Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Ovo ljeto sam srela staru prijateljicu.
Bile smo najbolje prijateljice u djetinjstvu, u osnovnoj školi, u srednjoj smo se još družile ali "razvodnjeno".
Ja u gimnaziji, ona u medicinskoj, svaka novo društvo, takakv je život.
Ona se udala odmah nakon završetka srednje, za prvu ljubav.
Meni to bilo nezamislivo.
Znala sam da su skupa malo više od godinu dana, da je malo stariji,7, 8 godina, da radi, ima mali stančić, nasljeđen od bake.
Činilo mi se da ona uz njega postaje odjednom starija, od djevojke do žene preko noći.
Nije više ni imala vremena za naše druženje.
Dečko, praksa u bolnici, škola.
Nisam ja njoj zamijerala, ali sam si govorila kako se ja ne bih mogla tako rano ozbiljno vezati jer mi je društvo bilo važno.
A nije mi djelovala ludo zaljubljeno.
Dobar je bio prema njoj, lijepo im je, ona je voljela što je on stariji, uvijek su joj se sviđali malo stariji dečki.
Izgubile smo kontakt, ja sve rjeđe dolazila u Slavoniju, vrijeme prolazilo...prebrzo.
Kad smo se slučajno srele nakon toliko godina u rodnom gradu, odlučile smo sjesti na jednu dugu kavu.
Sutradan kod nje.
Sama je doma.
Mali je s tatom na moru, a ona ide za njima za par dana.
Skoro cijeli dan smo provele skupa.
Ne može u par sati stati preko 20 godina života koje smo jedna drugoj imale potrebu ispričati.
Miran i dobar brak, jedva ostala trudna nakon 10 godina pokušavanja.
Radi u istoj bolnici u kojoj je radila praksu.
Muž i dalje dobar prema njoj, promijenio posao, nešto privat kemija, mali pespektivan mladi nogometaš, tata vodi računa o tome.
Kad sam ja njoj počela o sebi, braku, djeci, selidbi, razvodu, ljubavi, promjeni posla...
Nasmijala se i rekla kako sam ja uvijek imala bujnu maštu ( podsjetila me na dva "romana" koja sam napisala u tatinim rokovnicima ), kako sam se uvijek zaljubljivala u, najmanju ruku, čudake, ili povučene štrebere ili dežurne mangupe, rijetko neke normalne...
Podsjetila me da slično volimo i onda i sada.
Puno stvari se u nama i oko nas mijenja, ali srce ne.
I drago mi je da je tako...

os = od

Kako to bloško pravilo nalaže, pravilo je da uvijek skrenemo s teme zapisa.
pa da popravim što se popraviti da:
kako volimo?
ja volim dugo dinstano u umaku os vrganja s pekmezom od borovnica ili ribizla

eto, sad kad smo uskladili mišljenje po jednoj točki, mogu off....ugodan ostatak dana...bok ljudi :)

pozz sari teri.......sviđa mi se tvoja zgodovina, samo tako dalje

yes

bud, misliš na ovo - i neke ljude bi trebalo reciklirati, ali kao suvišne, a neke iskoristiti do maksimuma? ;)

meija*

maija bolje da koristiš nešto na obnovljive izvore energije, nešto što energiju dobiva iz hrane a ne baterija.
vrijeme je da se ponašaš ekološki

ofco, drugi put pazi koga ostavljaš doma, kad tebe nema :D

i molim da se ovo shvati kao dopuna energije, nikako drugačije!

