ZAVODLJlVA GADURA



Ulazna vrata su bila otvorena. Kao i obično. No, znao sam da nitko neće opljačkati kuću. K njoj se nije provaljivalo. K njoj sam dolazio da bih uživao. Čuo sam šum vode. Tuširala se.
Nisam je vidio danima i htio sam je zadaviti i ljubiti do besvijesti.Bila je to bitka među nama. Bitka ljubavi i frustracije, požude i razdraženosti. Dio mene htio je odmah ući pod tuš k njoj ljubeći joj pritom svaki dio kože. Drugi dio mene, htio je to učiniti brutalno, uzeti je straga, odmah i sada....
Ali najveći dio mene, uživao je u izigravanju voajera. Pjevušila je...možda misli o meni?...vraga misli o meni. Ali nikada se neću zasititi toga da je promatram, u svakoj mogućoj situaciji. A promatrati je golu, mokru ili pod tušem svakako je bilo neodoljivo. Kada me je ugledala, nasmiješila se, zabacila kosu unatrag i zatvorila vodu. Možda se i nadala da ću ući i naći je golu pod tušem. Možda je zato i bila pod tušem.
Uzeo sam je u naručje i odnio na krevet. Kad sam je spustio, ona se uspravila i sjela, a potom podignula noge. Oslonila se petama o rub kreveta, i...raširila ih.
Dragi Bože, ova će me žena uništiti. Brzo sam se svukao. Željela je da legnem na nju. Željela je osjetiti moju težinu. Koža joj je bila hladna od tuširanja, a moja topla od požude. Nokte je zarila u moja leđa dok mi je grickala bradu, vrat, ramena. Ja sam kao i uvijek bio na rubu prsnuća, ali nije mi dozvolila da brzam. Bio sam i te kako svjestan svake točke našeg kontakta. Njezinih grudi uz moja prsa, njezinih ruku na mojim leđima, njezinih bedara oko mojih bokova. Dopustila mi je da joj zarobim ruke i sišem i grizem bradavice, gotovo do granica boli. Nije mi to uvijek dopuštala. Često me je znala izluđivati do besvijesti, a onda bi me jednostavno ostavila na krevetu i natočila si piće, promatrajući me u mojoj agoniji. Ta žena je bila nevjerojatna. Mogla je biti oštra i nježna, vražja i nevina. I ja sam njoj htio biti sve, ali nije mi dozvoljavala.
Kad je podigla bokove, znao sam što želi. Kliznu sam u nju stisnuvši zube od užitka. Na trenutak sam pomislio da ću izgubiti svijest, Ona je zabacila glavu na jastuk i stenjala razmaknutih usana. Gutao sam njezin dah. Oboje smo uživali jedno u drugom otvorenih očiju. Uvijek je uzimala moju ruku i pokazivala mi gdje da je diram. Poslušno sam radio onako, kako je ona htjela. Htio sam joj pružiti užitak, htio sam da joj ja budem onaj najbolji bez kojeg neće moći.
Ali ona je mogla bez mene. Štoviše, mogla je bez svakog muškarca s kojim je spavala.
Nastavio sam joj ugađati dok nije stala dahtati i izvijati se poda mnom, potičući me da se gibam još brže. Osjetio sam kako joj se napinju trbušni mišići i kako me stišće nogama, a njezini povici odjekivali su u mojim ušima.
Sad sam se i ja prepustio. Imao sam osjećaj da zidovi zvekeću u tišini koja je uslijedila poslije. U meni je sve podrhtavalo od želje za njom. Potpuno sam gubio orijentaciju.
Ali, ona je bila zadovoljena i znao sam, vrijeme je da odem. Nikad nije govorila poslije. Nikad nije rekla, je li joj bilo dobro samnom.
Ma ona je bila jedna obična zavodljiva gadura.

Uredi zapis

15.04.2015. u 19:32   |   Editirano: 16.04.2015. u 7:48   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

PISMO POKAJNIČKOG OCA...


