EU - ROPE

Nekako imam dojam da je iskrica prepuna ljudi kojima je otac (bio) vojno lice. Hja, oca se ne može birati. I dok smo djeca, ne možemo si baš pomoći. Ali u odrasloj dobi, sa 40+ treba preuzeti odgovornost za sebe.

Vojnu karijeru radi određen tip ljudi, nije to tajna. Taj tip ljudi nosi u sebi nešto zbog čega to izabere. Izabere život u kojem se ne smiju pokazivati emocije jer ih vjerojatno niti prije toga nije smio pokazivati. Prihvaćeni su samo strogoća, ljutnja, bijes, točnost, ispravnost, pravocrtnost, izražene moralne vrijednosti, bla, znate već. Tim je ljudima naravno sve jasno. Uvijek i svugdje. Blago njima!

A kako se osim gena nasljeđuje i atmosfera u kojoj odrastamo, tikovi, geste, fraze, reakcije, tako se i njihova djeca izražavaju na način koji jedino znaju. Ta djeca moraju biti čvrsta, otporna, snažna, moraju odolijevati svim neprilikama, moraju biti ovakvi i onakvi, i smiju biti bijesni, i ljuti. Nije im dozvoljeno biti slabima, ranjivima, mekanima, plakanje nije dobro došlo. Jer čvrsta ruka ih odgaja, ruka koja će ih naučiti kako treba prolaziti kroz život. Ne savijajući se. Puknuti se može, ali ne i saviti se. Pokazivati osjećaje je očit znak slabosti. Naravno, osjećaje koji nisu bijes, ljutnja i sl.

To da na iskrici ima puno njih kojima je otac bio vojno lice zaključujem po količini bijesa koja viri iz njihovih poruka ili tekstova, po krutosti u razmišljanjima, po neprihvaćanju različitosti. Po želji za naređivanjem. I očekivanjem poslušnosti! Ma daj!! Uvijek me iznenadi zapovjedni ton! I pokušaj ljepljenja etiketa! Iz pozicije njih savršenih.

Ajde, opustite se dragi moji!

Smijete biti i žalosni, i nesretni, i očajni..
Smijete plakati, urlati, vikati od boli..
Smijete se osjećati slabima, neće vam se ništa loše dogoditi.
Smijete popustiti, i odustati od svojeg principa.
Smijete se predomisliti.
Smijete i drugima sve to dozvoliti i pomoći im suze brisati.
Smijete biti - nesavršeni.

Sve smijete čime ćete sebi pomoći, a drugome nećete nuditi..

ima tu nešto, europico! eto, ja sam jedna od tih...but, sudeći po mojim blogovima u kojima sam često razgalila i razgolitila ne samo sebe već i svoju obitelj (i bivšu i sadašnju) tvoje pravilo da je tako ima izuzetak! a to upravo potvrđuje da si u pravu. jer, priznajem i potpisujem da sam se morala boriti sa svojim strahovima, očekivanjima, moranjima i inim natčovječnim osobinama koje sam očekivala od sebe i sebi bližnjih! ne znači da nisam prestala. jedino sada više ne trošim ubojita oružja, već samo...tupe noževe!

Vinslet i Europica, jel vam ikad palo na pamet da ljudi razlikuju ljubav od nazovi ljubavi, zato jer ljubav prepoznaju, jer su na nju naučili i reagiraju kad im se nude muda pod bubrege.

Malo ljubavi sam pročitala na iskrici, najviše afektiranja.
a ono što je kao naj emotivnije među redovima se čita seks i čmrlji se za nekim s kim se dobro seksalo.

Često znam ovdje napisati da su me muškarci razmazili i da me nose ko malo vode na dlanu.
Znam kakvo je ponašanje muškaraca prema ženi koju se voli (roditeljska, bratska, kolegijalna i ljubavnička)

Koji nick ovdje piše o stvarnoj životnoj ljubavi??
Jedino tape, al on to gleda iz svog kuta.

Danas svi nešto čitaju iz nečijih slova, pa tako i vojna lica kod roditelja.
Odrasla sam vani, u kuću utrčavala pojesti i kasno spavanje. Znali smo se do ponoći igrati skrivača.
Odrasla sam jašući konje, pekuć krumpire i penjajuć se po drveću.
Što je to vrtić?? :))

jeste, japanci rekli i da mi je od stresa smanjio se mozak, ja čitao, isto kao i ti, ne znači to kako smo pametni, već samo načitani....

I koliko je dodir važan!

Sjećam se nekakvog japanskog istraživanja. Utvrdili su da je tek rođenim bebama silno potrebna ljubav. I da bebe koje su imale ljubav a oskudnu hranu da su dobro napredovale, a bebe koje su imale obilnu hranu, a nedostatak ljubavi, da su zaostajale u razvoju pa čak i umirale.

