EU - ROPE

Već sam se odavno prestala čuditi tome što se ne možemo sporazumjeti. Tome da jedan veli jedno, a drugi razumije nešto sasvim deseto. Ako su dvosmislene poruke u pitanju naravno da je to za očekivati, ali nekako ispada da su dvosmislene jasnije od jednosmislenih. Jer valjda traže da se uključi mozak barem na trenutak. Pa i jedan i drugi otprilike znaju o koja dva smisla se radi.

Moj je posao takav da se od mene zahtijeva točnost. I jednostavnost. Jasnoća. Pa sam navikla na komunikaciju rečenicama u kojima navedem tko, što, kako, gdje, i možda zašto. I sad, netko tko pročita tu rečenicu u njoj nalazi sve potrebno. I da se još tome čudim, čudila bi se kako netko iz činjenica koja su nedvojbene, izvuče nešto što nema veze ni sa čime što sam napisala.

Recimo: Svojem bivšem uputim poruku da mi pomakne jednu stvar, točno definiranu, s mjesta A na mjesto B. Jer ja nisam stigla, morala sam otputovati, a važno je. I ako mu nije točno jasno što i kako, neka pita sina jer on zna sve u vezi s tim. Poznam ga i znam da pročita nenapisao, a ne čita napisano. I, naravno, dođem doma, a stvar na istom mjestu gdje je bila, ali je zato jednu drugu stvar koja nema veze s ovom prvom, premjestio s mjesta C na mjesto D. Pitam sina - je li te tata pitao nešto u vezi s tim? Ne, veli mali, rekao je da si mu rekla da napravi to i to.

Ili: zamolim prijatelja koji se kuži u knjige, da mi kupi jednu knjigu. Navedem naslov, autore, i mjesto gdje sam je kupila prošle godine da mu olakšam. A on - kupi knjigu doduše istog naslova, ali skroz drugih autora (a naslov generičan, može takvih knjiga jednakog naslova biti stotinu) tvrdeći da sam ja napisala da je izdavač taj i taj. A izdavača nisam nigdje spomenula. To me fakat iznenadilo. On, koji se kuži u knjige da zanemari autore?? Ili nije niti pročitao poruku do kraja, očito. Ili mu nije bilo važno pa je samo površno preletio.

Najnerazumljivije poruke ispadaju one najjednostavnije. Subjekt A, predikat B, objekt C. To će većina odraditi krivo. Jer im je jasno već i prije nego pročitaju poruku.

Dakle, ne komuniciramo riječima. I onda netko traži argumente. A ne zna pročitati poruku.

Ne zna pročitati sms.

Kako pas (ili neka životinja) zna što mislimo? I kako smo raspoloženi? Mala djeca isto znaju, dok im ne otupimo receptore. A znaju zato jer nam se iznad glave u balončiću, kao u stripu, vidi misao. U slici. Ali vide i odrasli, očito, jer čemu onda čitati sms? Možda i vide. Ili je onaj tko slaže sliku - složio krivu sliku, ili onaj tko čita, ne vidi dobro sliku.

Komuniciramo mislima. To znam već dugo. Ali postoje smetnje na tim kanalima. Riječi bi trebale biti tu da raščiste kanale. A one ih samo začepljuju.

Osloniti se na riječi je kao sjesti se na oblak.

Postoji ubacivanje tuđih misli i remećenje slike. Postoje magnetne oluje (ne znam bolji izraz) koje zbrčkaju sliku. Postoji ubacivanje vlastite slike. Koju imamo stvorenu već unaprijed. I kroz tu sliku dopru do nas samo neki detalji, i još iskrivljeni.

Riječi, tekst, to su samo poveznice sa svemirom. Iz kojeg onda zapravo dobivamo poruku. Kao da kominiciramo preko satelita. I važna je higijena tih komunikacijskih kanala prema svemiru.

Pravi umjetnici imaju otvorene i široke te kanale. I pravi znanstvenici. Nije znanje u njima. Niti umjetnost. Oni su samo dobri 'vodiči'. Znam, ponavljam ono što svi znaju. No, da se podsjetimo. Nije zasluga na nama. Za znanje. Na nama je odgovornost da održavamo higijenu tih komunikacijskih kanala. I ne remetimo drugima isto.

Jučer smo opet imali sastanak na kojemu sam promatrala tu komunikaciju. Neki ljudi su prirodni razbistrivači, kojima je jasno, koji stvari poslože, a neki ljudi su prirodni zagađivači - oni zamućuju. Takve prirodne zagađivače treba što fdalje maknuti od projekata. Nisu oni toga svjesni naravno. Strah je jaki zamućivač.

Ajd, nek budu razbistrivači i zamućivači.

jutro EU
vidim da su svi počeli voditi monologe na blogu,pa i ti...
ili ti samo sad detaljnije obrazlažeš svoj text?

Je li kužite na blogu te dvije vrste ljudi? Postoje uvijek i oni između, koji ne ostave jaki trag. Ali ti pridonose stabilnosti, masi.

