& e pa sretan vam vaš dan, muškići..:)

Uredi zapis

19.11.2016. u 19:03   |   Editirano: 19.11.2016. u 19:05   |   Komentari: 92   |   Dodaj komentar

Hebena virtuala....


Virtualne livade, postale su naše omiljeno mjesto obitavanja. Na tim se ekranima razbacujemo riječima ne razmišljajući zapravo, kome se obraćamo. Slike bez tona postale su najpoželjnija opcija komunikacije.
Sami u sobičku, trošimo sate i sate tipkajući rečenice koje nam život znače.Očito je da s nevidljivim sugovornikom lakše dijelimo sebe, jer puno je teže dokazivati se uživo. A možemo se i lažno predstavljati
A danas prolazi i ono što valja i ono što ne valja.
Iako znamo da je svaka roba, oduvijek imala svog kupca, ipak bi prije kupnje trebalo razmisliti o kvaliteti.
No, mi o svemu radije razmišljamo kasnije.
Jesu li naša odgođena razmišljanja povezana sa strahom od razočarenja?
Mora biti da jesu jer da nisu, mi bismo itekako unaprijed razmišljali kakvu robu kupujemo. Razlika virtualnog i živog svijeta upravo je u nemogućnosti provjere. Povjerenje u nepovjerenje izraz je naše površnosti. A površnost je uvod u anatomiju negativnih osjećaja. Jedno od njih su razočarenja.
Kada se skupi puna vreća razočarenja čovjek više nikome ne vjeruje.
Živjeti bez povjerenja isto je kao živjeti u području s pitkom, ali zagađenom vodom.
Ljudi žedni povjerenja ne samo da teško uspostavljaju nove kontakte, nego i stare kontakte počinju vagati.
Ako je povjerenje bilo ključ međuljudskih odnosa, možda bi tako i ostalo, da se u naš život nisu doselile tipkovnice i ekrani.
Zaslijepljeni srebrnim i crnim kutijama, zaboravljamo kako je lijepo razgovarati licem u lice.
Lice je najbolji živući ekran, a ljudski glas tipkovnica emocija. Bez toga, životu smo okrenuli leđa. Zato nam i kvaliteta života, djeluje virtualno. Stroju vjerujemo više nego živom čovjeku.
Strojevi ne smiju biti istovjetni ljudima, ili ih mi koristimo zbog nedostatka hrabrosti da se suočimo sami sa sobom.
Bijeg u virtualnu stvarnost, blijedi sliku o stvarnom životu, a svi sastojci gube na opojnosti.
Podsjećamo na cvijeće, bez mirisa.
Kad prijeđemo svrhu neophodnosti u korištenju strojeva i počnemo slobodno vrijeme koristiti uz mrtve kutije, ne treba se iznenaditi ako jednoga dana budemo sami u krevetu.
Vjerojatno ćemo i zanijemiti. Postat ćemo poput strojeva.
Hladni i nijemi.

Uredi zapis

23.10.2016. u 15:39   |   Komentari: 21   |   Dodaj komentar

A što reći....tko ne zna za šalu...treba ga dobro zahebavati, ali...



Čovjeku je u prirodi, da nameće svoje mišljenja i stavove.
Na zadanu temu, svađalice nastoje uvjeriti sve ostale da su samo oni u pravu.
Najgori su trolovi, koji se pojavljuju tu i tamo i zas....eru svaku temu, ne interesira iz mišljenje ostalih, njihovi životni stavovi, odabiri. Odgovaraju samo na provokacije, pogrešno shvaćaju, lupaju gluposti, a još gori su oni koji na takve gluposti odgovaraju.
Kog vraga dolaze na nečiji zapis, ostavljaš komentare, ako ti se tema ne sviđa i ako nemaš ništa za reći.
Čini se da puno njih ustaje na lijevu nogu, a ne smije svoje hirove prosipati negdje drugdje, pa dođe na blog da se ispuca. Ostali se počnu buniti, pa osatvljaju dojam još goreg od njega.
Uvijek smo blaži prema svom, nego prema tuđem stavu.
A muškarcima je (čast iznimkama) dovoljno pročitati prvu rečenicu, osim ako se ne piše o sexu, a ostalo im je sve bla, bla, bla....
Neki ljudi imaju usta ko vrata od nekadašnjeg yugića, dok ih dobro ne lupiš, neće se zatvoriti.
I ne volim, kad se nekoga sustavno provocira, pokušava izazvati reakcija, a kad do nje ne dođe, danima ga povlačiti po blogu nije razumno, nego kukavički.
Ako netko piše o svojim osjećajima, pustite ga. Pogotovo ženu. Jer sa ženskim srcem se ne igra...sa sisama već može..:)
Jer, muškarac nije star dok može, a žena, dok hoće..
Život je kratak. Danas jesmo, sutra nismo. Svi ćemo završiti 2 metra..bez geometra..
Zašto toliko zavisti, pakosti među ljudima...?
I još sam nešto htjela reći, zapisala sam da ne zaboravim, ali ne mogu se sjetiti gdje sam zapisala...hebi ga, godine....:)

Uredi zapis

16.09.2016. u 16:49   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar

MA BAŠ SU MI SLATKI..:)


Uredi zapis

09.09.2016. u 20:17   |   Editirano: 09.09.2016. u 21:11   |   Komentari: 73   |   Dodaj komentar

CAJKE

Bila sam u Beogradu ovaj vikend.
Domaćini odlični, ponuđena hrana izvrsna, ljubaznost na visokoj razini....
Ne znam zašto, ali domaćini su mi predložili da doživim prave, srpske CAJKE. Prihvatila sam, jer sam otvorena za sve novo i nedoživljeno. Ukratko, evo mog mišljenja što se tiče CAJKI.

