EU - ROPE

Nekako imam dojam da je iskrica prepuna ljudi kojima je otac (bio) vojno lice. Hja, oca se ne može birati. I dok smo djeca, ne možemo si baš pomoći. Ali u odrasloj dobi, sa 40+ treba preuzeti odgovornost za sebe.

Vojnu karijeru radi određen tip ljudi, nije to tajna. Taj tip ljudi nosi u sebi nešto zbog čega to izabere. Izabere život u kojem se ne smiju pokazivati emocije jer ih vjerojatno niti prije toga nije smio pokazivati. Prihvaćeni su samo strogoća, ljutnja, bijes, točnost, ispravnost, pravocrtnost, izražene moralne vrijednosti, bla, znate već. Tim je ljudima naravno sve jasno. Uvijek i svugdje. Blago njima!

A kako se osim gena nasljeđuje i atmosfera u kojoj odrastamo, tikovi, geste, fraze, reakcije, tako se i njihova djeca izražavaju na način koji jedino znaju. Ta djeca moraju biti čvrsta, otporna, snažna, moraju odolijevati svim neprilikama, moraju biti ovakvi i onakvi, i smiju biti bijesni, i ljuti. Nije im dozvoljeno biti slabima, ranjivima, mekanima, plakanje nije dobro došlo. Jer čvrsta ruka ih odgaja, ruka koja će ih naučiti kako treba prolaziti kroz život. Ne savijajući se. Puknuti se može, ali ne i saviti se. Pokazivati osjećaje je očit znak slabosti. Naravno, osjećaje koji nisu bijes, ljutnja i sl.

To da na iskrici ima puno njih kojima je otac bio vojno lice zaključujem po količini bijesa koja viri iz njihovih poruka ili tekstova, po krutosti u razmišljanjima, po neprihvaćanju različitosti. Po želji za naređivanjem. I očekivanjem poslušnosti! Ma daj!! Uvijek me iznenadi zapovjedni ton! I pokušaj ljepljenja etiketa! Iz pozicije njih savršenih.

Ajde, opustite se dragi moji!

Smijete biti i žalosni, i nesretni, i očajni..
Smijete plakati, urlati, vikati od boli..
Smijete se osjećati slabima, neće vam se ništa loše dogoditi.
Smijete popustiti, i odustati od svojeg principa.
Smijete se predomisliti.
Smijete i drugima sve to dozvoliti i pomoći im suze brisati.
Smijete biti - nesavršeni.

Sve smijete čime ćete sebi pomoći, a drugome nećete nuditi..

Ajme meni kad te sad uhvate oficirska djecana na zub gotova si haha

E da, Jarče, a da su pametni, šutjeli bi i razmislili.

na žalost i ja sam na par njih naletila, nadam se da će ovaj tvoj blog
imati bar malo uspjeha, da će ga pročitati "oni "......

Garavušo, vjerojatno će ga pročitat :)

Da ali uzmite u obzir da uvik ima izuzetaka koji nepotvrdjuju pravilo

Misliš na one koji su takvi, a otac im nije vojno lice? Da, ima i takvih :)

Kak se uopće sad veli 'voljno'? Nekak drukčije

Nisam dijete oficira, al sam rasla pod parolom ; red, rad i disciplina.
Toliko me to ograničavalo da sam sve to izbacila iz odgoja vlastitog
djeteta ,..i gorko se pokajala, naravno.

Kaj hoću reć ?
Hoću reć da je jednako teško bit i ne pravocrtan, a da se istovremeno uklapaš u svačiji svjetonazor.
Prava mjera je riješenje svih problema,...al daj ju pogodi.

Skidam kapu svakom ko zna.
Pa čak i onom ko misli da zna.

Ja se samo borim za slobodno izražavanje emocija, jer potisnute emocije užasne štete čine..

Europica , mislim da ne postoji niko (tu,..pa i šire) ko to ne zna.

moram ić,...
dobra ti tema, al,...

si ju ;))

Naravno, uz uključivanje i emocionalne inteligencije.

Pa i ja znam sve o grudnjacima, a opet mi je Winov zapis zgodan.

Voljno, misli da se to sada kaže "na mjestu odmor", haha:)

Dobro dok nije: Lezi! ili Noge u vis!

tko zna, možda je to zapovijed za spavanje :)

Da postoji takva vojska gdje se mora spavati, i ja bih se prijavila.

Nemam pojma kako se sad kaze voljno. U doba kad ja bio to bilo nebitno osim za ove koji paradirali po stozerima e.

Vjerojatno svi isto tako znaju za emocionalnu inteligenciju i pročitali su vjerojatno barem jednu knjigu o tome, ali se u praksi to nimalo ne vidi.

u vojsci je sve po komandi ili zapovijedi, pa čak i spavanje, bar je tako bilo. Kako li se sada kaže "naprijed marš",

Zar nije 'otpust'?

ja to ništ ne kužim.....ja sam ribareva kći ! moj otac travu kosi....