Da, sleeping, vlastiti me tekst naveo na razmišjljanje, i sad da ne prerađujem tekst, dopisujem to u komentairma.

A moj bivši ima zamućeni taj komunikacisjki kanal. Alkohol, pušenje, to zamućuje.

Seks isto uglavnom zamućuje. Osim ako nije iz dubokih emocija..

Tuga razbistruje.

Pet puta sam taj dan nazvala sina: SINE, IZVADI MAČKA IZ VEŠMAŠINE.

Svaki puta je rekao: hoću.

Kad sam došla doma, mačak je još uvijek bio u vešmašini.

(nije niti pomislio da sam oprala velikog plišanog mačka)

To je bio jedan od rijetkih slučajeva kad nisam i pojasnila. Obično bi moje bilo: oprala sam plišanog mačka, izvadi ga iz veš mašine.

Jasnoća ne znači da drugi moraju misliti onako kako mi mislimo.

Pogni, sin te nije poslušao. A bilo mu je jasno.

...čitam sad tvoja objašnjenja i opet moram
čitati između redova....
...znaš...tek sad kužim zašto smo iz hrvatskog (u školi)
obrađivali tolike pjesme i razne textove.....
..treba skužit ''što je pjesnik htio reći''
nikad mi nije bilo jasno zašto to jednostavno ne kaže...''popu pop.....bobu bob''

Da, Sleeping, i onda učimo u školi ono što većina misli da je pisac htio reći. A on već odavno pokojan. Hoću reći, samo on zna što je htio reći. Neki uspiju uhvatiti tu njegovu misao, a neki uhvate neku posve drukčiju. Po meni je prava umjestnost ona koja ne nosi samo jednu poruku, nego ona iz koje mnogi mogu hvatati poruke, različite..

Ne, nije mu bilo jasno.
Obzirom da sa životinjama radimo paradu i smijeh. Mačak je kriv ako zagori jelo, ako netko zakasni s posla, pas je kriv jer nema zdravstveno osiguranje i posao, a bome i ako je meni frizura loša.
U tom kontekstu, kad te iste životinje služe za zezanje, moje: izvadi mačka iz veš mašine protumačeno je kao još jedna zezancija na račun mačka- kojeg sam sigurno vidjela zmazanog,.

previše se oslanjaš na druge

....istina..
doduše umjetnost je umjetnost...inormacija je inormacija,
a poruka je poruka...
..recimo komentare i pouke na iskrici svako ''prevodi'' na svoj način
...i onda moraš 100 puta objašnjavati da nisi rekao to...nego ovo
i niko nikoga ne doživljava...
svi furaju svoj fil...

Ja se previše oslanjam na druge, Jane?

film....fil je za tortu

Sleeping, pa u cijeloj pozadini ove priče je blog, i razumijevanje napisanog na blogu. Blog je mjesto gdje se ja ludo zabavljam s time kako tko što razumije :)) A svatko razumije u skladu sa čistoćom svojih kom. kanala

Da pojasnim, moji kom. kanali nisu baš u najboljem stanju, ali se trudim pročišćavati ih i održavati najbolje što mogu. Da slikice iznad moje glave budu što jasnije svim pesekima u kvartu.

...da..da EU...znam
...ali većina želi ispasti ili duhovita ili dubokoumna....
poneki furaju zločestoću....
..ali bože moj...zato je i zanimljivo jer smo različiti

Aha. I meni se sviđa ta raznolikost :)) Ja si dođem ovdje malo razmišljati naglas.

Davno su pametni ljudi smislili: upute za početnike, upute za naprednije, upute za stručnjake u nečemu i tako to.
Za svaku kategoriju postoje drugačije jasna objašnjenja.

Problem u komunikaciji nastaje zbog naše loše prosudbe kakve jasne naredbe nekome dajemo. Ako nas ne razumije fulali smo kategoriju.

a ako nas niti jedna kategorija ne razumije, moramo se zapitati jesu li naše naredbe baš toliko jasne.

Je, Pogni, tak postoji i psihologija za početnike.

a umjetnost??
podsjeća me na realiti o Dvornikovima
kad Danijela viče na Dinu da mu je vrijeme da napiše pjesmu jer se računi gomilaju :))))

pogni....ovo bi trebao pročitati moj šef
ja bi se svrstala u početnike...
..i kad on naredi....subota se radi!
ja bih rekla da ne kužim...

Europice, ti možeš pročitati sve knjige ovog svijeta vezano za psihologiju, možeš sve naučiti na pamet, možeš uključiti sve antene, fali ti "ono nešto". Nisi muzičar ako poznaješ note, čak niti ako naučiš tehniku sviranja.

Htjedoh ti reči:
jako pogrešno procjenjuješ ljude :))

Da, Pogni, ja tražim 'ono nešto', a ti to već imaš ugrađeno u sebi. I?

