zagrebu.
Otvorila sam prozor i srce. Sunce preplavi sobu i ljubav preplavi moju dušu.....

;))

dobra vecer, sto bi rekli slovensci :)))
ma znala sam da je to tvoj zapis, malo sentimenti te vuku? :))

Pozdrav vrbi :-)) Osvježavajuće je da si tu :-))

ovca, hvala ti na razgovoru...i ja sam uživala...laka ti noć...:)

ako ti je cilj uzimati, a ne i davati...to nije ljubav
Čovjek koji misli da je to normalno, nikada neće imati pravu ljubav,
niti će je ikada naći. Žao mi je takvih ljudi. Oni nisu u stanju pružiti nekoliko trivijalnih sitnhc,
msle da daju se i cijelog sebe.žao mi je takvih ljudi. Nikada neće upoznati ljubav
A mislit će da su imali vječne i ispunjene ljubavi....

*svaka

Mene svala moja prošla ljubav, kakva god bila, obogati za budućnost...
Zahvalna na tome ...
Pozdravljam te sada.
Guštala sam.
Mah mah :))

Nije meni žao što sam voljela...nedavno je jedna prijateljica da joj je žao što nije kalkulirala više, manje davala, više uzimala...
Ja znam da nije bilo intenzivno, ne bi bilo potpuo i tako lijepo.
Zato ostaju u nama ovakve priče :))

ofca je ne znam...ali očito imamo puno zajedničkih razmišljanja.¸
Ljubav se ponavlja tijekom našeg života, ali amo neke ostavljaju tragove
Ako im mi dopustimo. A često im dopuštamo iako smo jako povrijeđene.
No i to s vremenom blijedi. Samo što smo osobe, koje se ne znaju vračati na mjesto zločina..

Vrbi, sve me strah zašto se kužimo....da se ne poznajemo?
;)

Slobodna, i kad najviše boli, ja vjerujem u ljude i ljubav:)
Samo ne vjerujem uvijek sebi, moram naučiti kočiti...
I nakon svega...sretna iako sam u težem prijelaznom razdoblju...
Možda sam luda ali je tako :)

slobo, i ti nisi daleko od istine...:)
mislim da u tvojim riječima ima puno istine..

visim da se dobro razumijemo ovca....)

Ovco... Ne volim razbijati dobre vibracije u ljudima, ali tek sam došla s "ženske kave" gdje smo se međusobno zasipale žuči... Iskreno, mislim da je i ljubav precjenjena... Ona je fikcija, projekcija tvojih želja u nekoj osobi. Kada se otrijezniš, vidiš da je sve to bio samo... pičkin dim.

:))

ali je moguće, ako ti vunu ne prede netko sa strane...:)))

Nitko ne tvrdi da je lako ostvarivo...

ovca, badave je duboko disati, ako druga strana ne ufvati ritam...:)

Vtbi, ja mislim da je sex precijenjen a ljubav...nikad :)
Samo se trebamo prepoznati, zavibrirati, osjetiti, živjeti i disati za tu ljubav...

pozdrav biska...tipkamo se i hvala ti...:)))

slobo...hvala ti...ipak je pisana od src. Zato valjda
prodire u dušu...:))

odoh, pozdrav, lijepo je čitati te opet Vrbi:-)

kažu da je ljubav precijenjena, a ja mislim
da nije.
Jer uvijek će se naći onaj koji će dušu dati, za ono
žšto mu pruža žena koja ga razumije i podržava,
Samo njigova greška ako to ne vide..:)

Uhh.... Kakva fotka! A i priča je baš onako... fini sentiš :-)

vrbi..ja sam sa malo zadovoljna..samo neka zlata vrijedi :D
na ljubav mislim , jel

ofca...taman kad si našla ofcu koja će te grijati, drugi ju ostrižu..:))
tako da ti i ta teorija pada u vodu...

ovca..ljubav sam ja samo se nemam kome dati :)
dakle...nema tu trgovine, sve je džabaluka

Ajme Vrbi, kupit ću si toplo dekico neka me grije,al to naučit nikad neću!