Sve znaju, ali šute :)

Ribara starog kći. Čuvaj se mreža :)

tko će više znati kako se šta govori, osjećam se kao stranac jer ništa i nikog ne kužim, posebno ove mlađe

Je li netko možda gledao predstavu "Mama kao priča"? E, kako sam ja tulila na toj predstavi. A kao za djecu predstava. Preteška je priča. Uglavnom, mama je otišla i ostavila muža i dijete i ne javlja se. A mali pita često za mamu, pa otac izmišlja svašta, čak se i preobuče u mamu i odglumi lošu mamu tako da mali više ne pita za nju. Prestrašno!!

Kruno, slažem se. Klinci mi uče u školi geografiju (ne zemljopis), a na hrvatski prevedu neprevodljive pojmove, poput meridijana i slično.

Eh, sad meni dolazi digresijine digresije digresija. Dovoljan bi mi bio neki suprug kao priča. Da mi netko kaže - gle on te voli, stalo mu je do tebe, a ja si onda zamišljam , i tak.

Mislim ipak u mjestu otpust. Hm, ma nije stvar u tom nekad su ih skolovali da budu tupi uz veliku dozu psihickog maltretiranja i uvjeravanja da su svi oko njih neprijatelji, pa to vjerojatno se odrazavalo na emocije koje su prenosili dalje. Enti pa u te skole ljudi isla sa 16g u doba kad se bas formiraju kao ljudi, a tamo se trudilo deformirat ih. Nego taj poziv zvanje zanimanje nije za mene e :-) nisam bas sklon nerazmisljanu haha

Uh geografija, još se ne mogu priviknuti na taj izraz. Moji da skoro i ne govore, samo tipkaju i to sve u znakovima, xD, <3,, haha

A kak tek Ameri isperu mozak svojima! Svaki dan prolaziš pokraj istog lika ujutro i popodne, pozdraviš ga, on tebe, uredno te legitimira svaki dan dvaput kao da te prvi put vidi, i niti jednom gestom ili crtom lica ne odaje dojam da te prepoznaje. Kao robot.

Benti misa kada san ja reka da ameri drugacji, tupost i glupost i pranje mozga su univerzalana vrjednost.

Ti reka, ti reka! Ja rekla!

Na blogu otpust!

Ko je sta reka e:-) ma ameri svojima isperu mozak jos u vrticu, ta je nacija opcenito zatupljena

previše si vremena izgubila u kinu

Kojem kinu, Krelec? Bila svega par puta u životu..

najlakše je kalupirati po bilo kojoj osnovi.
da su stvari tako jednostavne nikada problema na ovom svijetu.
daj zamisli, sva djeca vojnih lica ista, i tako milijuni njih.

Ahhahahaa, javio mi se jedan - ima isto dvosmilen nick kao i ja. Neću ga spominjat, ali umirem od smijeha :)))

Krelec, primjećujem da jedino meni proturječiš. A s drugima se zezaš :(

gotovo se nikad ne zezam, samo ti se čini

Krelec, onda treba ukinuti škole. Jer se i školstvo i znanost i nauka temelji na klasifikacijama, na trpanjima u kalupe.

Al ja se ipak slazem sa krelcem, nemoze se sve i svakog ukalupirati.

Zato jer znaš da ti ja neću iskopat oči. Odi Vegi na blog proturječit

I ti isto, Jarac

Ma sta ti odjedanput bi? Sta sad ima vega il netko drugi sa ovom raspravom? Ja jednostavno nikada ne generaliziram sve. Ajd da kad onako povrsno to gledamo al kad zagrebemo malo dublje tad neide bas tako zar ne?

Zekam se :)

Znači li generalizirati - pisati o generalima?

europice, a na koje si oficire mislila, na naše ili njihove? odnosno jel na djecu naših ili njihovih oficira?

A kaj je u ono vrijeme bilo naših oficira?

Ma daj, a jesi me,jesi e:-) iznenadilo me to, jer nisam te dosad dozivljava kao "uskoprofilnu"

Vidim da moram objasniti o čemu pišem jer svatko iščita svoje. Dakle, u ovom blogu je riječ o tome da se ne mora pokazivati samo ljutnja i bijes, već se i druge emocije smiju pokazivati. I da to nije za osuditi. Jer svi smo krvavi ispod kože.

jebogati, isti je sa svima, ima nas raznorazličitih, pa i drugačijih bez obzira na zanimanje roditelja

Krelec, i jedino na mojem blogu psuješ. Ja više stvarno ne znam kak da to shvatim.

gledaj na stvar ovako, vojsku moraš služiti jer si vojni obaveznik, pa moraš, kažu kako je to najveća čast, pravo i obaveza, u vojsku ideš kao osloboditelj od neprijateljskog, najčešće fašističkog i nacionalističkog terora, zbog ideje o slobodi, a profesionlni vojnik postaješ kada nećeš raditi nikakav obavezujući posao, sklon si sadomazohizmu i potencijalni ubojica u duši, do sada ne postoji vojska koja je bila službena vojska te oslobodila neki narod, uvijek se u ratu formira neka nova vojska koja postaje službena i psuje onu prethodnu....

