Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Filmove.

Jučer mi bio dan za Milijunaša s ulice.
Po nti put.
Bajka.
Ima sve, junake, antijunake, borbu dobra i zla, veliku ljubav protiv koje se sve urotilo...
I onaj poljubac na kraju.
Kada su napokon skupa, nakon svih tih godina.
Prvi put je poljubi.
Ne u usta...nego u ožiljak ispod oka.
Taj mi je poljubac jedan od dražih filmskih.
U njemu je sve.

Sjajan film. Jedan od onih koji se dugo pamte. Doduše, meni je se u sjećanje najdublje urezala ona scena kada siromašan dječak skače u govna ispod poljskog WCa jer je htio vidjeti svog idola. Jednom sam se vozila u autobusu od Njemačke, 10 sati vožnje. Bilo mi je strašno dosadno pa se nekako sjetila tog filma. Pitala sam se radi koga bih skočila u govna? Samo radi djeteta, zaključila sam.

Ispričavam se na digresiji. Flm je vrijedan rasprave. Mada... malo je nerealno da se finale Milijunaša dešava uživo. Ali OK, u bajkama nema mjesta racionalnom razmišljanju :-)

Degutantna digresija!

Istina... Baš je degutantna digresija. Ispričavam se :-)

Tomo, nemoj.
Ne želim nikoga na ignore.
Digresija je sasvim ok.
Ne želim "oblikovati " komentare, ali ti vrlo lako odeš u degutanost.
Tako da...

Slobodno vi o vašim omiljenim filmskim bajkama...
:))

Pa meni je u onom filmu lijepo..ono.."mesi sine..mesi" :)))

sad ce i mene na ignore :))

Evo, pomislila sam na filmove koji su mene ostavili bez daha. Prvo mi pade na pamet "Zelena milja". Ambijent zatvora u kojem su ljudi osuđeni na smrt, preplitanje dobra i zla, malo realnog, malo nerealnog... Za mene je to filmčina!

Pimpi, Slavko Štimac?
Odi se sramiti u kut ;)

:))

Cro, je, odličan film.
Inače, ne volim filmove zatvorske tematike ali Milja i Iskupljenje su mi jakooooo dobri.

da volim, oni su mi hobi! godinama, desetljećima...i danas često idem u kino i obično biram filmove koji baš i nisi in. evo npr ja nisam odgledala nijanse sive...no budem jednom, reda radi (poneki film je stvar i obrazovanja). gotovo da nema filma (dobrog) kojeg ja nisam odgledala...po nekoliko puta! još uvijek to činim. a nekako me još uvijek najviše tresu mostovi okruga medison...možda zato kaj sam čitala i knjigu i nekako ih odživjela (svoje mostove) i tak...ima ih dosta koji su me ostavili bez daha...neke mogu gledati i po deseti put...neke teško da više mogu uopće naći jer su bili tad i nikad više (npr preludij), ima filmova koji mi život znače (npr ljetnikovac na zlatnom jezeru) etc etc...

Bok ofco :)