Vrbi, ja mislim i dalje tako...i da za ljubav treba imat dušu :)
Toplu kao sunce i široku kao šor u mojoj Slavoniji...

ofca...to je nekad bilo..
Danas nema ni ljubavi bez love...:)
Barem nas muškarci tako uče..
Nema koristi...nema ljubavi...

plava, za tebe je mala pozlaćena večernja torbica...:)))
Koliko ti biraš i ona će biti prevelika...:)

Plavušica kako ide ona : Ljubav se ne trži, niti ne kupuje....
:)

purpurna...hvala i tebi što ti se sviđa...:)))

ne kupujem ja ljubav na placu pa da trpam u ceker , jbte
ja bih nešto što je taman da u srce stane :)

*Hendikepirane*
i meni treba nova tipkovnica...ili možda prsti..:)

Vrbice, hvala za fotku............preeeeeeeeeeeedivna je :) Guštam :)

ovca...pa ženama je i primjereno da plaću...barem tu nismo
fendikepirane...:)))

biska...odavno ju znamo...:)))
Ali naša je, uvijek dobre volje i spremna na zeku-šeku...:)

Čitajući vas sada...pomislila sam kako sretna što sam žena :)
Jebate, još ću i suzu pustiti...

ovca...dobro je da u srcu imaš pretince, ladice, da se zna gdje je kome mjesto u srcu..
Ali mislim, da se neka vrata ladica nikada ne bi smjela otvarati...

znam znam Vrbi, lijepa ko slika lukava ko lija moja kuma:-)))

*Čuvam :)

bis...ima slipka svega, samo što se pravi, kako bismo je
mogli tješiti....:)))

Ćuvam...na prstu i u srcu :)
Dobro je imati to mjesto u srcu u koje skriješ i griješ sve ono bitno... kad nije nadohvat ruke i kad to ne mo6e biti a zauvijek je dio tebe...

slipi, sreća je relativan pojam...sad je imaš, sad je nemaš...:)))
Ovisi u kojem je znaku Mars ili Venera.
Kako je ovan postavljen prema znaku plutona i ostale gluposti...heheheh

kumo, kupi novo tipkovnicu, možda ti ne klikne prave nickove:-))))

Ovca...znam da ti vrijedi više nego sve ostalo...čuvaj ga...:)))

hahaaa...vrbi
nemamo svi sreće kso ti :)
na iskricu mislim

može plava..pa žene imaju torbe u koje stane cijeli život,
a kamo li ne tu i tamo koja ljubav...:)

Od svih tih sitničica koje imaju značenje...jedan srebrni prsten ima posebno mjesto.
Nikad ga neću skinuti :)))

*osjećaja*

slipi, obavezno moraš na tečaj "osječaja" ljubavi...
Plača iskrica...garant...:))

da vrbi..još i još
uvjek može više i bolje, jel :)

ovca, ja još i danas imam neke takve sitnice....a imam i uspomene, pa se često sjetim
napisati neki detalj, crticu, pričicu...:))

Una, znaš i sama da smo svi jako osjtljivi čak i na mrvicu sumnje da je netko nešto prepisao. A događaju se slićnosti i slične rečenice. Nema drugog imena za ljubav:

nemrem ja o ljubavi :)...znate mene..o čemu ja :))

plava...hahahha, puna ti je torba takve ljubavi...pa kaj bi ti još?...:))

I ja sam šetala jedne proljetne večeri pored rijeke, preko Korza, kroz park...tražeći Njega.
Dan prije se upoznali čekajući u redu karte za kino.
I sad se sjećam što sam imala na sebi kako s jedva nagovorila tetu da mi posudi crni kožnjak...
Sjećam se grča u želucu...
Znojnih dlanova...
To ljeto, ljeto za sjećanje..
Dugo sam čuvala narukvicu koju mi je poklonio...
:)))

Plava cmoknem te i Unu,na ličeko nek se zna:-))

una...sasvim smo se razumijele...
Medo možda nije povezao tvoj blog kojeg si napisala....)