ma jok...samo sam promijenila baterije :PPPPP

Nema me kratko a vi se raspričaaaali :)
Ček da polovim sve.
Bezo :)))

meija, zašto ne i to? jer, radije ću rješavat križaljku neg visit svaki dan na iskrici? u dvoje može bit jako zanimjivo (ovisi o nama i osobi koju smo si priskrbili) al treba se usudit? većina se ne usudi. nije to hrabrost, nije to ludost...ludost može bit i u ispunjavanju križaljke kao odmoru ratnika nakon verbalnih eskapada. ili nakon izvrsnog sexa. na koncu ne možemo stalno biti kao priljepak nekom ili s nekim i sve radit zajedo? tu lekciju sam naučil u mladosti! eto npr ja sam sinoć bila betežna, dragi mi došao, grlio me ljubio, mazio i sve nekak mi ugađao, dok nismo završili u krevetu! unatoč mojoj temperaturi 38.5 imali smo predivan sex! nakon kojeg sam ja otišla u krpe (uz popijeni lupocet) a on gledao tv! a jutros smo dugo bili u krevetu...samo smo bili. nije to hrabrost, nije to ludost...to je ljepota trenutka koju valja odživjet! mislila saam da ne mogu vodit ljubav s temperaturom, al eto..mogu! to je za mene novo postignuće....iako mi nije do dokazivanja! dobar je to bio osjećaj da prkosiš...ha ha...gravitaciji!

mi iskusni čuvamo snagu za poslije :PPPPPPPPPP

samo mladi lovci trče, pa kad ulove - izdahnu

malo si mi hiperaktivna, ne mogu ja trčati za tobom po livadi, čekati ću dok se umoriš

a vidi ga, ima ? :)

zaboravio si staviti upitnik na kraju komentara :))))

ajmo ozbiljno o zapisu....mislim, ozbiljni smo ljudi, po godinama, pa se tako i trebamo ponašati






:D

znači ipak preko koljena i po goloj?

a to o miru? misliš na pikanje goblena, poslije dnevnika, a on rješava križaljku?
hvala, ne bih, ne još... :PPPP

sad bi ja tebe trebal preko koljena i po goloj ritici

ha? kaj, kaj?

:P

evo kao što gore napisah, ista unučica
i koga, kao takva, nebi izbacila iz svojeg mira :PPPPPPPPPPP

ne bi ti ni dala, samo se pravim dobra, tak da znaš :)) ;)

ma, znate kaj mene zanima - zakaj lude odluke u životu svodimo pod hrabrost?
treba nam ono zrnce mladosti kad je sve moguće, pa i biti lud s opravdanjem? :)

hvala neću........ali kao da si mi je i dala :)

bez komentara....samo pozdrav,ovčici i ostalima :))

oprosti. hvala ti.... :)
oš čokoladu, kao ispriku? :D

meija ......... možda sam ti pružio ruku pomoći i suosjećanja, a ti kažeš da se cerim???

da ne začatam zapis - hrabrost nije uvijek baciti se na glavu i zveknuti o tvrdo. je i odustati na vrijeme..od tvrdog...pa shvatili vi kak hoćete, to tvrdo... :D

kaj se ceriš? podijelila sam sam svoje fobije s vama, a ti tako...cccc

:)

hahaaa meija .......ne čini to na livadama i zamračenim prostorima

znaš ovco onu reklamu ........... boli?......ne, ne boli. Sada više ništa ne boli.

i skakavaca :P

ja se bojim samo pauka :)

Bud, puno puta sam se ja u životu bacila niz brijeg i sa skijama i vez skija.
I skakala u vodu i u plićak i u duboko.
I doslovno i preneseno.
Najgore je kad se bojimo živjeti, ljubiti, dati.
Kao, boljet će !
Ma, boli me za bol :)

ma ono nešto ipak ostane u nama isto, ma koliko godina odvalili ;)

dan :)