A ljubav je ta koja drži čovječanstvo, i tko je otvoren za ljubav, rasti će. Ljubav je hrana bez koje čovjek jednostavno ne može opstati. Ali premalo ljudi daje ljubav, a previše njih su gladni toga..

da..zabrinjavajuće ima veze sa biblijskim proročanstvima i onom, o posljednjim vremenima.."zahladnjet će ljubav mnogih"...

To i mene zabrinjava, Vinslet, koliko hladnoća prevladava.. Obitelj je postala nekako bezvrijedna. Ljubav gubi bitku..

zanimljivo je da su neki skočili i na ovu tvoju temu..ono ko u stilu "promašen fudbal" a nije....ja sam na iskrici pročitala toliko priča ljudi što na blogu, forumu ili klubovima u kojima iskazuju zabrinjavajući manjak ikakve empatije i topline..kažu i neš zastrašujuće..

i znaš što ? nitko ne reagira na to!!! ili rijetko tko..to je još više za zabrinut se..

Iz iskustva znam da djeca vojnih lica često imaju problema s izražavanjem emocija. Ali to ne mora biti vojno lice, može biti i hladna mama. Zapravo, previše ljudi je u današnje vrijeme zbunjeno i ne zna kako s emocijama. A kod nas se jedino bijes priznaje. I to što kažeš, Vinslet, ljudi znaju na običnu ljudsku toplinu reagirati kao da ih napadaš teškim oružjem. I to je za zabrinuti se.

nisam stekla takav dojam ko ti glede vojnih lica ali zamjećujem ovdje da dosta ljudi ima problema sa autentičnosti..na pojavu iole ozbiljnije emocije bilo kakve reagira se panično, gotov neprijateljski..ili vrlo ironično (što je isto)...ovdje ljudi čak ne reagiraju dobro ponekad i na neku običnu ljudsku toplinu,...

a mnogi sa tzv cool pristupom sakrivaju štošta najprije ispred sebe..pa onda znamo doći do nevjerojatnoh izjava ili reakcija, skoro karikaturalno..zanimljiv je blog po pitanju emocija, definitivno..

Ali to nije tema ovog bloga. Pročitajte što je tema bloga par komentara prije. Umorna sam.

E, da, Stari, vojnici su ubojice. I nemre mi nitko reći da nisu. I oružje služi za ubiti nekog. Brrrr

A ne, nista od politizacije. Za mene rjec o profi vojnicima bilo cijim. Al nasi su ipak casnici a ne oficiri he,he. Odo ja van prije neg zarati e:-) moram radit. Domacice lip ti pozdrav.

gledaj na stvar ovako, vojsku moraš služiti jer si vojni obaveznik, pa moraš, kažu kako je to najveća čast, pravo i obaveza, u vojsku ideš kao osloboditelj od neprijateljskog, najčešće fašističkog i nacionalističkog terora, zbog ideje o slobodi, a profesionlni vojnik postaješ kada nećeš raditi nikakav obavezujući posao, sklon si sadomazohizmu i potencijalni ubojica u duši, do sada ne postoji vojska koja je bila službena vojska te oslobodila neki narod, uvijek se u ratu formira neka nova vojska koja postaje službena i psuje onu prethodnu....

Krelec, i jedino na mojem blogu psuješ. Ja više stvarno ne znam kak da to shvatim.

jebogati, isti je sa svima, ima nas raznorazličitih, pa i drugačijih bez obzira na zanimanje roditelja

Vidim da moram objasniti o čemu pišem jer svatko iščita svoje. Dakle, u ovom blogu je riječ o tome da se ne mora pokazivati samo ljutnja i bijes, već se i druge emocije smiju pokazivati. I da to nije za osuditi. Jer svi smo krvavi ispod kože.

Ma daj, a jesi me,jesi e:-) iznenadilo me to, jer nisam te dosad dozivljava kao "uskoprofilnu"

A kaj je u ono vrijeme bilo naših oficira?

europice, a na koje si oficire mislila, na naše ili njihove? odnosno jel na djecu naših ili njihovih oficira?

Znači li generalizirati - pisati o generalima?

Zekam se :)

Ma sta ti odjedanput bi? Sta sad ima vega il netko drugi sa ovom raspravom? Ja jednostavno nikada ne generaliziram sve. Ajd da kad onako povrsno to gledamo al kad zagrebemo malo dublje tad neide bas tako zar ne?

I ti isto, Jarac

Zato jer znaš da ti ja neću iskopat oči. Odi Vegi na blog proturječit

Al ja se ipak slazem sa krelcem, nemoze se sve i svakog ukalupirati.

Krelec, onda treba ukinuti škole. Jer se i školstvo i znanost i nauka temelji na klasifikacijama, na trpanjima u kalupe.

gotovo se nikad ne zezam, samo ti se čini

Krelec, primjećujem da jedino meni proturječiš. A s drugima se zezaš :(

Ahhahahaa, javio mi se jedan - ima isto dvosmilen nick kao i ja. Neću ga spominjat, ali umirem od smijeha :)))

najlakše je kalupirati po bilo kojoj osnovi.
da su stvari tako jednostavne nikada problema na ovom svijetu.
daj zamisli, sva djeca vojnih lica ista, i tako milijuni njih.

