EU - ROPE

Opet, i opet sam sinoć čula istu priču. To već prelazi u pravilo, jer je scenarij nepogrešiv.

Brak 30 godina. Družile smo se u vrijeme kad se je moj brak raspao, i gledala sam u njezin kao u neki koji opstaje, vole se, sve idealno. Oboje kažu otvoreno da im je brak uspješan. Vidi se i na njima, blistaju. To je bilo prije 4-5 godina. On uspješni poduzetnik, jako uspješan, ona domaćica, sve klapa.

A jučer ona veli - rastajem se. Ha?? On je našao jednu mladu, sve se naglo dogodilo.

E, sad dolazi onaj meni zanimljiv dio :) Ti muškarci koji se odluče za takav potez, zaboravljaju da su tamo gdje jesu, dakle uspješni, ugledni, speglani, između ostalog i zato jer im ženica to sve omogućuje. Nemaju briga oko kućanstva. Zaboravljaju koliki je njezin dio kolača. I dok su još u braku, a zamiriši im mlado meso, zaboravljaju da je slika koju nude takva samo - dok su još u braku. Dok imaju zaleđe, i dok je imovina na hrpi. Dok je tu logistika.

A kad se otisnu, onda se tek otkriva prava slika. Najbolji auto ostaje ženi (a to je bitno mladim curama , ne možemo zanemariti), kuća ide na bubanj ili ostaje ženi, polovica firme pripada isto ženi. U međuvremenu on ide u podstanare. Čudeći se koliko je zeznuto sam brinuti se o vešu, i ostalom. Naravno, ako mama više nije živa.

A to sve utječe i na samopouzdanje. Pa onda i na poslovne uspjehe. Prije uspješna firma počne se urušavati. Jer on sad ima drugih briga.

I koliko god uvjeren da mu je propast ostati u braku, da mu je žena zmaj i karta za Mirogoj, kad osvijesti gdje se obrušio nakon odlaska od nje, prije ili kasnije počinje povratak. I skrušeno moljenje za pomirenje.

Znam brakove koji su opstali. Ali to više nije bilo to. Ok, vrati se, reče ona, ali za mene ne postojiš osim kao komad namještaja. I on skrušeno pristaje na mjesto u kutku, žali za svime što je napravio, ode u bolest, alkohol, bla... Fine niti povjerenja potrgaju se, poput nježnog korjenčića...

I kaj s takvim poslije? A na tržištu ih imaaa... Pružiti mu dom, da ga opet razj...? Slušati vječno o njegovoj bivšoj koja je u jednom trenutku najgora na svijetu, a u drugom žali za njom i rado bi joj se vratio?? A on ni sam sebi više ne vjeruje..

Dosadno!!!

dobro jutro:)

čovjek ne zna šta je imao dok to ne izgubi, to je u pravilo tak

Dobro jutro :) A zar je tako teško znati cijeniti ono što se ima, pitam se?

Svatko bi barem jedanput tjedno trebao u miru i tišini napraviti 'inventuru', i reći - ovo je divno što imam, ovo treba popraviti, a ovo je loše i to treba ukloniti iz života. I trebamo biti zahvalni na tome što imamo, redovito zahvaljivati.

u pravu si, kod mene je ta inventura subotom ili nedjeljom:)

I kod mene je obično vikednom jer smo svi na hrpi, i tad me lupi blaženstvo kak nam je lepo, i kak smo svi zdravi, veseli :)

he i evo nas na iskrica skloništu spremni za udomljavanje :)

točno tako, nedjelja je za moje najmilije. Dobro me podsjetih, moram danas otići i kod staraca

a zamisli da imaš iskričara za po doma i zvežeš papagajima špagicu za nogu i pošalješ ga da ih prošeta

haha umjesto balona :D

a vrati ti se s dva goluba na špagi i ti veliš dosadno ha

da se vrati s prepelicama, mogli su ih za ručak ...cccc romane

ti bi isto kruha preko pogače,govorimo o iskričarima

dobro i mene niko neće toljagom po glavi, a i obloge sam priredil

Ako se ne vrati s barem dvije kokoši, jestive, ništa!

Romane, misliš da si zaslužio toljagom po glavi?

Baš sam bila u našem dućanu

Od svih mesina izabrala sam ribu. Pofrigat je, i restani krumpir ću napraviti.

ajd dobro idem na jarun tam ima onih koka kaj plivaju sam imaju malo duži vrat i plosnat kljun

Nisu malo žilave? Nisam čula da se te koke jedu.. Valjda su zaštićene.. Niti galebovi se ne jedu. Bit će da im meso ne miriši baš

Koliki je som Jura? Gledala sam jučer nekakvu emisiju o ogromnim somovima koji napadaju ljude. Rastu 4 kg na godinu.

sam nudisti su u opasnosti dok plivaju,idu na crve, ajd pozdrav

Aha, tak su nekima noge zagrizli, malo veće crve. Ali kažu, neće gusjenice. Zato ja ne brijem noge

:))))))))))))))))))

Ovo je za dijalog dana. :))))))))

Hmmm, pretpostavkka: ti cijeli život radiš, zarađuješ, nadograđuješ se, onaj doma ima posve drugačije postavke u glavi. Kad mu i pokušaš ispričati što te muči (faktor jedan prema obitelji, na poslu) svi samo očekuju- na gotovo.

Ide to dosta dugo dok ne počneš razmišljati kao Europica i pitaš se gdje si ti u svemu tome. Svima si sve dao, a najbliži te ne razumiju, bolje te razumije neka mlada cura kojoj je poznato to o čemu pričaš.

I kažeš dosta.