sara tera je dobro napisala (generacijski 55+)
došla je faza kada tražimo svoj mir. Ako se do sada nismo iživjeli, svugdje bili, svašta radili onda smo propustili život. Najveći je blagoslov kad shvatite da ako vam sutra cigla padne na glavu i ubije vas, da nećete žaliti jer ste život i više njih proživjeli, osigurali potomstvo, čak i pokop će biti na vaš trošak. U ovim godinama ne pale više senzacije i prolazna oduševljenja.
Ajmo Romić u ribičiju, čul sam da šarani primaju ko blesavi......
Ajmo Romić na skijaču, ove godine su produžili staze na ukupno 172 km.
Ne, od pete godine držim štap u rukama i skije na nogama. Meni više ne treba šaran kapitalac od 25 kg ili 100 km spusta. Dovoljna mi je babuška od 15 dkg i spust livada od 300 m.
Kada shvatite poantu napisanog, shvatiti ćete sto to znači mir.
Ne odnosi se samo na ribičiju, skijanje, jedrenje, planinarenje, već na sve u životu pa i na ljubav.
Samo potomcima (unučicama i unucima) ćemo dozvoliti da nas iz našeg mira izbace, nitko drugi.

a dogode se, kad se najmanje nadas :)

ja sam cvrsto odustala od takvih scena, poslije sam jos gladnija
idem ca, posao zove, treba mjenjat poziciju :)

Ja sam jednom bila istinski voljena, prepoznali smo se u sekundi, zbilja je bilo kao da sam našla srodnu dušu, nekoga s kime imam prošlost a nikad se prije nismo sreli.
Zahvalna sam životu i Onom gore na tome.
Isto tako, svjesna da vjerojatno nikad više tako.
No, ako nije bar na tragu toga, ne mogu ja "krenuti" prema nekome.

senzacija je npr onaj jedan tip kaj dolazi u holivud (u fizičkom i nekom drugom smislu) kojeg nisi vidla, al valjda budeš...pa ako si imalo živa žena, poželiš ga! iako senzaciju stvaraš sam? volim pripremat ljubavno gnijezdo s nekim finim račićima ili nekim delicijama, volim kad odgledamo zajedno npr češki film, volim kad dugo pričamo a potom vodimo ljubav! hm...meni to sve senzacija, al za takvo što treba dvoje imat maštu, bit "takvo" da tamo gdje jedan prestaje, drugi nastavlja...bilo riječima, bilo milovanjem etc. ukratko, valja se "prepoznat" .znam da znaš o čemu pričam no istina jest da sve manje toga ima i sve više vjerujemo da neće nit biti! teško je da se takvi trenuci dogode, kamoli da to potraje i za po doma? no bilo jest upravo tako, godinama...zašto ne bi bilo opet? bar u tragovima!

kuzim te potpuno, sve je to slozen proces, poklopi se ili ne, mozemo ostati sami do smrti
no i samoca nije samoca, usput se pisu , love story, romani i ostale bajke :)

Cyb, ja uvijek slažem šarene puzzle, vrlo živih boja :)

Bud, ja se borim s tim da me napokon privuče stabilan, miran, pouzdan, simpatičan, organiziran, ne prevelik avanturist.
Uglavnom me privuku "pomaknuti "

hah
inspirirana sam vec , he he

senzacija?
oept neka krajnost, ispriracija me vise zanima

možda zato što sam malo "naprednija" od vas ili zato što mi je naprosto dosta "ljubavnih veza, trzavica, senzacija, teških uzdaha...etc" više ne želim senzaciju, već upravo miran i stabilan život! normalno, taj mi se mora ipak svidit, bit mi fizički po mjeri (ko ovaj trenutni s kojim beskrajno uživam u sexu), mora bit "suvisli" u razgovoru, jer doista naporan je život s predvidivim i fizički intelektualno intertnim (neznimljivim) ljudima? svaki put kad pomisim da sam nadomak takvom nečem, hm...ode sve u vjetar? no, dobro mi reče jedan tip ovih dana...važno je da čovjek ne odustane od sebe i onog u što vjeruje!

slagalica je zivot, igras se cijelo vrijeme

ja si sad ovcice mislim kako to da uvijek biram endemicne vrste ,
nekome su cudaci, nekome genijalci
volim kad su ljudi originalni, to me ispunjava

potencijal je u izazovima, ako toga nema, imas stabilan i dosadno miran zivot
tko tako zivi?

kakvi su to normalni?

Zašto nam se ne mijenja srce :-)).
Da nauči :-)).