(hahhahah, na novoj tv tata i sin love miševe, već sam zaboravila kako su ludi ko šlapa hahhahah :)))))))))))))))))))))))

Da, Sleeping, ili dođeš u dućan i tražiš od prodavačice za pultom s kruhom, u regularno radno vrijeme, u Hrvastkoj, na hrvatskom, jedan bijeli kruh, a ova te blijedo gleda. I ne razumije. Trebam li se osjećati krivom?

hahahaaa...EU....zar???

Ma zezam se, samo hipotetska situacija. Ali ima i sličnih:))

znaš....možda je naš hrvatski jezik kompliciran....
kad za jednu riječ postoji više pojmova,ili obrnuto
kad jedna riječ ima više značenja.....
ko bi ga znao

Jedno od pitanja o kojemu razmišljam je - očekivanja. Je li u redu očekivati od gore navedene prodavačice u dućanu da me razumije, ili su moja očekivanja nerealna?

Često čujem ono - kriva su očekivanja. E, sad, pitam se - kako razlikovati realno od nerealnog očekivanja? Ovo s dućanom je recimo jasno. Ali, postoji li oštra crta između realnog i nerealnog? I može li se meni nešto činiti realnim, a drugome ne?

Da budem jasna: A point je svega i gotovo svakog mojeg zapisa - ne osuđivati ljude. Jer jednostavno ne znamo kako se vrte kotačići u njihovim glavama.

....pa ...po meni nema granice...u očekivanjima
ok....posao je posao i prodavačica bi svoj posao trebala znati odraditi
ona ''druga'' očekivanja nemaju granice
zašto npr. ja ne bih očekivala ovdje upoznati neku svoju srodnu dušu?
je li to nerealno?

...ma kakva osuđivanja.....
apsolutno nikoga ne osuđujem zbog njegovo razmišljanja
ne mogu ja narediti nekome....misli to i to...zar ne?

Eto, Sleeping, naravno da je realno. I vjerojatno. Zapravo je 100% sigurno da na iskrici postoji netko tko ti odgovara i tko bi želio biti baš s tobom..

Sleeping, ti ne osuđuješ. No, samo u ovim tu komentarima imam dvije osude. Lako je ukazivati na tuđe pogreške. Ništa lakše.

Sleeping, u kemiji postoji jedan dio koji se bavi vjerojatnošću da dođe uopće do kemijske reakcije. Jendom sam to i napisala na blogu. Uvjeti koji moraju biti zadovoljeni su, ukratko: da se molekule sretnu, da obje budu u stanju da mogu reagirati (dovoljno pobuđene), i da okolina ne ometa tu reakciju. Tako je i na iskrici.

...znam na što misliš....govorim općenito,
ali ovo konkretno o čemu govoriš...primi na znanje
i nastavi po svome....
po svojoj savjesti i svom nahođenju
ne treba previše razglabati o nečemu što znaš
da i onako ne može ništa promijeniti u tvom razmišljanju

Na oiskirici je koncentracija dovoljna da je vjerojatnost velika za susret s nekim, takođe su mnogi dovoljno pobuđeni da dođe do toga. A okolina ti ne može ništa, osim ako nisi na blogu, i ne poznaju vas oboje.

pa takav dojam ostavlja tvoj tekst...bivši ti nešto obavlja, prijatelj ti kupuje knjige... moj bivši nikada nije ušao u moj stan i neće...a sve poslove obavljam sama (od kupovine knjiga, spize, naručivanja majstora i slično)...
no, možda griješim - to je samo moj dojam na tvoj tekst (pomiješan s mojim ponašanjem...tak da...subjektivno je)

Moram k frizeru, pozz, SLeepy

....je....kemija jednostavno tako funkcionira
....i općenito ljudi tako funkcioniraju....
zašto bih se ja pod svaku cijenu morala uklopiti u nečiju kemijsku formulu?
ne moram....i vjerovatno i ne mogu (reakcija)

pozdrav EU....

znam da nije mudro priznati, ali ja sam ustvari veliki mizantrop. budimo realni, ja sam i veliki filantrop. i humanista :))
okej, šalu na stranu.
uglavnom. jako me smeta kada ljudi odbijaju misliti svojom glavom. pa zatim kada odbijaju preuzeti odgovornost za svoju misao ili za svoje djelo. ili kada, premda imaju sav potencijal ovog svijeta, prekomjerno sumnjaju u same sebe. ili kada smatraju da je susjedova trava zelenija. ili kada misle da je njihova riječ ili djelo daleko vrednija/e od tuđe/g.
u biti.. smeta me neuravnoteženost kod ljudi. smetaju me krajnosti, premda nisam cijepljena od priklanjanja istima. daleko od toga.

valjda zastoji u komunikacijskom kanalu nastaju upravo radi slabog poimanja samih sebe u vremenu i prostoru.

(hm. u kojim godinama mogu očekivati tetu mudrost?)

a riječi.. znaš što je štulić jednom rekao za riječi? ´riječi su isto kao i gomile ljudi, nije nužno znati za sve. odaberi za sebe samo one prave..´

volim pročitati o tvojim razmišljanjima, iskustvima, stavovima....
i s mnogo toga se slažem....lijepi pozdrav.... :)