Hvala Medi što me je inspirirao svojim blogom..:))))

Za svoju majku, ja sam uplašeno dijete, koje joj se privija na prsa i traži sigurnost u njezinu naručju.
Za svoga oca, težak sam sin, kome je ljubav bilo teško uzvraćati, ali čija je ljubav ipak jaka, kao i moja prema njemu.
Za svoju sam sestru, mlađi brat čija je smionost bila uzrok ljubavi i straha.
Za svoju ženu, ja sam ljubavnik, koji je pokraj nje u noći, molio s njom pred oltarom strasti i sjedinio se s njom u djetetu.
Za svoga sina, - za svoga sina, ne znam što sam, jer me nije poznavao.

Pet kamenčića leži na mojem grobu, a ti sine moj, još stojiš tu u nedoumici. Za sve sam druge stvaran, ali za tebe nisam. Zašto onda stojiš tu i tuguješ za nekim koga nisi uopće poznavao?
Još je u tvom srcu sitna tvrda jezgra dječjeg jada.
Jer sam te prevario. Ti se nikad nisi mogao pohvaliti, onako kako se djeca obično hvale: Moj je tata "najjači", ili najpametniji, ili najbolji, ili najljubazniji. Slušao si u ogorčenoj šutnji, sa sve većim razočarenjem, kako drugi to govore.
Ne ljuti se i ne osuđuj me sine moj. Obuzdaj svoju osudu, ako možeš, i poslušaj krik ovog pisma. Bio sam čovjek, dakle grešan i slab. I premda sam griješio mnogo i razočarao mnoge, nisam ih razočarao hotimice. Poslušaj me zato, molim te, poslušaj me sine i uči od svog oca.
Vrati se sa mnom u mislima na početak. Jer mi, koji smo bili jedno tijelo, jedna krv, jedno srce, sjedinimo se u sjećanju.
Želim ti mislima prenijeti, zašto nisi imao oca. Želim da čuješ moj vapaj, želim prije svega da mi oprostiš. Da me razumiješ u mom ništavilu.
Možda onda smogneš hrabrosti da mi oprostiš.

Uredi zapis

07.04.2015. u 10:40   |   Komentari: 19   |   Dodaj komentar

Unučica i ja..

Uredi zapis

06.04.2015. u 11:37   |   Komentari: 21   |   Dodaj komentar

NOSTALGIJA......


HOĆU DA ME CESTE SVE
SVI AUTOPUTI I ULICE,
VRATE ODMAH DOMA.

VRATITE ME ODMAH DOMA
U RODNI GRAD ZAGREB.
VRATITE ME U GRAD KOJEM DUGUJEM SVE.

SVE PADOVE I POBJEDE, PORAZE I POLJUPCE.
VRATITE ME ISPOD JEDINOG NEBA,
JER MI JE OBOJILO OČI,
PA SADA NE MOGU BEZ NJEGA.

VRATITE ME DOMA PRED MOJ KUĆNI PRAG
GDJE ME RODILA MAJKA,
KOJI JE UVIJEK SRCU DRAG.

VRATITE ME TAMO, GDJE SU MI DUŠA I TIJELO,
DA MI SRCE BUDE CIJELO,
DA UŽIVAM UZ DJEČJE VRELO.

VRATITE ME U ZAGREB,
MOJ VOLJENI GRAD.
3...4..... SAD, OVO JE RIMA ZA GRAD.

Uredi zapis

31.03.2015. u 10:48   |   Komentari: 19   |   Dodaj komentar

MAGDINI SAVJETI...


Još prije nego što sam odrasla, Magda mi je dala dva savjeta, kao žena ženi.
Prvo je da svaka žena uvijek mora štedjeti novac za sebe. "Novac je vrlo važan", rekla mi je dok mi je pokazivala svoju kutijicu u kojoj je držala nešto papirnatog novca, a nešto u kovanicama.
"Novac je jedini način na koji žena može steći vlast nad svojim životom."
Drugi savjet je bio," da žena nikad ne smije izdati drugu ženu zbog muškarca. Što je i razumljivo, s obzirom na to, da je muškarcima dana sva vrijednost ovog svijeta. A mi smo poučene, da se naša jedina vrijednost sastoji u tome da tijekom svog života nekako pridobijemo jednog od tih muškaraca, što zapravo nije ispravno. U svakom slučaju, mi žene moramo stajati jedna uz drugu, jer ovisiti o muškarcu, prava je glupost.
Oni će te uvijek razočarat"..
Mogla bih se zakleti, da sam tada vidjela suze u njezinim očima.
Bilo je to davno, i sva sreća je, da danas majke drugačije odgajaju svoju djecu.

