mozgovne onanije

vjerujem da sam napravila milion grešaka. svejedno mi se ishod sviđa.

o odgoju starijeg sina i pubertetu, nemam kaj napisat, samo o dosljednosti, dok o odgoju i pubertetu mlađeg sina (21) i dosljednosti, štošta.

ukratko:

-vjerovala sam mu. uvijek. do sad nije izigrao to povjerenje.
-nisam zabranjivala
-nisam uvjetovala
-nisam pljuvala po školi, školstvu, profesorima. profa je uvijek zakon, pa makar ne bio u pravu.
-razgovarali smo o svemu, pa i o za mene nezgodnim temama i ponekad na, za oboje, neugodan način
-ništa nije trebao zavrijediti (zaslužiti), ako je to što hoće primjereno njegovim godinama i mom budžetu. Sve preko, morao je sam zaraditi, ili dokazati zrelost za traženo.
-podržavala sam njegov cilj (životni san), dok sam nije shvatio da je to samo san
-pomažem mu u pokušaju ostvarenja novog cilja, ponekad metodom, dok te ja hranim i oblačim, bit će kako ja kažem (to sam mrzila kod svojih staraca, al uvidjela sam da to kod njega funkcionira..ono, ne treba me voljeti, niti cijeniti, čak niti poštivati, al dok ga financiram, mora biti po mom. sviđalo se to njemu ili ne. I neka sam odluči. Sam izabere.
o svemu je morao sam odlučiti. ja bih ga samo upoznala s vjerojatnim posljedicama pojedinog izbora i reperkusijama na njega samog.
i tak je bilo oduvijek. i kad nije podnosio čovjeka s kojim sam bila dugo godina u vezi, i kod agresije u prvom pijanstvu, i kod izbora boksa kao životnog poziva, i kod popravka razbijenog auta (svaki put) i u odluci i izboru studija.

bilo je ponekad i bolno razočaravajuće.

Možda se on radi svega toga, a sasvim pogrešno, osjeća manje voljeno.

Možda nisam dobar roditelj, ali nisam htjela drugačije.

Onda je ok :P

ode kad mu se hoće, kad ima love i kad nema čvenk s curom :)

Hm, ode li bar subotom s frendovima van?

vidjet ćemo, dis..

za sad ne pije alkohol, ne puši, studira, nije bezobrazan u komunikaciji, nikad me nije pozvao "stara"

vidjet ćemo hoće li tako i ostati

Nadam se da je ispao momak na mjestu

Ane
pa ti si super mama!

Dobar si ti roditelj! Imaš volju za dobrim, a naravno da činimo greške (ljudi smo, ja nisam roditelj). Barem razmišljaš!

ovo neuvjetovanje se odnosi na ono: nema đeparca, mobitela, izlaska ako ne pospremiš sobu..ili ako ne ispraviš ocjene..its.

e, da..nikad mu nisam prigovorila, niti ga izgrdila u nečijoj nazočnosti..

et, sad sam i ja istresla :)))