ZAGREBUŠE- nekad nismo nosili bočicu s vodom, nije nam trebala


NA SVAKOM ĆOŠKU BILE SU OVAKVE PUMPE S VODOM.
OVA JE BILA NA JELAČIĆ PLACU
Link

Uredi zapis

10.07.2016. u 19:44   |   Editirano: 10.07.2016. u 20:19   |   Komentari: 57   |   Dodaj komentar

ZAGREBUŠE, nedam na svoj ZAGREB i točka.


ZAŠTO OVA SLIKA?
pa, zagrepčanci će ruzumijeti, a oni drugi?...nije niti važno. Da rasčistimo neke osnovne stvari. Često sam ovdje čitala da neki tvrde da je zagrebački pozdrav "bok" isto što i "bog"...e pa nije.
Zagrebački pozdrav "bok", baš kao niti zagrebački odrezak nije potpuno orginalan, ali je sam pozdrav dovoljno šarmantan, a odrezak dovoljno ukusan, da oba postanu prave zagrebačke vedute.
Donjogratska su purgerska gospoda, navodno agramerski "mein Bucken", krivo ga izgovarajući pretvorila u "majn bokn". S vremenom se taj "moj naklon" pretvorio samo u "naklon", odnosno "bokn" i na kraju samo "bok". Istina je da gospode odavno nema, a "bok" se i dalje čuje u Zagrebu od jutra do večeri, iako ga neki "dotepenci", neki gradonačelnik ili pak drugi, izgovara s "g". To je potpuno pogrešno mješajući taj pozdrav sa starim pozdravima "bog daj" ili "daj bog"

Nikad nisam pisala na ovim stranicama, protiv bilo kojeg naroda, a najmanje o našim Ličanima, Zagorcima, Slavoncima, Dalmatincima, ništa loše i ne bih se to niti usudila, zato što volim svaki kutak naše domovine. Volim dalmatinsku klapu, volim slavonske drmeže, zagorske brega i sve što je Hrvatsko.
Zato ne vidim potrebu nekih ljudi, koji se oglašavaju ovdje, da loše pišu o Zagrebu. Interesantno, a svi bi htjeli u njemu živjeti. Hmmmmm...to mi je ne malo, nego puno...nelogično.

I da završim. Pozdravljam vas pozdravom Serbus (serbus se uz kistihand - ljubim ruke, rabio u prošlim vremenima)
Taj se pozdrav rabio posebno među prijateljima i poznanicima, kao pozdrav na dolasku i odlasku.
Ili ...mogu pozdraviti i sa "adio" (da ne pretjerujem sa purgerskim)...:)))

Uredi zapis

03.07.2016. u 16:24   |   Komentari: 102   |   Dodaj komentar

KAD LJUDI ODU, A PRIRODA OPET DOBIJE SVOJU ŠANSU :))

Uredi zapis

26.06.2016. u 18:32   |   Editirano: 27.06.2016. u 8:35   |   Komentari: 18   |   Dodaj komentar

Nešto romantično...za Lady..:)


Dosta politike..
Link

Uredi zapis

01.06.2016. u 20:12   |   Editirano: 01.06.2016. u 20:16   |   Komentari: 60   |   Dodaj komentar

FRENDICA I JA, NA TEHNIČKOM ZA AUTO....



"Čuj, a gdje su ti velika svjetla i žmigavci?".....
"Kaj ja znam. Tu negdje...."

Ali....AUTO JE PROOOŠŠAAOOOOO !!!!!!

Uredi zapis

28.05.2016. u 20:23   |   Komentari: 56   |   Dodaj komentar

Biiisskkkaaaaaaa...gdje si ?



Uredi zapis

25.05.2016. u 20:10   |   Editirano: 25.05.2016. u 20:23   |   Komentari: 78   |   Dodaj komentar

Malo je dosadno danas.....

Uredi zapis

23.05.2016. u 16:53   |   Editirano: 23.05.2016. u 17:04   |   Komentari: 127   |   Dodaj komentar

STARIMO POLAKO...