ljubav ne umire Vrbi ,pogotovo ona koja dopliva po moru ,more je velikoooo a gnjurci dugo žive AKO ih maziš i paziš kad ih pripitomiš:-))

e da je meni doživjeti takvu ljubav pa mogu prema Mirogoju :D

medo...biska je pametna žena...nikad neće dozvoliti da zimu provede sama...:)

Medo, Ja mislim da smo se ja i Vrbica razumjele, odlicno..to malo ili nebih trebalo da znaci tebi nesto ..samo moje misljenje ...

biska...pa ne mogu vjerovati da je gnjurac još živ?
Ma svaka ti čast....:))) dobro paziš a njega..

Vrbi ma daj, tebe/kumo cmoknem na ličeka, dok muško ..hm hm, nije valjda da ne znaš????:-))))

I Bis uz cvijeće čeka zimu. Ima puno posla . tako je kad hoćemo da svakooj grančici bude toplo...

ma nisu to samo biljke Vrbi,jesen je i sad sadim svašta pa mi to prvo palo na pamet kad sam vidla tvoju sliku. i gnjurac je tu i mačketine i kokoši i ptičeki, gemišt neki,svega pomalo:-)))

slipi...ovaj puta neka bude...ajd.....:)

slipka, biska...nije moj blog za žensko cmokanje..:)))
Pa medo je tu...zaboga..:)

i ostalima...ofkors :-)****
bemti...dok vas iscmačem...uhhh

slipka, pozdrav...:)
Malo sam vas se svih zaželjela...:))
Lijepo je opet biti među vama.

Una, ako je slučajnost,onda ti ne treba ono " ili ". Bar si tako ja tumačim ovi priču....

cmok tebi kumo,neka se cmokamo:-)))

vjerujem ti biska. Svatko si u životu nađe ljubav.
Netko čovjeka, netko biljke, netko životinje.
Bitno je da ih neizmjerno voli i da mu ispunjavaju praznine u životu...:)

i mojoj kumi...cmook :-)*

vratija se šime
di je bija?
di je bija da je bija..lipo mu je bilo :)))
cmoook vrbi :)

biljke su zauzele veliki dio mog života, i ...vjeruj, baš mi lijepo Vrbi;-)

Medo većer i tebi...:)))
Krivo si skužio..
Htjela je samo reći da su se sve PRVE ljubavi, nekako tako dog
ađale,
imale su slične početke...:)

biska moja pozdrav...i ti si postala poeta...:)))))

Pomislio sam ( ja grešnik ! ) da Una hoće reći da si ti ; Iva , nešto prepisala od nje, ili....
Ili se samo nespretno izrazila?!
Dobro večer, Iva!

ma vidi vidi ju ,ma kako je lijepo čitati te opet Vrbi dok te sjećanje vozi natrag na prekrasni= šareni breg rijeke:-))

una, da, tako je nekad bilo....djevojke su se teško opirale
ljubavi, bilo ih je sram ipak su mislile na ono sutra.
Znam...danas je sve jednostavnije..:)

takvo vrijeme je bilo, razumijem..

amy...nedaj bože Titanica...hahaha.
Ipak je kod mene riječ amo o rijeci, a ne moru...:)))

una...to je moja priča. Možda malo modificirana.
Ali mislim, da nas je u tim godinama sve slično pogodilo. Slična razmišljaja i nedoumice...

lijepo :)
pozelim opet ponoviti gledanje - titanica :)
smrc :)

vrbice, iskreno ova tvoja prica ima slicnost s jednom mojom ..jeza (prijatna) prodje me kad procitam nesto ovako, slicnosti su slucajne ili

una pozdrav...:))
Pročitala sam danas tvoj blog, pa je i
mene nadahuo. Samo možda o priči još ranijoj....

prelijepo :)

amy..pozdrav..:))
bili smo mladi i tako "nevini"...:)

hrabri uzivaju :)
lijepo ti je :)