Kojem kinu, Krelec? Bila svega par puta u životu..

previše si vremena izgubila u kinu

Ko je sta reka e:-) ma ameri svojima isperu mozak jos u vrticu, ta je nacija opcenito zatupljena

Na blogu otpust!

Ti reka, ti reka! Ja rekla!

Benti misa kada san ja reka da ameri drugacji, tupost i glupost i pranje mozga su univerzalana vrjednost.

A kak tek Ameri isperu mozak svojima! Svaki dan prolaziš pokraj istog lika ujutro i popodne, pozdraviš ga, on tebe, uredno te legitimira svaki dan dvaput kao da te prvi put vidi, i niti jednom gestom ili crtom lica ne odaje dojam da te prepoznaje. Kao robot.

Uh geografija, još se ne mogu priviknuti na taj izraz. Moji da skoro i ne govore, samo tipkaju i to sve u znakovima, xD, <3,, haha

Mislim ipak u mjestu otpust. Hm, ma nije stvar u tom nekad su ih skolovali da budu tupi uz veliku dozu psihickog maltretiranja i uvjeravanja da su svi oko njih neprijatelji, pa to vjerojatno se odrazavalo na emocije koje su prenosili dalje. Enti pa u te skole ljudi isla sa 16g u doba kad se bas formiraju kao ljudi, a tamo se trudilo deformirat ih. Nego taj poziv zvanje zanimanje nije za mene e :-) nisam bas sklon nerazmisljanu haha

Eh, sad meni dolazi digresijine digresije digresija. Dovoljan bi mi bio neki suprug kao priča. Da mi netko kaže - gle on te voli, stalo mu je do tebe, a ja si onda zamišljam , i tak.

Kruno, slažem se. Klinci mi uče u školi geografiju (ne zemljopis), a na hrvatski prevedu neprevodljive pojmove, poput meridijana i slično.

Je li netko možda gledao predstavu "Mama kao priča"? E, kako sam ja tulila na toj predstavi. A kao za djecu predstava. Preteška je priča. Uglavnom, mama je otišla i ostavila muža i dijete i ne javlja se. A mali pita često za mamu, pa otac izmišlja svašta, čak se i preobuče u mamu i odglumi lošu mamu tako da mali više ne pita za nju. Prestrašno!!

tko će više znati kako se šta govori, osjećam se kao stranac jer ništa i nikog ne kužim, posebno ove mlađe

Ribara starog kći. Čuvaj se mreža :)

Sve znaju, ali šute :)

ja to ništ ne kužim.....ja sam ribareva kći ! moj otac travu kosi....

Zar nije 'otpust'?

u vojsci je sve po komandi ili zapovijedi, pa čak i spavanje, bar je tako bilo. Kako li se sada kaže "naprijed marš",

Vjerojatno svi isto tako znaju za emocionalnu inteligenciju i pročitali su vjerojatno barem jednu knjigu o tome, ali se u praksi to nimalo ne vidi.

Nemam pojma kako se sad kaze voljno. U doba kad ja bio to bilo nebitno osim za ove koji paradirali po stozerima e.

Da postoji takva vojska gdje se mora spavati, i ja bih se prijavila.

tko zna, možda je to zapovijed za spavanje :)

Dobro dok nije: Lezi! ili Noge u vis!

Voljno, misli da se to sada kaže "na mjestu odmor", haha:)

Pa i ja znam sve o grudnjacima, a opet mi je Winov zapis zgodan.

Naravno, uz uključivanje i emocionalne inteligencije.

Europica , mislim da ne postoji niko (tu,..pa i šire) ko to ne zna.

moram ić,...
dobra ti tema, al,...

si ju ;))

Ja se samo borim za slobodno izražavanje emocija, jer potisnute emocije užasne štete čine..

Nisam dijete oficira, al sam rasla pod parolom ; red, rad i disciplina.
Toliko me to ograničavalo da sam sve to izbacila iz odgoja vlastitog
djeteta ,..i gorko se pokajala, naravno.

Kaj hoću reć ?
Hoću reć da je jednako teško bit i ne pravocrtan, a da se istovremeno uklapaš u svačiji svjetonazor.
Prava mjera je riješenje svih problema,...al daj ju pogodi.

Skidam kapu svakom ko zna.
Pa čak i onom ko misli da zna.

Kak se uopće sad veli 'voljno'? Nekak drukčije

Misliš na one koji su takvi, a otac im nije vojno lice? Da, ima i takvih :)

Da ali uzmite u obzir da uvik ima izuzetaka koji nepotvrdjuju pravilo

Garavušo, vjerojatno će ga pročitat :)

na žalost i ja sam na par njih naletila, nadam se da će ovaj tvoj blog
imati bar malo uspjeha, da će ga pročitati "oni "......

E da, Jarče, a da su pametni, šutjeli bi i razmislili.

Ajme meni kad te sad uhvate oficirska djecana na zub gotova si haha