Rezimiramo li polako svoj život? Ili je još prerano? Jesmo li odustali od svega? Kako tko....
Ja polako rezimiram, iako nisam odustala...pa si mislim.
Ljubav ne djeluje onako kako to mnogi pretpostavljaju. To nije savitljiv, pahuljasti osjećaj koji ljudima dopušta da umaknu baš sa svime, bez obzira na to što nam čine. Ljubav nas ne čini lakim plijenom za ljude koji nas nepravedno povrijede. Ona prašta, ali samo zato jer je moćna. Ona crpi snagu iz poštovanja i obećanja. Te dvije odlike nas čine dovoljno ranjivim, da imamo potrebu praštati. Ljubav ima moć da vam podari poštovanje prema sebi. Ako sebe iskreno volite, iskreno ćete se cijeniti. A upravo vas vaše poštovanje dovodi u situacije u kojima ste pozvani praštati.
Poštujući sebe, znat ćete granicu do koje mogu sezati uvrede bezobraznih, okrutnih ljudi, čak i ako ih volite. Neke nanesene boli neće biti prihvatljive, jednostavno zato što vaše dostojanstvo to ne zavrjeđuje.
Ne prihvaćamo nevjernost prijatelja u koje imamo povjerenja, ili izdaju partnera kojeg volimo, ili uvrede djece za koju se skrbimo. Takve povrede prelaze granice koje podnosi osoba koja sebe poštuje.
Ljubav je suviše moćna da bi vam dopustila da svu odgovornost za vaše boli pripisujete sebi, kao da ste baš uvijek vi krivi. Ona ne dopušta da sebe predugo pogrešno okrivljujete.
Katkad posegne u vaše zalihe i kaže: "Nema više, previše se poštujem, da bih to više podnosio/la."
Hoćemo li ustrajati u bolnom sjećanju na povredu koju niste zavrijedili?
Hoćete li povredu prevrtati u uspomenama? Kusati njen gorak okus?

Možda sad ...dok starimo polako, imamo vremena razmišljati o tome....:))

sretno svima u Novoj...♥
Link
(iedna stara, dobra sevdalinka...:)))

Uredi zapis

27.12.2015. u 12:32   |   Komentari: 52   |   Dodaj komentar

SLUŠAM TIŠINU


Tišina čovjeku priča najuzbudljivije priče. Kaže, da ono što je iza nas, ostaje kao sjećanje i škola koja će nam pomoći u budućim odlukama.
Često u nekome nađemo nešto, a u nečemu ne nađemo ništa. Zato ne čekajmo savršeni trenutak. Uzmimo trenutak i učinimo ga savršenim.
Vjerujmo sebi, ne zato što donosimo prave odluke, nego zato što smo proživjeli one pogrešne...:)))

Link

Uredi zapis

15.12.2015. u 18:31   |   Editirano: 15.12.2015. u 18:56   |   Komentari: 81   |   Dodaj komentar

THE END : za jedan bod



Hvala svima na dobronamrjernim, lijepim, kritičnim, dvosmislenim subjektivnim i objektivnim komentarima, a najviše hvala mojoj partnerici cibi..:)

Uredi zapis

27.11.2015. u 18:08   |   Komentari: 74   |   Dodaj komentar

MOŽE LI MAJKA BITI SRETNIJA, KAD DOBI OVAKVU POVEZNICU NA "Fb"..?...:)))

"Od svih zena i prijatelja u zivotu, jedino svoju majku ne bih nikada zamijenio!"

Ja sam je jučer dobila i presretna sam..:)))
Majčinsku ljubav i povezanost s djetetom, ne može zamijeniti niti jedna druga ljubav.
Dijete te može razočarati, naljutiti, povrijediti, ali to je jedino stvorenje na svijetu kojem možeš bezuvjetno i oprostiti.
Niti jedan muškarac niti prijatelj ti ne može isčupati iz srca taj osjećaj povezanosti..:)))

Uredi zapis

25.10.2015. u 7:57   |   Komentari: 42   |   Dodaj komentar