Uredi zapis

08.03.2015. u 9:46   |   Komentari: 30   |   Dodaj komentar

MIRIS, NAŠ....SVAGDAŠNJI....

Znate da ja ne mogu bez slike...:))))

Jučer sam nešto guglala i naišla na tekst o mirisima i tome "kako žene doživljavaju miris muškarca i obrnuto". Tekst sam kopirala i stavila na fejs:"Zašto muškarci ne shvaćaju što je ženama važno? a jako im je važno ovo:
Muškarac može biti lijep kao slika, savršenoga tijela, pametan, ambiciozan, zabavan, duhovit, osjećajan, božanstven u krevetu... možemo nabrajati u nedogled, ali ako nema navike osobne higijene ni sva pamet i bogatstvo ovoga svijeta neće mu pomoći da privuče suprotni spol. Pravilo je to broj jedan za žene."
Jedan muškarac, na taj tekst odgovorio je:"Osobna higijena je relativna....a zamisli da ima tu higijenu koju ti zelis a nema nista od onog navedenog.?!
E, sad ja pitam vas, što o tome mislite? Znam da ima muškića, koji će reči: dobro ti je odgovorio
Ali....da li je to rekao zato što je našao sebe u tekstu, tj. iz vlastitog iskustva, ili zaista ženama/muškarcima nije bitno kako i koliko njihov miris tijela i osobna higijena smeta ili ne smeta na njihovom partneru?.
Biste li mogli biti s osobom čiji miris vas iritira?
Biste mu to/joj, rekli, prešutjeli ili otišli bez objašnjenja i rasprave?

Uredi zapis

27.02.2015. u 13:20   |   Editirano: 27.02.2015. u 13:22   |   Komentari: 103   |   Dodaj komentar

SKUPA KURVA..


Ona se ne zaljubljuje u klijenta...
A oni su došli prokleto blizu jedan drugome. Njemu je to palo na um, kako su to shvatili u istom trenutku. Stajala je na dlaku udaljenosti od njega, a grudi su joj se dizale i spuštale dok je hvatala zrak. Bljesak rumenila zažarilo joj je obraze, a oči je širom otvorila, dok su joj se zjenice raširile zureći u njega.
I on si je pokušao reći, da odstupi, ali nije mogao. Nije htio. Nešto moćnije od zdravog razuma vuklo ga je k njoj, zagrijavalo mu krv, prikovalo mu oči za njezina usta. Ta sočna, sočna usta. Mali zakrivljeni ožiljak u kutu njezinih usana, zadavao mu je muke. Želio ga je okusiti od prvog trenutka kad ga je ugledao, a sad se nije mogao sjetiti nijednog jedinog razloga zašto to ne bi učinio.
Njezine su se usne lagano razdvojile, a on je taj pokret shvatio kao tihi poziv, spuštajući svoje usne na njezine prije nego što ga je mogla odvratiti od toga.
Mekane, slatke. Sve što mu je trebalo. Sve što je zamišljao.. Više nego što je očekivao.Zvono upozorenja zazvonilo je negdje u pozadini njegova uma, ali žudnja je nahrupila poput poplave i potopila znak za uzbunu, ne ostavljajući za sobom ništa osim nevjerojatne vreline. Zapleo je prste u njezinu kosu i povukao joj glavu prema nazad, što mu je davalo bolji pristup, bolji kut.
Ona je lagano otvorila usta, a on je to iskoristio, polako gurajući jezik u toplu, vlažnu šupljinu njezinih usta. Poljubio ju je lagana, onako kako se ne ljube žene njezinog kova, uzimajući je, prisvajajući je, tražeći pravo na posjed. Prešao je rukom pereko njenih leđa i stražnjice, obuhvaćajući je, podižući je prema sebi.
Ona je zadrhtala i zastenjala, jedva svjesna da je ispustila taj zvuk. Nije se mogla sjetiti kad ju je posljednji put muškarac ovako dotaknuo, učinio je ovako istinski željnom. To ju je uzbuđivalo i plašilo. Odavno se odrekla ljubavi i želje za muškarcima. To nije bilo dobro za posao. Bio je opasan na način koji nije imao nikakve veze s ljudskim zakonima, ali je imao veze sa zakonima prirode. Opustila je šake, koje je zabila u njegovu košulju i oduprla se dlanovima o njegova prsa, otrgnuvši svoje usne od njegovih. Zadrhtala je i pokušala se sabrati.
On je lagano, zavodnički vrškom palca prelazio po njezinom obrazu te dodirnuo kut njezinih usana i ožiljak koji se svijao prema dolje. Žudnja je pohrlila u vrške njezinih živaca.
K vragu i posao....ovaj put neće naplatiti. Bit će ovo, nakon dugo vremena samo njezino zadovoljstvo....