Zadimljene birtije, pevaljke u dekoltiranim haljinama iz kojih vire silikonske sisurine, čeljad koja razbija flaše sa svog i tuđeg stola, samo su neke moje primjedbe na "turbo-folk".
Koliko sam uspjela doznati, termin je skovao crnogorski kantautor Rambo Amadeus koji je ovako, otprilike objasnio prirodu ovog glazbenog fenomena: "Folk je narod, turbo je ubrizgavanje goriva u cilindre. Znači. turbo folk je gorenje naroda. To nije muzika, nego miljenica masa.
Kod nas se koristi termin "cajke".
Sjećam se da je ova vrsta glazbe, izišla iz okvira "narodnjaka" negdje početkom devedesetih. To je bila (i jest) glazba lako pamtljivih tekstova, nabijenih vulgarnošću.
Čula sam i mišljenja, da je glavni promotor takvih tekstova bio Slobodan Milošević, kojem je na početku pohoda na osvajanje Hrvatske i BiH to bilo odlično sredstvo da zabavi narod te ga tako drži u pokornosti.
Mislim, da se na Hrvatsku pošast proširila u poslijeratno vrijeme po sistemu "zabranjeno voće je najslađe".
Čini mi se, da su se (neki, ne svi) izložili zavijanju nekih Dara Bubamara, Ceca, Karleuša, Goca.
Posebno su im "zanimljivi" tekstovi. Zapisala sam neke:
"Moja mala, nema prednjih zubi, kad me ljubi jezikom me ubi".
"Jedva čekam, da sahranim majku pa u kuću da dovedem Rajku".
"Suzama sam lepio tapete, kad ti ode i odvede dete"
"Nečeš čak ni pasulj da mi skuvaš, a kamo li decu da mi čuvaš"
"Kuče laje, a ja mislim ti si, otišo si, a sarmu probo nisi"
"Uz vetar sam uvek išo i nikog nisam šišo, od malena radim tako, ja sam rođen naopako"
"Kad bi znao mala, tko li mi te diro, metak bi mu pravo kroz srce prosviro"
"Pijem vino i rakiju vruću, ne mislim na traktor i kuću".
"Selo moje, lepše od Pariza, lepo izdaleka, još lepše izbliza"
"Ako imaš petlju, ako imaš herca, pokloni mi bundu od nerca"

Ove bisere, skupila sam uz svesrdnu pomoć, mojih domaćina, protiv kojih (opet ponavljam) ne mogu reći ništa loše.
Ajd, neka sam i to doživjela u životu. Samo, nije mi jasno zašto se oni ponose ovakvim pjesmama, a potpuna mi je nepoznanica, zašto ih naša mladež u Hrvatskoj prihvaća?
Uz toliko kvalitetan opus naših pjevača (a moram priznati i nekih njihovih), što nalaze u ovakvim tekstovima?

Uredi zapis

30.08.2016. u 17:37   |   Komentari: 31   |   Dodaj komentar

NEMA NIKOGA

Uredi zapis

17.08.2016. u 17:38   |   Komentari: 16   |   Dodaj komentar

Tebi



Tebi, koja vječno čekaš, usamljena noći duge.
Tebi, koja znaš, a šutiš kad sam pored neke druge.
Tebi, moja vjerna ljubo, moja srećo i moja tugo.
Tebi, dat ću srce ludo, sve sam dao nemam drugo.

Tebi, koja suze roniš, a ne želiš da ja vidim
Tebi, koja ludo voliš
Tebi, kojoj ja se divim.
Tebi, pjesmom želim reći, da me boli tvoja tama,
I da će me savjest peći, za sve što si bila sama.

By Stefan
Link

Uredi zapis

11.08.2016. u 18:16   |   Editirano: 11.08.2016. u 18:31   |   Komentari: 23   |   Dodaj komentar

Pozdrav iz Zagreba, tu negdje...cibi će bolje znati..:)

Uredi zapis

10.08.2016. u 9:55   |   Editirano: 10.08.2016. u 20:15   |   Komentari: 36   |   Dodaj komentar

Ovo je jedino stvorenje, koje me bezuvjetno voli...


Kad sam sretna....veseli se samnom
Kad se smijem......podigne uši i u čudu me gleda
Kad sam tužna......liže mi nogu
Kad sam ljuta........stavlja njušku među šape
Kad sam bijesna...miče mi se s puta
I uvijek šuti.............ne prigovara mi

Uredi zapis

03.08.2016. u 18:40   |   Komentari: 60   |   Dodaj komentar