A ne, nista od politizacije. Za mene rjec o profi vojnicima bilo cijim. Al nasi su ipak casnici a ne oficiri he,he. Odo ja van prije neg zarati e:-) moram radit. Domacice lip ti pozdrav.

E, da, Stari, vojnici su ubojice. I nemre mi nitko reći da nisu. I oružje služi za ubiti nekog. Brrrr

Ali to nije tema ovog bloga. Pročitajte što je tema bloga par komentara prije. Umorna sam.

nisam stekla takav dojam ko ti glede vojnih lica ali zamjećujem ovdje da dosta ljudi ima problema sa autentičnosti..na pojavu iole ozbiljnije emocije bilo kakve reagira se panično, gotov neprijateljski..ili vrlo ironično (što je isto)...ovdje ljudi čak ne reagiraju dobro ponekad i na neku običnu ljudsku toplinu,...

a mnogi sa tzv cool pristupom sakrivaju štošta najprije ispred sebe..pa onda znamo doći do nevjerojatnoh izjava ili reakcija, skoro karikaturalno..zanimljiv je blog po pitanju emocija, definitivno..

Iz iskustva znam da djeca vojnih lica često imaju problema s izražavanjem emocija. Ali to ne mora biti vojno lice, može biti i hladna mama. Zapravo, previše ljudi je u današnje vrijeme zbunjeno i ne zna kako s emocijama. A kod nas se jedino bijes priznaje. I to što kažeš, Vinslet, ljudi znaju na običnu ljudsku toplinu reagirati kao da ih napadaš teškim oružjem. I to je za zabrinuti se.

zanimljivo je da su neki skočili i na ovu tvoju temu..ono ko u stilu "promašen fudbal" a nije....ja sam na iskrici pročitala toliko priča ljudi što na blogu, forumu ili klubovima u kojima iskazuju zabrinjavajući manjak ikakve empatije i topline..kažu i neš zastrašujuće..

i znaš što ? nitko ne reagira na to!!! ili rijetko tko..to je još više za zabrinut se..

To i mene zabrinjava, Vinslet, koliko hladnoća prevladava.. Obitelj je postala nekako bezvrijedna. Ljubav gubi bitku..

da..zabrinjavajuće ima veze sa biblijskim proročanstvima i onom, o posljednjim vremenima.."zahladnjet će ljubav mnogih"...

A ljubav je ta koja drži čovječanstvo, i tko je otvoren za ljubav, rasti će. Ljubav je hrana bez koje čovjek jednostavno ne može opstati. Ali premalo ljudi daje ljubav, a previše njih su gladni toga..

Sjećam se nekakvog japanskog istraživanja. Utvrdili su da je tek rođenim bebama silno potrebna ljubav. I da bebe koje su imale ljubav a oskudnu hranu da su dobro napredovale, a bebe koje su imale obilnu hranu, a nedostatak ljubavi, da su zaostajale u razvoju pa čak i umirale.

I koliko je dodir važan!

jeste, japanci rekli i da mi je od stresa smanjio se mozak, ja čitao, isto kao i ti, ne znači to kako smo pametni, već samo načitani....

Danas svi nešto čitaju iz nečijih slova, pa tako i vojna lica kod roditelja.
Odrasla sam vani, u kuću utrčavala pojesti i kasno spavanje. Znali smo se do ponoći igrati skrivača.
Odrasla sam jašući konje, pekuć krumpire i penjajuć se po drveću.
Što je to vrtić?? :))

Vinslet i Europica, jel vam ikad palo na pamet da ljudi razlikuju ljubav od nazovi ljubavi, zato jer ljubav prepoznaju, jer su na nju naučili i reagiraju kad im se nude muda pod bubrege.

Malo ljubavi sam pročitala na iskrici, najviše afektiranja.
a ono što je kao naj emotivnije među redovima se čita seks i čmrlji se za nekim s kim se dobro seksalo.

Često znam ovdje napisati da su me muškarci razmazili i da me nose ko malo vode na dlanu.
Znam kakvo je ponašanje muškaraca prema ženi koju se voli (roditeljska, bratska, kolegijalna i ljubavnička)

Koji nick ovdje piše o stvarnoj životnoj ljubavi??
Jedino tape, al on to gleda iz svog kuta.

ima tu nešto, europico! eto, ja sam jedna od tih...but, sudeći po mojim blogovima u kojima sam često razgalila i razgolitila ne samo sebe već i svoju obitelj (i bivšu i sadašnju) tvoje pravilo da je tako ima izuzetak! a to upravo potvrđuje da si u pravu. jer, priznajem i potpisujem da sam se morala boriti sa svojim strahovima, očekivanjima, moranjima i inim natčovječnim osobinama koje sam očekivala od sebe i sebi bližnjih! ne znači da nisam prestala. jedino sada više ne trošim ubojita oružja, već samo...tupe noževe!