Uredi zapis

08.02.2015. u 17:46   |   Editirano: 08.02.2015. u 17:48   |   Komentari: 135   |   Dodaj komentar

ŽIVOT JE KURVA, A ONDA UMREŠ...


Tek što su mi te riječi skliznule s usta, tanka šiljasta potpetica, nekih jeftinih "Pitarelinih" sandala odsklizala se kao odlomljeni komadić stijene.
Posrnula sam i opsovala lakoćom osobe odgojene u starom Trešnjevačkom duhu, te odvažno nastavila dalje, šepajući. Previše sam toga izdržala u životu da bih dopustila, da me ovakva sitnica slomi, u fizičkom ili bilo kojem drugom smislu. Propali brak, nekoliko puta slomljeno srce, srušeni snovi, koje sam ostavila za sobom rasute u komadićima, poput olupine srušenog zrakoplova. Ovo nije bilo ništa u usporedbi s tim.
Ipak nisam uspjela spriječiti da mi oči zacakle od suza. Ono što me je pogađalo bile su sitne uvrede života koje su se slagale jedna na drugu. Nezamisliva katastrofa...kao kad ti se dogodi da te čovjek, kojem si se zaklela voljeti do smrti, nogira i povlači po blatu. Do vraga, uspjela sam skupiti snagu i podnijeti to. Ja sam kao vojnik. Borac.
Šmrcnula sam i prošla rukom ispod nosa, škrgućući zubima, kako bih spriječila poriv za plakanjem.. Bože, smiluj se. Ako počnem plakati zbog slomljene potpetice, ako dopustim da se brana probije i suze počnu teći, najvjerojatnije ću se utopiti. A to bi uništilo moju maskaru, a ne mogu si priuštiti novu. Život ide dalje, rekla sam si ozbiljno, ma što se dogodilo, makar ta prokletnica, sudbina, bacila na moj put, bilo koje drugo sranje. Sve što treba učiniti je stavljati nogu ispred noge. Nije važno u što ću usput ugaziti. Preostaje mi kretati se dalje, ili se sklupčati u veliko klupko jada i umrijeti...
A SVE ZBOG JEDNE OBIČNE SLOMLJENE POTPETICE......

Uredi zapis

27.01.2015. u 10:29   |   Editirano: 27.01.2015. u 10:38   |   Komentari: 49   |   Dodaj komentar

Poštovanje velikom pjevaču i čovjeku..počivao u miru

Link
Link





Kemal Monteno
Hvala svima


Svakom sam od vas poklonio pjesmu,
mnoge su tuzne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav ne trazeci nista,
poklonih vam srce kao malo dijete

Pozelim ponekad da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge milo,
prospavao bih mnoge neprospavane noci,
al' pjesama ovih
onda ne bi bilo

Hvala svima iz vremena ruza,
moje vas pjesme
ni za sto ne krive,
svi koji su otisli
iz zivota moga,
u pjesmama mojim jos uvijek zive

Hvala svima iz vremena ruza,
moje vas pjesme
ni za sto ne krive,
svi koji su otisli
iz zivota moga,
u pjesmama mojim
vjecno ce da zive

Vi ste mi usli
pod kozu i dusu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim

Uredi zapis

21.01.2015. u 17:02   |   Editirano: 21.01.2015. u 22:01   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

ZAGRLJAJ..frendovski, ali jbg, onaj pravi ne smijem stavit..:)))

a ni ovaj frend se neće naljutiti..:)))

Uredi zapis

06.01.2015. u 12:24   |   Editirano: 12.01.2015. u 13:15   |   Komentari: 24   |   Dodaj komentar

ZAIGRANI "BOGOVI"


Bogovi se kockaju s nama i ne pitaju želimo li sudjelovati u igri. Ne zanima ih jesi li ti ostavio posao, ženu, djecu, karijeru, san.
Bogovi ne mare za činjenicu da ti imaš jedan život u kojem je svaka stvar na svojem mjestu, svaka želja može biti postignuta radom i upornošću. Bogovi ne uzimaju u obzir naše planove i naše nade. Negdje u svemiru oni se kockaju - a ti si slučajno odabran. Od tog trenutka, dobiti ili izgubiti pitanje je sreće.
Bogovi se kockaju i oslobode lucifera iz njegove krletke. Tu snagu koja može uništavati sve što je lijepo, svaki cvijet, svaki smijeh svaku sreću ili radost, ovisno o smjeru u kojem je puhao vjetar u trenutku kad je izašao na slobodu.
Zasada je puhao u njegovom smjeru. Ali vjetrovi su hiroviti kao i bogovi. A lucifer se zapita:" Je li uistinu to ono što sam htio postići?"
Voljela bih, kad bi vrijeme sporije prolazilo, mogli bismo uživati u tišini, jer bismo pred sobom imali ostatak života za razgovor.
Ne bismo se trebali zabrinjavati ozbiljnim problemima, teškim odlukama, grubim riječima.

Uredi zapis

14.11.2014. u 20:31   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

NA OBALI RIJEKE.......


Uzdahnula sam i istjerala drugo "ja" iz svijesti, otvorila prozor, dopustila suncu da uđe u sobu.
Obasjavalo je sve, šumu, rijeku, drveće puteljak pored kuće, ružičnjak prekriven otpalim lišćem.
Jedino rijeku nisam vidjela, ali sam je čula.
Obasjao je moje grudi, osvijetlilo je moju kosu i vrat i nisam osjećala hladnoću. Bila je to toplina iskre koja je postala vatra, a vatra krijes, a krijes požar, koji se više ne može ugasiti.
Znala sam da ću od tog časa upoznati nebo i pakao, sreću i bol, san i očajanje, da više ne mogu obuzdati vjetrove koji su puhali iz skrivenih zakutaka duše.
Nisam ga vidjela od djetinjstva. Mladenaštva. Ali, nikada ga nisam zaboravila. Smatrala sam se suviše mladom, neukom da se borim za tu ljubav. Bilo mi je to, tada, teško i s preprekama kojih sam se bojala savladati.
Sjetila sam se Trga i trenutka kad sam ga zamolila da potraži medaljicu upalu tik uz obalu rijeke. Čak sam, u tom trenutku znala što je htio reći. Jer on je bio jedan od mladića, koji jednog lijepog dana odu u potragu za novcem, pustolovinama ili snovima. Ja sam htjela ostvarivati ljubav, na još netaknutom tijelu, čekajući da ga pronađe princ.
On je trabunjao nešto o djetetu koje je još uvijek u nama i ja sam ponovno čula glas djevojčice kakva sam bila, princeze koja se bojala voljeti i izgubiti.
Moje drugo "ja", dovodilo me do očaja. U najskrivenijem kutku moje duše, ja sam još uvijek postojala i vjerovala u snove.
Prije nego što je drugo "ja" stiglo prosvjedovati, prihvatila sam izazov, pristala, odlučila preuzeti rizik.
I baš zahvaljujući tome, zbog to malo mene što je preostalo, ljubav me ponovo pronašla, iako je drugo "ja" podiglo barikadu od predrasuda, tvrdoglavih uvjerenja, u jednoj mirnoj ulici u Zagrebu.
Otvorila sam prozor i srce. Sunce preplavi sobu i ljubav preplavi moju dušu.....

