ako mozes ostati , nikad nemoj otici ......

Nedavno sam citao knjigu u kojoj se zivot predi sa putovanjem u vlaku . Ljudi ulaze i silaze .Prilikom nekih zaustavljanja , mogu se dogoditi ugodna iznenadjenja . Ljudi koji ulaze u vlak , prozivljavaju sretne trenutke , ali ima i nezgoda , nesreca , i tuge . Kad se rodimo i zakoracimo u vlak , srecemo se sa ljudima za koje mislimo da ce nas pratiti tokom citavog naseg putovanja . Na primjer ....nasi roditelji . Nazalost , kad - tad , oni ce sici sa vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi , briznosti , njeznosti , bez svoga prijateljstva i drustva . Medjutim , u vlak ce uci druge osobe koje ce nam takodjer biti veoma vazne . Mnoge osobe koje ulaze u vlak , gledaju na putovanje kao na kratku setnju . Oni ne uzivaju u pejzazima kraj kojih prolaze , ne zele da se zblizavaju sa drugima pa kraj putovanja docekaju sami . Drugi u ovoj voznji kroz zivot , nailaze samo na zalost , tugu i patnju . Ali , ima i onih koji su u vlaku u toku voznje uvijek nadohvat ruke i spremno pomazu onima kojima je pomoc potrebna . Mnogi , kada sidju sa vlaka , ostavljaju trajnu ceznju , neki nas uvaljuju u nevolje a mnogi ulaze i silaze a da ih nismo zapazili . Cesto nas cudi sto su mnogi putnici , koji su nam veoma dragi , sjede negdje u drugom vagonu . Ostavljaju nas same u dijelu naseg putovanja . Ponekad pokusavamo da ih pronadjemo i da se smjestimo pored njih , ali na nasu zalost , cesto ne mozemo da sjednemo pored njih . Mjesto pored , netko drugi je vec zauzeo . Takav je zivot . Prepun izazova , snova , mastanja ,nadanja , prepun sastanaka i rastanaka bez ponovnog sastajanja . I nikad se isti trenuci nece vratiti .Zato , pokusajmo nase putovanje kroz zivot uciniti najljepsim mogucim . Ja jos uvijek sjedim u vlaku , putujem , promatram pejzaze , neznam kad cu sici , a mjesto pored mene je jos uvijek prazno.........