Uredi zapis

10.11.2014. u 18:56   |   Komentari: 92   |   Dodaj komentar

NISAM SE MOGLA ODLUČITI U KOJU ĆU NA LJETOVANJE..:))..&

Pa evo dvije...biraj, meni su obje lijepe..:))


Link

Uredi zapis

22.07.2014. u 19:42   |   Komentari: 49   |   Dodaj komentar

VEZU BEZ BUDUČNOSTI, TREBA SKRIVATI


Vara se otkad je svijeta i vijeka. Varaju svi, bez obzira na naciju, vjeru ili kulturu. Varali su i bogovi, pa kako onda ne bi i ljudi.
Ako se ne znaš sakriti, drži se i dalje za ženine skute. Ili, ako si nesposobna da sakriješ obični izvanbračni izlet, ostani uz svog "šmokljana" do smrti.
Neka ljubuju i varaju pametni, neka uživaju oni koji su to zaslužili. Znam što će na ovo reći one koje pate, ili oni koji su još u šoku zbog otkrivene istine da su se pridružili klubu rogonja, ali sve je to ljutski i nikome ne bi trebalo biti strano.
Što je danas nekom ljubavniku odvesti dragu stotinjak kilometara izvan "opasnog područja", voditi s njom ljubav i vratiti se kući svojoj Penelopi.
Takve žene su sretne s onim što im muževi pružaju, a oni su zadovoljni jer imaju slobodu. Drugo je pitanje, u koje se ja neću upuštati, zašto je to tako, ali mislim da oni isti razlozi koji tjeraju muškarca u tuđi krevet, tjeraju i ženu u tuđi zagrljaj. Svatko od njih traži ono što nema kod kuće ili što je izgubio - toplinu, razumijevanje, divljenje, pa i veličanje.
Možda bi i znanost tu nešto mogla reći, ali kažu zlobnici, da su muškarci slabi seksolozi. Jer oni, kad vide seksipilnu ženu, prođe ih volja za znanošću.
Znamo, kako je muškarca lako uloviti u "nevjeri". Od poruka na mobitelu, kad ju zaborave izbrisati, preko upotrebe amexa za plačanje hotelskog računa. Neki su već naučili da o kilometražama na autu ispredaju razne priče.
Jedan "bedak" (moram ga tako nazvati), bojeći se ostatka ruža na košulji, pomno je obrisao usne svoje drage, čak ritualno u čemu je ona uživala i opet, po tko zna koji put nasjela na njegove smicalice, a onda - umjesto da taj rupčić baci, spremio ga je u pretinac u autu i naravno, zaboravio na njega.
Čula sam, da su preljubi sve manji razlog za rastave braka, jer koliko to zvučalo otrcano, ali nepremostive razlike su sve češće.
Moram nešto reći i o ženama preljubnicama. No to je samo moje mišljenje, da netko ne bi pomislio da pametujem.
Ali, kad je ženi stalo da sakrije svoju izvanbračnu vezu, ona će je sakriti tako majstorski da je ni najbolja agencija koja se bavi pračenjem, neće otkriti. Jer, ona nikome ne vjeruje. Ona će izmisliti priču u koju ne može posumnjati niti najveći majstor psihologije. Ona će (što naravno nije moralno, ali je svrsishodno) ljubavnika dovesti i u kuću, čak ga i sprijateljiti s mužem, i otkloniti svaku sumnju u bilo kakav preljub.
Svakako, postavlja se pitanje, kad je o preljubima riječ, ima li tu ljubavi, nije li to sve samo sex i, ako je, što s tim ženama i muškarcima, koji olako ulaze u veze koje im ipak donose tako malo?
No, i ljubav i sex su dio života, ali moraju se poštivati neke norme ponašanja. Nema gubljenja glave zbog nečega što ipak ne traje vječno.
Vodite ljubav i volite se, ali - pametno....

P.S. Napisano se ne mora nužno odnositi na bračne partnere, isto se događa i između para koji je "samo" u vezi.

Uredi zapis

29.06.2014. u 18:41   |   Editirano: 29.06.2014. u 18:46   |   Komentari: 183   |   Dodaj komentar